Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-754/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ČU, zbog kaznenog djela iz čl. 215. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Kov-137/2025-6 od 23. prosinca 2025., u sjednici održanoj 31. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ČU.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Koprivnici je na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. , 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-a) protiv okrivljenog ČU produljio istražni zatvor.
2. Protiv tog rješenja je okrivljeni ČU putem branitelja Gorana Radišića, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu „iz svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu ukine pobijano rješenje i okrivljenika pusti na slobodu ili da mu „eventualno zamijeni pobijanu odluku nekom od mjera opreza“.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-873/2025 od 30. prosinca 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz sadržaja žalbe proizlazi da je ona uložena isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a. Valja, doduše, primijetiti da se okrivljenik žali i u odnosu na istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 2. ZKP-a, međutim treba mu odgovoriti da je ona u tom dijelu promašena s obzirom na činjenicu da mu je pobijanim rješenjem istražni zatvor produljen samo iz istražno-zatvorske osnove propisane u čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a.
6. Okrivljenik smatra da u njegovom slučaju ne postoji tzv. iteracijska opasnost, budući da ispitani svjedoci govore o skladnim i korektnim odnosima u obitelji te isto takvim odnosima okrivljenika prema susjedima i prijateljima, slijedom čega se po njegovoj ocjeni ne može razumno zaključiti da bi u konkretnom slučaju bilo izvjesno i realno okrivljenikovo ponavljanje kaznenog djela, te da se stoga osporeno rješenje temelji tek na teoretskoj pretpostavci o postojanju te istražno-zatvorske osnove. Uz to žalitelj napominje da je njegov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru utjecao na njega da se okani činjenja kaznenih djela.
7. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je, pored nesporne osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela kojim se okrivljenik tereti, pravilno utvrdio i drugu odlučnu činjenicu – postojanje objektivne i razumno predvidive opasnosti od ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela u smislu čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a. Kako opravdano ustvrđuje prvostupanjski sud na tu opasnost upućuju dvije nepobitne činjenice: s jedne strane, okrivljenikova višestruka kaznena osuđivanost za različita kaznena djela (čak u devet navrata), među inima i zbog kaznenih djela s elementima nasilja (razbojništvo, prijetnje, oštećenje tuđe stvari), što ukazuje na njegovu povećanu kriminalnu volju, upornost i odlučnost u protupravnom ponašanju unatoč mnogobrojnim kaznenim sankcijama, a s druge strane, činjenica da je okrivljenik u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je uporabom zračne puške ugrozio sigurnost više osoba, među kojima je bilo i troje djece, ozlijedivši pri tome RU, što je kriminalna količina koja svojim intenzitetom i značajem u datim okolnostima opravdava elemente neophodne za primjenu istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a i to u takvom obujmu da je daljnja primjena istražnog zatvora protiv njega neophodna, budući da se u postojećoj situaciji blaže zakonske mjere, kako ispravno zaključuje sud prvog stupnja, ne ukazuju dovoljno sigurnima i pouzdanima u otklanjanju konkretne tzv. iteracijske opasnosti.
8. Sijedom navedenog žalba okrivljenika nije osnovana, slijedom čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja, s time da je pobijano rješenje ujedno ispitano i u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.
U Varaždinu 31. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic