REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-1682/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasminki Gadža, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate 3.337,02 EUR, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 10. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave, 30. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., Ulica grada Vukovara 282, 10 000 Zagreb, OIB: 22694857747 da tužitelju Croatia osiguranju d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, isplati iznos od 3.337,02 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 11. studenog 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 01. siječnje 2024. godine pa do isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 5 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“
II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 30. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj, u tužbi i tijekom postupka, navodi da se 25. srpnja 2023. dogodila prometna nezgoda koju je skrivio RJ, primatelj leasinga upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka] i pritom je oštetio vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao AJ. Oba vozila su na dan prometne nezgode bila u vlasništvu OTP LEASING d.d. Vozilo kojim je uzrokovana prometna nesreća je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom auto osiguranja br. 08105431447, a vozilo reg. oznake [registarska oznaka] je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja automobilskog kaska br. 004702064106 koje je ugovorio AUTOTECHNICA FLEET SERVICES d.o.o., koji je bio primatelj leasinga. Oštećeni AUTOTECHNICA FLEET SERVICES d.o.o je postavio zahtjev za isplatu odštete na vozilu temeljem kasko osiguranja. Tužitelj je 10. studenog 2023. isplatio korisniku leasinga AUTOTECHNICA FLEET SERVICES d.o.o. iznos od 3.337,02 EUR na temelju dostavljenog računa popravka vozila. Smatra da je nakon isplate štete oštećenoj osobi tužitelj stekao pravo od tuženika, kao osiguratelja osobe odgovorne za štetu potraživati naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, uvećano za kamate i troškove na temelju odredbe čl. 963. st. 1. u svezi čl. 1045. i 1072. Zakona o obveznim odnosima te čl. 22 do 38. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
2. Tuženik, u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, priznaje da se 25. srpnja 2023. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari kao i odgovornost vozača vozila osiguranog kod tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer tužitelj kao osiguratelj predmetnu štetu nije platio vlasniku vozila/osiguraniku (OTP LEASING d.d.), pa nije niti došlo do subrogacije, jer vozilo koje je oštećeno u predmetnom štetnom događaju i za koje je tužitelj isplatio naknadu štete društvu AUTOTECHNIKA FLEET SERVICES d.o.o. nije bilo u vlasništvu tog društva, već društva OTP LEASING d.d. Ne osporava da su u predmetnom štetnom događaju sudjelovala dva vozila - vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao RJ, osigurano kod tuženika, te vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao AJ, osigurano kasko policom kod tužitelja, kao i da je vlasnik oba vozila koja su sudjelovala u predmetnom štetnom događaju ista pravna osoba, OTP LEASING d.d. S obzirom na to osporava odgovornost tuženika kao osiguratelja vozila reg. oznake [registarska oznaka], jer su oba vozila vlasništvo iste pravne osobe –OTP LEASING d.d. Prema odredbi čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima, za štetu od opasne stvari (u ovom slučaju motornog vozila) odgovara njezin vlasnik, pa kako se radi o istom vlasniku oba vozila koja su sudjelovala u predmetnom štetnom događaju osporava pravo na naknadu štete tužitelju. Konačno ističe da tuženik osporava samo pravo tužitelja na naknadu štete odnosno da je sporno samo pravno pitanje ima li tužitelj pravo zahtijevati isplatu s obzirom da je osiguranik leasing društvo, a tužitelj je štetu isplatio korisniku leasinga, a ne osiguraniku i jer je vlasnik oba vozila koja su sudjelovala u štetnom događaju ista osoba, OTP LEASING d.d.
3. U odnosu na navode tuženika tužitelj ističe da je korisnik leasinga dužan u skladu s namjenom objekta leasinga koristiti objekt leasing s pažnjom dobrog gospodarstvenika što znači da je primatelj leasinga bio dužan prijaviti štetu i istu popraviti, a u konačnici i podmiriti novčanu obvezu nastalu tim popravkom. Primatelj leasinga je taj koji bi svakako snosio trošak popravka vozila, dok je tužitelj ispunio svoju obvezu, jer je imao pravni interes za to.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u priložene isprave te je ocjenom izvedenih dokaza i temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23: dalje u tekstu: ZPP), utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.
5. Predmet spora jest ostvarivanje regresnog prava tužitelja koji je kao kasko osiguratelj isplatio osigurninu za pokriće štete nastale na vozilu njegova osiguranika prema tuženiku kao osiguratelju od automobilske odgovornosti štetnika.
6. Između stranaka nije sporno da se 25. srpnja 2023. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama, da tužitelj kao kasko osiguratelj štetu na vozilu nije platio vlasniku vozila odnosno osiguraniku OTP LEASING d.d., već je tužitelj isplatio naknadu štete ugovaratelju osiguranja i korisniku leasinga - društvu AUTOTECHNIKA FLEET SERVICES d.o.o. Nije sporno ni da su u predmetnom štetnom događaju sudjelovala vozila (vozilo registarske oznake [registarska oznaka] osigurano kod tuženika od automobilske odgovornosti i vozilo registarske oznake [registarska oznaka] osigurano kasko policom kod tužitelja), koja su u vlasništvu iste pravne osobe, OTP LEASING d.d.
7. Između stranaka je sporno samo pravno pitanje ima li tužitelj pravo zahtijevati isplatu s obzirom da je osiguranik davatelj leasinga, a tužitelj je štetu isplatio korisniku leasinga, a ne osiguraniku i jer je vlasnik oba vozila koja su sudjelovala u štetnom događaju ista osoba, OTP LEASING d.d.
8. Iz činjeničnih navoda stranaka i priložene police osiguranja automobilskog kaska tužitelja (list 29 spisa), sud je utvrdio da je predmet osiguranja osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka], da je ugovaratelj osiguranja korisnik leasinga AUTOTECHNIKA FLEET SERVICES d.o.o., a osiguranik OTP LEASING d.d.
9. Prema odredbi čl. 921. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 75/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO) ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja obvezuje se osiguratelju platiti premiju osiguranja.
10. Prema odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
11. S obzirom da tužitelj kao kasko osiguratelj naknadu štete nije isplatio osiguraniku, društvu OTP LEASING d.d. već je štetu naknadio ugovaratelju osiguranja suprotno odredbama ugovora o osiguranju odnosno polici osiguranja automobilskog kaska, prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud je ocijenio osnovanim, jer isplatom naknade štete ugovaratelju osiguranja, društvu AUTOTECHNIKA FLEET SERVICES d.o.o. na tužitelja kao osiguratelja nisu, do visine isplaćene naknade, prešla osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Dakle, tužitelj je naknadu štete isplatio ugovaratelju osiguranja iako to nije bila njegova ugovorna obveza pa je njegov subrogacijski zahtjev prema tuženiku neosnovan.
12. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao u toč. I izreke presude na temelju odredbe čl. 963. ZOO-a.
13. Prigovor tuženika da je tužiteljev zahtjev neosnovan i iz razloga jer je vlasnik oba vozila ista osoba - OTP LEASING d.d. nije osnovan jer ista osoba nije dužnik i vjerovnik iste obveze jer štetnik u konkretnom štetnom događaju nije vlasnik vozila. Prema odredbi čl. 2. st. 1. toč. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23), obvezna osiguranja u prometu su osiguranje vlasnika odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (osiguranje od automobilske odgovornosti). Prema odredbi čl. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, osiguranjem vlasnika prijevoznog sredstva od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama pokrivene su i štete koje prouzroče osobe koje voljom vlasnika sudjeluju u upotrebi prijevoznog sredstva. Prema odredbi čl. 22. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu trećom osobom iz stavka 1. tog članka smatraju se i primatelj leasinga i davatelj leasinga koji nisu odgovorni za štetu koja im je prouzročena drugim vozilom u vlasništvu tog davatelja leasinga pri njegovoj upotrebi od strane drugog primatelja leasinga.
14. Tuženik je uspio u parnici pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tuženiku uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23, dalje: Tarifa). Tarifom je određeno da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva koji je tuženik postavio u troškovniku, a kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.
15. Tuženiku je priznat trošak za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), za zastupanje na ročištu 10. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 100,00 EUR. Dakle, tuženiku je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR. Tuženiku pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.
U Zagrebu 30. prosinca 2025.
SUTKINJA:
Jasminka Gadža
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.
U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.