Republika Hrvatska

Trgovački sud u

Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: Povrv-5/2023-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Jasni Lekić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TERMO SAN d.o.o., Split, Put Mostina 8, OIB: 57666759469, zastupan po punomoćniku Marku Peris, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Peris i Lana Propadalo Duka iz Zagreba, Trnjanska cesta 45a, protiv tuženika KOTONTEKS GEO d.o.o., Varaždin, Ulica Josipa Pupačića 3, OIB: 68412091842, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d., odvjetnicima iz Varaždina, Anina ulica 2/II, radi isplate iznosa od 77.475,51 eur, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 28. studenog 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marka Perisa, odvjetnika iz Zagreba, te punomoćnice tuženika Željke Pintarić, odvjetnice u OD Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. iz Varaždina, te na ročištu za objavu presude dana 31. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj s tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom, te se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina broj Ovrv- 6234/2022 od 4.10.2022. kojim je tuženik KOTONTEKS GEO d.o.o., Varaždin, dužan tužitelju TERMO SAN d.o.o., Split, isplatiti iznos od 77.475,51 eur (slovima: sedamdesetsedamtisućačetristosedamdesetpet eura i pedesetjedan cent), sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 147.165,94 kn/19.532,28 eur od 15.8.2021., na iznos od 44.761,40 kn/5.940,86 eur od 15.9.2021., na iznos od 89.000,00 kn/11.812,33 eur od 16.10.2021., na iznos od 193.931,70 kn/25.739,16 eur od 15.4.2022., na iznos od 108.880,20 kn/14.450,89 eur od 16.5.2022. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 8 dana od dana dostave rješenja o ovrsi zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 13.550,00 kn/1.798,39 eur uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 8 dana od dana dostave rješenja o ovrsi, kao neosnovanim.

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 26.548,75 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, od dana donošenja presude 31. prosinca 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio protiv tuženika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i to izvatka iz poslovnih knjiga broj 120/698 radi namirenja tražbine u iznosu od 583.739,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, te je na temelju takvog prijedloga tužitelja javni bilježnik Stjepan Trstenjak iz Varaždina donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-6234/2022 od 4.10.2022. Tuženik je uložio prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, te je ovaj sud donio rješenje broj Povrv-6/2023-2 od 24. siječnja 2023. kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, a postupak se nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik u prigovoru navodi da ništa ne duguje tužitelju. Stranke su bile u poslovnom odnosu radi izgradnje pristupnih cesta na Pelješkom mostu, ali se u izvođenju radova dogodila velika i neopravdana potrošnja materijala. O svim nedostacima kao i o neosnovanoj potrošnji materijala stranke su u više navrata razgovarale, održani su sastanci i postoji međusobna prepiska. Materijal se koristio u količinama koje su nepotrebne, a na gradilištu je odložen na način da je propadao ili je oštećen i uništen pa više nije bio za upotrebu. Unatoč višekratnim upozorenjima, tužitelj nije promijenio način rada ni odnos prema materijalu. Tuženik je tužitelju platio sve stvarno izvedene radove koji su izvedeni po pravilima struke, a koje je potvrdio i glavni naručitelj radova Strabag d.o.o. Tuženik je tužitelju izdao račun za preuzeti materijal i to onaj koji je neosnovano ovrhovoditelj potrošio na predmetnom gradilištu jer stvarno izvedene količine i način izvođenja radova prema pravilima struke ne opravdavaju potrošnju materijala kakvu je imao ovrhovoditelj. Predlaže da sud u cijelosti odbije tužitelja s tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom.

3. Tužitelj se očitovao podneskom od 17.3.2023. u kojem navodi da su tužitelj i tuženik sklopili kao podizvođači ugovor o izvođenju radova s društvom Strabag d.o.o. kao glavnim izvođačem te su tako zajedno preuzeli prava i obveze iz zaključenog ugovora, a naručitelj je u predmetnom poslovnom odnosu bilo društvo Hrvatske ceste d.o.o. Tužitelj tvrdi da je radove obavio prema pravilima struke prilagodivši svoj rad stanju na terenu, te je u nekoliko navrata upozoravao tuženika na probleme s kojima se susreće, uključujući i način istovarivanja i odlaganja materijala na gradilištu. Tuženik se na takva upozorenja oglušio, te želi prebaciti cjelokupnu odgovornost na tužitelja. Ugovorom je određeno da podizvođači za preuzete obveze odgovaraju pojedinačno i solidarno. Posebni ugovor između stranaka nije zaključen. Tuženik izdavanjem računa broj 49/01/1 od 20.8.2021. prebacuje cjelokupni trošak gubitka materijala na tužitelja. Stoga smatra da je račun broj 49/01/1 neosnovan. Tužitelj tvrdi da nije počinio takve greške u izvođenju poslova koje bi u cijelosti opravdavale osnov računa broj 49/01/1 od 20.8.2021. Što se tiče izjave o prijeboju, ističe da je račun broj 49/01/1 od 20.8.2021. odmah osporio i vratio tuženiku jer smatra da nisu ispunjene pretpostavke za prijeboj. Tužitelj je izdao tuženiku V privremenu situaciju br. 166/1/1 na iznos od 316.055,40 kn, VI privremenu situaciju broj 180/1/1 na iznos od 155.473,80 kn, račun broj 209/1/1 na iznos od 89.000,00 kn sa troškovnikom i dopisom, XIII privremenu situaciju broj 34/1/1 na iznos od 193.931,70 kn, te XIV privremenu situaciju broj 69/1/1 na iznos od 108.880,20 kn.

