Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-573/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ivana Markovića, kao predsjednika vijeća, te Hrvoja Viskovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog SZ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ), odlučujući o žalbi oštećenog kao tužitelja ĆZ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola broj K-81/2024 od 4. veljače 2025., po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje: ZKP), u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba oštećenog kao tužitelja ĆZ, kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola broj K-81/2024 od 4. veljače 2025. okrivljeni SZ je temeljem čl. 453. t. 3. ZKP oslobođen optužbe, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ.

1. 1. Na temelju čl. 149. st. 3. ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 6. ZKP paušalnu svotu u iznosu od 500 eura, nužne izdatke okrivljenika i nužne izdatke i nagradu branitelja okrivljenika dužan je platiti oštećenik kao tužitelj ĆZ.

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio oštećenik kao tužitelj putem opunomoćenika KZ, odvjetnika iz [adresa], zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kaznenoj sankciji i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijanu presudu preinači na način da donese odluku kojom se okrivljenika proglašava krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje pred izmijenjenim vijećem. Moli poziv na sjednicu vijeća.

3. U odgovoru na žalbu oštećenog kao tužitelja, okrivljenik preko branitelja Roberta Mikac, odvjetnika iz [adresa], je naveo da je potrebno žalbu oštećenog kao tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Dana 30. prosinca 2025. godine održana je javna sjednica vijeća sukladno odredbi čl. 475. ZKP na koju su pozvani opunomoćenik oštećenog kao tužitelja KZ, odvjetnik i branitelj okrivljenika Robert Mikac, odvjetnik, koji na ročište nisu pristupili.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prije svega ne egzistiraju žalbeni razlozi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP jer su u pobijanoj presudi određeno i potpuno izložene činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio izvedenim dokazima, iznijeti su razlozi za donijete zaključke, kao i razlozi zbog kojih nije sa sigurnošću utvrdio postojanje kaznenog djela i krivnju okrivljenika, nalazeći nedokazanim da je okrivljenik postupio na inkriminirani način opisan u činjeničnom opisu optužnice oštećenika kao tužitelja, a što je sve sukladno odredbi čl. 459. st. 9. ZKP. Zbog toga ne postoji nikakva bitna povreda postupka iz čl. 468. st.1. t. 11. ZKP, na koju bi se mogao odnositi sadržaj žalbe, zbog čega se oštećenik kao tužitelj još jednom upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

7. Ni ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bilo kakvih bitnih povreda kaznenog postupka označenih u točki 1. čl. 476. st. 1. ZKP, niti da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.

8. Neosnovano se oštećenik kao tužitelj žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer iz provedenih dokaza, primarno obrane okrivljenika koji je porekao izvršenje kaznenog djela i svjedočkog iskaza ŠZ koje je potvrdila okrivljenikovu obranu proizlazi kako nema dokaza da bi ovaj počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Naime, nasuprot ovih dokaza su svjedočki iskazi oštećenog kao tužitelja ĆZ i njegove supruge koji su kritične prigode sjedili u automobilu, međutim isti su u bitnome kontradiktorni.

8. 1. Tako oštećenik kao tužitelj najprije na ročištu od 17. svibnja 2019. godine tvrdi da je sjedio u automobilu s poluotvorenim prozorom, pa je čuo izrečene prijetnju "razbit ću ti glavu" nakon čega su se on i supruga odvezli autom. Kasnije na raspravi koja je održana 25. kolovoza 2022. godine tvrdi kako su na autu bili otvoreni prozori i vrata te ga je okrivljenik izvukao iz auta, nakon čega se naguravao s okrivljenikom i pri tom ga korak po korak odvlačio od auta kako njegova supruga ne bi čula što se događa i šokirala se zbog toga, o čemu nikada ranije nije ništa govorio.

8. 2. Njegova supruga na raspravi od 13. prosinca 2019. godine navodi kako je okrivljenik prijetio da će njenom suprugu "sve porazbijati, sve polomiti i razbiti glavu" pri čemu se unosio tijelom prema njenom suprugu koji je sjedio u autu. Ponovno ispitana na raspravi od 25. kolovoza 2022. godine ova svjedokinja tvrdi kako je sada bilo više prijetnji, pa tako da je okrivljenik prijetio riječima "ubit ću te, polomit ću ti sve kosti, porazbijat ću ti stakla i neka svjetla na portunu". Tom prilikom okrivljenik njenog supruga nije izvlačio iz auta. Na upit suca kada je okrivljenik oštećenog izvukao iz auta ova svjedokinja je odgovorila "to se dogodilo prije kad su bili kod portuna, a onda ga je okrivljenik izvlačio iz auta, ali ga nije izvukao, uhvatio ga je rukama i izvlačio iz auta". Ovi svjedočki iskazi su nekonzistentni, neprekidno se pokušavaju prilagoditi iskazu onog drugog svjedoka i time upadaju u kontradikciju tako da se ne temelju takvih iskaza ne može donijeti osuđujuća presuda.

8. 3. Nejasno je zbog čega žalitelj smatra da bi oštećenika ĆZ i njegovu suprugu trebalo ponovno po treći put u ovom postupku ispitivati na iste okolnosti, tako da je s pravom prvostupanjski sud odbio taj dokazni prijedlog. U suštini se žalba oštećenog kao tužitelja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, svodi na pobijanje sudačkog uvjerenja utemeljenog na slobodnoj ocjeni dokaza u kaznenom postupku (čl. 9. st. 3. ZKP), pa kako je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude u svemu postupio prema odredbi čl. 450. st. 2. ZKP i iznio uvjerljive, logične i prihvatljive razloge, koji su u skladu s rezultatima izvedenih dokaza tijekom glavne rasprave, te razloge, kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih još jednom upućuje oštećenog kao tužitelja.

9. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno odredbi čl. 482. ZKP trebalo je odlučiti kao u izreci i odbiti žalbu oštećenog kao tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zadru 30. prosinca 2025.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Ivan Marković