REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-926/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E PRESUDA

I

RJEŠENJE

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Hrvoju Lukšiću, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807, koga zastupa punomoćnik Domagoj Tomić, odvjetnik iz Zagreba, Pere Budmanija 5, protiv tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, koga zastupa punomoćnik Miroslav Plašćar, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o., Zagreb, Savska cesta 32, radi utvrđenja i isplate (vps: 1.593,33 eur), nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 8. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, s objavom dana 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o je

I Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja

1. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl. 5.2. Ugovora o kreditu broj 71874/05 sklopljenog dana 04.02.2005. godine između HN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i Hvb - Splitska banka d.d., Split, R. Boškovića 16, OIB: 69326397242 kao kreditora s druge strane, i to u dijelu koji glasi:

„Naknada za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanje kreditom iznosi 1,00% (slovima: jedanposto) od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno prije korištenja kredita; Korisnik kredita se obvezuje platiti Kreditoru naznačenu naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita.“

2. Nalaže se tuženiku, OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807 plati iznos od 1593,33 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od dana 14.02.2005. godine do isplate po stopi koja je:

- do 31.12.2007. godine, određena Uredbom o visini stope zatezne kamate;

- od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30.12.2023. godine do isplate, određena uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje

glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku, OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807 naknadi parnični trošak, u iznosu od 1.326,38 eur, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, određenom uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 61,81 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, određenom uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je vrijednost predmeta spora određen iznos od 1.593,33 eur.

Obrazloženje

1. Tužbom od dana 25. ožujka 2025. tužitelj je pokrenuo parnični postupak i predložio da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev, kojim se utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl. 5.2. Ugovora o kreditu broj:71874/05 sklopljenog dana 04. veljače 2005. između HN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i Hvb - Splitska banka d.d., Split, R. Boškovića 16, OIB: 69326397242 kao kreditora s druge strane, i to u dijelu koji glasi Naknada za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanje kreditom iznosi 1,00% (slovima: jedanposto) od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno prije korištenja kredita; Korisnik kredita se obvezuje platiti Kreditoru naznačenu naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita (toč. I tužbenog zahtjeva), te kojim se nalaže se tuženiku, OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807 plati iznos od 1593,33 eur, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od dana 14. veljače 2005. do isplate, te da tuženika obveže na plaćanje troškova parničnog postupka.

2. U obrazloženju tužbe tužitelj navodi da pasivna legitimacija tuženika proizlazi iz činjenice toga što su dana **.**.2005. godine, HN kao korisnik kredita s jedne strane i Hvb - Splitska banka d.d., Split, R. Boškovića 16, OIB: 69326397242 kao kreditor s druge strane sklopili Ugovor o kreditu, broj: 71874/05, te da je tTuženik OTP banka d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 je pravni sljednik kreditora Hvb - Splitska banka d.d., Split, R. Boškovića 16, OIB: 69326397242, time da je tužitelj uz tužbu dostavio Povjesni izvadak za tuženika (list 6-324 spisa).

3. Nadalje, u obrazloženju tužbe tužitelj navodi da aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesija), a koji su Ugovor sklopili HN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao ustupitelj s jedne strane i tužitelj Druga fundacija SPV d.o.o. kao primatelj s druge strane, i kojim je Ugovorom tražbina koja je predmet ovog parničnog postupka u cijelosti prenesena na ovdje tužitelja kao novog vjerovnika

4. U odgovoru na tužbu od dana 14. svibnja 2025. tuženik je u cijelosti osporio tužbeni zahjtev tužitelja, te naveo da da je potraživanje tužitelja u zastari, da tužba nije razumljiva i ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti, istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije, osporio tvrdnje tužitelja da je tuženik koristio nepoštenu poslovnu prasku su neosnovane i neutemeljene.

5. Nadalje, tuženik je u svom očitovanju naveo da tžitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama, kao i da tuženik prigovara prigovor načinu postavljanja tužbenog zahtjeva, time da je u nastavku pisanog očitovanje tuženik detaljno obrazložio svaki od razloga osporavanja.

6. Nakon zaprimanja odgovora na tužbu, tužitelj je dostavio pisano očitovanje na navode odgovora na tužbu i osporio navode iz odgovora na tužbu u cijelosti, te se pozvao na presude Suda EU u predmetima: C-84/19, C-222/19 i C-252/19, presude Suda EU u predmetima: C-224/19 i C-259/19, praksu Vrhovnog suda RH: odnosno odluku Rev 673/2023, od 13.02.2024, Revd 1601/2024, od 30. travnja 2024, Rev 1035/2024, od 06. studenog 2024., Rev 266/2024, od 09. listopada 2024., a u odnosu na prigovor zastare tužitelj se pozvao na navode Izvatka iz Zapisnika sa sjednice Građanskog odjela VSRH, posl broj: SU-IV-47/2020, od 30. siječnja 2020.

7. U daljnjem tijeku postupka tuženik se nije dalje očitovao pisanim putem, već je osporavanje tužbenog zahtjeva tužitelja obrazlagao na održanim ročištima.

8. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koju su stranke dostavile, i to kopiju povijesnog izvatka za tuženika (list 6-324 spisa), kopiju uplata NN sa tekućeg računa (list 326-337 spisa), kopiju Obavijesti o preuzimanju tražbine od dana 30. svibnja 2023. (list 338 spisa), kopiju dopisa prednika tuženika korisniku kredita od 21. ožujka 2006. (list 339 spisa), kopiju dopisa prednika tuženika korisniku kredita od 13. veljače 2007. (list 340 spisa),, kopiju dopisa prednika tuženika korisniku kredita od 16. siječnja 2009. (list 341 spisa, kopiju dopisa prednika tuženika korisniku kredita od 15. prosinca 2009. (list 342 spisa), kopiju dopisa prednika tuženika korisniku kredita od 7. siječnja 2001. (list 343 spisa), kopiju dopisa prednika tuženika korisniku kredita od 20. prosinca 2013. (list 344-345 spisa), kopiju izvoda po kreditu od dana 1. ožujka 2016. (list 346 spisa), kopiju potvrde prednika tuženika od 6. srpnja 2016. (list 347 spisa), kopiju potvrde prednika tuženika od 22. studenog 2016. (list 348 spisa), kopiju Sporazuma o korištenju pretplate o konverziji kredita vezano za CHF valutnu klauzulu (list 349 spisa), kopiju obavijesti o preuzimanju tražbine, zahtjev za dostavu dokumentacije, prijedlog izvansudske nagodbe upućeno od strane tužitelja tuženiku dana 30. svibnja 2023. (list 350 spisa), kopiju otplatnog plana za ugovor o kreditu br. 060510 od 4. veljače 2015. (list 351-355 spisa), kopiju Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosa prava vlasništva od dana 4. veljače 2005. (list 356- 363 spisa, ponovno list 386-392 spisa) kopiju z.k. izvatka za ZKU2316 k. o. [katastarska općina] (list 367-369 spisa), kopiju Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesija) od dana 30. svibnja 2023. (list 370-375 spisa), kopiju izračuna EKS-a i otplatni plan za ugovor (list 376-384 spisa), kopiju dopisa tuženika korisniku kredita od 19. veljače 2025. kojim tuženik dostavlja dokumentaciju vezanu za ugovor o kreditu (list 385 spisa), kopiju ugovora o kreditu broj 71874/05 ( list 386-392 spisa ), kopiju Izračuna EKS-a i Otplatnog plana 71874/05 (list 393 401 spisa), kopiju Dodatka br. 1. -povrat vlasništva (list 402-405 spisa), kopiju Izračuna EKS-a i Otplatnog plana 260954 (list 406-407 spisa), kopiju Sporazuma o korištenju preplate po konveziji kredita vezanom za chf valutnu klauzulu (list 408-spisa , kopiju Konto kartice kredita CHF (list 409 412 spisa), kopiju Izvoda po računu za plaćanje kredita CHF (list 416 spisa), kopiju Otplatnog plana CHF od dana 14.02.2005. (list 443-445 spisa), kopiju Konto kartice kredita eur (list 446-450 spisa ), kopiju Izvoda po računu za plaćanje kredita EUR, kopiju Otplatnog plan EUR, kopiju Obračuna prijevremene otplate kredita, time da je na ročištu dana 18. kolovoza 2025. na Trgovačkom sudu u Dubrovniku održano ročište i izveden dokaz saslušanjem svjedoka HN korisnika kredita (list 477-478 spisa).

9. Uvidom u ugovor o kreditu, odnosno Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva (list 357-366 spisa) broj 71874 /05; Rn. br. 40323999 zaključen u Dubrovniku, dana 04. veljače 2005. između HVB Splitska banka d.d. Split, R Boškovića 16, odnosno kreditor, Nediljko Perić [adresa], 20000 Dubrovnik, JMBG [jedinstveni matični broj građana], kao korisnik kredita, ŽN, [adresa], JMBG [jedinstveni matični broj građana] u svojstvu sudužnika) TN, [adresa], JMBG [jedinstveni matični broj građana] kao sudužnik, time da je iznos kredita CHF 247.500, da je namjena kredita korištenje za otplatu namjenskog kredita kod Nove banke d.d. i HVB~Splitske banka d.d. a ostatak za adaptaciju kuće u [adresa], da je rok otplate 216 mjeseci , te da je čl. 5. Ugovora, određeno da naknada za obradu kreditnog zahtjeva I upravljanje kreditom iznosi 1,00 %, od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno , prije korištenja kredita, te da se korisnik kredita obvezuje naknadu, neovisno o korištenju, odnosno o iskorištenom iznosu.

10. Na okolnost sklapanja razloga ugovora o kreditu izveden je dokaz saslušanjem svjedoka, korisnika kredita JN, koji je u svom iskazu naveo da je kao fizička osoba uzeo stambeni kredit u švicarcima, radi rješavanja stambenog pitanja. Sud je prihvatio iskaz svjedoka u tom dijelu, jer je logičan i uvjerljiv te u skladu s ugovorom o kreditu u kojem je navedena svrha odobrenih sredstava po u skladu s ugovorom o kreditu, koji je u spisu, a iz niti jednog dokaza ne proizlazi da je korisnik kredita HN kupljenju nekretninu koristio u bilo kakve poslovne svrhe.

11. Iz ugovornih odredbi proizlazi da je korisnik kredita fizička osoba, da je namjena kredita stambena,, time da se radi o potrošačkom ugovoru, jer korisnik kredita HN nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Čl. 6. ugovora o kreditu određeno je da je namjena kredita izgradnja obiteljske kuće. Iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi korisnik kredita bio obrtnik ili trgovac, odnosno da bi stan bio korišten u bilo kakve poslovne svrhe.

12. U svom iskazu svjedok HN je naveo da je kao fizička osoba uzeo stambeni kredit u švicarcima, radi rješavanja stambenog pitanja, da nije bilo pregovora oko kamatne stope niti bilo čega drugog, da nisu pregovarali o naknadi za obradu i odobravanje kredita, kao ni o nikakvim posebnim uvjetima, da je kredit je bio za stambenu svrhu, kao i da se ništa nije pregovaralo.

13. Sud je prihvatio iskaz svjedoka kao istinit, jer je logičan i uvjerljiv te u skladu s ugovorom o kreditu koji je u spisu, a kako je to već navedeno kod ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka kada je iskazivao o namjeri sklapanja ugovora o kreditu i namjeni odobrenih sredstava, time da je iskazivao i na okolnost samog sklapanja ugovora o kreditu.

