Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

76. P-2529/2024

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ana Uroda, odvjetnica u Zagrebu, Charlesa Darwina 6G, protiv tuženika SLOVENSKI DRŽAVNI HOLDING d.d. Ljubljana, Republika Slovenija, Mala ulica 5, OIB: 64974728494, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri d.o.o. Zagreb, Masarykova 3, radi utvrđenja ništetnosti pravnih poslova podredno utvrđenja da su bez pravnog učinka, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 25. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 30. prosinca 2025.

p r e s u d i o j e

I Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuju se ništetnim Ugovor o kratkoročnom kreditu br. 1181/09 od 16.03.2009. solemiziranog kod javne bilježnice Ive Hanžeković Živković pod brojem OV 3711/09-1, Anex ugovora o kratkoročnom kreditu br. 1181/09 od 16.02.2009. godine, Dodatak br.1 ugovora o kratkoročnom kreditu br. 1181/09 od 10.03.2010. solemiziranog kod javne bilježnice Ive Hanžeković Živković pod brojem OV 3998/10- 1, Dodatak br.2 ugovora o kratkoročnom kreditu br. 1181/09 od 10.03.2011. solemiziranog kod javne bilježnice Ive Hanžeković Živković pod brojem OV 2964/11, Dodatak br.3 ugovora o kratkoročnom kreditu br. 1181/09 od 30.06.2011. solemiziranog kod javne bilježnice Ive Hanžeković Živković pod brojem OV 7506/11- 1, Dodatak br.4 ugovora o kratkoročnom kreditu br. 1181/09 od 20.12.2011. solemiziranog kod javne bilježnice Ive Hanžeković Živković pod brojem OV 14584/11- 1, Dodatak br.5 ugovora o kratkoročnom kreditu br. 1181/09 od 21.08.2012. solemiziranog kod javne bilježnice Ive Hanžeković Živković pod brojem OV 6632/12- 1, Ugovora o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem zaloga na poslovnim udjelima br 1181/09 od 15.04.2009. godine solemiziranog kod javne bilježnice Ive Hanžeković Živković pod brojem OV 4919/09-1, Ugovor o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem hipoteke na nekretnini br. 1181/09- 3 od 31.10.2012. solemiziranog kod javne bilježnice Ive Hanžeković Živković pod brojem OV 8477/12-1, ugovora o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem hipoteke na nekretnini br. 1181/09-2 od 21.08.2012. solemiziranog kod javne bilježnice Ive Hanžeković Živković pod brojem OV 6633/12-1

zaključeni između prednika tuženika Factor banka d.d., Ljubljana, Tivolska cesta 48, Republika Slovenija, OIB: 54553179576, sada SLOVENSKI DRŽAVNI HOLDING d.d., Ljubljana, Mala ulica 5, 1000 Ljubljana, OIB 64974728494, tužitelja BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita, TEICO d.o.o., OIB: 12124386804, Zagreb, Draskovićeva 54, kao jamca i hipotekarnog dužnika i EPSILON PROJEKT d.o.o. iz Zagreba, Zagreb, Draskovićeva 54, OIB:74279378000, kao hipotekarnog dužnika.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Poreč- Parenzo Općinskog suda u Pazinu izvršiti upis brisanja prava zaloga na nekretninama upisanog za korist Factor banka d.d., prednika tuženika pod brojem Z-5789/12 od 12.11.2012. na temelju solemiziranog Ugovora o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem hipoteke na nekretnini br. 1181/09-3 od 31.10.2012. radi osiguranja novčane tražbine hipotekarnog vjerovnika u iznosu od 1.300.000 € (miliontristotisućaeura) uvećano za kamate, provizije i troškove predviđene Ugovorom o kratkoročnom kreditu br 1181/09 i pripadajućim dodacima u vlasništvu EPSILON PROJEKT d.o.o., Zagreb, Draskoviceva 54, OIB: 74279378000 označene kao:

- kat. čest. [katastarska čestica], Oranica, površine 1.100 m2, kat. čest. [katastarska čestica], Materada oranica, površine 631 m2 i kat. čest. [katastarska čestica] Materada put, površine 139 m2 upisane u zk. uložak [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] koji se vodi pri Općinskom sudu u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Poreč - Parenzo, - Kat. čest. [katastarska čestica] Materada Livada, površine 1.699 m2 i kat. čest. [katastarska čestica], Materada put, površine 166 m2 upisane u zk. uložak [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] koji se vo di pri Općinskom sudu u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Poreč – Parenzo,

a što je tuženik SLOVENSKI DRŽAVNI HOLDING d.d., Ljubljana, Mala ulica 5, 1000 Ljubljana, OIB 64974728494 kao pravni slijednik iza Factor banka d.d., Ljubljana, Tivolska cesta 48, Republika Slovenija, OIB: 54553179576 dužan trpjeti.

III. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 15. listopada 2025. godine posl broj Z- 52673/2025-2 donesenog temeljem Rješenja o dosudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br: OVR-673/24-14 od 06.11.2024. te se nalaže upis brisanja prava zaloga na nekretninama upisanog za korist Factor banka d.d., prednika tuženika pod brojem Z-41154/12 od 23.08.2012. na temelju solemiziranog Ugovora o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem hipoteke na nekretnini br. 1181/09-2 od 21.08.2012. radi osiguranja novčane tražbine hipotekarnog vjerovnika u iznosu od 1.300.000 € (miliontristotisućaeura) uvećano za kamate, provizije i troškove predviđene Ugovorom o kratkoročnom kreditu br 1181/09 i pripadajućim dodacima u vlasništvu TEICO d.o.o., Zagreb, Ulica Andrije Hebranga 26, OIB: 12124386804, na adresi [adresa]

[adresa] označene kao:

- Suvlasnički dio s neodređenim omjerom zkčbr [katastarska čestica] Ulica Andrije Hebranga površine 655 m2, od čega zgrada površine 15 m2, kuća, Zagreb, Ulica Andrije Hrebranga 26/1 površine 83 m2, dvorište površine 174 m2, kuća, Zagreb, Ulica Andrije Hebranga 26 površine 353 m2, zgrada površine 15 m2, zgrada površine 15 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji se vodi pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, trajno i neodvojivo povezano s vlasništvom posebnog dijela – trosobnog stana sa nusprostorijama u II. (drugom) katu lijevo, Ulica Andrije Hebranga 26, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, upisan pod. Rbr 5., ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 5),

II Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su bez pravnog učinka Ugovor o kratkoročnom kreditu br. 1181/09 od 16.03.2009. solemiziranog kod javne bilježnice Ive Hanžeković Živković pod brojem OV 3711/09-1, Anex ugovora o kratkoročnom kreditu br. 1181/09 od 16.02.2009. godine, Dodatak br.1 ugovora o kratkoročnom kreditu br. 1181/09 od 10.03.2010. solemiziranog kod javne bilježnice Ive Hanžeković Živković pod brojem OV 3998/10-1, Dodatak br.2 ugovora o kratkoročnom kreditu br. 1181/09 od 10.03.2011. solemiziranog kod javne bilježnice Ive Hanžeković Živković pod brojem OV 2964/11, Dodatak br.3 ugovora o kratkoročnom kreditu br. 1181/09 od 30.06.2011. solemiziranog kod javne bilježnice Ive Hanžeković Živković pod brojem OV 7506/11- 1, Dodatak br.4 ugovora o kratkoročnom kreditu br. 1181/09 od 20.12.2011. solemiziranog kod javne bilježnice Ive Hanžeković Živković pod brojem OV 14584/11- 1, Dodatak br.5 ugovora o kratkoročnom kreditu br. 1181/09 od 21.08.2012. solemiziranog kod javne bilježnice Ive Hanžeković Živković pod brojem OV 6632/12- 1, Ugovora o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem zaloga na poslovnim udjelima br 1181/09 od 15.04.2009. godine solemiziranog kod javne bilježnice Ive Hanžeković Živković pod brojem OV 4919/09-1, Ugovor o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem hipoteke na nekretnini br. 1181/09-3 od 31.10.2012. solemiziranog kod javne bilježnice Ive Hanžeković Živković pod brojem OV 8477/12-1, ugovora o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem hipoteke na nekretnini br. 1181/09-2 od 21.08.2012. solemiziranog kod javne bilježnice Ive Hanžeković Živković pod brojem OV 6633/12-1

