REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

P-366/2022-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu tog suda Ines Golešić-Plašić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivani Brdarević, odvjetnici iz Samobora, protiv tuženika UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Žarku Adameku, odvjetniku iz Samobora, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 29. listopada 2025. u prisutnosti stranaka osobno i njihovih punomoćnika, dana 30. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnica u 1/2 dijela osobnog automobila marke Volkswgen Golf. 1.6. TDI godine proizvodnje 2015., broj šasije: [broj šasije] i poljoprivrednog nastavka za traktor: malčer Elite L 160-TIP NELL 160 SDMK 120, KODA, 1058, TOV.ŠT., godina proizvodnje 2015.

II. Tuženik UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan predati tužiteljici TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isprave pokretnina navedenih u točci I. izreke ove presude i omogućiti da se tužiteljica registrira na svoje ime i suvlasništvo, koje isprave će za slučaj neizdavanja zamijeniti ova presuda, po pravomoćnosti.

III. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica se odbija kao s neosnovanim.

IV. Nalaže se tuženiku UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.140,20 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 30. prosinca 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tužiteljici TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.031,25 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 30. prosinca 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu pokretnina i to osobnog automobila marke Volkswagen Golf 1,6 TDI, godina proizvodnje 2015., broj šasije: [broj šasije], te poljoprivrednog nastavka za traktor: malčer elite L 160-TIP NELL 160 SDMK 120, KODA, 1058, TOV.ŠT, godina proizvodnje 2015., a koje je pokretnine kupila na način da je temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 05. prosinca 2014., kao davatelj uzdržavanja, po smrti primatelja uzdržavanja, stekla znatna novčana sredstva, time da nije upisana kao vlasnik spomenutih pokretnina, već je kao vlasnik istih upisan njen suprug, ovdje tuženik-protivnik osiguranja, iako je ona u cijelosti isplatila kupoprodajnu cijenu pokretnina navedenih u točki I. izreke ovog rješenja. Osobni automobil da je kupljen u Velikoj Gorici, u Auto kući Zubak u mjesecu svibnju 2015., a novac za kupnju istog u protuvrijednosti od oko 25.000 EUR-a da je u cijelosti u gotovini isplatila upravo ona, što mogu potvrditi i članovi obitelji, snaha ĆN i sinovi stranaka VN i UN. Također da je za poljoprivredni nastavak za traktor: malčer elite L 160-TIP NELL 160 SDMK 120, KODA, 1058, TOV.ŠT, godina proizvodnje 2015. dala novac u vrijednosti od 3.100 EUR-a. S tuženikom da je imala usmeni dogovor da će se automobil koristiti za obiteljske svrhe, a posebno da će ju on odvesti automobilom gdje god bude trebalo, kao što je potreban odlazak k liječniku, u posjetu, kupnju ili sl. Međutim, tuženik da nije ispoštovao navedeni usmeni dogovor, a dok se automobil i poljoprivredni nastavak za traktor, nalaze od 2019. godine neregistrirani u garaži u [adresa] i tuženik ne dozvoljava da se isti koriste. Tuženik da osporava njeno vlasništvo automobila i poljoprivrednog nastavka za traktor, pobliže opisanih u točci I. izreke ove presude, pa da nije u mogućnosti registrirati ih, niti koristiti, pa je predložila donijeti odluku na utvrđenje da je stekla pravo vlasništva predmetnih pokretnina i da joj je tuženik dužan predati isprave istih i time omogućiti da ih registrira na svoje ime i vlasništvo i produžavati im registracije, sve uz naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu poriče pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tužba da je nerazumljiva i kontradiktorna sama sebi, obzirom da pod točkom 1. tužbe tužiteljica navodi kako je bila u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih pokretnina, dok kasnije, pod točkom 4. tužbe, navodi kako bi se ove pokretnine, inače, njeno vlasništvo, nalazile u bespravnom posjedu tuženika. Tužiteljica da vlasništvo predmetnih pokretnina dokazuje dosjelošću odnosno posjedom, za kojeg u istoj tužbi navodi kako nema posjed. Dakle, ne postoje uvjeti za utvrđivanje vlasništva dosjelošću. Upravo suprotno, on da je vlasnik predmetnih pokretnina. Predmetno osobno vozilo da je kupio u ožujku 2015. godine u trgovačkom društvu Auto Zubak d.o.o. u Velikoj Gorici, za koju kupovinu posjeduje uplatnicu br. 000263 od 03. ožujka 2015. na iznos od 105.000,00 kn gotovine, koju je položio za navedeno vozilo i uplatnicu od istog dana na iznos od 47.463,65 kn, koji je iznos uplatio na račun prodavatelja. Kupoprodajnu cijenu da je platio u cijelosti iz svoje ušteđevine. Od trenutka kupnje osobnog vozila, isto je registrirano na njega, kao vlasnika vozila, plaća sva javna davanja, poreze, troškove održavanja i registracije vozila i on da je jedini korisnik predmetnog osobnog vozila. Nitko drugi osim njega, nikada nije imao ključeve tog vozila, niti se koristio vozilom, osim ako bi on, kao vlasnik vozila, isto dozvolio na prethodni upit. Poljoprivredni nastavak za traktor malčer Elite L160 da je kupio u R. Sloveniji u lipnju 2015., i to na način da je prvo 05. lipnja 2015. kod prodavatelja Ino Brežice d.o.o. iz Krške Vasi 34/b, kupio malčer Elite L190, kojeg je platio i za kojeg je dobio gotovinski račun br. 008425. Međutim, kako je ovaj malčer bio prevelik za traktor kojeg ima u svom vlasništvu, to da je 10. lipnja 2015. kupljeni veći malčer vratio i kupio ovaj manji malčer Elite L160, a za što je dobio novi račun br. 008794 od 10. lipnja 2015. Istog dana da je dobio i garantni list za proizvod Elite L160 na svoje ime. Od dana kupnje ovog poljoprivrednog priključka, istog koristi u poljoprivredne svrhe i on da je jedini koji je u posjedu istog. Vlasnik je traktora na kojeg se malčer priključi i koji pokreće malčer za košnju i uređivanje livada. Tužiteljica da nije navela na koji način bi ona predmetni priključni uređaj koristila, obzirom nema traktor u vlasništvu. Naglašava kako su odnosi s tužiteljicom trajno i teško narušeni, te od kraja 1990-tih godina svaka od stranaka vodi svoje financije. Novac i imovinu koju je tužiteljica stekla temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s BN, da je tužiteljica potrošila sama za sebe i on o tome nema nikakvih saznanja. Međutim, naglašava kako su i ova novčana sredstva i imovina dobiveni Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, bračna stečevina, jer je i on davao uzdržavanje primateljici uzdržavanja, koja je pod kraj života živjela u zajedničkoj kući stranaka. Dakle, navodi tužiteljice da je ona financirala nabavku vozila i poljoprivrednog priključka, kada bi bili istiniti, značili bi da su iste pokretnine bračna stečevina. Kako su predmetne pokretnine kupljene isključivo sredstvima iz njegove ušteđevine, to da su iste njegovo isključivo vlasništvo. Stoga je predložio tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti, podredno odbiti kao neosnovan.

3. Tijekom postupka provođenja dokaza, sud je izvršio uvid u Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 05. prosinca 2014. ovjerenog pri javnom bilježniku Zoranu Jelaviću iz Zagreba, pod brojem OV-11634/14 od 08. prosinca 2014., u policu osiguranja motornih vozila od 18. srpnja 2019., u uplatnicu Auto Zubak d.o.o., Velika Gorica br. 000263 od 03. ožujka 2015., u nalog za plaćanje od 03. ožujka 2015., u račun Ino Brežice d.o.o., Krška Vas od 05. lipnja 2015. i 10. lipnja 2015., u garancijski list Ino Brežice d.o.o., Krška Vas od 10. lipnja 2015., u prometnu dozvolu za osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], u promet po računu tužiteljice pri Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. od 01. prosinca 2016. do 13. veljače 2018., u dopis Zagrebačke banke d.d. od 17. lipnja 2024., u potvrde o obavljenim transakcijama pri Zagrebačkoj banci d.d., Poslovnica Zagreb, Ilica 38 od 09. veljače 2015., 10. veljače 2015. i 11. veljače 2015., te je saslušao svjedoke ĆN, UN, VN, CN i stranke.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan je kako je to navedeno u izreci ove presude.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da su pokretnine, pobliže navedene u točci I. izreke ove presude, njeno vlasništvo.

6. Nesporno je da su stranke u braku, da su bile u braku i bračnoj zajednici u vrijeme sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 05. prosinca 2014. zaključenog između tužiteljice, kao davateljice uzdržavanja i BN, kao primateljice uzdržavanja, da je BN umrla **.**.2015., da su stranke bile u braku i bračnoj zajednici i u vrijeme kupnje predmetnih pokretnina, te da je tužiteljica temeljem navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju stekla, između ostalog, i iznos od oko 100.000,00 EUR, koji je glasio na pok. BN, a nalazio se na računima iste kod Zagrebačke banke d.d.

7. Sporno je da li je tužiteljica predmetne pokretnine stekla dosjelošću, čijim sredstvima su iste kupljene, radi li se o vlastitoj imovini tužiteljice ili bračnoj stečevini.

8. Stoga je valjalo raspraviti ova sporna pitanja.

9. Uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju od 05. prosinca 2014. utvrđeno je da je isti zaključen između BN iz [adresa], kao primateljice uzdržavanja, te tužiteljice, kao davateljice uzdržavanja, a temeljem kojeg joj BN ostavlja nekretnine, pokretnine, kao i sva novčana sredstva koja se u trenutku smrti budu nalazila na računima kod Zagrebačke banke d.d.

10. Uvidom u dopis Zagrebačke banke d.d. od 17. lipnja 2014. utvrđeno je da je tužiteljica 03. veljače 2015. u poslovnici u Zagrebu, Ilica 38, podnijela zahtjev za postupanje nakon smrti klijenta na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 05. prosinca 2014. između BN, kao primateljice uzdržavanja i tužiteljice, kao davateljice uzdržavanja, ovjerenog kod javnog bilježnika Zorana Jelavića 08. prosinca 2014. pod posl. brojem OV-11634/14. Na temelju navedenog zahtjeva Zagrebačka banka d.d. da je tužiteljici isplatila iznos od 148.902,21 EUR i 5.181,20 kn.

11. Uvidom u potvrde Zagrebačke banke d.d. o obavljenim transakcijama u poslovnici u Zagrebu, Ilica 38 od 09. veljače 2015., utvrđeno je da je tužiteljici izvršena isplata iznosa od 60.000,00 EUR i 5.181,20 kn po osnovi Ugovora o doživotnom uzdržavanju, dana 10. veljače 2015. isplata iznosa od 60.000,00 EUR i dana 11. veljače 2015. iznosa od 28.900,00 EUR i 16,97 kn, sve po osnovi Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

12. Uvidom u uplatnicu br. 000263 Auto Zubak d.o.o., Velika Gorica, utvrđeno je da je 03. ožujka 2015. primljen iznos od 105.000,00 kn od tuženika za ponudu za novo vozilo br. 03720-333-0003, a uvidom u nalog za plaćanje utvrđeno je da je istog dana tuženik izvršio uplatu iznosa od 47.463,65 kn putem po istoj ponudi, putem Hypo-Alpe- Adria Bank d.d., Zagreb.

13. Uvidom u račun Ino Brežice d.o.o., Krška Vas od 05. lipnja 2015., utvrđeno je da je isti izdan za kupnju, između ostalog, malčera Elite L 190 za iznos od 2.515,03 EUR, dok je uvidom u račun od 10. lipnja 2015. utvrđeno kako je isti zamijenjen za malčer Elite L 160 za iznos od 2.464,40 EUR, dok je uvidom u garancijski list od 10. lipnja 2015. utvrđeno kako je izdana garancija za malčer Elite L 160.

14. Uvidom u prometnu dozvolu br. [broj dozvole] utvrđeno je da ista glasi na tuženika, a odnosi se na osobni automobil marke Volkswagen Golf, broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka], dok je uvidom u policu osiguranja motornih vozila, br. police 410008990324 utvrđeno da je ugovaratelj i osiguranik ovdje tuženik, s početkom osiguranja 18. srpnja 2019., a istekom 18. srpnja 2020. predmetnog automobila.

15. Prilikom očevida na licu mjesta održanog dana 28. lipnja 2022. godine, pokretnine pobliže navedene u izreci ovog rješenja, zatečene su u dvorištu obiteljske kuće stranaka u [adresa], time da je tuženik predao u spis presliku prometne dozvole za predmetni osobni automobil i izvornik iste na uvid, a iz koje je utvrđeno da je predmetni osobni automobil registriran dana 11. svibnja 2022. i glasi na njegovo ime, kao vlasnika, reg. oznake [registarska oznaka].

16. Iz iskaza svjedoka ĆN, snahe stranaka, supruge njihovog sina UN, utvrđeno je kako nije u dobrim odnosima s tužiteljicom, jer ih sve u kući verbalno napada, da brine o tuženiku koji živi u istoj kući s tužiteljicom i njima, ali mu ona pere odjeću, s njima jede na katu, plaćaju režije za cijelu kuću. Tvrdi kako je predmetne pokretnine kupio tuženik svojim sredstvima, ne pamti kada. Isti da je radio na benzinskoj stanici, imao je ušteđevinu, dionice SAMA, ne pamti je li pokretnine kupio prije nego je stupio u mirovinu ili poslije. Tuženik da je zarađivao i obavljajući poljoprivredne radove na način da je kosio susjedima, što je naplaćivao, no ne zna koliko, no ne zna je li tako zarađivao dok je još bio u radnom odnosu ili samo u mirovini i nije joj poznato koliko je na taj način privrijedio. Doma da je hranio svinje i prodavao ih mesnici Beber, ali ne zna je li s njima imao sklopljen ugovor, time da je znao hraniti i po 100 komada svinja, no ne pamti kada ih je zadnji puta hranio, niti u kojem razdoblju, niti koliko je zarađivao. U zadnjih par godina da tuženik dolazi k njima na kat kuće (svjedok saslušan 27. travnja 2023.), time da je prije tog razdoblja hranio svinje, a usluge košnje da obavlja cijelo vrijeme, sve dok nije završio u bolnici 20. travnja 2023. Tuženik da je rekao da štedi novac i da će kupiti auto, išla je zajedno s njim, tužiteljicom i svojim suprugom UN kupiti auto, koji je jednim dijelom plaćen gotovinom u Auto Zubak d.o.o. u iznosu od 105.000,00 kn. Prilikom isplate da je bila prisutna tužiteljica, no, nije vidjela tko je od njih dvoje izvadio novac. Preko računa banke je plaćeno oko 47.000,00 kn, time da su vozili tuženika kada je taj novac išao uplatiti u banku. Auto da je koštao oko 150.000,00 kn. Poznato joj je da je tužiteljica zarađivala pružajući uslugu temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, ne zna koliko, jer je to tajna kad je podigla novce i nije htjela pokazati izvod iz banke. Ne zna je li tužiteljica nešto od tog novca ili bilo kojeg drugog dala za kupnju auta. Tuženik da je znao voziti tužiteljicu k liječniku kada je bilo potrebno i kad su bili u dobrim odnosima, jer tužiteljica nema vozačku dozvolu, no sada je vozi drugi sin, VN, od kad su poremećeni odnosi stranaka, time da sada nisu u dobrim odnosima niti s VN, jer da ih je tužiteljica posvađala. Sa strankama da živi 23 godine u istoj kući, tvrdi da nisu nikada imali zajedničke novce, već svatko svoje, pa stoga da je tuženik svojim novcem kupio i auto i malčer.

17. Iz iskaza svjedoka UN mlađeg, sina stranaka, utvrđeno je da s tužiteljicom ne razgovara, dok je s tuženikom u dobrim odnosima, sve iz razloga jer tužiteljica sve njih ukućane napada govoreći da je sve ona napravila, dok oni nisu ništa, što govori njemu, njegovoj supruzi ĆN i tuženiku, unazad 23 godine od kada je u braku. Auto da je kupljen 03. ožujka 2015., kojom prilikom je bio prisutan sa strankama i njegovom suprugom ĆN, tvrdi da ga je platio tuženik svojim novcem,što da mu je tuženik rekao. U Auto Zubaku da je tada izvršena isplata iznosa od 105.000,00 kn, koji iznos je tuženik izravno platio na račun pred zaposlenikom, a drugi dio je isplaćen preko Hypo Banke u Samoboru u iznosu od oko 47.000,00 kn, time da je taj novac tuženik imao kod sebe kod kuće, a novac prethodno nije bio u banci na štednji. Koliko zna, tužiteljica da nije ništa dala od tog novca za kupnju auta, jer je tuženik govorio da štedi i da će kupiti auto. Malčer da je kupljen u Sloveniji, Krška Vas, u lipnju 2015. godine, također tuženikovim sredstvima. Stranke da nisu imale zajedničke financije, iako su bile u braku. Od kraja 1990-ih ili početka 2000-ih su imali svaki svoje novce, jer se nisu slagali, većinom su bili u svađi. Tužiteljica je privređivala, išla je u Zagreb raditi na 2-3 mjesta kao domaćica u kući, ne zna koliko je zarađivala. Tuženik je bio zaposlen na benzinskoj postaji INA, potom SAMA, ne pamti do koje godine. Auto i malčer da je kupio kad je otišao u mirovinu. Tuženik da nije odbijao tužiteljicu voziti liječniku kad je bilo potrebno. Bavio se uzgojem i tovljenjem svinja, znao ih je uzgajati do oko 100 komada, prodavao ih je mesnici Beber od 2004. pa nadalje, što mu je poznato, jer je radio u Beberu u Samoboru, koja prodaja je trajala do 2008. ili 2009. godine. Ne zna koliko je na taj način privrijedio. Vršio je i usluge čišćenja dvorišta, okućnica, šišanje i rezanje voćaka i vinograda, uključujući košnju, bojanja stolarije od 2008. ili 2009., od kada je prestao toviti svinje. Tada da više nije bio u radnom odnosu na benzinskoj postaji, ali je primao novac preko zavoda za zapošljavanje, jer je bio nezaposlen do mirovine. Malčer da je kupljen tuženikovim novcem, jer mu je trebao za obrađivanje i održavanje njihovih livada, tužiteljičinih livada, jer svatko ima svoju polovicu, obzirom je morao svoju djedovinu "prepisati" na tužiteljicu, jer su se oko toga svađali, i to negdje 2008. ili 2009., prilikom katastarskih izmjera. Prilikom plaćanja auta u Auto Zubaku, tuženik da je novac imao kod sebe u džepu i bilo mu je poznato da tuženik čuva novac kod kuće, ali nije znao gdje ga drži. Ne zna koliko je tužiteljica zaradila temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju i nije upoznat sa sadržajem istog. BN da je, osim tužiteljice, uzdržavao i tuženik, na način da joj je kuhao, nosio hranu, piće, već prema potrebi, družio se s njom, ne zna je li ju vodio liječniku, a jednom ili dva puta je došla hitna pomoć, time da je uglavnom ležala, malo se kretala hodalicom, a stranke su zajedno vodile računa o pranju njenog rublja, trebalo joj je pomagati u obavljanju higijene, a pomagao je tuženik, jer ju je bilo potrebno pridržavati i podići, radi odlaska do WC-a i kupaone.

18. Iz iskaza svjedoka VN, sina stranaka, utvrđeno je da unazad 20- ak godina ne razgovara s tuženikom, zbog svađe sa susjedima, dok je s tužiteljicom u dobrim odnosima. Ista da je imala zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju s BN i kada je ona umrla, tužiteljica da je temeljem tog Ugovora, stekla 100.000,00 EUR, koji iznos je bio položen u banci na ime BN, a koji iznos je službenica banke isplatila tužiteljici i njemu na ruke, u kojem Ugovoru nije bio naveden taj iznos, te su tek dolaskom u banku vidjeli o kojem se iznosu radi. Tih 100.000,00 EUR da je podijeljeno na 3 dijela uz suglasnost tužiteljice, time da je bilo isplaćeno tri puta po oko 30.000,00 EUR u tri navrata od strane banke, kojom prilikom je bio s tužiteljicom i preuzeo novac umjesto nje, a onda su svi zajedno kod kuće, dogovorno, taj novac podijelili na tri dijela, tako da je 30.000,00 EUR pripalo njemu, 30.000,00 EUR bratu UN ml., a 30.000,00 EUR tuženiku, dok tužiteljica za sebe nije zadržala novac, jer ga je dala tuženiku, obzirom su bili u braku. Auto da je kupljen tim novcem, kao i malčer i kosilica. Auto da je koštao oko 25.000,00 EUR, malčer oko 4.000,00 - 5.000,00 EUR. U mjesecu veljači 2015. je isplaćeno tih 100.000,00 EUR i poslije toga je kupljen auto. Tuženik da je dobio otkaz na benzinskoj pumpi, ne zna koje godine, bio je na zavodu za zapošljavanje gdje je dobivao naknadu od oko 1.000,00 kn mjesečno, bio je na dobrovoljnom radu u Komunalcu, gdje je zarađivao oko 900,00 kn mjesečno. Tužiteljica da je tražila da se kupio malčer, kako bi se zemlja stranaka kosila, jer su u to vrijeme susjedi govorili da će se prijavljivati nekošene nekretnine. Tužiteljica da je dala novac, a malčer da glasi na tuženika i zapravo su i malčer i auto kupljeni od tih 30.000,00 EUR. Ne zna jesu li stranke prethodno imale kakvu ušteđevinu. Imali su zajednički novac odnosno zajedničku blagajnu, obzirom su bili u braku i nisu bili posvađani, time da je sve bilo dobro dok je bilo novaca, dok je tužiteljica davala novac za benzin. Tuženik da malčerom kupljenim u Sloveniji nije vršio nikakve usluge poljoprivrednih radova, samo je jednom pokosio sve nekretnine stranaka. Unazad zadnjih par godina (svjedok saslušan 27. travnja 2023.) odnosi stranaka da su poremećeni, no ne zna zašto se stranke svađaju. Tuženik da tijekom svog radnog vijeka nije niti mogao uštedjeti toliko novaca da kupi auto i malčer. Razmak između kupnje auta i malčera da je oko 2 tjedna, time da je prvo kupljen auto, kako bi se stranke imale čime voziti. Živi u svojoj kući u istom dvorištu sa strankama. Tuženik da je rekao da će auto glasiti na njegovo ime, jer tužiteljica nema vozačku dozvolu. Tuženik da se bavio tovom svinja negdje 1990-tih godina, hranio je i krave zajedno s tužiteljicom, koja je radila sir, a tuženik je prodavao svinje u Beberu, gdje su radili njegov brat UN. i on, negdje 1995. godine.

19. Iz iskaza svjedoka CN, utvrđeno je da je sin stranaka UN mlađi njegov firmani kum, a njegova supruga je sestra ĆN, snahe stranaka. Zna da je auto kupljen 2015., jer ga je tuženik, kao automehaničara i profesionalnog vozača, pitao koji auto da kupi. Ne zna koliko je plati novi Golf pri Auto Zubaku d.o.o. Jedan dio novaca da je plaćao pri Auto Zubaku u gotovini, drugi dio u banci, ne pamti više iznose koje mu je tuženik rekao. Golf je tada mogao koštati 23.000,00 - 24.000,00 EUR, ovisno o opremi. Tuženik da mu je rekao kako je taj auto kupio svojim novcem. Cijeli život da su prijatelji, kao i njegovi roditelji, te su se svi družili. Sjeća se da su cijelo vrijeme stranke bile u vrlo lošim odnosima, jer je tužiteljica maltretirala tuženika cijeli život. Nakon auta, tuženik da je kupio malčer. Tuženik da obrazuje voćke, kosi susjedima, prijateljima i drugima, pretpostavlja naplatno, no ne zna koliko je naplaćivao. Tuženik da je radio na benzinskoj postaji, ne zna do koje godine, ali kako je SAMA propala, a benzinska postaja bila od SAME, bio je prijavljen na zavodu za zapošljavanje do mirovine. Ne zna koliku naknadu je primao, niti kada je stupio u mirovinu. Novac za kupnju auta i malčera da je privrijedio od otpremnine, sredstvima sa zavoda za zapošljavanje, prodaje dionica SAME i od poljoprivrednih usluga koje je pružao, te hranjenja odnosno prodaje svinja T i ljudima. Tužiteljica da je cijeli život išla u Zagreb čistiti i pospremati, poznato mu je da je nešto stekla temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju, da se radilo o pozamašnom iznosu. Tuženik da je vozio tužiteljicu liječniku, znali su biti u nekom razdoblju od mjesec-dva u dobrim odnosima, onda su se opet posvađali. Sjeća se BN koja je bila u kući stranaka.

20. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je zaključila kao davateljica uzdržavanja s BN, kao primateljicom uzdržavanja, pripao iznos od 100.000,00 EUR, te nekretnina na Mrežnici, da je novac podigla u banci u Zagrebu, na Trgu bana Josipa Jelačića u tri navrata. Tvrdi da je prvi puta podigla iznos od 30.000,00 EUR u ožujku 2015., kada je s njom išao sin VN, od kojeg iznosa je 10.000,00 EUR dala sinu UN. za kupnju auta i dodatno iznos od 1.000,00 EUR svog novca, drugih 10.000,00 EUR da je dala sinu VN, također za kupnju auta, a 10.000,00 EUR da je zadržala za njih odnosno za sebe i supruga, ovdje tuženika, od kojeg iznosa je 1.000,00 EUR dala sinu UN za kupnju auta Passat, a dva puta po 4.000,00 EUR da je platila dva grobna mjesta na Otruševcu (ukupno 8.000,00 EUR), a preostalih 1.000,00 EUR da je zadržala za njih dvoje, za redovnu potrošnju. Drugi puta da je podigla 30.000,00 EUR u travnju ili svibnju 2015., kada je također išla sa sinom VN. Od tog iznosa da je sinu UN dala iznos od 10.000,00 EUR za fasadu, sinu VN iznos od 10.000,00 EUR za krov i fasadu, a za njih dvoje, tj. tuženika i nju, da je čuvala 10.000,00 EUR za auto. Treći puta kada je išla u banku, također sa sinom VN, podigla je iznos od oko 30.000,00 EUR, od čega je iznos od 10.000,00 EUR dala sinu UN za asfalt i ogradu balkona, sinu VN iznos od 10.000,00 EUR, jer mu je nedostajalo za krov i fasadu, a za njih dvoje, tj. tuženika i sebe, da je zadržala 10.000,00 EUR. Od tih 100.000,00 EUR da je sve podigla, time da je od najma dućana Roto dinamicu u Zagrebu, u Tkalčićevoj ulici, dobila još 5.000,00 EUR, što dobiva skroz mjesečno, a radi se o dućanu kojeg je stekla od BN, tako da je imala 10.000,00 EUR od najma tog dućana u mjesecu siječnju, veljači i ožujku 2015. Od tih dva puta po 10.000,00 EUR koje je zadržala za njih dvoje i novcem od najma dućana, da su kupili Golf u lipnju 2015., koji je koštao 25.000,00 EUR, da su imali popust od 14.700,00 kn za kupnju auta, jer su i kod kuće imali stari Golf. Auto da su kupili u Auto Zubak u Velikoj Gorici, da su tuženik i ona išli zajedno kupiti auto, prethodno ga pogledali i plaćen je u trgovini Auto Zubaka, kupljen je na ime tuženika i na njega glasi račun, kao i u ispravama odnosno prometnoj dozvoli. Isti trenutak da je u dućanu rekla kako nije dobro da je dala da auto glasi na tuženika, jer je već tada imala bojazan da ju neće voziti, jer ona nije imala auto, niti vozački ispit, bilo joj je žao da tuženik ima auto "na sebe", a da ona nema ništa na svoje ime, ali je pristala da glasi na tuženika, "jer je muško", da ga ne bi ponižavala. Iako je tuženik nije tražio da auto glasi na njegovo ime, bio je veseo što mu je dala da auto glasi upravo na njega i što se isti i kupio, te mu je rekla da su stari i da budu imali novi auto dok su živi. Godine 2019. tuženik da ju je odbijao voziti liječniku na preglede, iako ga je tražila, te joj je rekao da auto nije registriran, ne zna zašto, ali je od 2023. registriran. Iste 2015. godine da su kupili u Sloveniji i poljoprivredni nastavak za traktor- malčer, jer imaju puno zemlje koju treba malčati. Tuženik je htio i drugim ljudima obrađivati zemlju malčerom, te su ga kupili nakon Golfa. Njih dvoje da su traktorom išli u Sloveniju kupiti malčer koji je koštao oko 3.000,00 EUR, ali su kupili još i kosilicu, šišač, crijevo za vodu, kako to i proizlazi iz računa Ino Brežice d.o.o. od 05. lipnja 2015., te je odlučila da i sve to glasi na ime tuženika i ona da mu je dala novac da isplati. Tuženik da je jednom pokosio s malčerom, onda ga je posudio CN, kod kojeg je malčer bio 2 mjeseca, a koji ju je vrijeđao. Mještani da su molili tuženika da im malča, što im je obećavao, a na kraju to nije izvršio, iako malčer nije bio pokvaren, dok su kosilicu, šišač i crijevo za vodu koristili. Htjela bi da su tuženik i ona sada skupa pod stare dane, ali tuženik ne želi, govori da mu je ona bivša žena. Isto tako bi htjela da Golf glasi na njeno ime, jer ga je zaradila kod BN, a isto tako bi htjela da i malčer glasi na njeno ime. Tuženik da je bio zaposlen do 2001. na benzinskoj pumpi u Samoboru, onda je dobio otkaz, bio je prijavljen na zavodu za zapošljavanje, dobivao je naknadu u iznosu od 1.041,00 kn mjesečno do 2019. kada je otišao u mirovinu. Godine 2010. da je tuženik morao ići na javne radove u razdoblju od 6 mjeseci i ostvarivao je 2.600,00 kn mjesečno, na koje su išli svi koji su bili prijavljeni na zavodu za zapošljavanje. Dodatno da nije ništa privrjeđivao, nije imao svoje ušteđevine, jer su gradili kuću i garažu. Ne želi se razvesti od tuženika, ali želi da auto Golf i malčer budu njena vlastita imovina. Mjesečno i nadalje dobiva 5.000,00 EUR od najma dućana, misli da je tuženik s njom u braku samo iz imovinske koristi, tjera ju i iz grobnih mjesta za koje je dala 8.000,00 EUR. Godine 2015. tuženik nije imao dovoljno sredstava da bi kupio Golf i malčer, ne zna od kud bi ih uopće imao. Od 2019. godine tuženik da više ne živi s njom, iako nije pokrenut postupak za razvod braka, ali susjedima govori da mu je ona bivša žena, sada živi u vikendici. Od 29.12.2014. do 03.01.2015. da je BN bila kod njih doma, boravila je u prizemlju koje je bilo uređeno, a tuženik da je samo spojio dva kreveta na kojim bi mogla spavati BN. Tuženik da je u ranijem razdoblju uzgajao 6 svinja, samo jednom da su imali 12 svinja, koje su prodavali trgovini Beber. Tuženik da nije pružao nikakve poljoprivredne usluge. Godine 2007. da je tuženik prodao dionice SAME, gdje je prije bio zaposlen, za iznos od 14.000,00 kn i za to kupio stroj za kalanje drva, a njima nije ništa zarađivao. Doma imaju poljoprivredni traktor koji glasi na tuženika.

21. Iz iskaza tuženika utvrđeno je da je u ožujku 2015. kupljen auto marke Golf kod Zubaka u Velikoj Gorici, kojeg je platio 152.000,00 kn, od kojeg iznosa 105.000,00 kn kod U i oko 47.000,00 kn preko Hypo Banke na Zubakov račun. Tvrdi da taj novac potječe od njegove štednje koju je čuvao doma od 30-godišnjeg radnog staža na benzinskoj stanici bivše SAME u Samoboru i od tovljenja svinja, jer je 4 godine svake godine tovio 100 svibnja koje je prodavao trgovini Beber i domaćim ljudima. Ne pamti više koju je plaću ostvarivao, preračunato bi njegova plaća bila oko 500,00 - 600,00 EUR mjesečno. Godine 2001. da je završio na zavodu za zapošljavanje, tada da se počeo baviti tovljenjem svinja, misli da je zaradio oko 150,00 EUR po svinji, ali se ne može izjasniti koliko je to bilo godišnje, tovio ih je od 2001. do 2004. Golf da je koštao 152.000,00 kn, a ne 25.000,00 EUR kao što je to iskazala tužiteljica, dok je malčer koštao nepunih 3.000,00 EUR s kosilicom, šišačem i crijevom za vodu. Ne zna koliko je točno imao doma prišteđenog novca, jer je ulagao u svinje. Isto tako tvrdi da kada je išao kupovati Golf, uzeo je od svoje ušteđevine 152.000,00 kn, a ostalo mu je oko 3.000,00 EUR za malčer i da je baš imao doma "prišparano" za auto i malčer, od kojeg novca nije ništa polagao u banku na račun. Od zavoda za zapošljavanje da je primao mjesečnu naknadu od 1.040,00 kn od 2001. do 2017. godine, kada je stupio u mirovinu, koja je iznosila 2.052,00 kn. Tvrdi da mu tužiteljica nije ništa davala od novca. Čuo je da je tužiteljica stekla 100.000,00 EUR temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od BN, po koji je novac išla sa starijim sinom. Tvrdi da taj novac nije vidio, da ne zna na što je potrošila novac, a tužiteljica da mu je samo rekla da ima 100.000,00 EUR od BN, no taj novac nije vidio na računu. Sa snom VN da nije u kontaktu 20 godina, jer su imali jedan spor sa susjedom i od tada da su u lošim odnosima. Uzdržavaju ga sin UN i njegova supruga ĆN, peru mu odjeću, kuhaju hranu, jer mu je tužiteljica uzela "ringe" sa štednjaka u kleti, gdje je otišao živjeti, jer ga tužiteljica napada. Ne bi pristao da auto Golf i malčer glase na tužiteljičino ime, ali je voljan da se podijeli na pola, htio bi da tužiteljica povuče tužbe, da ostanu "kak smo si bili". Tužiteljicu da je vozio kad god je bilo potrebno autom Golf, ali ju više nije mogao voziti jer isti nije bio registriran do 2019. do 2023., jer je na njega trebalo plaćati porez, bilo mu je jeftinije registrirati drugi Golf "dvojku", a kada je trebalo registrirati ovaj predmetni Golf, tužiteljica je odbila sudjelovati u registraciji. Ista da ima tri puta veća primanja od njega, zato je htio da ona sudjeluje u registraciji, što je ista odbila. Tvrdi da već 20 godina imaju odvojene financije, kao i da ga tužiteljica nije dala upisati kao suvlasnika nekretnina koje je stekla temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a radi se o nekretninama u Generalskom Stolu i poslovnom prostoru u Zagrebu.

22. Temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud nalazi utvrđenim da su predmetne pokretnine stečene kupoprodajom, novčanim sredstvima koje je tužiteljica, kao davateljica uzdržavanja ostvarila temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 05. prosinca 2014., nakon smrti BN dana 06. siječnja 2015., kao primateljice uzdržavanja i na taj način, između ostalog, stekla iznos od preko 100.000,00 EUR, koje je podigla u Zagrebačkoj banci d.d. u mjesecu veljači 2015., kako to proizlazi iz sadržaja dopisa Zagrebačke banke d.d. od 17. lipnja 2024., te potvrda Zagrebačke banke d.d. o obavljenim transakcijama u poslovnici u Zagrebu, Ilica 38 od 09. veljače 2015., 10. veljače 2015. i 11. veljače 2015., koje iznose je tada podigla i istima financirala kupnju predmetnih pokretnina, i to osobnog automobila marke Golf dana 03. ožujka 2015. u Auto Zubak d.o.o., Velika Gorica i poljoprivrednog nastavka za traktor, malčera, dana 05. lipnja 2015. odnosno 10. lipnja 2015. u Ino Brežice, Krška Vas, u koje vrijeme je tuženik bio nezaposlen (od 2001. godine do 2017. ili 2019., kada je stupio u mirovinu), prijavljen pri zavodu za zapošljavanje i primao novčanu naknadu u iznosu od 1.040,00 kn mjesečno, a u razdoblju od 6 mjeseci tijekom 2010. godine iznos od oko 2.600,00 kn mjesečno kada je bio na javnim radovima.

23. Sud nalazi da tuženik nije dokazao da bi predmetne pokretnine bile kupljene njegovom ušteđevinom koju bi ostvario tijekom radnog staža, sredstvima od naknade za vrijeme nezaposlenosti od zavoda za zapošljavanje i tovom svinja, te prodajom dionica SAME, time da se tuženik nije niti znao izjasniti koliko bi njegova ušteđevina iznosila, jer da je ulagao u tov svinja, potom se nije znao točno izjasniti koliko bi privrijedio tim tovom kojim se bavio od 2001. do 2004. godine, a iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je prodao dionice SAME u iznosu od tadašnjih 14.000,00 kn, koji iznos tuženik ne osporava, ali ga u svom iskazu uopće ne spominje, već samo da je uzeo 152.000,00 kn za kupnju auta i oko 3.000,00 EUR za kupnju malčera. Dakle, o relevantnim okolnostima odnosno koliko bi iznosila njegova ušteđevina i o iznosima eventualne zarade, tuženik se nije znao izjasniti, dok je precizno iskazao koliko je platio auto i malčer.

24. Sud nalazi uvjerljivim i istinitim iskaz tužiteljice da je dala novac za kupnju auta, kojeg je tuženik uplatio 03. ožujka 2015. putem uplatnice u iznosu od 105.000,00 kn i putem Hypo Alpe Adria Bank d.d. u iznosu od 47.463,65 kn na račun Auto Zubak d.o.o., tim više što je njen iskaz potkrijepljen materijalnim dokazima priležećim spisu, i to dopisom Zagrebačke banke d.d., kao i potvrdama iste banke o isplatama znatnih novčanih iznosa od ukupno 148.900,00 EUR i 5.181,20 kn u razdoblju od 09. do 11. veljače 2015., dakle, kratko vrijeme prije kupnje predmetnog auta, kao i poljoprivrednog nastavka za traktor odnosno malčera, dana 05. lipnja 2015. odnosno 10. lipnja 2015., te je njen iskaz podudaran iskazu svjedoka VN, koji je s njom išao u Zagreb podići novac, kao i o diobi tog novca, te financiranju kupnje auta i malčera. Iako tužiteljica i svjedok VN iskazuju da je tužiteljica u tri navrata podizala po 30.000,00 EUR, dok iz potvrde o obavljenim transakcijama proizlazi kako se radi o iznosima od po 60.000,00 EUR u dva navrata i u trećem navratu o iznosu od 28.900,00 EUR, nije nemoguće da se zbog proteka vremena tužiteljica nije mogla precizno izjasniti o kojim novčanim iznosima se radilo, ali je riječ svakako o iznosu od preko 100.000,00 EUR, kako to proizlazi iz zbroja navedenih isplata i sadržaja dopisa Zagrebačke banke d.d. od 17. lipnja 2024.

25. Sud nije mogao povjerovati iskazima svjedoka ĆN, UN, CN i tuženika da bi predmetne pokretnine bile kupljene ušteđevinom tuženika koju je čuvao doma, kao životno neuvjerljivim i nelogičnim, obzirom na prihode tuženika, činjenicu da je isti bio nezaposlen od 2001. godine i prijavljen pri zavodu za zapošljavanje, gdje je primao naknadu od 1.040,00 kn mjesečno, sve do umirovljenja 2017. ili 2019. godine, izuzev javnih radova u trajanju od 6 mjeseci tijekom 2010. godine kada je primao 2.600,00 kn mjesečno, time da baš ničim nije dokazao koliko je privrijedio prodajom svinja trgovini Beber, a bilo bi logično za očekivati da posjeduje račune, obzirom je poslovao s trgovinom, kao i da bi baš nakon podizanja značajnih novčanih iznosa od strane tužiteljice (09.-11. veljače 2015.) tuženik išao kupovati automobil marke Golf (03. ožujka 2015.) i poljoprivredni nastavak za traktor-malčer (05. lipnja 2015.) svojom ušteđevinom, koju nije ničim dokazao, sve kraj nesporne činjenice da je u tom razdoblju bio nezaposlen (od 2001. godine), s novčanom naknadom od 1.040,00 kn mjesečno sa zavoda za zapošljavanje.

26. Dakle, sud nalazi da su pokretnine stečene kupoprodajom od Auto Zubak d.o.o., Velika Gorica (osobni automobil marke Golf) i Ino Brežice d.o.o.,Krška Vas (poljoprivredni nastavak za traktor malčer) novčanim sredstvima ostvarenim temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 05. prosinca 2014., sklopljenog između tužiteljice, kao davateljice uzdržavanja i BN, kao primateljice uzdržavanja, za vrijeme trajanja braka i bračne zajednice.

27. Temeljem odredbe članka 248 Obiteljskog zakona (Narodne novine 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11 - u daljnjem tekstu: ObZ/03), koji je bio na snazi u vrijeme kada su kupljene predmetne pokretnine, proizlazi da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Imovina koju dobije jedan bračni drug na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju predstavlja bračnu stečevinu stranaka, jer je ista stečena davanjem uzdržavanja primatelju uzdržavanja, dakle, radom ili prihodima od rada bračnih drugova, bez obzira na činjenicu što je samo jedan od bračnih drugova označen kao ugovorna strana, te u smislu odredbe članka 248 i 249 ObZ/03 sud nalazi da su stranke suvlasnici predmetnih pokretnina u jednakim dijelovima. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je u svojim bitnim obilježjima naplatni pravni posao i u tom smislu imovina koja je stečena temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju, dakle, kao naplatnog pravnog posla za vrijeme trajanja bračne zajednice predstavlja imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, predstavlja bračnu stečevinu, bez obzira jesu li stranke tog ugovora na strani davatelja uzdržavanja jedan ili oba bračna druga (tako i odluka Rev-2097/11 od 10. lipnja 2015., Revx-29/15 od 07. veljače 2017.).

28. Stoga sud nalazi da tužiteljici pripada 1/2 dijela predmetnih pokretnina, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude, dok je s preostalim dijelom tužbeni zahtjev tužiteljice, na utvrđenje stjecanja prava vlasništva predmetnih pokretnina u cijelosti, tužiteljicu valjalo odbiti kao neosnovanim i odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude.

29. Pri tome valja napomenuti kako tužiteljica neosnovano drži da je predmetne pokretnine stekla dosjelošću. Naime, temeljem odredbe članka 159 stavak 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima-u daljnjem tekstu: ZVDSP proizlazi da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok iz stavka 2 slijedi da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Nesporno je da tužiteljica nije u posjedu predmetnih pokretnina, niti bi tako nešto proizlazilo iz rezultata provedenog dokaznog postupka, a tužiteljica u tužbi odnosno prijedlogu za donošenje privremene mjere, konačno, i navodi kako se te pokretnine nalaze u posjedu tuženika, koji ih odbija predati njoj u posjed.

30. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154, stavak 2 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - u daljnjem tekstu: Tarife), zastupanja na ročištima od 14. lipnja 2022., 28. lipnja 2022., 27. travnja 2023., 25. listopada 2023., 26. travnja 2024., 29. listopada 2025., u iznosu od po 200,00 EUR, troška pristupa na ročište od 25. svibnja 2022. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.9.5. Tarife), sastava podnesaka od 15. lipnja 2022. i 25. lipnja 2024. u iznosu od po 50,00 EUR (Tbr.8.4. Tarife), te sastava odgovora na žalbu od 31. kolovoza 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.10.6. Tarife) ili ukupno 1.750,00 EUR, uz 25 % PDV u iznosu od 437,50 EUR, te sudskih pristojbi na tužbu s prijedlogom za izdavanje privremene mjere u iznosu od 39,82 EUR i na presudu u iznosu od 53,09 EUR, odmjereno u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama ili ukupno 2.280,41 EUR. Obzirom da je tužiteljica uspjela sa 1/2 dijela svog tužbenog zahtjeva, to joj je razmjerno uspjehu u parnici valjalo dosuditi i trošak parničnog postupka i odlučiti kao pod točkom IV. izreke ove presude.

31. Tuženik je imao trošak sastava podneska od 06. lipnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife), zastupanja na ročištima od 14. lipnja 2022., 14. siječnja 2023., 01. veljače 2023., 27. travnja 2023., 25. listopada 2023., 26. travnja 2024. i 29. listopada 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), troška sastava žalbe od 13. srpnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.13.1. Tarife) i pristupa na ročište od 19. siječnja 2023. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9.5. Tarife) ili ukupno 1.650,00 EUR, uz 25 % PDV u iznosu od 412,50 EUR ili sveukupno u iznosu od 2.062,50 EUR. Kako je uspjeh tuženika u parnici odmjeren sa 1/2 dijela tužbenog zahtjeva, to mu je razmjerno njegovom uspjehu u sporu valjalo dosuditi parnični trošak i odlučiti kao pod točkom V. izreke ove presude.

U Samoboru  30. prosinca 2025.

Sudac

Ines Golešić-Plašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog prijepisa ove presude.

DNA:

1. Ivana Brdarević, odvj.

2. Žarko Adamek, odvj.