Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžmp-39/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Mihaele Dragun, u kaznenom predmetu protiv optuženog VZZ, zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 3. u svezi sa st. 1. i čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kmp-21/2025-7 od 17. prosinca 2025., u sjednici održanoj 31. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog VZZ.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.

– odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-a) protiv optuženog VZ produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a.

2. Protiv tog rješenja je optuženi VZZ putem branitelja Josipa Pintarića, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu „iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga“, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i optuženika pusti na slobodu, a podredno da mu istražni zatvor zamijeni nekom od blažih mjera opreza.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-875/2025 od 31. prosinca 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz sadržaja pravnog lijeka proizlazi da je prvenstveno uložen zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na postojanje istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a u vidu tzv. iteracijske opasnosti. Naime, žalitelj smatra da ona u konkretnom slučaju više ne egzistira s obzirom da je priznao počinjenje predmetnog kaznenog djela i prihvatio predloženu sankciju od strane ovlaštenog tužitelja, te da bi stoga daljnje produljenje istražnog zatvora zapravo značilo pretvaranje istoga u izvršavanje kazne zatvora, što nije dopušteno, tim više što se u istražnom zatvoru nalazi od 1. kolovoza 2025., dok mu je nepravomoćno u ovom predmetu izrečena djelomična uvjetna osuda u sklopu koje neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi jednu godinu. Istodobno se žalbom predlaže izricanje mjera opreza iz čl. 98. st. 2. ZKP-a u zamjenu za produljenje istražnog zatvora.

6. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je, pored nesporne osnovane sumnje u optuženikovo počinjenje inkriminiranog kaznenog djela, pravilno utvrdio i drugu odlučnu činjenicu – postojanje istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a, a koja se prije svega bazira na optuženikovoj ranijoj prekršajnoj i kaznenoj osuđivanosti. Naime, optuženik se, unatoč svojim mladim godinama, pojavljuje kao višestruki prekršajni recidivist zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, a osim toga je i kazneno osuđivan zbog kaznenih djela s elementima nasilja (teška tjelesna ozljeda, razbojnička krađa). U konkretnom slučaju pak je osnovano sumnjiv za kazneno djelo iznude u pokušaju, koje spada u istu kategoriju kaznenih djela kao i razbojnička krađa, što znači da je riječ o istovrsnom deliktu (kazneno djelo protiv imovine s elementima nasilja), pri čemu upada u oči da je predmetno kazneno djelo za koje se osnovano sumnjiči počinio u vremenu provjeravanja iz uvjetne osude koja mu je izrečena za kazneno djelo razbojničke krađe. Uz to, ne treba izgubiti iz vida niti činjenicu da je prema osnovanoj sumnji optuženik konkretni delikt počinio na štetu maloljetnika, pri čemu su ga inkriminirane zgode druge osobe morale micati od maloljetne žrtve IZ kako ne bi došlo do još težih posljedica. Sve su to, dakle, okolnosti koje u svojoj ukupnosti i uzajamnoj povezanosti nedvojbeno upućuju na realnu i objektivnu opasnost da će optuženik na slobodi nastaviti s istim obrascem protupravnog i kažnjivog ponašanja, a njihova brojnost, kvaliteta i značaj su takvog obujma da istodobno opravdavaju i zaključak prvostupanjskog suda o nužnosti primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile, budući da blaže zakonske mjere, kako ispravno ustvrđuje sud prvog stupnja, u postojećim okolnostima nisu dovoljne sigurna i pouzdana garancija u prevenciji konkretne opasnosti od optuženikova ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela, i to unatoč njegovom priznanju predmetne inkriminacije.

6.1. Na kraju valja odgovoriti žalitelju da u konkretnom slučaju nije narušeno ni načelo razmjernosti iz čl. 122. st. 2. ZKP-a niti pak se produljenje istražnog zatvora u ovom slučaju pretvara u izvršavanje kazne zatvora, kako se to tvrdi u žalbi. To poradi toga što je optuženik do sada proboravio u istražnom zatvoru pet mjeseci, dok mu bezuvjetni dio zatvorske kazne u okviru nepravomoćno izrečene djelomične uvjetne osude iznosi jednu godinu, dakle, ne dostiže ni njegovu polovicu. Osim toga, kod ocjene naprijed spomenutog načela treba uzeti u obzir nepravomoćno izrečenu kaznenu sankciju u cjelini, ali i ostale propisane čimbenike kao što su težina počinjenog kaznenog djela, a ovdje je riječ o ozbiljnom deliktu koji je prema osnovanoj sumnji ostvaren u svom kvalificiranom obliku, te potreba produljenja i trajanja istražnog zatvora koja u konkretnom slučaju svoju osnovu nalazi u optuženikovom kaznenom recidivizmu.

7. Sijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, slijedom čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja, s time da je pobijano rješenje ujedno ispitano i u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 31. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic