REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2406/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Ljiljani Tomić, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB: 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz OD Mađarić & Lui iz Zagreba, Zelinska 4, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Širolina ulica 4 te umješač na strani tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 15. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i odsutnosti umješača na strani tuženika, s danom objave 30. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste društvo s ograničenom odgovornošću, za upravljanje, građenje i održavanje autocestu, Širolina ulica 4, Zagreb, OIB: 57500462912 da tužitelju Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Heinzelova 4, Zagreb OIB: 29743547503 isplati iznos od 13.063,24 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 2. veljače 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.380,78 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja 30. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za dio parničnih troškova u iznosu od 1.345,60 EUR-a – kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je dana 29. rujna 2016. na kolniku ceste A5 (Đakovo-Osijek), na 50 km + 500 m, na istočnom kolničkom traku došlo do štetnog događaja na način da je ĐO, vozač osobnom automobila marke Volkswagen Passat reg. oznake [registarska oznaka] (osiguranom kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 020607661569), koje vozilo je u vlasništvu tvrtke Euro kamen d.o.o. iz Osijeka, upravljao kolnikom navedene ceste kada je iznenadno ispred vozila istrčala divljač koja je pretrčavala kolnik te je došlo do udara vozila u divljač, a potom i odbačaja istog vozila u odbojnu ogradu iste ceste. Obavljenim očevidom utvrđena su oštećenja na osobnom vozilu marke Volkswagen Passat reg. oznake [registarska oznaka], kao i na dvostrukoj dinstatnoj odbojnoj ogradi u vlasništvu Hrvatskih autocesta d.o.o., time da nisu utvrđeni elementi prekršajne odgovornosti vozača ĐO. Na vozilu marke Volkswagen Passat nastala je materijalna (totalna) šteta te je predmet spora riješen na način da su tužitelj i oštećenik 9. siječnja 2017. sklopili izvansudsku nagodbu temeljem koje je tužitelj 2. veljače 2017. na račun oštećenika isplatio iznos od 96.704,09 kn, dok je iznos od 1.720,91 kn tužitelj kompenzirao oštećeniku temeljem izjave o prijeboju (kompenzaciji) broj 245623 od 2. veljače 2017. Tužitelj tvrdi da sama činjenica da se divljač iznenada pojavila na kolniku autoceste upućuje na činjenicu da tuženik nije adekvatno osigurao onemogućavanje ulaska i kretanja životinja po autocesti te je propustio održavati predmetnu autocestu na način da je svim sudionicima u prometu omogućeno sigurno korištenje iste, a što je bio dužan po zakonu, slijedom čega je isti sukladno odredbama Zakona o cestama i Zakona o obveznim odnosima odgovoran tužitelju naknaditi iznos isplaćen oštećenom u predmetnoj prometnoj nezgodi. Tužitelj se regresnim zahtjevom obratio tuženom 9. veljače 2017. ali do mirnog rješenja spora nije došlo.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom da tuženik ne obavlja poslove redovnog održavanja kolnika autoceste A5. Naime, održavanje naznačene autoceste u nadležnosti je trgovačkog društva Hrvatske autoceste održavanje i naplata cestarine d.o.o., OIB: 62942134377, Koturaška 43, Zagreb, a koje je trgovačko društvo osnovano na temelju odredbe čl. 81. st. 4. Zakona o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13) za izvođenje radova redovnog održavanja autocesta. Tuženik nadalje tvrdi da je ophodarska služba trgovačkog društva Hrvatske autoceste održavanje i naplata cestarine d.o.o. dana 29. rujna 2016. postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu sa Zakonom o cestama, Pravilnikom o održavanju cesta i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta. Ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu i otklanja uočene nedostatke pa je tako bila organizirana ophodnja i dana 29. rujna 2017. Nadalje navodi da je uz predmetnu dionicu autoceste postavljena i zaštitna žičana ograda koja se također pregledava i održava prilikom svake ophodnje dionice te na predmetnoj dionici autoceste nije utvrđeno oštećenje zaštitne žičane ograde što proizlazi iz dokumentacije tuženika i potvrde Policijske postaje Đakovo. Tuženik predlaže o predmetnoj parnici obavijestiti navedeno trgovačko društvo Hrvatske autoceste održavanje i naplata cestarine d.o.o. obzirom da isto obavlja radove redovnog održavanja ceste na kojoj se dogodila navedena predmetna prometna nesreća te predlaže o parnici obavijestiti Croatia osiguranje koje je u isto vrijeme štetnog događaja osiguravalo djelatnost redovnog održavanja Hrvatskih autoceste održavanje i naplata cestarine d.o.o. kao umješača.

3. Tužitelj se usprotivio navodima iz odgovora na tužbu ističući da je prigovor promašene legitimacije neosnovan budući je sukladno važećim propisima, Zakonu o cestama i Zakonu o sigurnosti na cestama propisana obveza tuženika da osigura sigurno i nesmetano odvijanje prometa što uključuje i osiguravanje da divlje životinje čija se staništa nalaze uz autocestu, ne mogu na istu stupiti pa se tužitelja ne tiče mogućnost da je tuženik navedenu obvezu prenio na drugu pravnu osobu zaključujući ugovor sa istom, odnosno pravni odnos između tuženika i treće osobe ne tiče se tužitelja. Tužitelj također smatra da činjenica što djelatnici Hrvatske autoceste održavanje i naplata cestarine d.o.o. vršeći redovitu ophodnju nisu naišli na oštećenje zaštitne ograde nije relevantna za odgovornost tuženika u konkretnom slučaju jer i sama činjenica da se divljač našla na autocesti znači da tuženik nije izvršio svoju obvezu osigurati nesmetani promet, odnosno spriječiti nailazak divljači na autocesti, bilo iz razloga što zaštitna ograda nije bila postavljena na svim potrebnim mjestima uz autocestu, bilo iz razloga što je zaštitna ograda na nekom mjestu bila oštećena. Vezano na prigovor promašene pasivne legitimacije treba navesti da je na ročištu dana 29. ožujka 2018. punomoćnica tuženika navela kako je društvo Hrvatske autoceste održavanje i naplata cestarina d.o.o. pripojeno tuženiku Hrvatskim autocestama d.o.o. te predala u spis rješenje sudskog registra o pripajanju.

4. U tijeku postupka na prijedlog tuženika trgovačko društvo CROATIA osiguranje d.d. obaviješteno je o otpočetoj parnici sukladno odredbi čl. 211. Zakona o parničkom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) te je podneskom od 18. listopada 2017. obavijestilo sud da se pridružuje kao umješač na strani tuženika.

5. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti. Obrazloženje suda u prvom prvostupanjskom postupku je bilo takvo imajući u vidu da u ophodarskom dnevniku prije nastanka prometne nezgode te u vrijeme nastanka iste, nije evidentirano oštećenje zaštitne ograde, niti je isto evidentirano u Zapisniku o očevidu, te temeljem iskaza saslušanih svjedoka sud je tada cijenio da je tuženik tijekom postupka dokazao da je omogućio sigurno prometovanje, odnosno da je postupio sukladno svojim zakonskim obvezama propisanim Zakonom o cestama (čl. 17.), te Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (čl. 2. st. 3.). Navedenim odredbama zakona nastojalo se u najvećoj mogućoj mjeri osigurati sigurno korištenje cesta, no potpunu sigurnost nije moguće osigurati te se u konkretnom slučaju radi o nepredviđenoj situaciji koju tuženik nije mogao unaprijed spriječiti.

6. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio pravovremenu žalbu navodeći u bitnom da tuženik nije dokazao da je poduzeo sve potrebne radnje radi osiguranja nesmetanog i sigurnog prometovanja po predmetnoj autocesti, kao i da tužitelj nije dokazao štetnu radnju, odnosno propust tuženika koji su doveli do štetnog događaja.

7. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom Pž-3404/2021 od 26. rujna 2022. odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu ovog suda od 6. svibnja 2021. navodeći da je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik poduzeo sve mjere zaštite, odnosno nije utvrdio niti jedan propust tuženika u održavanju ceste, a za koji bi bio odgovoran tuženik.

8. Tužitelj je 16. prosinca 2022. podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-3404/2021 od 26. rujna 2022. i to zbog:

- materijalnopravnih pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni budući da je o navedenim pitanjima revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem kao i zbog činjenice da o navedenom pravnom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, a to su materijalnopravna pitanja:

1. „Da li sama činjenica da se divljač, u konkretnom slučaju lisica, našla na kolniku autoceste, a što je uzrokovalo prometnu nezgodu naletom vozila na lisicu, ukazuje na propust pravne osobe odgovorne za upravljanje i održavanje autoceste voditi brigu i poduzimati primjerene mjere i radnje koje bi omogućile odvijanje sigurnog i nesmetanog prometa na autocesti, posebice u vidu postavljanja i održavanja zaštitne ograde oko autoceste?“

„Da li činjenica da su djelatnici pravne osobe odgovorne za upravljanje i održavanje autoceste izvršili ophodnju dijela autoceste na kojem je došlo do udara vozilom u divljač te da u ophodarskom dnevniku nije evidentirano oštećene zaštitne ograde na dan štetnog događaja, predstavlja dokaz o nepostojanju propusta u održavanju autoceste od strane pravne osobe odgovorne za upravljanje i održavanje autoceste?.

9. Tuženik je dao odgovor na prijedlog za podnošenje revizije u kojem ističe da činjenica kako se divljač našla na kolniku autoceste u trenutku prometne nezgode, ne dovodi automatski do odgovornosti pravne osobe koja je ovlaštena upravljati istom, jer je navedeno, suprotno izričitoj zakonskoj odredbi čl. 50. Zakona o cestama kojim je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje.

10. Tužitelju je dopuštena revizija i prihvaćena je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-521/2024 od 10. rujna 2025. kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-3404/2021 od 26. rujna 2022. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1643/2017 od 6. svibnja 2021., te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje uz obrazloženje da se ne može prihvatiti ocjena nižestupanjskih sudova da je time što je tuženik naveo da je uz auto cestu sukladno građevinskoj dozvoli postavio zaštitnu ogradu i da ophodarska služba nije uočila oštećenja ograde dokazao da je poduzeo sve mjere nužne za sprečavanje ulaska divljači na auto cestu jer je upravo na tuženiku bio teret dokaza da je do štetnog događaja došlo uslijed okolnosti koje nije mogao spriječiti, što na opisan način nije dokazao.

11. Tuženik se podneskom od 4. prosinca 2025. očitovao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je predmet vraćen na ponovni postupak ovom sudu i prema kojoj je samom pojavom divljači na kolniku autoceste dokazan propust u održavanju ceste. Tuženik smatra da nije nakon iscrpno provedenog postupka dokazan nikakav propust, štoviše, da nije niti jasno o kakvom se propustu u konkretnom slučaju radi, te da tuženik nema mogućnost dokaza kojim bi se oslobodio odgovornosti jer mu se samom pojavom životinje na cesti imputira da je propust dokazan.

Uz to, u konkretnom slučaju radi se o naletu na lisicu koja se sukladno čl. 9. Zakona o lovstvu svrstava u sitnu divljač koja se kreće bitno drukčije u odnosu na krupnu divljač, pa tuženik uvažavajući mišljenje Vrhovnog suda RH kako tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je poduzeo sve mjere nužne za sprječavanje ulaska, predlaže građevinsko vještačenje na okolnost pravilno postavljene žičane ograde i njezine kvalitete, kao i veterinarsko vještačenje na okolnost ponašanja lisice i mogućnosti njezinog kretanja, po vještaku Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Navedeni dokazni prijedlozi su odbijeni zbog neekonomičnosti, a radi velikog proteka vremena od konkretnog događaja.

12. U tijeku postupka sud je izveo dokaze saslušanjem (zamolbenim) ĐO pred Trgovačkim sudom u Osijeku (list 97 spisa) te svjedoka RO i AO pred ovim sudom (list 101-103 spisa), kao i dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. strojarstva NO iz [adresa] na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i utvrđivanja visine štete na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] (list 147-155 spisa) te financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Milanu Kanjeru, dipl. oec. iz Zagreba na okolnost visine tužbenog zahtjeva i isplaćene štete (list 175-177 spisa). Sud je također izvršio uvid i u Potvrdu PP Đakovo (list 5-6 spisa), preslika police (list 7 spisa), prijava štete (list 8 spisa), Opći uvjeti za osiguranje automobilskog kaska (list 10-18 spisa), kalkulacija štete (list 19-28 spisa), nagodba (list 29-30 spisa), Izjava o prijeboju (list 31 spisa), fotodokumentacija (list 32-41 spisa), Izjava društvo Hrvatske autoceste održavanje i naplata cestarine d.o.o. uz povijesni izvadak (list 53-58 spisa), putni radni list i ophodarski dnevnik (list 59-66 spisa), uporabna dozvola za dionicu Osijek-Đakovo (list 69-70 spisa).

