Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn-508/2019 - 51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužiteljice KI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Siniša Štimac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, koga zastupa punomoćnik Marijo Depolo, odvjetnik u Splitu uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Generalli osiguranje d.d., radi naknade štete nakon glavne i javne rasprave, održane 24. studenog 2025, u prisutnosti pun. stranaka, na ročištu za objavu održanom 30. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici s naslova neimovinske štete i to povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 3.032,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24.studenog 2017.g. (dan podnošenja zahtjeva) do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01.01.2023.g. obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena pa sve do isplate, dok se za više traženih 812,00 eura tužbeni zahtjev odbija.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici s naslova imovinske štete iznos od 1.642,18 eura i to tuđe njege i pomoći iznos od 1.432,18 eura te troškova liječenja i prijevoza radi liječenja iznos od 210,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od 24.studenog 2017.g. (dan podnošenja zahtjeva) do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01.01.2023.g. obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena pa sve do isplate.

III: Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 3.347,52 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena pa sve do isplate.

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužiteljica stradala kao suputnik na motoru kojim je upravljao ČI u prometnoj nesreći koja se dogodila u Makarskoj 28.08.2016. pa da temeljem čl. 1069. Zakona o obveznim odnosima, kao treća osoba, potražuje naknadu štete. U prometnoj nesreći da je zadobila teške tjelesne ozljede sa trajnim posljedicama što ej dovelo i do trajnog smanjenja životne aktivnosti, trpjela bolove posebo tijekom operacije i rehabilitacije, bila joj je potrebna tuđa njega i pomoć, ostali su joj ožiljci na potkoljenici naročito, kao i nosu, očnim šupljinama i ramenu, te daje trpjela strah i povredu duševnog integriteta u vidu tjeskobe, uznemirenosti, slabijeg sna. Tužiteljica da je prigodom nesreće nosila zaštitnu kacigu, ipak priznaje svoju suodgovornost od 30% jer je pristala na vožnju sa osobom u alkoholiziranom stanju (vozač je inače njen zaručnik) , te navodi da je tuženik već isplatio nespornih 20.000,00 kuna. Stoga kada se odbije njen doprinos od 30% potražuje iznos od 47.215,00 kuna, uz odbitak već plaćenih 20.000,00 traži preostalih 27.215,00 kuna.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, s tim da obzirom su u nesreći sudjelovala dva vozila, a vozilo MI, pravomoćno osuđenog za izazivanje prometne nesreće je osigurano kod „Generali osiguranja“ predlaže pozvati navedeno osiguranje kao umješača nastrani tuženika. Osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva i smatra da je doprinos tužiteljice veći od 30%.

3. Sud je prihvatio sudjelovanje Generali osiguranja kao umješača na strani tuženika.

4. Generali osiguranje navelo je da postupak protiv osiguranika tuženika u tom trenutku nije pravomoćno okončan, da isto nije predmet spora budući je tužiteljica bila putnik u predmetnom štetnom događaju pa daje tuženik u obvezi naknaditi utvrđenu visinu naknade štete prema tužiteljici u svakom slučaju, dok će tuženik i umješač međusobno utvrditi pitanje odgovornosti pojedinog sudionika u predmetnom štetnom događaju izvan ove parnice. Osporava visinu zatražene naknade štete.

5. Tužbeni zahtjev je preciziran nakon izrađenih medicinskih vještava podneskom od 20.11.2025.

6. U dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija u spisu, provedena medicinska vještačenja i saslušana tužiteljica.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. U konkretnom slučaju sporna je visina potraživane naknade štete i doprinos tužiteljice u nastanku štete.

9. Odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pred pretpostavkama utvrđenim zakonom.

10. Odredbom st. 2. istog članaka propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

11. Odredbom čl. 1100. istog Zakona propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

12. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Odredba čl. 1902. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) propisuje da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

14. Tužiteljica već u tužbi čini nespornim svoj doprinos u visini od 30%.

15. Nije sporno da je vozač motocikla na kojem se prevozila tužiteljica bio njen zaručnik, sadašnji suprug ČI, da su prethodno događaju bili zajedno na proslavi do 3,52 ujutro na koje je on konzumirao alkoholna pića. Ovo je i sam ČI naveo u svom iskazu u kaznenom postupku koji se protiv njega vodio zbog izazivanja prometne nesreće pod Posl. brojem K-990/17 ovog suda u kojem je on i proglašen krivim. U tom je postupku utvrđeno da je ČI prilikom nesreće imao u krvi koncentraciju alkohola od najmanje 1.68g/kg. Logično je da je njegova zaručnica koja je sa njim bila na proslavi i vidjela da je pio alkohol, a koja ga je očito dovoljno dobro poznavala da može uočiti je li pripit, pijan ili pak trijezan pristala s njim se voziti na motoru iako je znala daje i koliko je popio, te je time doprinijela šteti koja je njoj nastala.

16. Obzirom na sve okolnosti slučaja sud prihvaća da bi suodgovornost tužiteljice u nastanku vlastite štete bila upravo 30%.

17. Temeljem u spis priložene dokumentacije provedena su medicinska vještačenja.

17.1. Vještakinja neurolog dr. Meri Matijaca u usmenom nalazu i mišljenju navela je da nakon 17. listopada 2017. tužiteljica nije obavljala kontrolne preglede radi štetnog događaja po neurologu, a da temeljem postojeće medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljica 28. kolovoza 2016. zadobila potres mozga, i komplicirani prijelom lijeve potkoljenice te je radi navedenih posljedica štetnog događaja bila hospitalizirana u Klinici za kirurgiju od 28. kolovoza do 9. rujna 2016.. Zbog udarca u glavu snimljene su kosti glave i CT mozga koji nisu pokazali strukturnih oštećenja te nije bilo potrebno dodatno liječenje radi povrede glave. Budući da tijekom 5 godina od štetnog događaja tužiteljica se nije javljala neurologu niti psihijatru ni psihologu zbog može bitnih posljedica udarca u glavu zaključila je da s te osnove nije zaostalo umanjenje životnih sposobnosti. Po osnovi oštećenja živca u lijevoj potkoljenici koji se spominje u EMNG nalazu koji je izvršen godinu i mjesec dana nakon štetnog događaja nije moguće u ovom trenutku procijeniti koliko je oštećenje prisutno. Ukoliko tužiteljica ustraje u želji da se izvrši možebitni stupanj oštećenja u lijevoj potkoljenici potrebno je dokazati da postoje smetnje u funkciji potkoljeničnog živca i dokumentirati neurološkim pregledom i EMNG pretragom ako možemo biti sigurni da u međuvremenu nisu bila prisutna i neka druga oštećenja ili posljedica oštećenja talo pluralnog zgloba koji se dogodio 6. prosinca 2012. pri padu na ledu a zabilježeno je u zdravstvenom kartonu tužiteljice. Navedeni podatak je neprecizan jer nije zapisano o kojoj nozi se radi a sama tužiteljica ne sjeća se spomenutog događaja.

17.1. Vještakinja za ortopediju dr. Danči Tripalo nakon što je u uvjetima sudnice pregledala tužiteljicu i izvršila uvid u medicinsku dokumentaciju navela je da je tužiteljica dana 28. kolovoza 2016. primljena na Zavod za ortopediju i traumatologiju radi ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi kao suvozač, na motociklu: Isti dan je napravljena operacije lijeve potkoljenice jer se radilo o kompliciranom vanjskom prijelomu gradus 3, kada je prominirala tibijalna kost za 8 cm iz rane. Napravljena je operacija sa vanjskom fiksacijom te sa unutarnjom fiksacijom, Tužiteljica je boravila u bolnicu do 9. rujna 201. i za to vrijeme je započeta i fizikalna terapija, educirala se za hod uz pomoć štaka, te je svakodnevno previjana,Otpuštena je kući uz naučeno hodanje uz pomoć štaka bez oslonca na lijevu nogu. Tijek liječenja je bio uredan i nije došlo do komplikacije što je često radi tipa prijeloma. Uzimala je antibiotsku terapiju tako da je rana uredno zaraštavala. Vršila je redovno kontrole kod traumatologa. Iz kontrolnih nalaza vidim da je 4. studenog 2016. započela opterećivanje noge za 50% od svoje težine a da joj je rečeno 21. prosinca 2016. da postupno počne odbacivati štake i preporučeno joj je dalje fizikalna terapija. Nakon toga su bile još kontrole kod traumatologa, vidljivo je bilo cijeljenje kosti, imala je u drugom mjesecu 2017. tegobe prilikom hoda niz stepenice ali je hodala bez štaka, i ožujku 2017. joj je preporučeno da nastavi s vježbama.