4. Tužitelj u podnesku od 17.3.2025. nadalje navodi da je tuženik uplatio iznos od 110.712,40 kn i to 13.9.2021. i naznačio da se ista odnosi na plaćanje po osnovi računa broj 180/1/1 te je podmirio predmetnu osnovu, pa je po istoj ostalo potraživanje u iznosu od 44.761,40 kn. Nadalje navodi da je tuženik uplatom od 29.4.2022. u iznosu od 127.308,65 kn i uplatom od 15.6.2022. u iznosu od 41.580,81 kn podmirio dio najranije dospjele neplaćene osnove tužitelja a to je V. privremena situacija 166/1/1, pa bi po istoj ostalo potraživanje od 147.165,94 kn. Kada nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela na ispunjenje. Na pripremnom ročištu od 28. ožujka 2023. punomoćnik tužitelja je iskazao da je podneskom od 17.3.2023. objasnio kako su od strane tužitelja vršena zatvaranja pojedinih privremenih situacija i računa tužitelja. Utužene su privremene situacije i to broj V-IRA 166/1/1 po kojoj je ostalo neplaćeno 147.165,94 kn, privremena situacija broj VI-IRA 180/1/1 po kojoj je ostalo nenaplaćeno 44.761,40 kn, zatim račun IRA-209/1/1 po kojoj je ostalo nenaplaćeno 89.000,00 kn, privremena situacija broj XIII-34/1/1 po kojoj je ostalo nenaplaćeno 193.931,70 kn, te privremena situacija broj XIV-69/1/1 po kojoj je ostalo nenaplaćeno 108.880,20 kn, a što sveukupno iznosi 583.739,24 kn, a sve privremene situacije i računi priloženi su uz podnesak. Tuženik je podneskom od 19.4.2023. iskazao da je do razmimoilaženja stranaka došlo iz razloga jer je tužitelj trošio više materijala nego što je bilo potrebno za izvođenje radova prema pravilima struke. Nije sporno da je prije početka radova napravljen troškovnik, kao i da su se u toku radova pojavile okolnosti koje su opravdavale i tražile veću potrošnju materijala koja prema procjeni ovlaštenih inženjera je bila veća od 18% od predviđene troškovnikom. Tuženik je tužitelju kod obračuna priznao potrošnju od 20% osnovanom, međutim tužitelj je potrošio materijal za više od 30% od predviđene potrošnje, više od 12% od naknadno utvrđenih potrebnih količina. Što se tiče navoda tužitelja o zaštiti materijala na gradilištu, isto je bilo u obvezi glavnog izvođača Strabag te stoga tuženik nije smatrao da bi trebao još dodatno o svom trošku angažirati zaštitara. Radove je izvodio isključivo tužitelj a tuženik je bio u obvezi dostaviti materijal, slijedom čega nema odgovornosti tuženika za kvalitetu i način izvođenja radova jer na to nije imao nikakav utjecaj. Gubitak materijala nije prebačen na trošak tužitelja jer je Strabag tuženiku platio sav materijal koji je sa svoje strane posebno naručio i potrošio. Dakle, od tužitelja se traži samo plaćanje razlike od 10% količine i vrijednosti materijala koji je neosnovano potrošen. Tuženik napominje da tužitelj nije reagirao na upozorenja o pretjeranoj potrošnji materijala, sve dok tuženik nije obustavio plaćanje. Datum izdavanja računa broj 49/01/1 je 20.8.2021., a datum isporuke robe na gradilište bio je 2.8.2021. Račun tuženika broj 49/01/1 od 20.8.2021. dospio je 20.8.2021. Tuženik osporava zatvaranje računa na način kako je to učinio tužitelj. Budući je tuženik račune broj 166/1/1 i 180/1/1 platio prijebojem, tužitelj nije mogao uplatama od 29.4.2022. i 15.6.2022. zatvarati te iste račune. Za valjanost prijeboja nije potrebna ni suglasnost ni volja druge strane već postojanje dviju tražbina, time da prijeboj nastupa kada obje tražbine dospiju. Tuženik nadalje posebno osporava račun broj 209/1/1 jer se isti ne odnosi na nikakve radove niti ima osnove za njegovo izdavanje, a tužitelj nije obrazložio na što se odnosi. Tuženik je taj račun tužitelju vratio i odmah osporio.