13. U ponovljenom postupku provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

14. Predmet ovog spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatom utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja štete pa do isplate, a koji iznos predstavlja visinu naknade imovinske štete koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku temeljem štetnog događaja koji se dogodio 29. rujna 2016. na kolniku autoceste A5 Đakovo-Osijek.

15. Između stranaka nije sporan nastanak predmetne prometne nezgode na dijelu autoceste za čije je upravljanje i održavanje nadležan tuženik, već su sporni visina potraživanja, kao i pasivna legitimacija tuženika.

16. Sud je izvršio uvid u presliku uporabne dozvole (list 69-70 spisa) te je utvrdio, između ostaloga, da je izvedeno stanje predmetne dionice autoceste uključujući dakle i zaštitnu žičanu ogradu, u skladu sa građevinskim dozvolama, odnosno da su svi izvedeni radovi predviđeni glavnim projektima iz građevinskih dozvola, da nema nedostataka koji utječu na bitne zahtjeve za građevinu te da su ispunjeni svi uvjeti za izdavanje uporabne dozvole.

17. Nadalje, uvidom u presliku putnog radnog lista i ophodarskih dnevnika na dane 28. i 29. rujna 2016. (list 59-66 spisa) razvidno je da su isti sačinjeni u tijeku radnog vremena od nekoliko ophodara te je konstatirano između ostalog da je izvršen pregled zaštitne žičane ograde na navedenoj dionici kao i da je na dan 29. rujna 2016. na predmetnoj dionici na 50km + 500m izvršeno čišćenje kolnika. Također svjedoci koji su izvršili ophodnju i koju su saslušani na ročištu pred ovim sudom RO i AO izjavili su da su u tijeku svoje smjene obavili vizualni pregled cijele dionice te utvrdili da nije bilo oštećenja žičane ograde. Svjedok AO je pritom naveo kako je prilikom ophodnje sjedio na suvozačevoj strani vozila te pozorno pratio stanje žičane ograde i nije primijetio da bi ista bila igdje oštećena iako postoji mogućnost da primjerice lisica može preskočiti ogradu visine do 1,30 m pritom je neoštećujući. Svjedok RO je naveo kako je predmetnog dana radio u smjeni od 19 sati te se provezao tom dionicom te nije uočio nikakvo oštećenje niti prije niti poslije nezgode jer da je bilo oštećenja ophodari bi isto mogli zapisnički konstatirati. Oba svjedoka su izjavila da se u konkretnom slučaju radilo o divljači lisici, a ne o čagljevima. Svjedok ĐO kao vozač oštećenog vozila izjavio je da se kretao predmetnom dionicom brzinom od 120-130 km/h te ugledao čopor čagljeva te udario u tri čaglja prednjim dijelom automobila pri čemu mu je ispao lijevi kotač, a on je zatim udario u zaštitnu ogradu prilikom čega je nastala totalna šteta. Svjedok je naveo kako zna da se uz predmetnu dionicu nalazi prirodno stanište divljači kao i da je prilikom projekta Slavonike predviđen prijelaz za životinje, ali isti nije napravljen zbog financijskih razloga. Ovu tvrdnju je istaknuo temeljem svojih spoznaja jer se bavi građevinom. S druge strane, svjedok AO je naveo kako po njegovom saznanju na Slavoniki postoji nekoliko prijelaza za životinje.

