Republika Hrvatska
Općinski sud u Đakovu
Đakovo
Broj: Pp-372/2025-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Đakovu, po sucu Mirku Krišti, nadležan u smislu čl. 93. i 98. PZ- a, uz sudjelovanje Silvije Bodakoš kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv 1. okrivljenika "INA – industrija nafte" d.d. i 2. okrivljenika OŽ, radi prekršaja članka 165. Zakona o vodama (Narodne novine RH broj: 66/19, 84/21 i 47/23) povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područni ured Osijek, broj klase: UP/I-325-01/25-01/48 i Urbroja: 443-02-01-25-2. od 10. ožujka 2025. godine nakon održane glavne i javne rasprave u nazočnosti 2. okrivljenika i branitelja, a bez prisutnosti ovlaštenog tužitelja, temeljem članka 183. Prekršajnog zakona, nadnevka 30. prosinca 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. 1.Okrivljenik: „INA-Industrija nafte" d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 27759560625, prekršajno kažnjavan
– odlukom Postaje prometne policije Rijeka, broj: 211-07/23-4/97129 od 15. prosinca 2023. godine, zbog prekršaja iz članka 238. stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i ostalo kao na listu broj 76-80 ovog Spisa,
2.Okrivljenik: OŽ, bez nadimka, sin O i U, rođ. I, rođen **.**.1979. u [adresa], s boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, nacionalnost Z, OIB: [osobni identifikacijski broj], po zanimanju dipl. Ekonomista, zaposlen, po vlastitom iskazu primanja u iznosu od 2.800,00 Eura, oženjen, otac troje djece, pismen, završena visoka stručna sprema, suvlasnik kuće, kazneno neosuđivan, kaznu nije izdržavao, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, prekršajno nekažnjavan,
k r i v i s u
što su:
- pri obavljanju djelatnosti autopraonice za koju su sukladno čl. 70. st. 4. Zakona o vodama, odnosno Pravilnikom o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda, propisane granične vrijednosti emisija otpadnih voda s lokacije Maloprodajno mjesto Đakovo – Nazorova u Đakovu, V. Nazora 70, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vremenskom razdoblju od 18. lipnja 2020. godine do dana 6. veljače 2025. godine, suprotno odredbama članka 165. Zakona o vodama, ispuštali industrijske otpadne vode u sustav javne odvodnje grada Đakova bez ishođene vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda, a što je utvrđeno neposrednim inspekcijskim nadzorom obavljenim 6. veljače 2025. godine na lokaciji Maloprodajnog mjesta Đakovo – Nazorova, V. Nazora 70 u Đakovu,
dakle, ispuštali industrijske otpadne vode u sustav javne odvodnje grada Đakova bez ishođene vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda,
II. čime su postupili protivno odredbi članka 165. Zakona o vodama, a što je kažnjivo po članka 224. stavak 1. točka 29. i stavak 2. iste odredbe,
III. pa se temeljem citiranih članaka navedenog Zakona, uz primjenu članka 38. stavak 2. Prekršajnog zakona
1. i 2. okrivljenik se
OSLOBAĐAJU OD KAZNE.
IV. Temeljem čl.139.st.6. PZ-a 1. i 2. okrivljenik se oslobađa troška postupka, te isti padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
Obrazloženje
1.Kod ovog Suda pokrenut je prekršajni postupak povodom optužnog prijedloga gore ovlaštenog tužitelja, a protiv imenovanog 1. i 2. okrivljenika, radi prekršaja pobliže opisanom u izrijeku ove presude.