zaključeni između prednika tuženika Factor banka d.d.,, Ljubljana, Tivolsak cesta 48, Republika Slovenija, OIB: 54553179576, sada SLOVENSKI DRŽAVNI HOLDING d.d., Ljubljana, Mala ulica 5, 1000 Ljubljana, OIB 64974728494, tužitelja BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita, TEICO d.o.o., OIB: 12124386804, Zagreb, Draškovićeva 54, kao jamca i hipotekarnog dužnika i EPSILON PROJEKT d.o.o. iz Zagreba, Draškovićeva 54, OIB:74279378000, kao hipotekarnog dužnika.

[adresa] označene kao:

III Nalaže se tužitelju, u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 9.875,00 EUR.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 4.750,00 EUR.

Obrazloženje

1. Predmet ovog postupka, otpočetog 16. prosinca 2021. pred Općinskim sudu u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo su dva eventualno kumulirana tužbena zahtjeva tužitelja BU protiv tuženika SLOVENSKI DRŽAVNI HOLDING d.d. Ljubljana u smislu odredaba čl. 188. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu-ZPP). Konačno uređen tužbeni zahtjev datira od 24. studenog 2025., a vidljiv je iz izreke ove odluke.

2. U bitnom, tužitelj primarnim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o kratkoročnom kreditu br. 1181/09 od 16. ožujka 2009. i svih njegovih aneksa i dodataka, kao i ništetnost ugovora o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem hipoteka i zaloga na poslovnim udjelima sklopljenih radi osiguranja tog kredita, uz nalog zemljišnoknjižnim sudovima za brisanje upisanih založnih prava, dok podrednim (eventualno kumuliranim) zahtjevom traži utvrđenje da su ti pravni poslovi bez pravnog učinka, također uz brisanje upisanih založnih prava.

3. Ovaj sud je dana 21. lipnja 2023. pod poslovnim brojem P-1174/2023 donio presudu kojom je odbio i glavni i podredni tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovane (list 395–408 spisa). Međutim, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-2959/2024 od 9. listopada 2024. navedenu presudu ukinuo te predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje (list. 450–459 spisa).

4. Iz izvedenih dokaza i navoda stranaka utvrđeno je da je između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika FACTOR BANKA d.d. Ljubljana 16. ožujka 2009. zaključen Ugovor o kratkoročnom kreditu br. 1181/09 u iznosu od 1.300.000,00 EUR, s pet kasnije zaključenih dodataka, te da su radi osiguranja potraživanja zasnovana založna prava na poslovnim udjelima društva TEICO d.o.o. i hipoteke na nekretninama u vlasništvu društava EPSILON PROJEKT d.o.o. i TEICO d.o.o., sukladno ugovorima navedenim u izreci ove presude. Nije sporno da su sredstva kredita isplaćena te da potraživanje još uvijek nije u cijelosti podmireno.

5. Nije sporno ni da je između istih stranaka već vođen parnični postupak pred ovim sudom pod posl. br. P-2702/2016 (kasnije P-1415/2019) te da je pravomoćno odlučeno o tužbenim zahtjevima kojima je traženo utvrđenje ništetnosti i utvrđenje nepostojanja odnosno bespravnog učinka istih pravnih poslova, uz brisanje pripadajućih založnih prava, pri čemu su ti tužbeni zahtjevi pravomoćno odbijeni.

6. Radi izbjegavanja ponavljanja, sud u dijelu činjeničnih i pravnih zaključaka koji su već bili predmet ocjene višestupanjskog suda upućuje na obrazloženje presude ovog suda poslovni broj P-1174/2023 od 21. lipnja 2024., u onom dijelu čija je pravna argumentacija prihvaćena kao pravilna u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2959/2024 od 9. listopada 2024. Navedene razloge sud i u ovom postupku u cijelosti prihvaća te ih, radi ekonomičnosti, ovdje ne ponavlja.

