Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ob-162/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužitelja 1. maloljetne UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. maloljetnog SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po majci KV, te po punomoćnici Jasmini Brkić Kristanić, odvjetnici iz Karlovca, protiv tuženika PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tatjani Šakić, odvjetnici iz Zagreba, radi povećanja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P Ob-52/2025-13 od 15. prosinca 2025. godine, dana 31. prosinca 2025. godine,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P Ob-52/2025-13 od 15. prosinca 2025. godine u dijelu izreke u kojem je odbijen kao neosnovan prigovor tuženika PV, te je potvrđeno rješenje tog suda poslovni broj P Ob-52/2025-11 od 11. prosinca 2025. godine kojim je tom tuženiku naloženo da plati sudske pristojbe za tužbu, odgovor na tužbu i prvostupanjsku presudu u sveukupnom iznosu od 46,44 eura.
II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P Ob-52/2025-13 od 15. prosinca 2025. godine, tako što se prihvaća prigovor tog tuženika izjavljen protiv rješenja tog suda poslovni broj P Ob- 52/2025-11 od 11. prosinca 2025. godine u dijelu kojim je tom tuženiku naloženo da plati sudske pristojbe za tužbu, odgovor na tužbu i prvostupanjsku presudu u daljnjem iznosu od 19,91 eura, te se u tom dijelu ukida rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P Ob-52/2025-11 od 11. prosinca 2025. godine.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan prigovor tuženika, te je potvrđeno rješenje tog suda poslovni broj P Ob-52/2025-11 od 11. prosinca 2025. godine.
2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi tuženik, pri čemu se izrijekom ne poziva na određene žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
4. Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem tog suda poslovni broj P Ob- 52/2025-11 od 11. prosinca 2025. godine naloženo tuženiku da u roku od 8 dana po primitku tog rješenja plati pristojbu na tužbu u iznosu od 26,54 eura, odgovor na tužbu u iznosu od 13,27 eura, te na prvostupanjsku presudu u iznosu od 26,54 eura, odnosno ukupno 66,35 eura, a da je isti protiv tog rješenja o pristojbi pravovremeno podnio prigovor u kojem navodi da naznačeno rješenje nije u skladu s propisima, jer da je istome naloženo da plati sudsku pristojbu na tužbu i na presudu iako je on tuženik u predmetnom parničnom postupku.
5. U vezi toga utvrđuje da su u ovom postupku maloljetni tužitelji podnijeli tužbu protiv tuženika (njihovog oca) radi povećanja uzdržavanja, pa da je pravomoćnom presudom tog suda poslovni broj P Ob-52/2025-9 od 16. listopada 2025. godine naloženo tuženiku da doprinosi za uzdržavanje maloljetnih tužitelja, i to umjesto iznosa od po 123,70 eura mjesečno za svako dijete, povećanim iznosom od po 180,00 eura mjesečno za svako dijete, odnosno ukupno 360,00 eura za oba tužitelja, počev od 01. ožujka 2025. godine pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti.
6. Sud prvog stupnja utvrđuje da su maloljetni tužitelji oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu, u skladu s odredbom članka 13. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18 i 51/23, u nastavku teksta: ZSP), pa da je te sudske pristojbe dužan platiti tuženik, i to nakon pravomoćnog završetka postupka (članak 13. stavak 2. ZSP-a), tj. nakon 16. listopada 2025. godine.
7. Iz navedenih razloga, a pozivom i na odredbu članka 11. stavak 1. točka 11. ZSP-a, odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.
8. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijane odluke nije počinjena neka od tih povreda.
9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik u konkretnom slučaju dužan podmiriti sudsku pristojbu za tužbu, odgovor na tužbu i za prvostupanjsku presudu, ali ne u sveukupnom iznosu od 66,35 eura.
