REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-199/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E PRESUDA

I

RJEŠENJE

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Hrvoju Lukšić, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807, koga zastupa punomoćnica Doroteja Jurčić, odvjetnik iz Zagreba, Palmotićeva 60/II, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, koga zastupa punomoćnik Mateo Mandić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva GLAMUZINA & GROŠETA d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja ništetnosti i isplate (425,95 eur ) nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 22. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 31. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Usvaja se tužbeni zahtjev

1. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 028-50-4448134, sklopljenog između korisnika kredita UP i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 od dana 10.10.2007. godine., sadržana u članku 3. Ugovora o kreditu, a koja glasi: „3./TREĆE/NAKNADA 0,50% ( nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

2. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 platiti tužitelju Druga Fundacija SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807, iznos od 425,69 eur, s kamatom od 4.12.2007. do isplate, do isplate po stopi koja se određuje sve po stopi koja se za razdoblje do 31.12.2007. obračunava sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate, a za razdoblje od 01.01.2008. do 31.07.2015. obračunava sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. g. do 31.12.2022. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a za razdoblje od 1.1.2023. do 29.12.2023. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena isplate, a za razdoblje od 30.12.2023. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.316,36 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i je š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu iznos od 9,00 eur, sa kamatom od 11. listopada 2007. do plateža, kao i za kamate na iznos od 425,69 eur od 11. listopada 2007. do 4. prosinca 2007.

Obrazloženje

1. Tužbom od dana 15. siječnja 2025. tužitelj je pokrenuo parnični postupak te predložio da sud donese presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev odnosno utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 028-50-4448134, sklopljenog između korisnika kredita UP i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 od dana 10. listopada 2007., sadržana u članku 3. Ugovora o kreditu, a koja glasi TREĆE/NAKNADA 0,50% (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“, te da se tuženik obveže na plaćanje iznosa od 434,91 eur sa zateznom kamatom koja teče od dana 11. listopada 2007. do isplate, time da je u daljnjem tijeku postupka, odnosna na ročištu održanom dana 22. prosinca 2025. djelomično povukao tužbu, time da se tuženik suglasio s djelomičnim povlačenjem tužbe.

2. Dalje, u obrazloženju tužbe tužitelj navodi da je 10. listopada 2007. sklopio s korisnikom kredita UP Ugovor o kreditu br. 028-50-4448134, time da je čl. 3. Ugovora o kreditu propisano je da će Kreditor naplatiti korisniku kredita naknadu/troškove za obradu kredita, time da tužitelji smatra da je citirana odredba Ugovora o kreditu ništetna je te je tuženik dužan, s osnove stečenog bez osnove vratiti tužitelju iznos plaćene naknade za obradu kredita. Odredbom čl. 3 određeno je ./TREĆE/NAKNADA 0,50% (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, a koja je po svojoj naravi tipska, izrađena od strane tuženika, time da se korisnici kredita nije dana mogućnost pregovora.

3. Tužitelj smatra da je navedena odredba ništetna, te se pozvao na odredbu čl. 323. st. 1 Zakona o obveznim odnosima, kojom je određeno, da u slučaju ništetnosti, svaka ugovorna strana je dužna je drugoj vratiti ono što je primila, a tužena strana je temeljem ništetne odredbe o ulaznoj naknadi od korisnika kredita primila iznos od 3184,73 HRK, sada 434,91 eur, preračunato prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450., te je tuženik dužan tuženiku s osnove ništetne ugovorne odredbe o tzv. Ulaznoj naknadi isplatiti iznos od 434,91 eur, uvećan za zatezne kamate od dana plaćanja do dana isplate.

4. Isto tako, tužitelj je u tužbi naveo da je 08. lipnja 2023. s korisnikom kredita UP Ugovor o cesiji, a temeljem kojeg je korisnik kredita prenio na tužitelja sva potraživanja s osnova ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog s tuženikom, nakon čega je o izvršenoj cesiji obavijestio tuženika dopisom od dana 08. lipnja 2023., te zatražio od istoga dostavu sve dokumentacije koja se tiče predmetnog ugovornog odnosa, a koju dokumentaciju tuženik nije dostavio tuženiku, time da je tužitelj uz tužbu dostavio dokumentaciju na kojoj temelji svoj tužbeni zahtjev, kao i sudske odluke za koje smatra da potvrđuju njegove navode (list 7-62 spisa).

5. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik, u bitnome, osporava osnovanost tužiteljevog zahtjeva. Prije svega, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer da se, prema navodima tužitelj, u odnosu na ustupljenu tražbinu radi o tražbini potrošača, koja da je strogo osobne odnosno takve naravi koja se protivi prenošenju na drugoga, slijedom čega, tužitelj kao pravna osoba ne može uživati pravnu zaštitu propisanu za potrošače.

6. Tuženik je istaknuo prigovor zastare, te naveo da ukoliko bi se tužitelj u odnosu na prigovor zastare pozivao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. o tijeku zastare od pravomoćnog utvrđenja ništetnosti, tuženik navodi da se navedeno se pravno shvaćanje ne može primijeniti na djelomičnu ništetnost ugovora obzirom da se radi o povredama manjeg značaja. No, sve i ako bi spomenuto pravno shvaćanje bilo primjenjivo, isto bi značilo da je predmetna tužba preuranjena, odnosno ako zastara tužiteljeve tražbine počinje teći pravomoćnim utvrđenjem ništetnosti, odnosno pravomoćnim okončanjem ovog postupka, sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO/05 isto bi značilo da tužiteljeva tražbina još nije dospjela, odnosno da nije dospjela do zaključenja glavne rasprave. U tom je slučaju predmetna tužba preuranjena i nedopuštena u smislu čl. 186.c. st. 2. ZPP.

7. Tuženik je osporio visinu tužbenog zahtjeva, bez obrazloženja zbog čega smatra da tužitelj nije dobro obračunao visinu tužbenog zahtjeva, obzirom da se radi o samo jednom iznosu u kn, odnosno o njegovoj protuvrijednosti ,

8. U podnesku od dana 28. ožujka 2025. tužitelj se detaljno očitovao na navode iz odgovora na tužbu i detaljno osporio navode tuženika, kao i u podnesku od dana 16. svibnja 2025.

9. U pisanom očitovanju od dana 16. svibnja 2025. tuženik je osporio navode tužitelja iz pisanog očitovanja.

10. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u kopiju Ugovora o kreditu br. 028- 50-4448134 od dana 10. listopada 2007. (list 8-12 spisa) (dalje: 'Ugovor o kreditu'), kopiju izvatka iz zemljišnih knjiga (list 13 spisa), kopiju obavijesti tužitelja o preuzimanju tražbine, zahtjev za dostavu dokumentacije, prijedlog izvansudske nagodbe od 8. lipnja 2023. (list 14 spisa), kopiju Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesija) (list 15- 18 spisa), kopiju presude ŽS ZG, Posl.br. Gž-2047/2022 od dana 8. studenog 2022. (list 21-26 spisa), kopiju presude GŽ ST, Posl.br. Gž-617/2022 od dana 25. svibnja 2022. (list 27-30 spisa), kopiju presude ŽS ZG, Posl.br. GŽ-4090/2022 od dana 6. prosinca 2022. (list 31-34 spisa), kopiju presude VS RH, Posl.br. Rev-673/2023 od dana 13. veljače 2024. (list 35-40 spisa), Presuda Suda Europske unije C-84/19, C- 224/19, C-552/19 (list 41-61 spisa), kopiju presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Gž-4/2017-2 od 21. ožujka 2017. (list 71-75 spisa), kopija presude Visokog trgovačkog suda, posl. broj Pž-4768/2022 od dana 16. kolovoza 2023., kopiju potvrde od dana 28. veljače 2025. iz koje je vidljivo da je tuženik naplatio korisniku kredita iznos od 3.207,33 kn (list 94 spisa), time da je tijekom dokaznog postupka izveden dokaz saslušanjem svjedokinje UP, korisnice kredita (list 109-110 spisa)

11. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

12. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe ugovora o kreditu i isplate preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita.

13. Uvidom u Ugovor o kreditu (list 8-12 spisa) sud je utvrdio da su ugovor o kreditu potpisali Raiffeisen bank Austria d.d. kao kreditor i UP iz [adresa] kao korisnik kredita te VEKTORGRAD d.o.o., Zagreb, kao založni dužnik, da je iznos kredita bio 145.000,00 CHF kunska protuvrijednost, da je ugovorena kamatna stopa od 4,95% godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, time da je odredbom čl. 3. ''Naknada'' određeno je 0,50% od iznosa kredita jednokratno te da se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

14. Odredbom čl. 6. Namjena stambeni kredit sa otplatom kredita određena je namjena kredita time da je čl. 8. određeno da založni dužnik zalaže nekretninu koja je predmet ugovora u korist kreditora time da je uz ugovor o kreditu dostavljen i izvadak iz zemljišne knjige (list 19 spisa) iz kojeg je vidljivo da je založni dužnik bio vlasnik nekretnine prije sklapanja ugovora o kreditu te da je kao založni dužnik dao suglasnost za upis založnog prava.

15. Iz ugovornih odredbi proizlazi da je korisnik kredita fizička osoba, da je namjena kredita stambena, odnosno namjena je kupnja nekretnine za stanovanja, odnosno proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnica UP nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. čl. 6. ugovora o kreditu određeno je da je namjena kredita izgradnja obiteljske kuće. Iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi korisnik kredita bio obrtnik ili trgovac, odnosno da bi stan bio korišten u bilo kakve poslovne svrhe.

16. Tijekom dokaznog postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje korisnice kredita, koji je u svom iskazu navela da je kredit koristila za kupnju stana, time da je uz ugovor o kreditu dostavljen i zk. Izvadak za nekretninu koja je kupljena odobrenim kreditom (list 1 spisa). Sud je prihvatio iskaz svjedokinje u tom dijelu, jer je logičan i uvjerljiv te u skladu s ugovorom o kreditu i zk. Izvatkom koji je u spisu, a iz niti jednog dokaza ne proizlazi da je UP predmetnu nekretninu koristila u bilo kakve poslovne svrhe.

17. Uvidom u kopiju Ugora o ustupu/prijenosu tražbine (cesija) (list 15-18 spisa), sud je utvrdio da su korisnik kredita UP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Ustupitelj i Druga fundacija SPV d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807 kao primatelj sklapaju u Zagrebu dana 8. lipnja 2023. godine sljedeći UGOVOR O USTUPU/PRIJENOSU TRAŽBINE (CESIJA), time da su stranke suglasno utvrdile da o da je ustupitelj kao korisnik kredita dana 10. listopada 2007. sa Raiffeisenbank Austria d.d. sklopio ugovor o kreditu broj 028-50- 4448134, kojim ugovorom se Raiffeisenbank Austria d.d. obvezala staviti na raspolaganje Ustupitelju iznos od 145.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF po tečajnoj listi Raiffeisenbank Austria d.d. važeće na dan korištenja kredita (dalje u tekstu: „Ugovor o~ kreditu"), a Ustupitelj se obvezao isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom o kreditu koji je prilog ovom ugovoru o ustupu tražbine i čini sastavni dio istog, da ustupitelj s naslova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu prema Raiffeisenbank Austria d.d. ima tražbinu na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknada, da ustupitelj nije pokrenuo nikakav postupak pred sudom s ciljem ostvarenja tražbine iz prethodne alineje ovog članka, da sklapanjem ovog Ugovora Ustupitelj sve svoje tražbine prema Raiffeisenbank Austria d.d. navedene u članku 1. ovoga ugovora, kao i sve ostale Ustupiteljeve tražbine koje bi postojale prema Raiffeisenbank Austria d.d., a temeljile bi se ili bi proizlazile iz predmetnog Ugovora o kreditu, zajedno sa svim sporednim pravima, prenosi na primatelja, a primatelj u cijelosti prima prenesenu mu tražbinu, da prijenosom predmetne tražbine primatelj stječe prema Raiffeisenbank Austria d.d., kao dužniku, ista prava koja je do potpisa ovog Ugovora prema Raiffeisenbank Austria d.d. imao i Ustupitelj, time da nakon sklapanja ugovora, Ustupitelj se obvezuje o izvršenom ustupu tražbine obavijestiti dužnika, Raiffeisenbank Austria d.d. uz napomenu da se nakon zaprimljene obavijesti ustupljena tražbina može valjano ispuniti jedino primatelju kao novom vjerovniku te primatelju predati sve isprave o ustupljenoj tražbini u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, a koje posjeduje.

18. Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba je odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, vidljivo je koja tražbina je ustupljena, a visina te tražbine se može utvrditi s obzirom na to da se može utvrditi u kojem iznosu je korisnik kredita platio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

19. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga 20. Tražbina koje je predmet ugovora o ustupu potraživanja nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno čl. 3. ZZP-a, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). Tražbina koje je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu.

21. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine pa nije odlučno to što je ustupitelj potrošač, a primatelj nije. Identitet tražbine ustupom nije promijenjen što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača.

22. Nadalje, i Europski sud zauzima takvo pravno stajalište u presudi C-383/18 od 23. svibnja 2019. (sudska praksa je javno dostupna na Internetskim stranicama Europskog suda). Europski sud je u točki 20. obrazloženja presude C-383/18 zauzeo sljedeće stajalište: "Uvodno valja pojasniti kako okolnost da se sporovi u glavnom postupku vode isključivo između prodavatelja robe ili pružatelja usluga ne predstavlja prepreku primjeni Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkom kreditu. Naime, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 24. svojeg mišljenja, područje primjene te direktive ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu, nego o svojstvu stranaka ugovora o kreditu. Međutim, u ovom slučaju potraživanja koja su predmet sporova u glavnom postupku proizlaze iz triju ugovora o potrošačkom kreditu sklopljenih između triju potrošača i triju tuženika u glavnom postupku te su prenesena na tužitelja u glavnom postupku nakon prijevremenog ispunjenja obveza prema navedenim ugovorima.

23. Kao što je već navedeno, na ročištu održanom dana 22. prosinca 2025. izveden je dokaz svjedokinje, korisnice kredita, koja je u svom iskazu navela da se ne sjeća da je kod sklapanja ugovora rečeno da će biti naplaćena naknada za obradu kredita, da je ugovor bio tipski, da te je imala dojam da ne može o ničemu pregovarati, kao i da joj nije bila objašnjena specifikacija troškova naknade za odobrenje kredita.

24. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje kao istinit, jer je logičan i uvjerljiv te u skladu s ugovorom o kreditu koji je u spisu, a kako je to već navedeno kod ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka kada je iskazivala o o namjeri sklapanja ugovora o kreditu i namjeni odobrenih sredstava.

25. Iz iskaza navedene svjedokinje ne proizlazi da mu je tuženik dao bilo kakve informacije o tome na koje konkretne troškove se odnosi naknada za obradu kredita, koja je svrha ugovaranja te naknade i kako će se određivati, odnosno da mu nije dao nikakve informacije prema kojima je mogao procijeniti kakve financijske posljedice proizlaze za njega iz te odredbe, a u odnosu na tu odredbu korisnica kredita nije imala nikakvu mogućnost pregovaranja, kao niti o ostalim odredbama ugovora jer se radilo o tipiziranom ugovoru koji joj je ponuđen

26. Sud smatra da je ništetna je odredba čl. 3 kojom određeno da za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 0,50 % (jedan posto) naknade od iznosa kredita, jednokratno, a koja se naplaćuje prilikom prvom korištenja kredita obzirom da sud smatra da u konkretnom slučaju banka nije prezentirala korisnici kredita o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, niti su korisnici kredita dane bilo kakve informacije o predmetnoj naknadi, pa tako niti bilo kakve informacije iz kojih bi korisnica kredita kao potrošač mogla zaključiti o financijskim posljedicama navedene odredbe. Predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor kojeg je tuženik sastavio te se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Povrijeđeno je načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

27. Tuženik nije dokazao opravdanost sporne naknade s obzirom na to da niti ne iznosi činjenice sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a o tome na koji način se određuje visina predmetne naknade, već je u ugovoru samo navedeno da se određuje prema Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora. Iz toga ne proizlazi da su naknadom pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Nadalje, korisnik kredita iz ugovorne odredbe nije mogao niti zaključiti koji je iznos naknade s obzirom na to da konkretna visina nije određena ugovorom, već je navedeno da se plaća prema odluci banke o tarifi usluga. Tuženik nije dokazao da je korisniku kredita prezentirao predmetnu odluku prema kojoj će se određivati visina naknade.

28. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da je korisniku kredita naplaćena naknada za obradu kredita, time da je svjedok iskazao da je posebno platio iznos naknade.

29. Uvidom u Potvrdu, izdanu od RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Operativno poslovanje - Kreditna administracija PI Administracija kredita Froudeova 11,10 000 ZAGREB, odana 28. veljače 2025. sud je utvrdio da je tuženik izdao korisnici kredita Potvrdu kojom potvrđujemo da je UP, OIB [osobni identifikacijski broj] bila/bio korisnik kredita po ugovoru broj, da je 028-50-4448134, da je iznos kredita bio u visini od CHF= 145,000.00, da je Isplaćen/korišten 03. prosinca 2007. da je zatvoren/otplaćen: 23. ožujka 2016. kao i da je navedenom kreditu naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu HRK= 3,207.33 ( 0.50% od iznosa kredita), sukladno čl. 3 NAKNADA - Ugovora o kreditu i ista je naplaćena/ustegnuta prilikom isplate odobrenog kredita, te nije jasno zbog čega tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva.

30. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača., a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena odredba je ništava, slijedom čega sud smatra da je i odredba čl. 10 ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita ništetna sukladno odredbi čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP-a. Nadalje, odredba o naknadama je ništetna i prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 – dalje: ZOO). Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO-a objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Prema odredbi čl. 269. st. 2. ZOO-a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

31. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru i da se o spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati, kao i da u samom ugovoru nije navedena visina naknade, može se zaključiti da banka o interesima potrošača nije vodila računa. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

32. Prema odredbi čl. 83. ZZP-a treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

33. Odredba o naknadi za obradu kredita je unaprijed formulirana od strane tuženika te korisnik kredita nije mogao imati utjecaj na njezin sadržaj. Korisnik kredita nije imao mogućnost sklopiti ugovor o kreditu bez navedene odredbe, niti pregovarati o toj odredbi jer u tom slučaju ne bi mogao sklopiti ugovor o kreditu, odnosno tuženik ne bi pristao na sklapanje ugovora o kreditu bez te odredbe ili s drugačijom odredbom o naknadu za obradu kredita. Korisnik kredita je imao mogućnost samo ili prihvatiti ili ne prihvatiti ugovor kojeg je unaprijed formulirao tuženik. Tuženik nije postupao u dobroj vjeri i korisnik kredita kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita niti oko njenog neprihvaćanja. Također, tuženiku nije bila poznata niti svrha ugovaranja predmetne naknade, niti ga je tuženi informirao o svrsi ugovaranja naknade. Sve navedene okolnosti prouzročile su značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

34. Ništetnost odredbi o naknadama ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe o naknadama sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je vratiti tužitelju iznos od 425,69 eur.

35. Tuženikov prigovor zastare je neosnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok.

36. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti te odredbe (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.).

37. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadama ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o toj naknadi, niti je to vidljivo iz ugovora. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja. Stopa zatezne kamate određena prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

37. Temeljem odredbe čl. 154. i 155. st 1. ZPP-a, tužitelju pripadaju i troškovi parničnog postupka koji padaju na teret tuženika u cijelosti, time da je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 15. siječnja 2025. (Tbr. 7.t.1.),trošak sastava podneska (Tbr. 8.t.1.) od dana 28. ožujka 2025. kojim se tužitelj očitovao na navode odgovora na tužbu, trošak sastava podneska (Tbr. 8.t.1) od dana 16. svibnja 2025. kojim se tužitelj očitovao na navode podneska od dana 16. travnja 2025. u kojem je tuženik dodatno osporavao navode tužitelja, trošak pristupa na ročište dana 2. srpnja 2025. i dana 22. srpnja 2025., po 200,00 eur, 1.000,00 eur, uvećano za PDV 25%, odnosno 250,00 eur, 1.250,00 eur.

38. Tužitelju je priznat trošak pristojbe u iznosu od 66,36 eur (33,18 eur na tužbu, plaćena dana 15. siječnja 2025. uvećano za pristojba na presudu 33,18 eur), time da je visina pristojbe utvrđena je u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 118/18), odnosno sveukupno 1.316,36 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II izreke.

U Zagrebu, 31. prosinca 2025.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

1. Tužitelju po pun. uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po pun.