REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

Poslovni broj: Ovr-2704/2025-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu toga suda Ines Golešić Plašić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Josipa Brekala, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja CK OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Dijani Kolman Vrane, odvjetnici u Samoboru, protiv ovršenika VITALIS CROP CARE d.o.o., OIB: 76334055633, zastupan po odvjetnici Andreji Škarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Škavić i Marković j.t.d., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode ovrhe, 31. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao neosnovan.

II. Odbija se prijedlog radi odgode izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, kao neosnovan, i

z a k l j u č i o je

upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice koju je potvrdio javni bilježnik Sandra Palinić Čulin iz Samobora dana 13. veljače 2025., pod poslovnim brojem Ov-702/2025 kao i bjanko zadužnice koju je potvrdio javni bilježnik Sandra Palinić Čulin iz Samobora dana 13.2.2025. godine, pod poslovnim brojem Ov-704/2025 iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Ovršenik je naslovnom sudu podnio prijedloge radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog radi odgode ovrhe.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj temeljem bjanko zadužnice koju je potvrdio javni bilježnik Sandra Palinić Čulin iz Samobora dana 13. veljače 2025., pod poslovnim brojem Ov-702/2025 kao i bjanko zadužnice koju je potvrdio javni bilježnik Sandra Palinić Čulin iz [adresa] dana 13.2.2025. godine, pod poslovnim brojem Ov-704/2025, podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji, slijedom čega ovršenik sukladno odredbi čl. 210. Ovršnog zakona podnosi prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga predviđenih čl. 50. st.1. toč. 1., 2., 7. i 8. Ovršnog zakona. Obrazlažući svoj zahtjev ovršenik navodi da je ovrhovoditeljica zlorabila zadužnice koje joj je ovršenik izdao kao sredstvo osiguranja u dobroj vjeri. Naime, u zadužnicama koje su priložene uz zahtjev za izravnu naplatu, ovrhovoditelj je naveo netočne podatke o glavnici i dospijeću tražbine, i to na štetu ovršenika obzirom da su u zadužnicama naznačene glavnice u iznosu od 19.000,00 i 17.784,00 EUR, iako nikakvo dugovanje ne postoji prema ovrhovoditelju. Time je ovrhovoditelj svjesno i namjerno pokušao ostvariti naplatu iznosa na koji nikada nije imao pravo. Osim toga ovršenik navodi da u zadužnici je kao dan dospijeća označen datum 22.11.2025. koji je ovrhovoditelj također proizvoljno naveo. Nadalje navodi da je ovrhovoditelja izvanbračna supruga direktora ovršenika koja je tijekom 2023. godine u svoje ime podigla nenamjenski kredit kod Raiffeisenbank Austria d.d., ali za potrebe poslovanja ovršenika – trgovačkog društva. Navedenim kreditom bio je obuhvaćen i iznos koji je ovrhovoditeljici ranije odobren temeljem Ugovora o revolving kreditu. Mjesečni anuitet za oba kredita iznosi 439,68 EUR. Nakon što je privatni odnos stranaka prestao, iste su se suglasile da će u cijelosti urediti i međusobne imovinske i financijske odnose proizašle iz tog odnosa. U tom smislu ovršenik i ovrhovoditeljica su sklopili Ugovor o utvrđenju dugovanja dana 13.2.2025.g. koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Sandre Palinić Čulin pod brojem Ov-709/2025. Navedenim ugovorom ovršenik se obvezao da će iz sredstava društva mjesečno otplaćivati rate navedenog kredita, onako kako dospijevaju prema otplatnom planu sa mjesečnim anuitetom u iznosu od 439,68 EUR. U tu svrhu ovršenik je ovrhovoditeljici izdao sporne zadužnice isključivo kao instrument osiguranja uredne otplate tog kredita, odnosno kao sredstvo osiguranja plaćanja ugovorenih mjesečnih rata, a ne kao sredstvo za prijevremenu prisilnu naplatu ukupne, još nedospjele glavnice. Člankom 2. stavkom 2. Ugovora o utvrđenju dugovanja ugovoreno je izdavanje bjanko zadužnice koja se može aktivirati „u bilo kojem trenutku kada Dužnik prestane s urednim ispunjenjem obveza“ – urednim uplatama mjesečnih anuiteta za dugovanja, kako je činio i do potpisa ugovora. Ovršenik ne samo da uredno i pravodobno plaća sve ugovorene mjesečne rate predmetnog kredita, sukladno otplatnom planu i sklopljenom ugovoru s ovrhovoditeljicom, štoviše on plaća i preko toga iznosa i to mjesečno iznos od 500,00 EUR. Prema tome, nijedna dospjela rata nije ostala neplaćena, štoviše ovršenik je čak i u „preplati“. Dakle, u trenutku aktivacije zadužnice, a gledajući samo razdoblje od potpisa ugovora, ovršenik je platio iznos od 663,52 eur unaprijed, a što iznosi više od jedne rate, a što sve ovršenik dokazuje izvodom iz poslovnih knjiga – konto kartice 2519. Zaključno, slijedom svega navedenog, ovršenik predlaže naslovnom sudu proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