7. Nadalje, radi razjašnjenja namjene predmetnog kredita i okolnosti prilikom njegova ugovaranja sud je proveo dokaz saslušanjem svjedokinja EU i BUD. Obje svjedokinje izričito su navele da ostaju kod svojih ranijih iskaza danih u postupku posl. br. P-2702/2016, nakon čega su na dodatna pitanja suda i punomoćnika tužitelja iskazale kako slijedi:

- svjedokinja EU, supruga tužitelja, navela je da je u Ugovoru o kratkoročnom kreditu br. 1181/09 kao namjena naznačena financiranje i dokapitalizacija poslovnih udjela u društvu KBM Projekt d.o.o. (bivši MULTICONSULT). Potvrdila je da je kredit podignut radi ulaganja u projekt kupoprodaje nekretnina i ostvarivanja dobiti, pri čemu je iznos kredita proslijeđen društvu TEICO d.o.o. radi dokapitalizacije drugog trgovačkog društva, s obzirom da TEICO nije imao vlastitih sredstava. Navela je da FACTOR BANKA nije ispitivala kreditnu sposobnost tužitelja kao fizičke osobe te da on „kao fizička osoba nema šanse“ dobiti kredit u iznosu od 1.300.000,00 EUR na rok od godinu dana. Opisala je da su kolaterali bili osobne mjenice tužitelja i jamaca te založna prava na poslovnim udjelima društva MULTICONSULT, a da se kredit trebao vratiti iz prodaje tih poslovnih udjela. Istaknula je da su ugovori o kreditu i prateći ugovori pripremani od strane odvjetnika banaka (OD Buterin & Posavec, moguće i Hanžeković), dostavljani faxom i e-mailom, nakon čega su odlazili na potpis kod javnog bilježnika, bez pregovora o njihovu sadržaju. Objasnila je da je kredit formalno sklopljen na ime tužitelja jer je dokapitalizaciju trebao izvršiti TEICO d.o.o., koji nije imao sredstava, dok je „nova kreditna banka“ ulazila u vlasničku strukturu MULTICONSULT-a. Navela je da je kredit bio isplaćen u eurima. Na upit suda pojasnila je da saznanja crpi iz svojeg rada u društvu TEICO d.o.o. i činjenice da je supruga tužitelja, pri čemu punomoćnik tuženika upućuje da je u ranijem postupku iskazala kako dio saznanja ima posredno, iz onoga što joj je rekao suprug.

- svjedokinja BUD, diplomirani ekonomist i vlasnica društva KSB POSLOVANJE d.o.o., potvrdila je da je namjena kredita bila dokapitalizacija društva MULTICONSULT od strane manjinskog vlasnika, društva TEICO d.o.o., te da je kredit išao na ime tužitelja, a sredstva su potom prebačena na TEICO. Izričito je potvrdila da je kredit podignut radi ulaganja u projekt kupoprodaje nekretnina i ostvarivanja dobiti, pri čemu je iznos kredita proslijeđen TEICO-u radi dokapitalizacije MULTICONSULT-a. Na pitanje zašto ugovor o kreditu nije sklopljen direktno s društvom MULTICONSULT, navela je da je upravo TEICO trebao izvršiti dokapitalizaciju toga društva, a na dodatni upit zašto TEICO sam nije sklopio kreditni ugovor iskazala je da je ona osobno bila protiv takvog aranžmana. Navela je da je riječ o inozemnom kreditu, isplaćenom u eurima („u eurima, valjda“).

8. Sud ove iskaze, uz već postojeće iskaze istih svjedokinja u ranijem postupku P-2702/2016, cijeni uvjerljivima u dijelu u kojem se podudaraju i međusobno potvrđuju, osobito u pogledu namjene kredita (dokapitalizacije trgovačkog društva i financiranja poslovnog projekta kupoprodaje nekretnina radi stjecanja dobiti), činjenice da je kredit bio inozemni i denominiran u eurima te okolnosti da je ugovor formalno sklopljen s tužiteljem kao fizičkom osobom, iako je ekonomska svrha bila poslovno (investicijsko) ulaganje putem društava TEICO d.o.o. i KBM Projekt d.o.o. U dijelu u kojem svjedokinja EU iskazuje o radnjama ugovaranja u kojima osobno nije sudjelovala sud njezin iskaz cijeni kao posredan, temeljen primarno na informacijama dobivenim od tužitelja.