5. Tužitelj osporava takve navode tuženika, te tvrdi kako su se u toku radova pojavile okolnosti koje su opravdale i tražile veću potrošnju materijala. Tuženik nije želio sudjelovati u angažmanu zaštitara, iako ga je tužitelj o tome upozoravao. Smatra da podizvođači ugovorom odgovaraju pojedinačno i solidarno. Tuženik je sve manjkove materijala prebacio na tužitelja izdavanjem neosnovanog računa broj 49/01/1. Račun broj 49/01/1 tužitelj je odmah osporio i vratio tuženiku, budući je isti neosnovan i očito izdan kako bi se izbjeglo plaćanje računa tužitelja za izvršeni rad prema ugovoru. Što se tiče redoslijeda zatvaranja računa, tužitelj je račune zatvarao u skladu sa odredbama ZOO-a i to članka 171. Tuženik je uplatom od 13.9.2021. u iznosu od 110.712,40 kn u kojoj je naznačio da se ista odnosi na plaćanje po osnovi 180/1/1 podmirio dio predmetne osnove, pa je po istoj ostalo 44.761,40 kn. Tuženik je nadalje uplatio 29.4.2022. 127.308,65 kn i 15.6.2022. 41.580,81 kn, a u tim uplatama nije naznačio na koje se osnove iste odnose. Stoga je tužitelj zatvorio najranije dospjele neplaćene osnove tužitelja i to V privremenu situaciju broj 166/1/1, pa je po istoj ostalo potraživanje od 147.165,94 kn.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvod otvorenih stavki tužitelja (list 9), u dopis od 11.8.2021. (list 31), u dokumentaciju na listu 33-35, u račun broj 49/01/1 od 20.8.2021. (list 36), u dopis tuženika od 25.8.2021. (list 38-39), u Zapisnik stanja lagera i potrošnje geomembrane – projekt Pelješac-tunel Debeli Brijeg od 21.7.2021. (list 40-42), u Izjavu o prijeboju od 9.9.2021. (list 43), u dopis tuženika od 30.7.2021. (list 48), te 23.7.2021. (list 49-53), u poruku elektroničke pošte pod nazivom "Obustavljanje isporuke materijala PC Pelješac+upute za ugradnju materijala" od 9. kolovoza 2021.(list 94), u upute i preporuku kako nadalje ugrađivati materijale hidroizolacija u cilju da se smanje gubitci materijala od 6.8.2021. (list 55-57), u poruke elektroničke pošte (list 58-60), u dopis od 17.8.2021. (list 61- 62), u dokumentaciju tužitelja dostavljenu uz podnesak od 17.3.2023. i to građevinska dokumentacija za nadmetanje (list 108-280), u Ugovor o izvođenju radova br. HC-PC-104- K/21 (list 281-295), u građevinsku knjigu dokaznicu mjera tuženika (list 296-580), u dopis tuženika od 16.12.2021. (list 589-590), u narudžbenicu broj HC-PC-NAR-401 354/21 od 2.12.2021. (list 591), u ponudu br. 02122021/1-BG od 2.12.2021. (list 592), u račun broj 67/01/1 od 16.12.2021. (list 593), u dopis od 25.8.2021. (list 594-595), u fotokopiju korespondencije između stranaka (list 596-601), u račun br. 7/01/1 od 29.4.2022. (list 603), u zapisnik stanja lagera i potrošnje geomembrane – projekt Pelješac-tunel Debeli Brijeg i Kamenice na dan 8.4.2022. (list 604-605), u fotokopiju korespondencije između stranaka (list 606-608), u račun br. 49/01/1 (list 609), u zapisnik stanja lagera i potrošnje geomembrane – projekt Pelješac-tunel Debeli Brijeg od 2.8.2021. (list 610-611), u fotokopiju korespondencije između stranaka (list 612-619), saslušao svjedoke SŽ, RŽ, direktora tužitelja IŽ i direktora tuženika MŽ, izvršio uvid u dokumentaciju tužitelja dostavljenu podneskom od 5.11.2024. građevinsku knjigu- dokaznicu mjera (list 656-675), u Opće tehničke uvjete za radove na cestama-cestovni tuneli Hrvatskih autocesta (list 676-791), proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku građevinske struke Arsing d.o.o. koji je izradio nalaz i mišljenje od 6.11.2024. (list 794-815), pročitao očitovanje vještaka od 17.12.2024., saslušao vještaka Aleksandra Samca, dipl. ing. građ., izvršio uvid u ponovo predanu dokumentaciju i to karticu knjiženja, račun br. 49/01/1, zapisnik stanja lagera i dopis te izjavu o prijeboju (list 856-866), te pročitao i raspravio sa strankama i vještakom dopunu vještačkog nalaza i mišljenja od 14.10.2025.