2. U pisanoj obrani 1. okrivljenik je naveo da je temeljem nadzora nadležno tijelo utvrdilo da se na predmetnoj lokaciji nalaze objekti za skladištenje i prodaju nafte i drugog asortimana te autopraonica, da je vodoopskrba riješena iz javnog vodoopskrbnog sustava, te da industrijske otpadne vode koje nastaju kao posljedica provođenja djelatnosti autopraonice odlaze u separator ulja i masti, a zatim u sustav javne odvodnje grada Đakova, nadalje u provedbi nadzora nadležno tijelo navodi da nije utvrdilo postojanje važeće vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda autopraonice s predmetne lokacije već navodi da je 1. okrivljenik u razdoblju od 18. lipnja 2020. godine do 6. veljače 2025. godine ispuštao industrijske otpadne vode oborinske otpadne vode iz internog odvodnog sustava na predmetnoj lokaciji u sustav javne odvodnje grada Đakova bez važeće vodopravne dozvole. Opisana utvrđenja su suprotna odredbama čl 164. i 70. st. 2. i 4. Zakona o vodama i Pravilniku o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda, odnosno po stavu nadležnog tijela, okrivljenici su počinili prekršaj naveden u izreci opisanog Prekršajnog naloga, zbog čega su oglašeni krivima i kažnjeni. Nastavno 1. okrivljenik poriče krivnju, počinjenje opisanog prekršaja, kao i odmjerenu prekršajno pravnu sankciju. Naime maloprodajno mjesto na predmetnoj lokaciji je izgrađeno 2007. godine s time da je predmet izgradnje bila benzinska postaja i prateći sadržaj, odnosno izgradnja je obuhvaćala i objekt benzinske postaje i objekt autopraonice, a sve temeljem važeće Građevinske dozvole klasa: UP/I-361- 03/06-012/37 i Uporabne dozvole klasa: UP/I-361-05/07-01/40 izdanih od strane Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo Imovinsko pravne poslove, Ispostava Đakovo, u odnosu na navedene objekte dana 1. veljače 2008. godine nadležno tijelo, odnosno Hrvatske vode, Vodno gospodarski odjel za vodno područje Sliva Save, izdalo je vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda s lokacije benzinske postaje INA u Nazorovoj ulici u Đakovu klada: UP/I-325- 04/0804/0000049, Urbroja: 374-3101-1-08-2 sa važenjem do dana 1. veljače 2023. godine. U navedenoj dozvoli jasno su naznačeni predmetni objekti u odnosu na koje je dozvola izdana (obuhvaćajući i objekt benzinske postaje i autopraonice), te obveze koje je korisnik dozvole u odnosu na navedene objekte trebao ispunjavati, a koje uvjete je korisnik i ispunio. Zakonitost postupanja okrivljenika potvrđuje kako dokumentacija dostavljena uz Prigovor, tako i činjenica da su dana 22. siječnja 2015. godine, 02. veljače 2016. godine, 09. ožujka 2017. godine, 11. travnja 2018. godine, te 11. rujna 2019. godine izvršeni inspekcijski nadzori kojima je utvrđeno da na predmetnoj lokaciji nije bilo nedostataka niti nepravilnosti. 1. okrivljenik je zahtjevom od dana 25. siječnja 2017. godine zatražio usklađenje ranije navedene Vodopravne dozvole sa odredbama Pravilnika o izmjenama Pravilnika o graničnih vrijednostima emisija otpadnih voda (NN 43/14) obzirom na odredbe čl. 9. Pravilnika. Uz navedeni zahtjev 1. okrivljenik je priložio Situacijski plan izvedenog stanja maloprodajnog mjesta, Vodopravnu dozvolu iz 2008. godine, te Izvještaj o ispitivanju vodonepropusnosti internog kanalizacijskog sustava na maloprodajnom mjestu na predmetnoj lokaciji. Rješavajući o podnesenom zahtjevu 1. okrivljenika, Hrvatske vode, Vodno gospodarski odjel za srednju i donju Savu, donijelo je Rješenje o ukidanju vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda s maloprodajnog mjesta na predmetnoj lokaciji klasa: UP/I-325- 04/1705/0000090, Urbroj: 3743101-1-20-2 od dana 18. lipnja 2020. godine. Predmetnim rješenjem određeno je da se odbacuje Zahtjev 1. okrivljenika za usklađenjem vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda s maloprodajnog mjesta na predmetnoj lokaciji, te da se vodopravna dozvola od 1. veljače 2008. godine ukida, a posebice se jasno navodi da korisnik nije dužan imati vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda niti je dužan provoditi analize otpadnih voda. U obrazloženju rješenja se navodi da je korisnik imao izdanu vodopravnu dozvolu s rokom važenja do 1. veljače 2023. godine kako je ranije opisano, te da je sukladno čl. 9. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda naloženo usklađivanje ranije izdanih vodopravnih dozvola, pa je korisnik i zatražio takvo usklađenje. Očevidom na terenu utvrđeno je da se sanitarne otpadne vode s lokacije benzinske postaje ispuštaju u sustav javne odvodnje otpadnih voda i da se oborinske vode ispuštaju u kolektor gradske kanalizacije nakon prethodno primarnog pročišćavanja na separatoru ulja i masnoće, te da za ispuštanje oborinskih voda nije potrebna vodopravna dozvola temeljem čl. 166. toč. 1. Zakona o vodama, a čl. 33. Pravilnika o izdavanju vodopravnih akata nije predviđeno izdavanje vodopravnih dozvola za ispuštanje sanitarnih otpadnih voda u sustav javne odvodnje otpadnih voda. Vodopravna dozvola od 1. veljače 2008. godine odnosila se na objekt benzinske postaje i objekt autopraonice, te se i usklađivanje zahtijevalo u odnosu na istu vodopravnu dozvolu i iste objekte, odnosno i benzinsku postaju i autopraonicu te je tijelo nadležno za izdavanje dozvola i primjenu relevantnih propisa donijela formalno rješenje kojim utvrđuje da korisnik nije dužan imati vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda niti je dužan provoditi analize otpadnih voda, 1. okrivljenik nema ovlaštenja postupati na drugačiji način od onog utvrđeno u rješenju nadležnog tijela niti stoga može postojati bilo kakva nesukladnost ili odgovornost, odnosno krivnja, na strani bilo kojeg okrivljenika. 1. okrivljenik posebno ukazuje na okolnost da i u razdoblju nakon donošenja rješenja o ukidanju vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda s maloprodajnog mjesta na predmetnoj lokaciji izvršen je inspekcijski nadzor dana 29. srpnja 2021. godine kada je utvrđeno da u odnosu na objekte maloprodajnog mjesta na predmetnoj lokaciji pa tako i u odnosu na autopraonicu ne postoje nepravilnosti, odnosno bilo kakve nesukladnosti, a sve sukladno dokazima dostavljenim uz Prigovor. 1. okrivljenik posebno naglašava da od dana donošenja Rješenja o ukidanju vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda s maloprodajnog mjesta na predmetnoj lokaciji pa do danas niti jedan zakon niti pravilnik temeljem kojeg je doneseno rješenje nisu promijenjeni a i stanje na terenu, odnosno na predmetnoj lokaciji nije se promijenilo, isto tako nakon donošenja Rješenja o ukidanju vodopravne dozvole ispuštanje otpadnih voda, nadležno tijelo je već obavljalo inspekcijske nadzore i nije utvrđena niti jedna nepravilnost. Iz navedenog je razvidno da nadležno tijelo nije uzelo u obzir gore navedene nesporne
činjenice da se izdana vodopravna dozvola pa tako i zahtjev za usklađenje i rješenje o ukidanju vodopravne dozvole odnosilo kako na objekt benzinske postaje tako i na objekt autopraonice, da je utvrđeno da korisnik nije dužan imati vodopravnu dozvolu, te da se otpadne vode iz autopraonice ionako ne otpuštaju izravno u javni sustav odvodnje, nego prije toga prolaze kroz separator ulja i masnoća i stoga nikako ne mogu prijeći propisane vrijednosti emisija iz čl. 7. Zakona o vodama, a koje činjenice su utvrđene i od strane Hrvatskih voda i od strane nadležnih osoba prilikom prijašnjih inspekcijskih nadzora. Dakle, iz svega navedenog, kao i iz dokumentacije dostavljene tijekom postupka i dokumentacije dostavljene uz Prigovor, razvidno je da je nadležno tijelo pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje na kojem temelji pobijeni Prekršajni nalog, slijedom čega je pogrešno primijenilo i materijalno pravo u pogledu utvrđenja krivnje, kao i počinjenja opisanog prekršaja. Stoga 1. okrivljenik ističe da se ne smatra krivim, te da nije ispunjeno biće prekršaja koji mu se stavlja na teret, jer je nadležno tijelo pogrešno utvrdilo odlučne činjenice na kojima temelji počinjenje prekršaja od strane okrivljenika, te da je pogrešno primijenilo materijalno pravo u pogledu prekršaja koji mu se stavlja na teret, kao i u pogledu izrečene prekršajno pravne sankcije pa 1. okrivljenik predlaže donijeti odluku u skladu s ovom pisanom obranom.
2. 1. 2. okrivljenik OŽ je u svojoj obrani naveo da s obzirom da su sačinili pisanu obranu u svezi djela koje im se stavlja na teret, u svoje ime u cijelosti ostaje kod pisane obrane i načelno izjavljuje da se ne osjeća krivim, s tim u svezi kako su u međuvremenu ishodili sporno rješenje, smatra u tom smislu da ih Sud može osloboditi kazne i troška postupka. U pisanoj obrani je naveo da je temeljem nadzora nadležno tijelo utvrdilo da se na predmetnoj lokaciji nalaze objekti za skladištenje i prodaju nafte i drugog asortimana te autopraonica, da je vodoopskrba riješena iz javnog vodoopskrbnog sustava, te da industrijske otpadne vode koje nastaju kao posljedica provođenja djelatnosti autopraonice odlaze u separator ulja i masti, a zatim u sustav javne odvodnje grada Đakova, nadalje u provedbi nadzora nadležno tijelo navodi da nije utvrdilo postojanje važeće vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda autopraonice s predmetne lokacije već navodi da je 1. okrivljenik u razdoblju od 18. lipnja 2020. godine do 6. veljače 2025. godine ispuštao industrijske otpadne vode oborinske otpadne vode iz internog odvodnog sustava na predmetnoj lokaciji u sustav javne odvodnje grada Đakova bez važeće vodopravne dozvole. Opisana utvrđenja su suprotna odredbama čl 164. i 70. st. 2. i 4. Zakona o vodama i Pravilniku o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda, odnosno po stavu nadležnog tijela, okrivljenici su počinili prekršaj naveden u izreci opisanog Prekršajnog naloga, zbog čega su oglašeni krivima i kažnjeni. Nastavno 2. okrivljenik poriče krivnju, počinjenje opisanog prekršaja, kao i odmjerenu prekršajno pravnu sankciju. Naime maloprodajno mjesto na predmetnoj lokaciji je izgrađeno 2007. godine s time da je predmet izgradnje bila benzinska postaja i prateći sadržaj, odnosno izgradnja je obuhvaćala i objekt benzinske postaje i objekt autopraonice, a sve temeljem važeće Građevinske dozvole klasa: UP/I-361- 03/06-012/37 i Uporabne dozvole klasa: UP/I-361-05/07-01/40 izdanih od strane Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo Imovinsko pravne poslove, Ispostava Đakovo, u odnosu na navedene objekte dana 1. veljače 2008. godine nadležno tijelo, odnosno Hrvatske vode, Vodno gospodarski odjel za vodno područje Sliva Save, izdalo je vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda s lokacije benzinske postaje INA u Nazorovoj ulici u Đakovu klada: UP/I-325- 04/0804/0000049, Urbroja: 374-3101-1-08-2 sa važenjem do dana 1. veljače 2023. godine. U navedenoj dozvoli jasno su naznačeni predmetni objekti u odnosu na koje je dozvola izdana (obuhvaćajući i objekt benzinske postaje i autopraonice), te obveze koje je korisnik dozvole u odnosu na navedene objekte trebao ispunjavati, a koje uvjete je korisnik i ispunio. Zakonitost postupanja okrivljenika potvrđuje kako dokumentacija dostavljena uz Prigovor, tako i
činjenica da su dana 22. siječnja 2015. godine, 02. veljače 2016. godine, 09. ožujka 2017. godine, 11. travnja 2018. godine, te 11. rujna 2019. godine izvršeni inspekcijski nadzori kojima je utvrđeno da na predmetnoj lokaciji nije bilo nedostataka niti nepravilnosti. 1. okrivljenik je zahtjevom od dana 25. siječnja 2017. godine zatražio usklađenje ranije navedene Vodopravne dozvole sa odredbama Pravilnika o izmjenama Pravilnika o graničnih vrijednostima emisija otpadnih voda (NN 43/14) obzirom na odredbe čl. 9. Pravilnika. Uz navedeni zahtjev 1. okrivljenik je priložio Situacijski plan izvedenog stanja maloprodajnog mjesta, Vodopravnu dozvolu iz 2008. godine, te Izvještaj o ispitivanju vodonepropusnosti internog kanalizacijskog sustava na maloprodajnom mjestu na predmetnoj lokaciji. Rješavajući o podnesenom zahtjevu 1. okrivljenika, Hrvatske vode, Vodno gospodarski odjel za srednju i donju Savu, donijelo je Rješenje o ukidanju vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda s maloprodajnog mjesta na predmetnoj lokaciji klasa: UP/I-325- 04/1705/0000090, Urbroj: 3743101-1-20-2 od dana 18. lipnja 2020. godine. Predmetnim rješenjem određeno je da se odbacuje Zahtjev 1. okrivljenika za usklađenjem vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda s maloprodajnog mjesta na predmetnoj lokaciji, te da se vodopravna dozvola od 1. veljače 2008. godine ukida, a posebice se jasno navodi da korisnik nije dužan imati vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda niti je dužan provoditi analize otpadnih voda. U obrazloženju rješenja se navodi da je korisnik imao izdanu vodopravnu dozvolu s rokom važenja do 1. veljače 2023. godine kako je ranije opisano, te da je sukladno čl. 9. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda naloženo usklađivanje ranije izdanih vodopravnih dozvola, pa je korisnik i zatražio takvo usklađenje. Očevidom na terenu utvrđeno je da se sanitarne otpadne vode s lokacije benzinske postaje ispuštaju u sustav javne odvodnje otpadnih voda i da se oborinske vode ispuštaju u kolektor gradske kanalizacije nakon prethodno primarnog pročišćavanja na separatoru ulja i masnoće, te da za ispuštanje oborinskih voda nije potrebna vodopravna dozvola temeljem čl. 166. toč. 1. Zakona o vodama, a čl. 33. Pravilnika o izdavanju vodopravnih akata nije predviđeno izdavanje vodopravnih dozvola za ispuštanje sanitarnih otpadnih voda u sustav javne odvodnje otpadnih voda. Vodopravna dozvola od 1. veljače 2008. godine odnosila se na objekt benzinske postaje i objekt autopraonice, te se i usklađivanje zahtijevalo u odnosu na istu vodopravnu dozvolu i iste objekte, odnosno i benzinsku postaju i autopraonicu te je tijelo nadležno za izdavanje dozvola i primjenu relevantnih propisa donijela formalno rješenje kojim utvrđuje da korisnik nije dužan imati vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda niti je dužan provoditi analize otpadnih voda, 2. okrivljenik nema ovlaštenja postupati na drugačiji način od onog utvrđenog u rješenju nadležnog tijela niti stoga može postojati bilo kakva nesukladnost ili odgovornost, odnosno krivnja, na strani bilo kojeg okrivljenika. 2. okrivljenik posebno ukazuje na okolnost da i u razdoblju nakon donošenja rješenja o ukidanju vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda s maloprodajnog mjesta na predmetnoj lokaciji izvršen je inspekcijski nadzor dana 29. srpnja 2021. godine kada je utvrđeno da u odnosu na objekte maloprodajnog mjesta na predmetnoj lokaciji pa tako i u odnosu na autopraonicu ne postoje nepravilnosti, odnosno bilo kakve nesukladnosti, a sve sukladno dokazima dostavljenim uz Prigovor. 2. okrivljenik posebno naglašava da od dana donošenja Rješenja o ukidanju vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda s maloprodajnog mjesta na predmetnoj lokaciji pa do danas niti jedan zakon niti pravilnik temeljem kojeg je doneseno rješenje nisu promijenjeni a i stanje na terenu, odnosno na predmetnoj lokaciji nije se promijenilo, isto tako nakon donošenja Rješenja o ukidanju vodopravne dozvole ispuštanje otpadnih voda, nadležno tijelo je već obavljalo inspekcijske nadzore i nije utvrđena niti jedna nepravilnost. Iz navedenog je razvidno da nadležno tijelo nije uzelo u obzir gore navedene nesporne činjenice da se izdana vodopravna dozvola pa tako i zahtjev za usklađenje i rješenje o ukidanju vodopravne dozvole odnosilo kako na objekt benzinske postaje tako i na objekt autopraonice, da je utvrđeno da korisnik nije dužan imati vodopravnu dozvolu, te da se
otpadne vode iz autopraonice ionako ne otpuštaju izravno u javni sustav odvodnje, nego prije toga prolaze kroz separator ulja i masnoća i stoga nikako ne mogu prijeći propisane vrijednosti emisija iz čl. 70. Zakona o vodama, a koje činjenice su utvrđene i od strane Hrvatskih voda i od strane nadležnih osoba prilikom prijašnjih inspekcijskih nadzora. Dakle, iz svega navedenog, kao i iz dokumentacije dostavljene tijekom postupka i dokumentacije dostavljene uz Prigovor, razvidno je da je nadležno tijelo pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje na kojem temelji pobijeni Prekršajni nalog, slijedom čega je pogrešno primijenilo i materijalno pravo u pogledu utvrđenja krivnje, kao i počinjenja opisanog prekršaja. Stoga 2. okrivljenik ističe da se ne smatra krivim, te da nije ispunjeno biće prekršaja koji mu se stavlja na teret, jer je nadležno tijelo pogrešno utvrdilo odlučne činjenice na kojima temelji počinjenje prekršaja od strane okrivljenika, te da je pogrešno primijenilo materijalno pravo u pogledu prekršaja koji mu se stavlja na teret, kao i u pogledu izrečene prekršajno pravne sankcije pa predlaže donijeti odluku u skladu s ovom pisanom obranom.
3.1.3. Branitelj pravne osobe je izjavio i posebno ističe da je INA tražila produljenje vodopravne dozvole i da Hrvatske vode ne samo da isto nisu produljile već da su zahtjev za produljenje odbacile i ukinule postojeću vodopravnu dozvolu uz obrazloženje da im nije potrebno, odnosno da je od ukidanja vodopravne dozvole obavljeno nekoliko inspekcijskih nadzora i da nije nađeno nepravilnosti, te dodao budući je navedena inspekcija odbila i stavila načelni stav kako isto nije potrebito, te stoga smatra da u konkretnom slučaju treba donijeti odluku da se imenovani okrivljenici oslobodi prekršajne odgovornosti, bez troška postupka.
4. U dokaznom postupku, Sud je izvršio uvid u pisane dokaze, točnije: Prigovor na Prekršajni nalog, Punomoć Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o., Vodopravna dozvola od 1. veljače 2008. godine, Izvještaj o ispitivanju vodonepropusnosti internog kanalizacijskog sustava na B.P. Đakovo – Nazorova, kolovoz 2012. godine, Zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru od 22. siječnja 2015. godine, Zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru od 2. veljače 2016. godine, Zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru od 9. ožujka 2017. godine, Zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru od 11. travnja 2018. godine, Zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru od 11. rujna 2019. godine, Zahtjev za usklađivanje vodopravne dozvole za maloprodajno mjesto Đakovo – Nazorova od 25. siječnja 2017. godine, Rješenje Hrvatskih voda od 18. lipnja 2020. godine, Zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru od 29. srpnja 2021. godine, povratnica, Zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru od 6. veljače 2025. godine, Vodopravna dozvola od 21. ožujka 2025. godine, izvadak iz prekršajne evidencije za 1. i 2. okrivljenika, izvadak iz sudskog registra.
5. Temeljem provedenog postupka, odnosno uz savjesnu ocjenu gore naznačenih dokaza ponaosob, svih dokaza zajedno, kao i utvrđenih činjenica tijekom postupka radi donošenja zakonite i pravilne sudske odluke u smislu čl.88. PZ-a, Sud je sa sigurnošću izveo zaključak da su 1. okrivljenik "INA – Industrija nafte", kao pravna osoba i 2. okrivljenik OŽ kao odgovorna osoba doista postupili protivno odredbi iz čl. 165. navedenog Zakona, na način da su ispuštali industrijske otpadne vode u sustav javne odvodnje grada Đakova bez ishođene vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda.
6. Optužni prijedlog tužitelja je na zakonu utemeljen.
7. Naime, gore imenovani okrivljenici su identično pisanom obranom osporili istinitost navoda optužnog prijedloga, zatim neuvjerljivo bez konkretnog dokaza porekli krivnju i prekršajnu odgovornost u odnosu za djelo koji im se stavlja na teret, da bi na raspravi 2. okrivljeni s imenovanim braniteljem se usuglasili da ih Sud oslobodi od kazne bez troška postupka s tvrdnjom nije došlo do počinjenja navedenog djela.
7.1. Međutim, okrivljena pravna osoba zajedno sa odgovornom osobom nisu u pravu kada u svojim pisanim obranama ističu kada je temeljem nadzora nadležno nije tijelo utvrdilo da se na predmetnoj lokaciji nalaze objekti za skladištenje i prodaju nafte i drugog asortimana jer je vodoopskrba riješena na osnovi javnog vodoopskrbnog sustava, te da industrijske otpadne vode koje nastaju kao posljedica provođenja djelatnosti autopraonice koje odlaze u separator ulja i masti, odnosno da nadležno tijelo nije utvrdilo nepostojanje važeće vodopravne dozvole s predmetne lokacije iako je od dana 18. lipnja 2020. godine do 06. veljače 2025. godine ispuštao industrijske otpadne vode iz internog odvodnog sustava u sustav javne odvodnje grada Đakova bez važeće vodopravne dozvole, također nisu u pravu naglašavaju da su navodna opisana utvrđenja su suprotna odredbama čl 164. i 70. st. 2. i 4. Zakona o vodama i Pravilniku o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda, te da poriču počinjenje opisanog prekršaja, isto tako nisu upravu da prijeporno maloprodajno mjesto izgrađeno 2007. godine koja je obuhvaćala objekt benzinske postaje i objekt autopraonice uz važeće Građevinske dozvole klasa: UP/I-361-03/06-012/37 i Uporabne dozvole klasa: UP/I-361-05/07-01/40 izdanih od strane Ureda državne uprave u Osječko- baranjskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i slično u odnosu na isto dana 01. veljače 2008. godine Hrvatske vode je izdalo vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda s lokacije benzinske postaje INA rečene adrese, zatim rečenog UP/I broja i Urbroja sa rokom važenja do dana 01. veljače 2023. godine uz činjenicu da su u više navrata obavljeni nadzori u kojima je utvrđeno da na predmetnoj lokaciji nije bilo nedostataka niti nepravilnosti i da je navodno dana 25. siječnja 2017. godine zatraženo usklađenje ranije vodopravne dozvole uz priloženu potrebitu dokumentaciju vezano za maloprodajnom mjestu s pripadajućim objektima na predmetnoj lokaciji Hrvatske vode donijeli odluku o ukidanju vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda uz odbačaj "zahtjeva za usklađenjem vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda s maloprodajnog mjesta" i ujedno da se ukida vodopravna dozvola iz 01. veljače 2008. godine, te slično, osim toga nisu pravu da je navodno očevidom utvrđeno je da se sanitarne otpadne vode i oborinske vode ispuštaju u lokalni sustav javne odvodnje otpadnih voda, točnije u kolektor gradske kanalizacije nakon pročišćavanja na separatoru ulja i masnoće, za koju nije potrebna vodopravna dozvola, odnosno da je Hrvatske vode donijelo formalno rješenje da predmetni korisnik nije dužan imati vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda, te slično, konačno nisu u pravu kada ističu na okolnost da su nakon donošenja prijeporne odluke o ukidanju vodopravne dozvole ponovljen inspekcijski nadzor dana 29. srpnja 2021. godine kada je konstatirano da nema bilo kakve nesukladnosti, koje nadležni inspektorat nije uzelo u obzir gore navedene okolnosti, te da nije bilo osnova za izdavanja optužnog prijedloga s prijedlogom da Sud donese odluku u skladu sa njihovom pisanom obranom.
7.1.3. Branitelj pravne osobe također nije upravu kada na istovjetan način samo parafrizira gore istaknute okolnosti od strane imenovanih okrivljenika.
8. Nadalje, ovaj Sud je odbacio pisanu obranu okrivljenih kada paušalno, nevjerodostojno i bez konkretnih dokaza ističu da u prijepornom slučaju nema inkriminacije i da nije kršena citirana odredba navedenog Zakona, to tako data obrana proturječi sama sebi i sa svim iznijetim okolnostima s priloženim dokazima okrivljenih i dokaza ovlaštenog tužitelja, ovo stoga s jedne strane što samo parafraziraju da nema odgovornosti za djelo koje im se stavlja na teret, pozivajući se ničim argumentirano da je da nije počinjeno navedeno djelo ili povreda citiranog članka navedenog Zakona, a pritom sami istovremeno potvrđuju da su postupili na opisan način navedenog razdoblja kako ističe ovlašteni tužitelj u svom optužnom aktu, iako istovremeno naglašavaju ponovljen inspekcijski nadzor dana 29. srpnja 2021. godine, te da nije bilo nepravilnosti i da se pridržavaju Zakona, a paušalno parafrizirajući da je bilo sve u skladu odredbama čl 164. i 70. st. 2. i 4. Zakona o vodama i Pravilniku o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda na svoj neutemeljen način i svoju korist, da bi s druge strane ovaj Sud u cijelosti priklonio vjeru utemeljenosti optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja zajedno sa svim priloženim dokazima, koje je uvjerljivo, vjerodostojno i logično, te neproturiječi sama sebi i u cijelosti odgovara istini sa svim iznijetim okolnostima iz istog akta i priloženih dokaza, imajući u vidu da je navedena inspektorica svojim Zapisnikom o obavljenom inspekcijskom nadzoru rečenog datuma nedvojbeno utvrdila povredu citiranog članka navedenog Zakona i da je nesporno njezino svjedočenje koja odgovara istini da njihovo postupanje i djelovanje bilo protivno javnog dobra i da nije bilo u skladu sa citiranim člancima navedenog Zakona i spomenutog Pravilnika, odnosno što su okrivljeni nakon obavljenog nadzora potvrdili da prijepornog razdoblja nisu ishodili traženu vodopravnu dozvolu i da prethodno razdoblje na koju su se pozvali nije bio predmet konkretnog slučaja, da je tomu tako upravo potvrđuje predmetna dozvola od 21. ožujka 2025. godine izdana od strane Hrvatskih voda na njihov zahtjev, pri čemu in concreto nedvojbeno potvrđuje sve relevantne činjenice koje potkrepljuje utemeljenost optužnog prijedloga i donošenje zakonite odluke,
8.1. Dakle, imajući u vidu gore navedene okolnosti okrivljeni su bili u obvezi za prijeporno razdoblje ishoditi navedenu vodopravnu dozvolu, odnosno da je predmet počinjenog djela je isključivo vremensko razdoblje od 18. lipnja 2020. godine do dana 6. veljače 2025. godine, za razliku opisanog razdoblja iz pisane obrane na koju se pozivanju okrivljeni što je suprotno odredbi članka 165. Zakona o vodama, točnije da su ispuštali industrijske otpadne vode u sustav javne odvodnje bez ishođene vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda.
8.2. Nastavno, imajući u vidu in concreto, ovaj Sud uvjerenja da okrivljeni nehajno odgovaraju za terećeno djelo i olako držali da neće nastupiti posljedica, to ih po načelu “krivnje” proglasio krivima i uz primjenu čl. 38. st.2. PZ-a oslobodio od kazne, ovo iz razloga s jedne strane što svako kažnjavanje ne bi imalo svoju svrhu uz činjenicu da su okrivljeni ishođenjem predmetne dozvole otklonili navedeni propust bez štetne posljedice prije započetog prekršajnog postupka, isto tako i ispunjenje (propisane) zakonske obveze uz sve uvjete koje su propisane temeljem čl. 5. i 6. navedenog Zakona što je u skladu s člankom 257. Prekršajnog Zakona.
8.3. Osim istaknutog u stavku 8.2. ovog obrazloženja da Hrvatske vode kao nadležno Tijelo prema Zakonu o općem upravnom postupku uvijek mogu novom odlukom njezinim stupanjem na snagu ukinuti svaku postojeću odluku kao što je bilo u prethodnom razdoblju, što se in concreto odnosi sa novom odlukom od 21. ožujka 2025. godine.
9. Nadalje, određujući navedenu sankciju, Sud na strani okrivljenih, odnosno kao olakotnu okolnost da 2. okrivljenog uzeo njegove trenutne materijalne prilike, te da nije kažnjavan štujući odlučne opće pravilo iz čl. 36. st. 2. PZ-a, dok otegotnih okolnosti nije bilo, a cijeneći težinu i način činjenja rečenog prekršaja i stupanj odgovornosti, Sud je mišljenja imajući u vidu prednje da će se i sa ovako izrečenom sankcijom utjecati na okrivljene da ubuduće ne čine ovakav ili sličan prekršaj, dok svaka druga odluka bi imala kontraproduktivni učinak i ne bi imala svoju svrhu jer je ispunjena zakonska obveza u cijelosti bez štetne posljedice.
10. Obzirom da su okrivljenici oslobođeni od kazne, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog Suda.
11. Slijedom na iznijeto valjalo je riješiti kao u izrijeku.
U Đakovu, 30. prosinca 2025. godine.
Zapisničar
S U D A C
Silvija Bodakoš v.r.
Mirko Krišto v.r.
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude 1. i 2. okrivljenik, te Tužitelj može podnijeti žalbu u roku od 8 dana, računajući prvi naredni dan po prijemu iste, Visokom prekršajnom sudu Zagreb, putem Općinskog suda u Đakovu.
DOSTAVITI:
1. 1. i 2. okrivljeniku,
2. Branitelju,
3. Tužitelju,
4. Pismohran.