9. Sud je provedenim dokazima odlučne činjenice utvrdio u dovoljnoj mjeri, a daljnje izvođenje dokaza nije bilo potrebno jer niti jedan od predloženih dokaza nije mogao dovesti do drukčije odluke o odlučnim činjenicama (čl. 8. Zakona o parničnom postupku - ˝Narodne novine˝ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP). Utvrđeno činjenično stanje sud smatra potpunim i pouzdanim te na njemu temelji daljnju pravnu ocjenu.

10. Tuženik ističe prigovor pravomoćno presuđene stvari pozivom na presudu donesenu u predmetu P-2702/2016 odnosno P-1415/2019, smatrajući da postoji i subjektivni i objektivni identitet spora, budući da se radi o istim strankama, istim ugovorima o kreditu i osiguranju te istovjetnim zahtjevima na utvrđenje ništetnosti odnosno bespravnog učinka i brisanje založnih prava.

11. Subjektivni identitet spora u ovom je slučaju nesporno ispunjen, a ovakvo stajalište prvostupanjskog suda potvrdio je i viši sud u svojoj odluci koja prileži spisu. Što se tiče objektivnog identiteta, sud polazi od stajališta teorije i prakse da je za postojanje pravomoćno presuđene stvari potrebno da je riječ o istom predmetu spora (zahtjevu) koji se temelji na istoj činjeničnoj osnovi (istom životnom događaju), neovisno o pravnoj kvalifikaciji. U postupku P-2702/2016 odnosno P-1415/2019 tužitelj je, između ostalog, isticao ništetnost spornih ugovora zbog navodne simuliranosti, protivnosti Zakonu o bankama te činjenice da pravni prednik tuženika nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za obavljanje bankovnih usluga na području Republike Hrvatske.

12. U ovom postupku tužitelj, uz ranije već isticane razloge simuliranosti ugovora i navodnog nepostojanja odobrenja HNB-a, dodatno i izrijekom navodi ništetnost ugovora zbog tvrđene protivnosti odredbama Zakona o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima s inozemstvom (˝Narodne novine˝ broj 96/03, 140/05, 132/06), pozivom na činjenicu da je kredit ugovoren u valuti EUR između rezidenta Republike Hrvatske i strane banke, te zbog navodne povrede Zakona o zaštiti potrošača (˝Narodne novine˝ 96/03, 46/07, 79/07).

13. Napominje se da ne postoji samostalni propis koji je bio ili jest važeći u Republici Hrvatskoj pod nazivom „Zakon o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima s inozemstvom“, na koji se poziva tužitelj. Radi se o uobičajenom, ali neformalnom navođenju opsega pravila iz Zakona o deviznom poslovanju, koji uređuje devizne odnose između rezidenata i nerezidenata, uključujući i kreditne transakcije s inozemstvom.

14. Prije donošenja Zakona o deviznom poslovanju 2003. godine u Republici Hrvatskoj je postojao i Zakon o kreditnim poslovima s inozemstvom (˝Narodne novine˝ broj 43/96 i 96/03), kojim su se uređivali način i uvjeti ugovaranja, registriranja i izvršavanja kreditnih poslova s inozemstvom, ali taj propis ne predstavlja važeći izvor iz kojeg bi u konkretnom slučaju proizlazila ništetnost predmetnog ugovora.

15. Sud u dijelu u kojem se ponavljaju tvrdnje o simuliranosti i posljedicama nepostojanja odobrenja HNB-a nalazi da je riječ o istom činjeničnom supstratu kao u ranijim postupcima P-2702/2016 odnosno P-1415/2019, zbog čega su pravne ocjene iz pravomoćnih odluka u tim predmetima obvezujuće. Međutim, u dijelu u kojem tužitelj sada temelji zahtjev na protivnosti ugovora konkretnim odredbama Zakona o deviznom poslovanju te na tvrdnji o vlastitom statusu potrošača, sud ocjenjuje da se radi o novim odlučnim činjenicama koje ranije nisu bile predmet ispitivanja, pa u tom segmentu ne postoji potpuni objektivni identitet spora.