18. Nadalje, po prijedlogu tužitelja sud je izveo dokaz prometnim vještačenjem na okolnost nastanka nezgode i visine štete na vozilu po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. strojarstva NO. U nalazu i mišljenju navedeni vještak je opisao dinamiku nastanka štetnog događaja te u bitnom naveo da se vozilo kretalo desnom trakom autoceste, mogućom brzinom od 120-130 km/h i došlo je do naleta na divljač – lisicu, da je pojava divljači na kolniku i nalet na divljač izazvalo reakciju vozača skretanjem što je doveo do destabilizacije i zanašanja vozila koje je potom udarilo u odbojnu distantnu ogradu te je došlo do struganja lijevog boka vozila u ogradu. Uzrok nezgode je dakle pojava i nalet vozila na divljač čija pojava unutar ograđene autoceste je za vozača nepredvidiva i neuobičajena pojava. Vještak je u nalazu naveo kako je ne može vještačenjem utvrditi na koji način i zašto je divljač došla na kolnik autoceste te da je stvarna šteta na vozilu 98.425,00 kn. I tužitelj i tuženik su prihvatili vještačenje prometnog vještaka i nisu imali primjedbi. Vještak za za financije, računovodstvo i bankarstvo dipl. oec. Milan Kanjer je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da visina tužbenog zahtjeva postavljena u iznosu isplaćene osigurnine od 98.425,00 kn je ispravna te da je isti iznos isplaćenog osiguraniku 2. veljače 2017., a sa kojim nalazom i mišljenjem su se također složili i tužitelj i tuženik te nisu imali primjedbi.

19. Odredbom čl. 17. ZC-a propisano je, između ostaloga, da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, dok je odredbom čl. 26. st. 1. propisano da su poslovi održavanja javnih cesta u smislu ovoga Zakona: planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste i ophodnja.

20. Nadalje, odredbom čl. 2. st. 3 Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 65/15), a koji se u ovom postupku koristi s obzirom na datum nastanka predmetnog štetnog događaja, propisano je da je autocesta javna cesta posebno izgrađena i namijenjena isključivo za promet motornih vozila, dok je odredbom čl. 139. st. 1. navedenog Zakona određeno da se autocestom ne smiju kretati životinje.

21. Gore navedene odredbe utvrđuju dakle, između ostaloga, i tuženikovu obvezu na osiguranje sigurne upotrebe javnih cesta. Preuzevši prava i obveze upravljanja javnom cestom tuženik je preuzeo i odgovornost za rizike tog upravljanja. Međutim, prema ocjeni ovog suda, a imajući u vidu da u ophodarskom dnevniku prije nastanka prometne nezgode te u vrijeme nastanka iste nije evidentirano oštećenje zaštitne ograde, niti je isto evidentirano u Zapisniku o očevidu kao i imajući u vidu gore opisane iskaze saslušanih svjedoka, prema ocjeni ovog suda tuženik je tijekom postupka dokazao da je omogućio sigurno prometovanje, odnosno da je postupio sukladno svojim zakonskim obvezama propisanim gore navedenim Zakonom o cestama te Zakonom o sigurnosti prometa na cestama. Naime, gore spomenutim odredbama Zakona nastojalo se u najvećoj mogućoj mjeri osigurati sigurno korištenje cesta, međutim potpunu sigurnost nije moguće osigurati te se u konkretnom slučaju radi o nepredviđenoj situaciji koju tuženik nije mogao unaprijed spriječiti.

22. Činjenica da je tuženik po svojim radnicima izvršio ophodnju spornog dijela autoceste ne znači da ne postoji odgovornost tuženika niti znači da propusta na u održavanju zaštitne ograde nije bilo, odnosno činjenica da pregledom zaštitne ograde od strane ophodara u području oko mjesta nastanka predmetne nezgode nisu pronađena oštećenja nije dostatno za zaključak da je do nezgode došlo bez tuženikove krivnje.

23. Naime, na tuženiku je bio teret dokaza da je do štetnog događaja došlo uslijed okolnosti koje nije mogao spriječiti, a što nije dokazao, time što je naveo da je uz autocestu sukladno građevinskoj dozvoli postavio zaštitnu ogradu i da ophodarska služba nije uočila oštećenje ograde.

24. Odgovornost tuženika za predmetnu štetu nije objektivna, već se radi o odgovornosti na temelju krivnje. Pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. ZOO-a su postojanje štete, štetna radnja, uzročno posljedična veza između štetne radnje i štete, protupravnost štetne radnje u objektivnom smislu i krivnja pri čemu se krivnja predmnijeva. Stoga su po shvaćanju ovog suda u ovoj pravnoj stvari primjenjiva pravna shvaćanja u sudskoj praksi, a vezana uz teret dokaza o postojanju odlučnih činjenica vezanih uz poduzimanje svih radnji od strane tuženika radi osiguravanja odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa na autocesti. Stoga je u konkretnom slučaju potrebno utvrditi da je tuženik poduzeo sve potrebne mjere i koje su to mjere jer činjenica da se lisica našla na kolniku autoceste ukazuje na postojanje propusta tuženika.

25. Stoga tuženik odgovara po načelu pretpostavljene krivnje iz čl. 1049. ZOO-a radi čega je na tuženiku teret dokaza da na njegovoj strani nije bilo propusta ili štetne radnje, tj. da je uz autocestu postavio žičanu ogradu kojom je osigurao zaštitu prometa na cesti od divljači. Budući se divljač našla na kolniku autoceste očito je da tuženik nije postavio ogradu na način da bi osigurao zaštitu prometa na autocesti od divljači.

26. Prema čl. 50. st. 1. Zakona o cestama za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. Činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje da je postojao neki procjep ili rupa na zaštitnoj ogradi, ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena, jer da je bila, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, pa je teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog prometa na strani tuženika.

27. Stoga je tuženik dužan naknaditi nastalu štetu temeljem čl. 1049. ZOO-a te je riješeno kao u točki I. izreke presude.

28. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st.1. ZOO-a, a po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

29. Tužitelju je dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 5.380,78 EUR-a, a odnosi se na:

1. sastav tužbe od 14. srpnja 2017. u iznosu od 165,90 EUR-a (s PDV-om), 2. sastav podneska od 30. listopada 2017. u iznosu od 165,90 EUR-a (s PDV- om),

3. pristup na ročište 29. ožujka 2018. u iznosu od 165,90 EUR-a (s PDV-om),

4. pristup na ročište 17. svibnja 2018. u iznosu od 165,90 EUR-a (s PDV-om),

5. pristup na ročište 3. srpnja 2018. u iznosu od 165,90 EUR-a (s PDV-om),

6. pristup na ročište 18. rujna 2018. u iznosu od 165,90 EUR-a (s PDV-om),

7. pristup na ročište 22. veljače 2019. u iznosu od 165,90 EUR-a (s PDV-om),

8. pristup na ročište 10. svibnja 2019. u iznosu od 165,90 EUR-a (s PDV-om),

9. pristup na ročište 9. srpnja 2019. u iznosu od 165,90 EUR-a (s PDV-om),

10. podnesak od 9. srpnja 2019. u iznosu od 165,90 EUR-a (s PDV-om),

11. pristup na ročište 25. studenog 2019. u iznosu od 165,90 EUR-a (s PDV-om),

12. sastav podneska od 13. ožujka 2020. u iznosu od 165,90 EUR-a (s PDV-om),

13. pristup na ročište 28. listopada 2020. u iznosu od 165,90 EUR-a (s PDV-om),

14. sastav podneska od 13. ožujka 2020. u iznosu od 165,90 EUR-a (s PDV-om),

15. pristup na ročište 25. ožujka 2021. u iznosu od 165,90 EUR-a (s PDV-om), 16. sastav žalbe u iznosu od 312,50 EUR-a (s PDV-om),

17. sastav prijedloga za dopuštenje revizije od 15. prosinca 2022. u iznosu od 375,00 EUR-a (s PDV-om),

18. sastav revizije od 16. siječnja 2024. u iznosu od 375,00 EUR-a (s PDV-om),

19. pristup na ročište 15. prosinca 2025. u iznosu od 165,90 EUR-a (s PDV-om), 20. trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 190,32 EUR-a,

21. trošak pristojbe na presudu u iznosu od 190,32 EUR-a,

22. trošak pristojbe za prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 177,09 EUR- a,

23. trošak pristojbe za reviziju u iznosu od 177,09 EUR-a,

24. trošak prometno-tehničkog vještačenja u iznosu od 530,89 EUR-a, 25. trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR-a. te je riješeno kao u točki II. izreke presude.

30. Tužitelj je odbijen sa dijelom parničnih troškova u iznosu od 1.345,60 EUR-a obzirom da je troškove pod točkama troškovnika 1.-15. i točka 19. pogrešno obračunao u iznosu od 250,00 EUR-a, umjesto u iznosu od 165,90 EUR-a te je riješeno kao u točki III. izreke presude.

U Zagrebu, 30. prosinca 2025. godine

Sudac:

Ljiljana Tomić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana po primitku presude, a ulaže se putem ovog suda u dva primjerka za sud i jedan za protivnu stranku.

DNA:

1. TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4

2. Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4

3. CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33