REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Us I-1347/2024-10

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grad Zagreb, Gradonačelnik, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, nakon objave presude, 31. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/24-014/78, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 9. siječnja 2024.

II Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/3250, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-3 od 5. prosinca 2023., određeno je da tužiteljici s danom 30. rujna 2023., prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-551-06/24-014/78, URBROJ: 251-02- 01/001-24-3 od 9. siječnja 2024., odbio prigovor izjavljen protiv uvodno označenog prvostupanjskog rješenja kao i zahtjev za naknadu troška.

3. Tužiteljica osporava zakonitost pobijane odluke i u bitnome navodi da izmjena pravnog propisa nije jedan od razloga za izvanredni pravni lijek, te da sukladno Odluci nije bilo zakonske osnove za zamjenu dijelova pravomoćnog upravnog akta. Smatra da je tuženik bio dužan donijeti novi pravomoćni akt, te da je prvostupanjsko rješenje o prestanku pravne pomoći ništavo, jer datum donošenja rješenja kronološki slijedi datumu za koji se pobijanim rješenjem određuje da novčana pomoć prestaje, a prava se ne mogu konstruirati ex tunc, te je izvršenje rješenja pravno i stvarno nemoguće, pa se radi o bitnoj procesnoj povredi, neovisno o odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske o zakonitosti Odluke. Nadalje ističe da je protiv odluke o prigovoru trebala biti dopuštena žalba nadležnom Ministarstvu, a koja uputa izostaje u osporavanom rješenju.

4. Predlaže da Sud poništi osporeno rješenje te potražuje troškove upravnog spora zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Navodi kako je osporeno rješenje deklaratorni akt kojim se samo utvrđuje da su ispunjeni uvjeti koje propisuje odredba članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke za prestanak novčane pomoći za roditelja odgojitelja te da kao takav djeluje unatrag odnosno ex tunc, što znači kako za trenutak njegova važenja nije odlučno vrijeme donošenja, već trenutak kada su nastupile okolnosti utvrđene u pravnoj normi zbog kojih je taj akt bio donesen. Navodi kako je rješenje prvog stupnja doneseno sukladno ovlasti iz Odluke koju je Visoki upravni sud Republike Hrvatske ocijenio zakonitom. Ističe kako je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., ponovio kao i u ranijoj presudi Usoz- 8/22 od 5. srpnja 2022., da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Ističe da je sud ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, te da je prvostupanjsko rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć, a odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023. u cijelosti potvrđuje prethodno iznesene stavove. Vezano uz obvezu nadležnog gradskog upravnog tijela iz članka 6. Odluke iz 2022 da do 31. prosinca 2022 donese pojedinačnu odluku tuženik ističe da se radi o instruktivnom roku, čije propuštanje poduzimanja neke radnje ne proizvodi štetne posljedice, pa se radnja koja nije obavljena u roku može obaviti i naknadno. U odnosu na navode o prigovoru kao pravnom lijeku navod da je Odluka kao pravni lijek ustanovila prigovor te da je pravo na pravni lijek u cijelosti očuvano, odnosno da podnositeljici pravo na pravni lijek nije uskraćeno te da je odredba članka 10. Odluke, kao i cijela Odluka zakonita. Napominje i da je sud iznio stav da pravni lijek iz ove odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom RH. Osim toga navodi i da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Ističe i da odredba članka 122. Zakona o općem upravnom postupku ne čini zasebno utemeljenje za neku vrstu prigovora koja nije obuhvaćena tim Zakonom.

6. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

7. U odnosu na navode tuženika tužiteljica se očitovala podneskom zaprimljenim na ovome sudu 28. ožujka 2024. i u bitnome navodi da su predmetna prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022., a sukladno odredbi članka 6. Odluke/22.

8. Sud je 12. prosinca 2025., održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i opunomoćenika tuženika čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Prema podacima spisa proizlazi da je tužiteljica zaključkom Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: UP/I-55106/20-013/659, URBROJ: 251-21-21-1/003- 20-2 od 29. listopada 2020., ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Predmetnim prvostupanjskim rješenjem utvrđen je prestanak priznatog prava, a sve sukladno odredbi članka 7. st. 1. al. 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 10/18., 20/21. i 25/22., dalje u tekstu: Odluka), jer je dijete navršilo sedam godina života. Navedena je odluka i bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i koja je odlukom toga suda Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., ocijenjena zakonitom.

11. Naime, kao što je to i tuženik elaborirao u odgovoru na tužbu, pravilno je tijelo utvrdilo prestanak novčane pomoći te razloge zbog kojih prestaje isplata novčane naknade, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenog u svojoj odluci od 27. veljače 2023. Za napomenuti je također, da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz- 149/22-12 od 13. ožujka 2023.

12. Odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18, 20/21 i 25/22. - 25/22), propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnog tijela.

Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.

12.1. Odredbom članka 7. stavka 1. alineje 1. navedene odluke propisano je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina.

12.2. Odredbom članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22, u daljnjem tekstu Odluka 25/22), propisano je da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove odluke, do 31. prosinca 2022.

13. Navedene odredbe članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18, 20/21 i 25/22) i članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22) bile su predmetom ocjene zakonitosti u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, povodom čega je donesena pravomoćna presuda poslovni broj Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba,10/18, 20/21, 29/21 i 25/22), dok je obustavljen postupak ocjene zakonitosti članaka 3., 4. i 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, 25/22). U navedenoj presudi je sud iznio stav da pravni lijek iz ove odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom RH. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. U odnosu na članak 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja sud je naveo da je zakonitost Odluke o izmjenama/22, uključujući i navedenu odredbu, bila predmet ocjene u objektivnom upravnom sporu pred istim sudom, koji spor je okončan presudom, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. kojom su odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti te Odluke. Navedenu presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio je ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje, broj: U- III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.). Dakle, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je sporne odredbe ocijenio zakonitima.

14. Navedena pravna shvaćanja prihvaća i ovaj sud i smatra da je za odlučivanje o prigovoru protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja, sukladno citiranoj odredbi, koja je u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske ocijenjena zakonitom, nadležan gradonačelnik Grada Zagreba, te da je prvostupanjsko tijelo bilo ovlašteno donijeti prvostupanjsko rješenje o prestanku novčane pomoći na temelju odredbe članka 7. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22).

15. Nadalje, potrebno je napomenuti da nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.

16. Neosnovan je prigovor tužiteljice da su predmetna prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022., a sukladno odredbi članka 6. Odluke/22. Ovo stoga što se prema mišljenju ovog suda radi o procesnom, a ne materijalnom roku, budući se radi o roku u kojem je upravno tijelo dužno donijeti određenu odluku, te da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice ne postupanja u navedenom roku. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dana 12. prosinca 2022. obustavio je od izvršenja Odluku/22 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27.veljače 2023. Dakle, za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22., nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istoj odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte.

17. U nedostatku konkretnih i osnovanih prigovora tužiteljice u predmetnoj upravnoj stvari, osporavanje potpisa od strane gradonačelnika na osporavanom rješenju je prema ocjeni ovoga suda, samo usmjereno na odugovlačenje upravnih sporova i upravnih postupaka, jer su navedeni prigovori tužiteljice neosnovani i nisu doveli u pitanje zakonitost osporenog rješenja koje je potpisano od za to ovlaštene osobe i to na način koji prihvaća ovaj sud. Slijedom navedenoga, Sud odbija tužbeni navod o nepostojanju vlastoručnog potpisa kao neosnovan, a dokazni prijedlozi tužiteljice u tom pogledu odbijaju se kao nepotrebni.

17.1. Neosnovanim se ocjenjuje prigovor tužiteljice da nije razvidno o kojem prigovoru je tuženik odlučivao, budući da i iz izreke i iz obrazloženja jasno proizlazi da je osporavanim rješenjem odlučeno o prigovoru protiv rješenja od 5. prosinca 2023.

17.2. U pogledu prigovora da joj Sud nije dostavio spis tuženika, Sud napominje kako je člankom 48. stavkom 4. ZUS-a propisano da se odgovor na tužbu predaje prema pravilima o predaji podnesaka. Uz odgovor na tužbu tuženik je dužan sudu dostaviti sve spise koji se odnose na predmet spora u obliku u kojemu su spisi vođeni. Ako tuženik ne dostavi sve spise predmeta u obliku u kojemu su vođeni ili izjavi da ih ne može dostaviti, sud može riješiti spor i bez spisa predmeta. Tuženik je odgovor na tužbu dostavio putem e-komunikacije, sukladno čl. 48. st. 4. u vezi čl. 109. st. 6. ZUS- a, dok je spis predmeta dostavio u fizičkom obliku odnosno u obliku u kojem je spis vođen sukladno čl. 48. st. 4. ZUS-a. ZUS-om nije propisana obveza suda da tužitelju dostavi cjelokupni spis upravnog postupka koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, već je člankom 113. ZUS-a propisano da se stranke imaju pravo obavijestiti o tijeku spora i razgledati spis te o svom trošku umnožiti akte iz spisa.

17.3. Nadalje, imajući u vidu da tužiteljicu zastupa profesionalni opunomoćenik, istom su nesumnjivo poznate prethodno citirane odredbe ZUS-a te je imao dovoljno vremena da i prije rasprave zatraži uvid u spis tuženika te isti izvrši u pisarnici suda. Također, dostavljenom spisu tuženika prileže upravni akti koji su tužiteljici dostavljeni te podnesci koje je podnijela sama tužiteljica, dakle, isprave koje su tužiteljici poznate.

17.4. Sud nije cijenio opravdanim prijedlog tužiteljice za prekidom ovog upravnog spora do donošenja odluke Europskog suda za ljudska prava broj zahtjeva 8985/24 i 8972/24, odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske, jer razlozi na kojima tužiteljica temelji prijedlog za prekid upravnog spora nisu razlozi iz članka 105. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima zbog kojih bi sud bio obvezan prekinuti spor. Osim toga odredbom članka 10. stavak 2. ZUS-a, propisana je za sve obveznost pravomoćne presude o zakonitosti općeg akta.

18. Imajući u vidu sve navedeno sud je odbio sve dokazne prijedloge tužiteljice iznesene u tužbi smatrajući ih nesvrsishodnim u predmetnom upravnom sporu.

19. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke.

20. Odluka o troškovima utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a (točka II izreke).

U Zagrebu 31. prosinca 2025.

Sutkinja

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Karlo Novosel, Zagreb, Radnička cesta 32

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

3. U spis