7. Uvidom u Ugovor o izvođenju radova br. HC-PC-104-K/21 sud je utvrdio da je isti zaključen između Strabag d.o.o. kao naručitelja s jedne strane, te Kotonteks Geo d.o.o. i Termo San d.o.o. kao izvođača s druge strane, te su stranke u članku 1. ugovorile da utvrđuju da je dana 9.10.2019. između Hrvatskih cesta d.o.o. kao investitora i udruženja tvrtki Strabag sklopljen ugovor o izgradnji pristupnih cesta mostu Pelješac. Temeljem ovog ugovora naručitelj ustupa a izvođač preuzima izvedbu radova hidroizolacije tunela Kamenice i Debeli Brijeg. Ugovoreno je da ugovorne strane utvrđuju da Kotonteks Geo d.o.o. i Termo San d.o.o. pojedinačno i solidarno odgovaraju prema naručitelju za sve obveze iz ovog ugovora. Iz iskaza svjedoka SŽ i svjedoka RŽ, djelatnika tvrtke Strabag d.o.o. Zagreb, proizlazi da materijal koji je koristio Strabag u svom radu je kupio Strabag, a tuženik je posebno dostavljao materijal-geotekstil geomreže za izgradnju nasipa, zaštitu pokosa nasipa prema narudžbenicama. Građevinsku knjigu potpisivao je glavni inženjer, zaposlenik Strabaga, a obvezu zaštite materijala na gradilištu imali su izvođači odnosno kooperanti. Svjedok SŽ iskazao je da hidroizolacija mora imati preklop od 10 cm, a sve prema projektu detalja koji je predviđen i projektiran i koji se razlikuje od građevine do građevine, a u konkretnom slučaju radilo se o velikom preklopu. Radovi se obračunavaju prema P-liniji, a to je idealna linija tunela po kojoj se prema pravilima struke i građevinske regulative obračunavaju radovi. To je tehnička stvar, te ide automatizmom i ne plaća se dodatno jer je već uključeno u ugovornu stavku troškovnika. Utrošene količine geotekstila evidentirane su i ovjerene u građevinskoj knjizi odnosno dnevniku a obračun materijala ide prema P-liniji, dakle idealnoj liniji opsega tunela, a ne prema stvarnoj potrošnji. Svjedok RŽ iskazao je da je bio voditelj predmetnog projekta za Strabag, da su tužitelj i tuženik bili kooperanti s jednim ugovorom, te je iskazao da je znao za ovu problematiku, da su imali sastanak o tome, ali su oni od strane Strabaga prema strankama postupali kao prema jednoj stranci jer su bili takvi kooperanti koji su nastupali zajednički. On kao voditelj predmetnog projekta se nije bavio povećanom potrošnjom materijala, nije imao uvid u materijal koji je stizao na gradilište, dobili su od nadzornog inženjera obračunsku knjigu, nadzorni inženjer potpisuje obračunsku knjigu i koliko nadzor prizna Strabagu, toliko i oni priznaju kooperantu a prema tužitelju i tuženiku postupali su kao prema jednom kooperantu-zajednički. RŽ iskazuje da nije imao saznanja o bilo kakvoj neosnovanoj potrošnji materijala, a ni uništenju materijala od strane radnika Strabaga. Na gradilištu nije bilo zaštitara. Otuđenja materijala su uvijek moguća, ali nisu nikada primijetili da bi nešto veliko nestalo. Sud je povjerovao istinitosti iskaza ovih svjedoka iz razloga što su isti iskazivali objektivno i okolnosno te u skladu sa dostavljenom građevinskom i ostalom dokumentacijom koja prileži spisu.

8. Direktor tužitelja VŽ iskazao je da je tvrtka tužitelja zajedno sa tvrtkom tuženika na strani podizvođača zaključila predmetni ugovor, te je bilo ugovoreno tako da tvrtka tužitelja bude izvođač radova a tvrtka tuženika dobavljač materijala hidroizolacije- geotekstila. Ukupna ugovorena cijena iznosila je 5.480.408,44 kn te je također bilo dogovoreno da sva plaćanja od strane Strabaga idu na žiro račun dobavljača materijala, ovdje tuženika Kotonteks Geo d.o.o. obzirom da je on imao veći trošak, a Kotonteks Geo d.o.o. je trebao tužitelju kao izvođaču platiti radove koje su izveli. Radilo se o ogromnom gradilištu koje je bilo dugo par kilometara i nije bilo ograđeno. Strabag je uredno sve platio, radovi su izvršeni u roku i bez prigovora i u funkciji su, iako nije potpisan zapisnik o primopredaji sa Strabagom i kooperantima. Tvrdi da su nastupali kao zajednica i međusobno si pomagali, a tužitelj je tražio od tuženika da angažira zaštitare jer oni ne mogu angažirati radnike koji bi čuvali materijal, a tražili su ih i da sami preuzimaju materijale kad dođu na gradilište. Obveza tužitelja bila je ugradnja materijala. Tužitelj je imao isključivo uslugu postavljanja hidroizolacije i tuženik se trebao pobrinuti da se materijal čuva. Potvrdio je da je tuženik upozoravao da se troši više materijala nego što je predviđeno. Postojao je izvedbeni projekt glede predmetne hidroizolacije i on je imao predviđene samo kvadrature tunela koji treba hidroizolirati, a viškove i preklope moraju riješiti sami. U tunelima je praksa viškova i preklopa hidroizolacije oko 20%. Direktor tuženika MŽ iskazuje da prema Općim tehničkim uvjetima predviđeno je 15-18% viškova, a tuženik je priznao tužitelju 20%. Po P-liniji duljine i visine te mjera tunela bilo je točno propisano koliko je materijala bilo potrebno, postojao je izvedbeni projekt i na sve to se priznalo još 20% više potrošnje ukupnog materijala geotekstila i folije. Direktor tuženika je iskazao da su radnici tužitelja bili neiskusni i da nisu imali odgovarajuću opremu i skelu te da nakon nekog vremena, kada je vidio da oni troše enormne količine materijala, pismeno ih je upozorio. Inventurom sa inženjerom tužitelja utvrdili su da se troši 30% i više materijala, a ne priznatih do 20%. Direktor tuženika je tada organizirao sastanak na terenu u prostorijama Strabaga na Pelješcu gdje su bili prisutni predstavnici Strabaga, te je direktor tuženika upozorio jedne i druge da se troši previše materijala, te je Strabag iskazao da to nije njihov problem te da tuženik to mora riješiti s izvođačem odnosno tužiteljem. Folija je bila pakirana u balama koje su bile toliko teške da ih može podići samo stroj i odvesti šleper i to je specijalna folija namjenska samo za tunel, tako da je neobično da bi netko ukrao ili odvezao taj materijal. Direktor tuženika iskazuje da smatra da je do prevelike količine potrošnje materijala došlo zbog načina rada tužitelja, te je tuženik osporio tužitelju sve što je bilo iznad 20%. Osporio je i račun broj 209/1/1 koji nema podlogu u poslovnim događajima, te je sa svoje strane umanjivao ispostavljene situacije, utužene situacije V i VI, a XIII i XIV nisu plaćene zbog obračuna tuženika koji je izvršen zapisnikom stanja lagera i potrošnje geomembrane-projekt Pelješac-tunel Debeli Brijeg i tu se vidi razlika i na temelju tog dokumenta tuženik je podnio Izjavu o prijeboju (kompenzaciji) od 9.9.2021. na ukupni iznos od 360.816,80 kn. Direktor tuženika je iskazivao okolnosno i u skladu s dokumentacijom, te je zapisnikom o stanju lagera i potrošnje geomembrane objasnio pred sudom kako i zašto je umanjio ispostavljene situacije za izvedene radove te koju tražbinu stavlja u prijeboj s tražbinom tužitelja. Direktor tuženika je iskusan privrednik te bi bilo životno nelogično da prebacuje odgovornost za potrošeni materijal na tužitelja te je sud prihvatio navode tuženika, obrazloženje i računicu iz naprijed navedenog zapisnika o stanju lagera.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je utvrđeno uvidom u građevinsku dokumentaciju da je glavni izvođač Strabag upozoravao da su preklopi od 50 cm pogreška izvođača. Skrenuta je pozornost na neprimjereno skladištenje i čuvanje dopremljenog materijala i nezbrinjavanja otpada. Strabag je izračunao da bi potrošnja materijala na preklope iznosila oko 18% više od idealne projektirane P-linije. Tuženik je priznao tužitelju ukupno utvrđeni manjak i više od toga, odnosno ukupno 20%. Izmjereni su preklopi geotekstila i od 1,40-1,50 m, zatim su bili zamijećeni razbacani dijelovi geotekstila, PVC folije i PVC podloška, oštećene role PVC folije, te se gubitci materijala generiraju konstantno. Tuženik je isticao da je pregledom tunela ustanovljeno da je do gubitka materijala dolazilo zbog prevelikih i nepotrebnih preklopa, neodgovornim rukovanjem i manipulacijom materijala, ali i načina ugradnje koji se izvodi s obje strane tunela. Iz te građevinske dokumentacije vještak zaključuje da je iz zapisnika o pregledu tunela kao i prepiske između stranaka te ostale dokumentacije koje je vještak obrazložio i detaljno naveo u točki 4.2.1 nalaza, razvidno da je do neopravdane potrošnje materijala protivno pravilima struke i ugovornom troškovniku došlo zbog prevelikih preklopa, zbog ostavljanja restlova materijala odnosno ostavljanja prevelikog otpada, zbog neadekvatne opreme radnika na montaži hidroizolacije, a dijelom i zbog neadekvatne dimenzije rola duljine 24m, te iz razloga nastojanja izvođača da ubrza dinamiku radova zbog kašnjenja, te dijelom zbog zatrpavanja ostatka materijala od strane Strabaga. Prema dostavljenim računima s narudžbenicama vidljivo je da je glavni izvođač Strabag sa svoje strane naručio i koristio materijal, ali je isti i platio, pa se može zaključiti da do neopravdane potrošnje materijala nije došlo zbog materijala koji je koristio Strabag. Glavni izvođač Strabag je upozorio i tužitelja i tuženika na neprimjereno skladištenje i čuvanje materijala. Obveza izvođača bila je da čuva materijal i radove do primopredaje, pa prilikom preuzimanja robe trebalo je između tužitelja i tuženika ovjeriti otpremnicu, narudžbenicu ili primku te na taj način pratiti isporuku i potrošnju materijala koji je tuženik dostavljao na gradilište. Vještak je mišljenja da je u tunelu mala vjerojatnost krađe takve vrste specifičnog materijala, tako da angažman čuvarske službe ne bi spriječio gubitke u materijalu, te se može zaključiti da do gubitka materijala nije došlo zbog uzimanja materijala od strane trećih osoba. Slijedom navedenog vještak zaključuje da je došlo do uvećane količine utrošenog geotekstila i folije uključujući i povećanu potrošnju u odnosu na ugovor za geotekstil 28,10% i za PVC foliju za 28,10%, a priznati preklopi su 18%. Iz sve dokumentacije proizlazi da je do neopravdane potrošnje materijala protivno pravilima struke i ugovornom troškovniku došlo iz više razloga i to zbog mjestimice prevelikih preklopa, ostavljanja restlova materijala odnosno ostavljanja prevelikog otpada, zbog neadekvatne opreme radnika na montaži hidroizolacije, dijelom zbog neadekvatne dimenzije rola duljine 24m te nastojanja izvođača da ubrza dinamiku radova zbog kašnjenja (izvođeni su radovi na montaži hidroizolacije uz što manje spojeva i krpanja) te dijelom zbog zatrpavanja ostatka materijala od strane Strabaga. U tunelu je mala vjerojatnost krađe takve vrste specifičnog materijala, te se može zaključiti da do gubitka materijala nije došlo zbog uzimanja materijala od strane trećih osoba.

10. Vještak je podnio očitovanje od 17.12.2024. navodeći da je nalaz izrađen prema podatcima iz sudskog spisa i dokumentaciji iz međusobne komunikacije između naručitelja i izvođača, te je navedeno da je uobičajena praksa kod sličnih poslova obračun po P-liniji uvećan za određeni postotak, u ovom slučaju 18%. Na raspravi od 18.2.2025. punomoćnica tuženika iskazala je da je tuženik sa svoje strane u cijelosti suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka. Posebno ističe da tuženik od tužitelja ne traži plaćanje ukupne količine potrošenog materijala preko ugovorene količine, jer mu priznaje da je osnovano došlo do povećane potrošnje od 18% kako je i sukladno pravilima struke, već mu je obračunao samo količinu materijala koja predstavlja razliku od 18% do stvarno potrošene količine. I od strane Strabaga je utvrđeno da tuženik prekomjerno troši materijal zbog manjkavog načina rada, te je nakon višekratnih prigovora tužitelj počeo raditi na način da je materijal koristio racionalno, pa se pri kraju izvođenja radova vidi iz dokaznica mjera da je tužitelj bitno smanjio potrošnju materijala. Dakle, do kraja izvođenja radova tužitelj se zapravo uskladio s 18%, koliko je i priznato. Punomoćnica tuženika iskazala je da ostaje kod prijedloga da vještak dopuni nalaz u dijelu da obračuna ukupno ugovorenu količinu materijala, ukupno potrošenu količinu materijala, te da ukupno potrošenu količinu materijala umanji za 18% te utvrdi da li je tuženik u računu koji je stavljen u prijeboj broj 49/01/1 od 20.8.2021. ispravno obračunao razliku potrošenog materijala od priznatih 18% do ukupno potrošene količine materijala prema dostavnicama. Iskazala je da je račun broj 49/01/01 obračunat prema dostavnicama tuženika o isporučenom materijalu, te je dobio količinu od 6.418,8 m2 koliko je navedeno u računu, a to je razlika između priznatih 18% do ukupno potrošene količine prema dostavnicama, te iznos jedinične cijene prema zaključenom ugovoru 44,97 kn po metru kvadratnom, te je dobiven bruto iznos razlike u iznosu od 360.816,80 kn koliko je obračunato u citiranom računu koji je stavljen u prijeboj s potraživanjem tužitelja, te radi ekonomičnosti postupka, kako se na tu okolnost ne bi trebalo predlagati financijsko-knjigovodstveno vještačenje, predlaže da građevinski vještak provjeri točnost navedenog izračuna i to prema dostavnicama materijala i građevinskoj knjizi koja je priložena u spis.

11. Iz dopune vještačkog nalaza i mišljenja proizlazi da je razlika između priznate povećane količine od 18% do utvrđene količine utrošenog materijala od 28,10% u m2 za geotekstil 7.273,57 m2, a PVC foliju 7.273,57 m2. Naime, priznata povećana količina iznosila je i za geotekstil i za PVC foliju 84.978,33 m2, a utrošena količina je povećanje od 28,10% i iznosila je i za geotekstil i PVC foliju 92.251,89 m2. Dakle, po svakom isporučenom materijalu razlika je više utrošenog materijala od 7.273,57 m2. Iz dokumentacije sudskog spisa vidljivo je da se potrošnja bazirala na uvećanoj P-liniji za određeni postotak koji je uobičajeno na sličnim poslovima 18%, a sve ostale viškove trebalo je procijeniti iskustveno i ukalkulirati u jediničnu cijenu obzirom da se obračun vrši prema P-liniji. Inicijalni izračun potrošnje materijala uzet je iskustveno i u skladu prema uobičajenoj praksi za ugradnju takvog materijala u tunelima. Prema ugovoru, to je bila obveza i odgovornost izvođača. Tuženik se očitovao na zaključke vještaka podneskom od 23.10.2025. navodeći da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka jer je vještak potvrdio navode tuženika, te je nesporno da je tužitelj za izvođenje predmetnih radova utrošio veće količine materijala od ugovorenih i to za 28,10% od ugovorene količine. Iz dopune nalaza vještaka proizlazi da je tuženik tužitelju priznao odstupanje od ugovorenih količina od 18% i više za koje mu nije posebno naplatio materijal, međutim kako je potrošnja veća i od uobičajene, tužitelju je izdan račun broj 49/01/1 za materijal u količini od 6.418,8 m2. Radi se o količinama koje je tužitelj neosnovano potrošio. Taj materijal (PVC folija i geotekstil) obračunati su tužitelju po cijeni od 44,97 kn po m2 koju cijenu je tuženik obračunavao tužitelju i inače, što potvrđuju privremene situacije i dopuna nalaza i mišljenja vještaka. Stoga je očito da je tražbina tuženika osnovana jednako kao i prijeboj koji je učinjen s tom tražbinom, čak štoviše, tuženik je izračunao manju količinu od one koju utvrđuje vještak, a to je povećanje od 7.273,57 m2. Punomoćnik tužitelja protivio se ovakvom zaključku, ponovivši prigovor da se sav teret veće potrošnje materijala iznad 18% prebacuje na tužitelja, a tužitelj ističe da su kao suizvođači trebali biti nositelji suodgovornosti. I nadalje smatra da tužitelj nije odgovoran u cijelosti za nastale viškove materijala odnosno manjkove za tuženika, već se radi o obostranom propustu nedefiniranja obveza između izvođača ugovorom, kako to konstatira i vještak u svom nalazu.