10. Naime, obveza stranaka na plaćanje sudskih pristojbi predstavlja specifičnu obvezu administrativno-financijskog prava, u smislu odredbi ZSP-a, u vezi čega je odredbom članka 11. stavak 1. točka 11. ZSP-a propisano da su djeca kao stranke u postupcima radi uzdržavanja ili u postupcima o tražbinama na temelju tog prava oslobođena plaćanja sudskih pristojbi, dok je odredbom članka 13. stavak 1. ZSP-a propisano da u slučaju kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi, i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku, pri čemu obveza plaćanja pristojbe iz stavka 1. tog članka nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka (članak 13. stavak 2. ZSP-a).
11. Budući su maloljetni tužitelji u konkretnom slučaju oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi, u skladu s odredbom članka 11. stavak 1. točka 11. ZSP-a, to je tuženik primjenom odredbe članka 13. stavak 1. ZSP-a dužan podmiriti sudske pristojbe za tužbu, odgovor na tužbu i za prvostupanjsku presudu, čija visina je utvrđena rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-52/2025-11 od 11. prosinca 2025. godine, a koju visinu tuženik ne osporava, i to neovisno o činjenici da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-52/2025-9 od 16. listopada 2025. godine određeno da svaka stranka snosi svoje troškove, ali je tuženik dužan podmiriti navedene sudske pristojbe samo u omjeru u kojem su maloljetni tužitelji uspjeli u ovom postupku.
12. U vezi toga odredbom članka 14. stavak 2. ZSP-a propisano je da se vrijednost predmeta spora radi naplate pristojbe utvrđuje prema vrijednosti koju predmet spora ima u vrijeme podnošenja tužbe, dok je odredbom članka 15. istog Zakona propisano da se u slučaju kada je predmet spora pravo na uzdržavanje ili potraživanje pojedinih iznosa zakonskog uzdržavanja, vrijednost predmeta spora utvrđuje prema zbroju zatraženih davanja za tri mjeseca, ako se uzdržavanje ne traži za kraće vrijeme. Nadalje, prema odredbi članka 16. stavak 1. ZSP-a, vrijednost predmeta spora kada je jednom tužbom obuhvaćeno više zahtjeva protiv istog tuženika, bez obzira temelje li se svi zahtjevi na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi ili ne, određuje se prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva.
13. Budući su maloljetni tužitelji u predmetnoj tužbi zatražili da tuženik za njihovo uzdržavanje umjesto dosadašnjeg iznosa od ukupno 247,40 eura (za oba djeteta) plaća iznos od ukupno 500,00 eura mjesečno (250,00 eura mjesečno za svako dijete), dakle da je vrijednost predmeta spora u skladu s potonjim odredbama ZSP-a iznosila sveukupno 1.500,00 eura (250,00 eura x 6 mjeseci), a tuženiku je pravomoćnom presudom suda prvog stupnja poslovni broj P Ob-52/2025-9 od 16. listopada 2025. godine naloženo da doprinosi za njihovo uzdržavanje umjesto iznosa od po 123,70 eura mjesečno za svako dijete, povećanim iznosom od po 180,00 eura mjesečno za svako dijete, odnosno ukupno 360,00 eura za oba tužitelja, počev od 01. ožujka 2025. godine pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, iz čega slijedi da su maloljetni tužitelji u ovoj parnici uspjeli s ukupnim iznosom od 1.080,00 eura (180,00 eura x 6 mjeseci), dakle da su u predmetnom sporu uspjeli u
omjeru od 72,00 % (1.080,00 eura : 1.500,00 eura x 100), to je tuženik u skladu s gore navedenim dužan platiti sudsku pristojbu za tužbu, odgovor na tužbu i prvostupanjsku presudu u tom omjeru, tj. u iznosu od 46,44 eura (66,35 eura x 72,00 % : 100), pa je isti pogrešnom primjenom materijalnog prava obvezan na plaćanje sudske pristojbe za potonje radnje u daljnjem iznosu od 19,91 eura.
14. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u dijelu naznačenom u točki I izreke ovog rješenja, u skladu s odredbom članka 380. točka 2. ZPP-a, dok je djelomičnim uvaženjem njegove žalbe i primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke rješenja.
U Rijeci, 31. prosinca 2025. godine.
S U D A C :
Alen Perhat
