REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-4166/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri d.o.o. u Rijeci, protiv ovršenika NP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Damir Rudeš, Marijo Rođak i Hrvoje Kalauz u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate, bez održavanja ročišta, dana 30. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja od dana 24. prosinca 2025. za naknadu troškova ovog ovršnog postupka.

II. O zahtjevu ovršenika od dana 12. prosinca 2025. za naknadu troškova ovog ovršnog postupka odlučit će se nakon okončanja parničnog postupka na čije pokretanje je ovršenik upućen ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr- 4166/2025 od dana 30. prosinca 2025.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice ovjerene dana 27. ožujka 2008. kod javnog bilježnika Krešimira Copića iz Dugog Sela pod brojem OV-3884/2008. iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

Obrazloženje

1) Ovršenik je dana 12. prosinca 2025. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice ovjerene dana 27. ožujka 2008. kod javnog bilježnika Krešimira Copića iz Dugog Sela pod brojem OV-3884/2008.

2) U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj dana 05. prosinca 2025. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem zadužnice ovjerene dana 27. ožujka 2008. kod javnog bilježnika Krešimira Copića iz Dugog Sela pod brojem OV-3884/2008. Ovršenik navodi da je predmetnu zadužnicu izdao Volksbank d.d. radi naplate tražbine banke iz ugovora o kreditu sklopljenog između banke kao vjerovnika i korisnika kredita, ovdje ovršenika, kao dužnika. Međutim, u Specifikaciji tražbine, podnesenoj uz predmetni zahtjev za izravnu naplatu, ovrhovoditelj navodi da je predmetnom zadužnicom ovršenik dao suglasnost da se radi naplate novčane tražbine Croatia osiguranje d.d. zapljene sva njegova sredstva po svim njegovim računima. Ovršenik ističe da u zadužnici nije dao suglasnost Croatia osiguranje d.d. da se zapljene njegova novčana sredstva i nema saznanja odakle se u ovoj pravnoj situaciji pojavio Croatia osiguranje d.d. Slijedom navedenog, Ugovor o prijenosu prava i tražbina iz zadužnice od dana 27. svibnja 2014. sklopljen između ovrhovoditelja i Sberbank d.d. (Volksbank d.d.), na koji se ovrhovoditelj poziva u svojoj Specifikaciji tražbine, nema pravni učinak na ovršenika jer je on zadužnicu izdao Volksbank d.d., a ne nekoj trećoj osobi, niti ovršenik ima saznanja po kojoj pravnoj osnovi bi ovrhovoditelj imao pravo na korištenje predmetne zadužnice u postupku ovrhe. Stoga ovrhovoditelj nije ovlašten protiv ovršenika tražiti ovrhu ili izravnu naplatu, što pljenidbu i prijenos u ovom predmetu čine nedopuštenim. Dalje, ovršenik navodi da je predmetna zadužnica datirana sa datumom 27. ožujka 2008. (dan ovjere potpisa ovršenika), dok je ovrhovoditelj predmetni zahtjev za izravnu naplatu podnio dana 05. prosinca 2025., dakle, izvan zastarnog roka od 5 godina. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 19. studenog 2018. zauzeto je pravno shvaćanje da se na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 01. siječnja 2011.) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Stoga ovršenik ističe prigovor zastare, što pljenidbu i prijenos u ovom predmetu čine nedopuštenim.

3) O prijedlogu ovršenika ovrhovoditelj se očitovao podneskom od 24. prosinca 2025. na način da osporava navode ovršenika u cijelosti. U svom očitovanju ovrhovoditelj u bitnome navodi da temelj potraživanja koje u konkretnom slučaju ovrhovoditelj ima prema ovršeniku čini Izjava o ustupu prava po ispravi od dana 06. travnja 2014., ovjerena od javnog bilježnika Nenada Dolinara pod poslovnim brojem OV-4007/14 dana 06. lipnja 2014. Sukladno navedenoj ispravi, ovrhovoditelj preuzima sva prava koja proizlaze iz Ugovora o kreditu broj 216009, ovjerenog kod javnog bilježnika Krešimira Copića iz Dugog Sela pod poslovnim brojem OV-3885/2008, a koji Ugovor je ovršenik dana 27. ožujka 2008. sklopio sa tadašnjom Volksbankom d.d. (danas Sberbank d.d.). U odnosu na ovršenikov prigovor zastare predmetnog potraživanja, ovrhovoditelj navodi da je, kao što je već naveo, predmetno potraživanje s prethodnog vjerovnika preneseno na ovrhovoditelja Izjavom od dana 06. travnja 2014. te sukladno odredbi čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, u konkretnom slučaju od sklapanja Izjave, dakle zastara počinje teći 07. travnja 2014. Radi naplate predmetnog potraživanja prethodni vjerovnik je predmetnu zadužnicu dana 13. svibnja 2011. podnio na provedbu Financijskoj agenciji, a čime su se ispunili uvjeti prekida zastare sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Dakle, zastara je u odnosu na predmetnu tražbinu prekinuta dana 16. travnja 2021., a s obzirom na to da je ovrhovoditelj predmetnu zadužnicu ponovno dostavio na provedbu Financijskoj agenciji dana 16. travnja 2021. razvidno je da desetogodišnji zastari rok, koji se primjenjuje na predmetno potraživanje nije protekao, odnosno da zastara predmetnog potraživanja nije nastupila. Nadalje, ovršenik je s prethodnim ovrhovoditeljem sklopio Ispravu o suglasnosti o zapljeni računa (zadužnica), ovjerenu od javnog bilježnika Krešimira Copića iz Dugog Sela pod poslovnim brojem OV-3884/2008 dana 27. ožujka 2008., kojom je učinjeno nespornim da je ovršenik suglasan sa zapljenom, a to pravo je ustupljeno ovrhovoditelju, a koje proizlazi iz točke IX. Isprave o suglasnosti, cit.: „Vjerovnik može, sukladno čl. 183. st. 4. Ovršnog zakona, svoja prava iz ove isprave prenositi na treće osobe bez odobrenja dužnika.” Na temelju citiranog razvidno je da je ovršenik dao pristanak na predmetnu ovrhu. Štoviše, ukazuje se i na točku III. Isprave o suglasnosti, cit: „Ova isprava ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja-vjerovnika radi naplate.” S tim u vezi jasno je da se na zastaru u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 233. st. 1. ZOO- a koja glasi: „Sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare”, a po kojoj zastarni rok iznosi 10 godina. U skladu s iznijetim, ovrhovoditelj je dana 16. travnja 2021. podnio Financijskoj agenciji Zahtjev za izravnu naplatu, pri čemu je prekinuta zastara. Međutim, 22. travnja 2021. osnova za plaćanje je vraćena s obrazloženjem da ovršenik nema aktivnih računa na kojima bi se moglo izvršiti plaćanje. Stoga ovrhovoditelj dana 24. studenog 2025. ponovno podnosi Zahtjev za izravnu naplatu, koji je predmet ovoga spora, a čime se također prekida zastara.

4) Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što sazna da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1 toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ- a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

5) Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a.

6) U svom prijedlogu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim ovršenik navodi da ovrhovoditelj nije ovlašten protiv ovršenika tražiti ovrhu, a što predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, te ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja, a što predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.

7) Obzirom ovršenik ističe razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st.4 OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci zaključka.

8) Ovrhovoditelj je zatražio trošak ovog ovršnog postupka, tj. zatražio je trošak sastava očitovanja od dana 24. prosinca 2025. na prijedlog ovršenika.

9) Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovog ovršnog postupka nije osnovan.

10) Odredbom čl. 14. st. 4. OZ-a propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

11) Sud je stava da trošak sastava očitovanja ovrhovoditelja na prijedlog ovršenika nije trošak koji je bio potreban za ovrhu obzirom očitovanje ovrhovoditelja nije bilo nužno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Sud je prijedlog ovršenika dostavio na očitovanje ovrhovoditelju uvažavajući pravo stranke da se očituje o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, ovrhovoditelj nema obvezu očitovanja. Sud je ovrhovoditelju u ovom postupku omogućio, ali ne i naložio (primorao ga) da odgovori na prijedlog ovršenika.

12) Slijedom navedenog, budući nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 14. st. 4. OZ- a, valjalo je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava očitovanja na prijedlog ovršenika odbiti kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

13) Ovršenik je zatražio trošak ovog ovršnog postupka, tj. zatražio je trošak sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od dana 12. prosinca 2025.

.

14) O zahtjevu ovršenika za naknadu troška sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od dana 12. prosinca 2025. odlučit će se nakon okončanja parničnog postupka na čije pokretanje je ovršenik upućen ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr-4166/2025 od dana 30. prosinca 2025. obzirom osnovanost navedenog zahtjeva ovisi o tome hoće li ovršenik uspjeti u tom postupku, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, dana 30. prosinca 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjerka za sud i suprotnu stranu, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a)

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju po pun.

3. u spis

Z/ kal.30 dana