Prilikom pregleda tužiteljice da je uočila da je hod na petama ograničen, jer zaostaju kretnje u lijevom nožnom zglobu a najviše dorzalna fleksija. Muskulatura lijeve potkoljenice je diskretno hipotrofična, i upadljivi su nepravilni ožiljci osobito s unutarnje strane i vidljivi drugoj osobi.

Iz svega toga zaključuje da je tužiteljica imala težu tjelesnu ozljedu koja je ostavila umanjenje životne aktivnost s ortopedske strane u iznosu od 10%, što znači da će ulagati pojačane napore kod dužeg hodanja, trčanja, hodanja po neravnom terenu te uz stepenice i niz stepenice (uzbrdo i nizbrdo). Tuđa njega i pomoć bila joj je potrebna nakon izlaska iz bolnice prvih mjesec dana 3 sata dnevno. Nakon toga još mjesec dana 2 sata dnevno te još dva mjeseca 1 sat dnevno i to kod obavljanja osobne higijene nemedicinske te kod odlazaka na kontrole i fizikalnu terapiju. Bolove jakog intenziteta je imala 3 dana, srednjeg intenziteta imala je 10 dana i slabog intenziteta 2 mjeseca.

Naruženost je vidljiva u ljetnom periodu kada potkoljenica nije sakrivena, kad je bosa, kad hoda u suknji i hlačama nešto ispod koljena spada u naruženje lakog stupnja. Liječenje je završeno nakon 6 mjeseci nakon ozljede.

Prilikom liječenja je imala nelagodnosti u vidu same operacije, previjanja, zatim vršenja raznih pretraga, zatim odlazaka na fizikalnu terapiju, te hodanja uz pomoć štaka.

18. Na ročištu od 05.11.2025.saslušanaje tužiteljica a nakon toga je i vještakinja za psihijatriju dr. Sanja Batina dala svoj nalaz i mišljenje.

18.1. Tužiteljica je opisala zadobivene ozljede i navela da je zadobila dva vanjska prijeloma potkoljenice te neposredno nakon toga nosila dva fiksatora a kasnije joj je ugrađena titanska pločica koju i danas ima. Dugo je morala mirovati iako čim su joj stavljeni fiksatori se morala pomalo dizati svaki dan malo duže, a zatim je 7 mjeseci nosila štake, išla na fizioterapiju a isto tako je i sama vježbala po uputi fizijatra. U to vrijeme studirala je na FESB-u i nije htjela da joj ta godina propadne pa čim je mogla krenula je u Split polagati ispite s time da su je prijatelji vozili i u svemu pomagali, jer sama nije mogla jer sam bila na štakama, a čak i sa fiksatorima je počela ići na fakultet. Cijelo to vrijeme da su joj u svakodnevnim aktivnostima pomagali i prijatelji i roditelji, obitelj. Nakon nesreće i dan danas ima probleme sa želucem koje ranije nije imala. Isto tako ima često dosta jake migrene koje nikad prije nesreće nije imala i jedino ih u trudnoći nije imala tih 9 mj., a rodila je početkom 2023. Nakon toga su se migrene vratile, otprilike znaju biti i 2 puta tjedno. Dosta dugo da je mislila o tom događaju, a kako su suprug i ona zajedno stradali na motoru, oboje su o tome pričali i razmišljali i tako su nekako zajedno sve to uspjeli prebroditi. Dan danas također osjeća određene strahove, pogotovo u raskrižjima kada se nalazi u prometu, a što se tiče motora boji se sjesti na motor kada netko drugi vozi. Čak se i sa suprugom boji sjesti na motor. Upitana navela je da nakon nesreće nije potražila pomoć psihijatra ili psihologa. O pretrpljenim bolovima da je s obzirom na protek vremena dosta toga zaboravila, sjeća se najviše kada je skidala fiksatore. Imala je fiksator na navoj i obični ravni fiksator koji su samo isčupali i to su radili vez anestezije i to skidanje fiksatora je boljelo "ko sam vrag", ali i to je s vremenom potisnula i zaboravila, samo se sjeća da joj je liječnica koja ih je skidala tada rekla, "kada si ovo pretrpjela, biti će ti lako roditi".

18.1.2. Pokazala je sutkinji i vještakinji za psihijatriju ožiljke na potkoljenici na više mjesta i tamo gdje se nalazila pločica, te nekoliko sitnih ožiljaka na čelu i tjemenu i jedan na ključnoj kosti. Navela je da su joj više smetali kada su bili „friški“ i jako vidljivi, ljubičasti i narančasti. Dodala je da je i dan danas bilo noga, naročito na promjenu vremena, da joj je skraćena ahilova tetiva nakon nesreće, ne može čučnuti niti staviti petu na pod kada se penje uza stepenice pa se uz stepenice penje lijevom nogom na prstima, a što joj otežava neke životne aktivnosti.