16. U odnosu na navode tužitelja o ništetnosti, isti smatra da je predmetni Ugovor o kratkoročnom kreditu ništetan jer je sklopljen u stranoj valuti (EUR), između rezidenta Republike Hrvatske i nerezidenta koji nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za pružanje kreditnih usluga na području Republike Hrvatske, a što prema njegovom stajalištu predstavlja povredu odredbi Zakona o deviznom poslovanju i „Zakona o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima s inozemstvom“, odnosno Zakona o deviznom poslovanju kao jedinog važećeg propisa koji uređuje tu materiju.

17. S tim u vezi sud utvrđuje da je pravni prednik tuženika, FACTOR BANKA d.d. Ljubljana, banka sa sjedištem u [adresa], ovlaštena za obavljanje bankovnih poslova prema propisima te države, te da je predmetni kreditni odnos po svojoj pravnoj naravi kreditni odnos rezidenta s inozemstvom. Nesporno je također da je Ugovorom o kratkoročnom kreditu predviđen iznos od 1.300.000,00 EUR te da pravni prednik tuženika u relevantnom razdoblju nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za pružanje kreditnih usluga na području Republike Hrvatske. Međutim, ni Zakon o deviznom poslovanju niti Zakon o bankama ne propisuju ništetnost takvog ugovora kao posljedicu sklapanja kredita između rezidenta i nerezidenta bez odobrenja HNB-a ili u stranoj valuti, već za takvo postupanje predviđaju nadzorne i prekršajne mjere prema nadziranoj osobi. U skladu s čl. 322. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝ broj 32/2005), kada je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj ugovornoj strani, ugovor ostaje valjan, ako zakonom nije drukčije određeno, dok strana koja je povrijedila zabranu snosi odgovarajuće posljedice. Dakle, i u slučaju eventualne povrede deviznih propisa od strane banke, takva povreda sama po sebi ne dovodi do ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu, zbog čega sud prigovor tužitelja u tom dijelu ocjenjuje neosnovanim.

18. Tužitelj ništetnost ugovora o kreditu i pratećih ugovora o osiguranju tražbine veže i uz odredbe Zakona o zaštiti potrošača (˝Narodne novine˝ 96/03, 46/07, 79/07), tvrdeći da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama sklopljenim između trgovca – banke i potrošača. Sukladno čl. 3. st. 1. navedenog Zakona, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene obavljanju poslovne djelatnosti niti slobodnog zanimanja. Iz iskaza tužitelja i svjedoka, kao i sadržaja dokumentacije (osnivački akti i sudski izvadci za društva TEICO d.o.o. i KBM Projekt d.o.o., te sam Ugovor o kreditu), proizlazi da je predmetni kredit sklopljen radi dokapitalizacije trgovačkog društva u okviru zajedničkog poslovnog projekta stjecanja i kasnije prodaje nekretnina, pri čemu je tužitelj putem društva TEICO d.o.o. trebao ostvarivati 24 % udjela u dobiti. Svrha zaduživanja je stoga nesporno poslovna (investicijska), a ne potrošačka. Iako je ugovor potpisao kao fizička osoba, on ga je sklopio u izravnoj vezi s poduzetničkom aktivnošću i za financiranje poslovnih projekata društava u njegovom vlasničkom interesu, a ne radi zadovoljavanja osobnih ili kućnih potreba. Time nije ispunjen drugi kumulativni uvjet iz definicije potrošača, zbog čega se tužitelj u ovom pravnom odnosu ne može smatrati potrošačem, pa se odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim ugovornim odredbama ne primjenjuju na ovaj slučaj.

19. Slijedom navedenog, sud odbija i tvrdnju o ništetnosti utemeljenu na pravu potrošača te prelazi na ocjenu navoda o simuliranosti ugovora i pravnom učinku sredstava osiguranja.