2.1. U prijedlogu radi odgode ovršenik navodi da isti podnosi jer bi provedbom izravne naplate trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a ovršenik je protiv pokrenutih postupaka izravne naplate podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Obrazlažući nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ovršenik navodi da bi provedbom pljenidbe i prijenosa došlo bi do ozbiljnog narušavanja likvidnosti društva, otežanog ili onemogućenog podmirivanja redovitih obveza prema radnicima, dobavljačima i državi, te bi time bilo ugroženo redovno poslovanje ovršenika, dok ovrhovoditeljica nije dovedena u nepovoljan položaj, budući da se njoj u skladu s ugovorom uredno isplaćuju sve dospjele mjesečne rate kredita, pa eventualna odgoda pljenidbe i prijenosa do okončanja spora ne ugrožava njezin pravni položaj.

2.2. Zaključkom od 12. prosinca 2025., poslovni broj gornji, sud je ovrhovoditelju dostavio prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao i prijedlog radi odgode.

2.3. Podneskom od 23. prosinca 2025., ovrhovoditelj se očitovao na navedene prijedloge ovršenika navodeći da su isti neosnovani. Sadržajno u bitnome navodi da su ovršenik i ovrhovoditeljica 13. veljače 2025. sklopili Ugovor o utvrđenju dugovanja, ovjeren istog dana po javnom bilježniku Sandri Palinić Čulin pod poslovnim brojem OV-709/2025, a kojim Ugovorom su stranke suglasno utvrdile kako je CK, ovdje ovrhovoditeljica dana 3. ožujka 2023.g. na svoje ime podignula nenamjenski kredit u iznosu od 40.000,00 EUR s mjesečnim anuitetom u iznosu od 439,68 EUR (Kredit br. 1), kao i kredit (Ugovor o revolving kreditu po kreditnoj kartici) ugovoren dana 28. studenog 2021.g. u iznosu od 5.308,91 EUR s mjesečnim anuitetom u iznosu koji nije naznačen u Ugovoru već je definirano kako je isti određen prema mjesečnom izvatku po kreditnoj kartici ovrhovoditeljice (Kredit br. 2), a sve radi urednog poslovanja društva VITALIS CROP CARE d.o.o., ovdje ovršenika. Nadalje ističe kako mjesečni iznos po Kreditu br. 2 iznosi 3% od ukupne potrošnje na koju ide kamata u iznosu od 7,04% - dakle prva rata koju je ovršenik bio dužan uplatiti nakon sklapanja gore naznačenog Ugovora o utvrđenju dugovanja je iznosila 159,27 EUR na ime glavnice (3% od ukupne potrošnje, tj. iznos od 5.308,91 EUR) uvećano za kamatu od 7,04% koja iznosi 31,15 EUR, što znači da je ovršenik bio dužan do kraja veljače 2025.g. za prvi obrok po ugovoru na ime Kredita br. 2 uplatiti iznos od 190,42 EUR (159,27 EUR + 31,15 EUR), dok je njegova ukupna uplata bila 500,00 EUR, a trebala je iznositi 630,10 EUR, iz čega je i više nego razvidno da ovršenik do današnjeg dana nije ispunjavao svoje ugovorene obveze. Nadalje, čl. 2. st. 2. Ugovora o utvrđenju dugovanja od 13. veljače 2025. utvrđeno je kako je vjerovnik CK, ovdje ovrhovoditeljica, ovlašten aktivirati bjanko zadužnice, koje je izdao dužnik radi osiguranja tražbine ovrhovoditeljice, u bilo kojem trenutku kada dužnik VITALIS CROP CARE d.o.o., ovdje ovršenik, prestane s urednim ispunjenjem obveza, odnosno uplatama mjesečnih anuiteta za oba dugovanja. Upravo je iz specifikacije uplata koju dostavlja ovršenik razvidno kako je isti ovrhovoditeljici u razdoblju od ožujka 2025.g. do prosinca 2025.g. mjesečno uplaćivao iznos od 500,00 EUR, a koji iznos nije dostatan za podmirenje mjesečnih anuiteta za oba kredita (439,68 EUR za Kredit br. 1 i oko 190,00 EUR za Kredit br. 2, odnosno ukupno 630,10 EUR koliko je ovršenik bio dužan uplaćivati) te stoga pogrešno ovršenik navodi u prijedlogu kako mjesečni anuitet za oba kredita iznosi 439,68 EUR, niti je razvidno koliko je ovršenik uplaćivao na ime kojeg kredita. Budući da ovršenik nije uredno podmirivao svoje obveze definirane Ugovorom o utvrđenju dugovanja, odnosno nije uredno otplaćivao mjesečne anuitete za oba kredita po dospijeću istih, ovrhovoditeljica je sukladno čl. 2. st. 2. ovlaštena pokrenuti prisilnu naplatu predmetnog dugovanja temeljem bjanko zadužnica, a što je ovrhovoditeljica i učinila. Pored navedenog, netočni su navodi ovršenika da je ovrhovoditeljica navela netočne podatke o iznosu glavnice i dospijeću dugovanja u zadužnicama OV-702/25 i OV- 704/25. Ovrhovoditeljica dodatno pojašnjava kako je prvotno na FINU dana 3. prosinca 2025.g. predala zahtjev za izravnu naplatu temeljem bjanko zadužnice OV- 702/25 u iznosu od 19.000,00 EUR i OV-704/25 u iznosu od 17.784,00 EUR, međutim dana 05. prosinca 2025.g. ovrhovoditeljica je kod FINE djelomično opozvala zahtjev za izravnu naplatu po OV-704/25 za iznos od 287,19 EUR, koji iznos je ovršenik dobrovoljno uplatio na račun ovrhovoditeljice nakon podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu. U odnosu na datum dospijeća dugovanja, ovrhovoditeljica ističe kako je prema čl. 2. st. 2. ovrhovoditeljica ovlaštena pokrenuti prisilnu naplatu svoje tražbine u bilo kojem trenutku kad ovršenik prestane s urednim ispunjenjem svojih obveza. S obzirom da ovršenik već u ožujku 2025. nije uredno ispunio svoju obvezu te je uplatio samo iznos od 500,00 EUR koji nije dostatan za podmirenje oba mjesečna anuiteta, ovrhovoditeljica je već u ožujku bila ovlaštena pokrenuti postupak prisilne naplate, međutim ista je kao datum dospijeća označila 21.11.2025.g. kada je zadužnice prvotno poslala na FINU, a čime nikako nije išla na štetu ovršenika, dapače povoljnije je za ovršenika da ovrhovoditeljica potražuje zakonske zatezne kamate od studenog 2025. nego od ožujka 2025. U pogledu prijedloga radi odgode, ovrhovoditeljica navodi da je isti neosnovan obzirom da je ovrhovoditeljica ta koja trpi štetu iz razloga što ista uredno podmiruje mjesečne anuitete po oba kredita čija su sredstva u cijelosti iskorištena za potrebe poslovanja ovršenika, dok ovršenik svoje obveze prema ovrhovoditeljici ispunjava samo djelomično, a ista također ima i ostale mjesečne troškove i obveze, između ostalog s ovrhovoditeljicom stanuje i mlt. sin stranaka o kojem skrbi i uzdržava ga ovrhovoditeljica pa bi odgodom ovrhe nastala šteta ovrhovoditeljici, kao i njenom mlt. djetetu. Zaključno, predlaže sudu odbiti ovršenika sa svim prijedlozima.

3. Prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao i prijedlog radi odgode prijenosa su neosnovani.

4. Uvidom u spis predmeta te u Zahtjeve za izravnu naplatu utvrdio da je ovrhovoditelj Financijskoj agenciji podnio Zahtjeve za izravnu naplatu temeljem bjanko zadužnice koju je potvrdio javni bilježnik Sandra Palinić Čulin iz [adresa] dana 13. veljače 2025., pod poslovnim brojem Ov-702/2025 kao i bjanko zadužnice koju je potvrdio javni bilježnik Sandra Palinić Čulin iz [adresa] dana 13.2.2025. godine, pod poslovnim brojem Ov-704/2025

5. U pogledu prijedloga radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, člankom 210. stavak 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.) određeno je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

6. Člankom 50. stavak 6. određeno je da u povodu žalbe iz stavka 1. ovoga članka sud pazi po službenoj dužnosti na razloge iz stavka 1. točaka 1., 3. i 5. ovoga članka te na okolnost da je u slučaju iz stavka 1. točke 6. ovoga članka ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavaka 4. i 5. ovoga Zakona. Sud pazi po službenoj dužnosti i na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku. Uvidom u spis predmeta, dostavljenu dokumentaciju kao i prijedlog ovrhovoditelja sud nije utvrdio da isprava na temelju koje je podnesen Zahtjev za izravnu naplatu FINA-i nije ovršna isprava. Člankom 209. OZ-a navedene su ovršne isprave na temelju kojih ovrhovoditelj može podnijeti Zahtjev za izravnu naplatu, pa tako je između ostalog navedena i ovršna bjanko zadužnica, a uvidom Zahtjeve za izravnu naplatu podnesen FINA-i sud je utvrdio da se izravna naplata novčane tražbine zahtijeva na temelju bjanko zadužnica.

7. Isto tako, sud nije utvrdio da je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka kao ni da je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha. Ovrha je zatražena na novčanoj tražbini ovršenika, slijedom čega sud nije utvrdio ni da je ovrha zatražena na stvarima izvan prometa, kao ni drugim stvarima za koje je to posebnim zakonom određeno kao niti na tražbini po osnovi poreza i drugih pristojbi. Isto tako sud nije utvrdio pogrešnu primjenu materijalnog prava kao ni bitne povrede ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku.

8. Ovršenik u svom prijedlogu prvenstveno ističe žalbeni razlog da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika,, slijedom čega je sud Zaključkom poslovni broj gornji, a sukladno članku 52. stavak 3. Ovršnog zakona uputio ovršenika da u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe pokrenute predajom Financijskoj agenciji Zahtjeva za izravnu naplatu.

9. U pogledu prijedloga ovršenika radi odgode prijenosa, kao što je gore navedeno, primjenjuju se odredbe OZ-a o odgodi ovrhe. Člankom 65. stavak 1. OZ-a određeno je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu uz daljnji uvjet da je ovršenik poduzeo neku od 11 pravnih radnji koje su zakonom taksativno navedene u odredbi čl. 65. st. 1. t. 1. -11. OZ.

9.1. Ovršenik je podnijevši prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim poduzeo jednu od 11 pravnih radnji koje su zakonom taksativno navedene u odredbi čl. 65. st. 1. t. 1. -11. OZ, međutim osnovni preduvjet da bi sud na prijedlog ovršenika odgodio ovrhu je da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

9.1. Ovršenik u svom prijedlogu navodi da bi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu navodeći da bi provedbom pljenidbe i prijenosa došlo do ozbiljnog narušavanja likvidnosti društva, otežanog ili onemogućenog podmirivanja redovitih obveza prema radnicima, dobavljačima i državi, te bi time bilo ugroženo redovno poslovanje ovršenika, međutim o istom sudu ne dostavlja nikakav dokaz, slijedom čega je sud prijedlog ovršenika radi odgode prijenosa ocijenio neosnovanim. Da bi sud mogao odgoditi ovrhu, ovršenik je dužan učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu o kojoj bi se radilo ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on poslije ne bi mogao nadoknaditi ili bi pak to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Iako je teret dokaza o navedenom na strani ovršenika, ovršenik u svom prijedlogu nije sudu podnio nijedan dokaz u navedenom pravcu. Osim toga, ovršenik sudu nije podnio nijedan dokaz u pravcu kasnije nemogućnosti namirenja od ovršenika, u slučaju da ovršenik uspije u parničnom postupku na koji je upućen zaključkom ovog suda.

10. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

U Samoboru 31. prosinca 2025.

Sudac:

Ines Golešić Plašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana od dana dostave rješenja (čl. 11. st. 1. i 3. OZ). Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA :

1. Ovrhovoditelju po punomoćniku

2. Ovršeniku po punomoćniku

Nacrt prijedloga izradio viši sudski savjetnik - specijalist:

Josip Brekalo