14. Iz iskaza navedenog svjedoka ne proizlazi da mu je tuženik dao bilo kakve informacije o tome na koje konkretne troškove se odnosi naknada za obradu kredita, koja je svrha ugovaranja te naknade i kako će se određivati, odnosno da mu nije dao nikakve informacije prema kojima je mogao procijeniti kakve financijske posljedice proizlaze za njega iz te odredbe. Također, u odnosu na tu odredbu korisnik kredita nije imao nikakvu mogućnost pregovaranja, kao niti o ostalim odredbama ugovora jer se radilo o tipiziranom ugovoru koji mu je ponuđen.

15. Uvidom u kopiju Ugovora o ustupu sud je utvrdio da su korisnik kredita HN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao ustupitelj, Druga fundadja SPV d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, kao primatelj sklopili 30. svibnja 2023 UGOVOR O USTUPU/PRIJENOSU TRAŽBINE (CESIJA), time da su čl. 1 utvrdili da je ustupitelj kao korisnik kredita dana 4. veljače 2005. sa Hvb - Splitska banka d.d. kao pravnim prednikom OTP banka d.d., sklopio ugovor o kreditu broj 71874/05, kojim ugovorom se Hvb - Splitska banka d.d. obvezala staviti na raspolaganje Ustupitelju iznos od 247.500,00 CHF po srednjem tečaju za CHF po tečajnoj listi Hvb - Splitska banka d.d. važećem na dan korištenja kredita , a Ustupitelj se obvezao isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom o kreditu koji je prilog ovom ugovoru o ustupu tražbine i čini sastavni dio istog, da ustupitelj s naslova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu prema Hvb - Splitska banka d.d. ima tražbinu na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknade,, da sklapanjem ovog Ugovora Ustupitelj sve svoje tražbine prema OTP banka d.d. navedene u članku 1. ugovora, kao i sve ostale ustupiteljeve tražbine koje bi postojale prema OTP banka d.d.a temeljile bi se ili bi proizlazile iz predmetnog Ugovora o kreditu, zajedno sa svim sporednim pravima, prenosi na Primatelja, a Primatelj u cijelosti prima prenesenu mu tražbinu, da prijenosom predmetne tražbine primatelj stječe prema OTP banka d.d., kao dužniku, ista prava koja je do potpisa ovog Ugovora prema OTP banka d.d. imao i Ustupitelj, kao I da se Ustupitelj obvezuje odmah nakon sklapanja ovog Ugovora, o izvršenom ustupu tražbine obavijestiti dužnika, OTP banka d.d. uz napomenu da se nakon zaprimljene obavijesti ustupljena tražbina može valjano Ispuniti jedino Primatelju kao novom vjerovniku te Primatelju predati sve Isprave o ustupljenoj tražbini u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, a koje od njega zatraži primatelj, a koje on posjeduje.

16. Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba je odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, vidljivo je koja tražbina je ustupljena, a visina te tražbine se može utvrditi s obzirom na to da se može utvrditi u kojem iznosu je korisnik kredita platio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

17. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

18. Tražbina koje je predmet ugovora o ustupu potraživanja nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno čl. 3. ZZP-a, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). Tražbina koje je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine pa nije odlučno to što je ustupitelj potrošač, a primatelj nije. Identitet tražbine ustupom nije promijenjen što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO- a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača.

19. Nadalje, i Europski sud zauzima takvo pravno stajalište u presudi C-383/18 od 23. svibnja 2019. (sudska praksa je javno dostupna na Internetskim stranicama Europskog suda). Europski sud je u točki 20. obrazloženja presude C-383/18 zauzeo sljedeće stajalište: "Uvodno valja pojasniti kako okolnost da se sporovi u glavnom postupku vode isključivo između prodavatelja robe ili pružatelja usluga ne predstavlja prepreku primjeni Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkom kreditu. Naime, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 24. svojeg mišljenja, područje primjene te direktive ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu, nego o svojstvu stranaka ugovora o kreditu. Međutim, u ovom slučaju potraživanja koja su predmet sporova u glavnom postupku proizlaze iz triju ugovora o potrošačkom kreditu sklopljenih između triju potrošača i triju tuženika u glavnom postupku te su prenesena na tužitelja u glavnom postupku nakon prijevremenog ispunjenja obveza prema navedenim ugovorima."

20. Sud smatra da je ništetna je odredba čl. 5..2. kojom određeno da da za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,0 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, obzirom da sud smatra da u konkretnom slučaju banka nije prezentirala korisniku kredita o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, niti mu je dala bilo kakve informacije o predmetnoj naknadi, pa tako niti bilo kakve informacije iz kojih bi korisnik kredita kao potrošač mogao zaključiti o financijskim posljedicama navedene odredbe. Predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor kojeg je tuženik sastavio te se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Povrijeđeno je načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

21. Tuženik nije dokazao opravdanost sporne naknade s obzirom na to da niti ne iznosi činjenice sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a o tome na koji način se određuje visina predmetne naknade, već je u ugovoru samo navedeno da se određuje prema Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora. Iz toga ne proizlazi da su naknadom pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Nadalje, korisnik kredita iz ugovorne odredbe nije mogao niti zaključiti koji je iznos naknade s obzirom na to da konkretna visina nije određena ugovorom, već je navedeno da se plaća prema odluci banke o tarifi usluga. Tuženik nije dokazao da je korisniku kredita prezentirao predmetnu odluku prema kojoj će se određivati visina naknade.

22. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da je korisniku kredita naplaćena naknada za obradu kredita, a što je vidljivo iza kopiju dopisa tuženika korisniku kredita od 19. veljače 2025. kojim tuženik dostavlja dokumentaciju vezanu za ugovor o kreditu (list 385 spisa),, i priležeće dokumentacije, koja je dostavljena uz dopis

23. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača., a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena odredba je ništava, slijedom čega sud smatra da je i odredba čl. 10 ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita ništetna sukladno odredbi čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP-a. Nadalje, odredba o naknadama je ništetna i prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 – dalje: ZOO). Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO-a objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Prema odredbi čl. 269. st. 2. ZOO-a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

24. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru i da se o spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati, kao i da u samom ugovoru nije navedena visina naknade, može se zaključiti da banka o interesima potrošača nije vodila računa.

25. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

26. Prema odredbi čl. 83. ZZP-a treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

27. Odredba o naknadi za obradu kredita je unaprijed formulirana od strane tuženika te korisnik kredita nije mogao imati utjecaj na njezin sadržaj. Korisnik kredita nije imao mogućnost sklopiti ugovor o kreditu bez navedene odredbe, niti pregovarati o toj odredbi jer u tom slučaju ne bi mogao sklopiti ugovor o kreditu, odnosno tuženik ne bi pristao na sklapanje ugovora o kreditu bez te odredbe ili s drugačijom odredbom o naknadu za obradu kredita. Korisnik kredita je imao mogućnost samo ili prihvatiti ili ne prihvatiti ugovor kojeg je unaprijed formulirao tuženik. Tuženik nije postupao u dobroj vjeri i korisnik kredita kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita niti oko njenog neprihvaćanja. Također, tuženiku nije bila poznata niti svrha ugovaranja predmetne naknade, niti ga je tuženi informirao o svrsi ugovaranja naknade. Sve navedene okolnosti prouzročile su značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ništetnost odredbi o naknadama ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a.

28. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe o naknadama sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je vratiti tužitelju iznos od 265,86 eur.

29. Tuženikov prigovor zastare je neosnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti te odredbe (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.).

30. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadama ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o toj naknadi, niti je to vidljivo iz ugovora. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja. Stopa zatezne kamate određena prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

31. Tužitelj je uspio u sporu s oba tužbena zahtjeva, pa mu je tuženik dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, koji su tužitelju odmjereni prema konačnoj vrijednosti predmeta spora, kako ju je sud utvrdio. Naime, ocjenjujući da je tuženikov prigovor suviše visoke vrijednosti predmeta spora, kako ju je tužitelj naznačio u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti osnovan, sud je, primjenom odredbe čl. 40. st. 3. ZPP- a, vrijednost predmeta spora u ovom dijelu odredio u visini iznosa plaćanje kojeg tužitelj tužbom potražuje.

32. Sud je smatrao da je osnovan prigovor tuženika vezano za vrijednost predmeta spora, te je kao vrijednost predmeta spora određen iznos od 1.593,33 eur, odredio vrijednost predmeta spora u visini od 1.593,33 eur, odnosno u dijelu u kojem se pod toč. II tužbenog zahtjeva traži da sud usvoji tužbeni zatjev kojim se traži isplata novčane tražbine, odnosno u visini od 1.593,33 eur, time da je taj iznos tužitelj u tužbi naznačio kao kao dio kondemnatornog tužbenog zahtjeva, obzirom da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o naknadama i tužbeni zahtjev za isplatu tog iznosa, a posljedica ništetnosti je obveza tuženika vratiti tužitelju iznos od 265,86 eur eura odnosno da zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe u ovom slučaju u cijelosti služi kondemnatornom tužbenom zahtjevu. Obzirom na to da se deklaratorni tužbeni zahtjev istaknut u tužbi koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činidbu, uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora nego se vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva za činidbu, time da zahtjev za činidbu u ovoj pravnoj stvari glasi na novčanu svotu, tužitelj nije ni mogao odrediti vrijednost predmeta spora drukčije od te vrijednosti, pa se ni njegovo označavanje vrijednosti predmeta spora u iznosu od 2.993,33 eur ne uzima u obzir priliko određivanja troškova postupka (Pž- 566/2025-2), iako je tužitelj u svom troškovniku naveo da je vrijednost predmeta spora 2.993,33 EUR, sud nije prihvatio navod tužitelja, već je odluka o trošku donesena u skladu s vrijednošću predmeta spora od 1.593,33 eur.

33. Temeljem odredbe čl. 154. i 155. st 1. ZPP-a ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022,155/23 i 146/25) Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" br. 138/2023 ) slijedom čega je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od dana 25. ožujka 2025 (Tbr. 7.t.1) 200,00 eur, trošak sastava podneska od dana 31. svibnja 2025. (Tbr. 8.t.1.) kojim se tužitelj očitovao na navode iz odgovora na tužbu tuženika 200,00 eur, trošak pristupa na ročište održano dana 02. srpnja 2025. (Tbr. 9.t.1) 200,00 eur, trošak pristupa na ročište dana 18. kolovoza 2025. (Tbr. 9.t.1.) na Trgovačkom sudu u Dubrovniku, na kojem je izveden dokaz saslušanjem svjedoka Nediljka Perić 200,00 eur, trošak pristupa na ročište 08. prosinca 2025. (Tbr. 9.t.1), 200,00 eur, ukupno 1.000,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 250,00 eur, 1.250,00 eur, uvećano za trošak sudskih pristojbi u iznosu od 76,38 eur (Pristojba za tužbu 38,19 eur + pristojba na presudu 38,19 eur), odnosno sveukupno 1.326,38 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. III presude.

34. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za platež pristojbe na presudu u iznosu od 61,81 eur, Obzirom da je tužitelj potraživao iznos od 100,00 eur za pristojbu na presudu time da je visina pristojbe utvrđena je u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 53/2019., 92/2021., 37/2023), te je odlučeno kao pod toč. IV presude.

U Zagrebu, 30. prosinca 2025.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

1. DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807 po odvjetniku Domagoju Tomiću uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu 2. OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 po odvjetniku Miroslavu Plašćaru