20. Dakle, u odnosu na podredni, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da su navedeni pravni poslovi bez pravnog učinka, pozivajući se na navodnu simuliranost ugovora, sud cijeni rezultate provedenog dokaznog postupka u ovoj parnici, kao i sadržaj spisa priloženog iz postupka P- 1415/2019 (ranije P-2702/2016), u kojem su tužitelj te svjedokinje EU i BUD saslušani upravo u pogledu ovih pravno relevantnih okolnosti. Obje svjedokinje u ovom postupku potvrđuju svoje ranije iskaze, pri čemu su navele da je predmetni kredit bio ugovoren radi dokapitalizacije društva MULTICONSULT/KBM Projekt d.o.o., odnosno financiranja poslovnog projekta kupoprodaje nekretnina i očekivane dobiti, da su kreditna sredstva bila prenesena na društvo TEICO d.o.o. kao manjinskog člana društva koje se dokapitaliziralo, te da se kredit trebao vratiti realizacijom navedenog projekta i prodajom poslovnih udjela. Iz provedenih dokaza i dokumentacije u spisu ne proizlazi da je volja stranaka bila sklopiti drugi pravni posao koji bi predmetni ugovor samo prikrivao (npr. kupoprodaju poslovnih udjela ili zajam bez namjere vraćanja), već upravo suprotno – da su ugovorne strane željele i postigle sklapanje ugovora o kreditu s pripadajućim instrumentima osiguranja radi provedbe poslovne investicije. Sama činjenica da planirana prodaja poslovnih udjela kasnije nije realizirana, kao ni eventualni neuspjeh poslovnog projekta, ne mijenja pravnu narav sklopljenog ugovora niti ga čini prividnim (simuliranim).

21. Imajući u vidu sve izneseno, sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema elemenata simuliranog (prividnog) ugovora, već je riječ o valjano sklopljenom ugovornom odnosu čija je ekonomska svrha bila poslovna (investicijska). Stoga Ugovor o kratkoročnom kreditu br. 1181/09, njegovi aneksi i dodaci, kao i ugovori o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem hipoteka i založnih prava, ostaju pravno valjani i proizvode učinke među ugovornim stranama, te ne postoje zakonske pretpostavke za utvrđenje da su ništetni ili bez pravnog učinka. Posljedično, nije moguće usvojiti ni zahtjev za brisanje temeljem njih upisanih založnih prava na nekretninama i poslovnim udjelima.

22. Slijedom svega navedenog, sud je primarni, kao i podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

23. Tužitelj, budući da je izgubio spor, nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, a dužan je iste naknaditi tuženiku. Visina naknade tuženiku utvrđena je temeljem odredbi tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (˝Narodne novine˝ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 126/22 i 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), dok je porez na dodanu vrijednost obračunat prema tbr. 42. Tarife i Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (˝Narodne novine˝ broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22 i 138/23), sve imajući u vidu vrijednost predmeta spora.

24. Temeljem članka 164. ZPP-a tuženiku su priznati troškovi: sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.300,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife), sastava podneska od 6. ožujka 2023. i 25. kolovoza 2023. u iznosu od 50,00 EUR, za svaki (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife), sastava odgovora na prijedlog radi određivanja mjere osiguranja u iznosu od 1.300,00 EUR (Tbr. 11/1 i Tbr. 54 Tarife), sastava podneska od 14. siječnja 2025. u iznosu od 1.300,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) te pristup ročištu održanom 8. svibnja 2024., 3. lipnja 2025. i 25. studenog 2025. u iznosu od 1.300,00 EUR, za svako (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife), što uvećano za PDV ukupno iznosi 9.875,00 EUR.

25. Tuženik je djelomično odbijen u dijelu zahtjeva za trošak sastava podnesaka od 6. ožujka 2023. i 25. kolovoza 2023., jer se ne radi o podnescima iz Tbr. 8/1 Tarife niti o obrazloženim podnescima nužnim za vođenje postupka u smislu Tbr. 8/3 Tarife, pri čemu je tuženik u bitnom ponavljao ranije iznesene navode iz odgovora na tužbu. Sud nije dosudio ni trošak sastava odgovora na žalbu, budući da isti u konkretnom slučaju nije bio nužan za vođenje postupka (čl. 155. ZPP).

26. Slijedom navedenog, ukupni parnični troškovi tuženika iznose 9.875,00 EUR, dok je preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 14.625,00 EUR, za iznos od 4.750,00 EUR, zahtjev tuženika valjalo odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 30. prosinca 2025.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA

- odvj. Ana Uroda, Zagreb, Charlesa Darwina 6G

- odvj. Zvonimir Buterin, OD Buterin & Partneri d.o.o. Zagreb, Masarykova 3

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte