REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-514/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, sud drugog stupnja, po sucu toga suda mr. sc. Zlatku Pircu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] str. 48, zastupanog po pun. Marinu Radiću, odvj. u Splitu protiv tuženika SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. Nikoli Milakoviću, odvj. u Omišu, radi utvrđenja, predaje u suposjed i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja te OČ protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4181/2022-19 od 11. travnja 2025., 31. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
I .Odbijaju se žalbe kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4181/2022-19 od 11. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev OČ za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja nije dopušteno proširenje tužbe na novog tuženika OČ (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju da u roku od 15 dana isplati novonaznačenoj tuženoj na ime troškova postupka iznos od 50,00 eura.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsko rješenje pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) posebno ističući bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 6. i 11. ZPP-a.
2.1.Stajališta je da je prvostupanjski sud trebao odlučiti već u stadiju prethodnog postupka o prijedlogu za proširenje tužbe na novog tuženika a budući nije onemogućio je tužitelja u mogućnosti raspravljanja tim više što iz sadržaja tužbenog zahtjeva proizlazi da OČ ima status nužnog i jedinstvenog suparničara na što je prvostupanjski sud trebao paziti po službenoj dužnosti pa tužbu smatrati neurednom tako da je bio obvezan postupiti po odredbi članka 126. ZPP-a u svezi članka 109. ZPP-a.
2.2. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje i to u stadij prethodnog postupka.
3.Pravodobnu žalbu podnosi i OČ pobijajući rješenje u točki II. izreke kojom je odlučeno o parničnom trošku a zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1-3. ZPP-a ističući u žalbi da formulacija prvostupanjskog suda kako joj mimo obistinjenog troška od 50,00 eura, ostali troškovi nisu priznati jer da se radi o radnjama koje se kao opravdani mogu priznati samo stranci, nema uporišta u pozitivnim propisima pa predlaže da se u pobijanoj točki II. rješenje preinači i priznaju žaliteljici svi zatraženi troškovi. Traži troškove podnesene žalbe.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Neosnovano žalitelji u žalbama ističu da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) u svezi s člankom 381. ZPP-a, budući je rješenje jasno i razumljivo, a prvostupanjski sud je za svoje stajalište dao valjane razloge. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti pa ni one iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a na koju se poziva tužitelj budući ovaj sud nalazi da bi prvostupanjski sud nezakonitim postupanjem ili propuštanjem dostave onemogućio tužitelja u raspravljanju a to tim više što tužitelja zastupa odvjetnik pa je isti (kako navodi u žalbi („iz sadržaja tužbenog zahtjeva“) mogao zaključiti tko su nužni i jedinstveni suparničari .
7. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbama također pozivaju žalitelji. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žaliteljica u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijano rješenje.
8.Nesporno je da je u podnesku od 16. travnja 2024. g. tužitelj je proširio tužbu na novu tuženu OČ.
9.Obrazlažući prvostupanjsko rješenje prvostupanjski sud navodi da prema odredbi čl. 196. st. 2. ZPP-a do zaključenja prethodnog postupka tužba može biti proširena na novog tuženika s njegovim pristankom jer osoba na koju se tužba proširuje, prema st. 4. ovog čl., mora primiti parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi kad u nju stupa, a kako se novooznačena tužena OČ, zastupana po pun., u podnesku od 13. siječnja 2025. g. izjasnila na način da ne pristaje na proširenje tužbe trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.
9.1.Također da je novooznačena tužena zatražila je trošak koji je trebalo priznati temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i to za sastav podneska od 13. siječnja 2025. g. u visini od 25 bodova, koji je trebalo pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) te tako dobiti iznos od 50,00 EUR, kako je trebala glasiti odluka o troškovima iz t. II. izreke., a da ostali popisani trošak, a s obzirom da sud nije dopustio proširenje tužbe na tuženu OČ, nije priznat jer se radi o radnjama koje se mogu kao opravdani trošak priznati samo stranci.
10. Ovakav materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda po ocjeni ovog suda je pravilan.
11.Naime , pristanak novog tuženika na pristupanje tužbi je potreban jer on ne ulazi u novu parnicu već preuzima staru parnicu u stanju u kojem se nalazi u trenutku preinake sa svim rezultatima do kojih je dovelo sudjelovanje prvobitno tuženog u raspravljanju pa je novi tuženik ovlašten uskratiti pristanak za proširenje tužbe na sebe pa bez njegovog pristanka on ne može postati stranka već započete parnice pa je stoga suprotno tužiteljevim žalbenim navodima pravilno prvostupanjski sud odlučio da se tužba ne može proširiti na novog tuženika bez njegovog pristanka ,bez obzira na to da bi li time bilo povrijeđeno obično ili jedinstveno suparničarstvo pa je stoga žalba tužitelja neosnovana te ju je valjalo kao takvu odbiti u odnosu na točku I. izreke.
12. No, ovaj sud je stajališta da su žalbe neosnovane i u odnosu na dio rješenja koji se odnosi na troškove postupka.
12.1. Žalba tužitelj zbog neosnovanosti žalbe koja se odnosi na točku I. izreke a žalba OČ stoga što je prvostupanjski sud i po mišljenju ovog suda pravilno ocijenio da je jedino trošak podneska kojim se očitovala da ne daje pristanak na proširenje tužbe bio sukladno odredbi članka 155. ZPP-a bio potreban za uspješno vođenje postupka ali i stoga što iz odredbi ZPP-a kojima su regulirani troškovi parničnog postupka proizlazi da su aktivno legitimirani na podnošenje zahtjeva za naknadu troškova koji se tiču parničnog postupka stranke, umješači ,svjedoci, vještaci i tumači što žaliteljica očito nije pa je njezinu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsko rješenje i u točki II. izreke.
13. Zbog navedenog , temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a riješeno je kao u izreci.
14. Zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je temeljem članka 166. stavak 1. ZPP-a.
U Slavonskom Brodu, 31. prosinca 2025.
Sudac:
Mr.sc. Zlatko Pirc