12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Aleksandra Samca, dipl. ing. građ., jer je isti vrlo detaljno, precizno i u skladu sa dokumentacijom u spisu podnijetom po strankama i to građevinskom dokumentacijom s predmetnog gradilišta, podnio svoj izračun kao i stručno mišljenje o uzrocima nastanka veće potrošnje materijala. Sud je prihvatio navode tuženika da osnovano obračunava taj višak materijala tužitelju računom broj 49/01/1 jer je isključivo tužitelj bio izvođač tih radova i način izvođenja radova je odgovornost na strani tužitelja. Solidarnu odgovornost ovdje stranke imaju prema glavnom naručitelju, a međusobno zajednički nastupaju prema glavnom naručitelju odnosno glavnom izvođaču kao naručitelju. Stranke u međusobnom poslovnom odnosu djeluju zajednički, ali svaka odgovara za svoj dio posla, a to je tužitelj za izvođenje radova, a tuženik za dobavu materijala, sve u skladu sa glavnim ugovorom i ugovornim troškovnikom. Vještak je utvrdio povećanje za 7.273,57 m2 a tuženik je obračunao 6.418,8 m2 i to po ugovorenoj jediničnoj cijeni od 44,97 kn po m2, pa proizlazi osnovan račun tuženika u iznosu od 360.816,80 kn, pa proizlazi da je nastao prijeboj tražbine temeljem Izjave o prijeboju (kompenzaciji) od 9.9.2021., s time da su računi tužitelja koji su obuhvaćeni prijebojem račun broj 166/1/1 od 30.6.2021. na iznos od 316.055,40 kn i račun broj 180/1/1 od 31.7.2021. na iznos od 44.761,40 kn. Temeljem odredbe članka 195. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, 145/23 i 155/23 dalje skraćeno: ZOO-a), dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Temeljem članka 196. ZOO-a, prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to nego tek izjavom o prijeboju. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onog trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to. Dakle, prijeboj je nastupio 9.9.2021. Neosnovan je navod tužitelja da tuženik uplatom od 29.4.2022. u iznosu od 127.308,65 kn te uplatom od 15.6.2022. u iznosu od 41.580,81 kn u kojim uplatama nije naznačio na koje se iste odnose, podmiruje dio najranije dospjele neplaćene osnove tužitelja V privremena situacija broj 166/1/1 na iznos od 316.055,40 kn jer je ista prethodno trebala biti zatvorena Izjavom o cesiji od 9.9.2021. Punomoćnik tuženika navodi u podnesku od 7.6.2023. da je tuženik platio 13.9.2021. iznos od 110.712,40 kn, 29.4.2022. iznos od 127.308,65 kn, te 15.6.2022. iznos od 41.580,81 kn, što iznosi ukupno 279.601,86 kn, te kada se tome pribroji iznos koji je plaćen kompenzacijom od 360.816,80 kn, proizlazi iznos od 640.418,66 kn. Tužitelj utužuje ukupni iznos od 583.739,24 kn, pa kako je sud utvrdio da je tuženik platio ispostavljene situacije tužitelju te osnovano kompenzirao svoju tražbinu s osnova viškova materijala sa tražbinom tužitelja po osnovi izvedenih radova, proizlazi da tužitelj nema više potraživanja prema tuženiku s osnova izvedenih radova po situacijama odnosno računima, a račun na iznos od 89.000,00 kn nije osnovan niti pak je tužitelj dokazao da je osnovana tražbina po računu broj 209/1/1 od 31.8.2021. sa troškovnikom zastoja zbog neisporuke materijala. Tužitelj u tom dijelu prilaže jednostrani dokument koji nije temeljen na stvarnim poslovnim događajima i ugovoru, te nije razvidno kakve radne sate i dane te hranu i temeljem kakve osnove tužitelj obračunava u računu. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je u cijelosti odbio tužitelja s tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom.

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP-a). Sud je tužitelja obvezao na platež troška tuženiku kako slijedi: za sastav podneska od 19.4.2023. 1.167,00 eur, za podnesak od 21.11.2024. 1.167,00 eur, za podnesak od 27.12.2024. očitovanje na vještački nalaz 1.167,00 eur, za podnesak od 5.2.2025. očitovanje na vještački nalaz 1.167,00 eur, za podnesak od 20.5.2025. 1.167,00 eur, za podnesak od 27.6.2025. 1.167,00 eur, za podnesak od 7.10.2025. 1.167,00 eur, te za podnesak od 23.10.2025. 1.167,00 eur, za zastupanje na sedam ročišta po 1.167,00 eur, za sastavljanje prigovora na rješenje o ovrsi 1.167,00 eur, PDV na trošak zastupanja 4.959,75 eur, predujam za vještačenje 1.250,00 eur i dopunu vještačenja 500,00 eur, što sveukupno iznosi 26.548,75 eur. Sud je u cijelosti priznao troškovnik tuženika jer je zatražen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te se radi o opravdanim i potrebnim radnjama za ovaj parnični postupak u smislu članka 155. ZPP-a.

Varaždin, 31. prosinca 2025.

SUDAC:

Jasna Lekić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, a podnosi se putem ovoga suda u roku od petnaest (15) dana po primitku otpravka presude, pisano, u četiri (4) primjerka.

Rok za žalbu počinje teći za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu na kojem se presuda objavljuje, od dana objave presude, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a. Rok za žalbu počinje teći od dana objave presude na e-Oglasnoj ploči suda.

DNA: 1. Pun. tužitelja Marko Peris, odvjetnik iz Zagreba, Trnjanska cesta 45a

2. Pun. tuženika OD Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. Varaždin, Anina ulica 2/II