18.2.Tuženik je prigovorio iskazu tužiteljice jer nije u skladu sa vještvom vještaka ortopeda, da je tužiteljica preuveličala dužinu nošenja štake, jer da je liječniku i sama tužiteljica nakon 5 mjeseci kazala da ih više ne nosi, također da je fiksatore očito imala znatno kraće nego je navela iako u vještvu nema podataka do kada je nosila vanjske fiksatore. Također da je i naruženost manja nego je tužiteljica prikazuje.

19. Sud je mišljenja da je moguće tužiteljica iskazivala o dužem periodu nošenja štaka ali iz razloga što je ista iskazivala po sjećanju, nakon proteka vremena od više godina od događaja i potrebe za štakama, a isto vrijedi i za fiksatore, te također i iz razloga što joj se obzirom su je te štake i fiksatori ograničavali u životnim aktivnostima u to doba mlade djevojke, očito to vrijeme činilo i dužim nego što je bilo što je potpuno logično, dok je vještakinja nalaz i mišljenje davala temeljem postojeće medicinske dokumentacije. U tom smislu se prihvaća vještvo vještakinje ortopeda.

20. Vještak za psihijatriju dr. Sanja Batina u usmenom nalazu i mišljenju navela je da potres mozga skoro redovito ide sa gubitkom svijesti te s toga tužiteljica nije mogla percipirati neposrednu opasnost za svoj tjelesni integritet te stoga primarnog straha nije bilo. Nastavio se sekundarni strah koji je trajao 6 do 7 dana, potom se javio strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2 tjedna, te strah blažeg intenziteta sa iste osnove u različitim vremenskim intervalima je trpila u trajanju od 3 do 4 mjeseca. Trajnih posljedica straha nema.

Navedeni psihički simptomi izazvali su kod tužiteljice povredu duševnog integriteta lakog stupnja, a privremenog karaktera.

Povreda duševnog integriteta se očituje u trpljenju bolova, zabrinutosti, potištenosti, napetosti, straha, potrebom za mirovanjem, indiciranim kontrolnim pregledima i fizikalnoj rehabilitaciji, potrebom za tuđom njegom i pomoći te konačno po radi trajnog umanjenja općih i životnih aktivnosti, poradi ograničenja koja će tužiteljica imati u budućem životu a kojima su se izjasnile prethodne vještakinje.

Tužiteljica trpi i povredu duševnog integriteta s osnove naruženja a koje je u lakom stupnju i vidljivo je kada je noga obnažena.

21. Stranke nisu imale prigovora na iskaze svih vještaka pa ih kao stručne prihvaća i sud.

21.1. Tužiteljica jedino dodatno ističe da je trebalo ocijeniti da su nastupile trajne posljedice ozljede glave i mozga te lijeve potkoljenice (i s neurološkog motrišta) obzirom je nesporno tužiteljica pretrpjela potres mozga, te se tu poziva na Orijentacijsko medicinske kriterije K, Č i dr. prema kojima kod smanjenja opće životne aktivnosti koji se primjenjuje u sudskoj praksi klinički dijagnosticiran potres mozga (bez postojanja objektivnog neurološkog nalaza) procjenjuje se do 10% smanjenja životne aktivnosti (I. glava točka 11.), a što je u konkretnom slučaju trebalo uzeti u obzir.

22. Uređenim tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje s naslova neimovinske štete iznos od 8.810,00 eura te kada se odbije 30% suodgovornosti u iznosu od 2.643,00 eura kao i isplaćeni nesporni dio u iznosu od 2.322,80 eura preostaje iznos od 3.844,20 eur. Nadalje, s naslova imovinske štete i to tuđe njege i pomoći iznos od 2.520,00 eura te kada se odbije 30% suodgovornosti u iznosu od 756,00 eura kao i isplaćeni nesporni dio u iznosu od 331,82 eura preostaje iznos od 1.432,18 eura, te s naslova troškova liječenja i prijevoza radi liječenja iznos od 300,00 eura paušalno, sukladno čl. 223 ZPP-a, te kada se odbije 30% suodgovornosti u iznosu od 90,00 eura preostaje iznos od 210,00 eura.

23. U pogledu cijene sata tuđe njege i pomoći dostavlja preslik dopisa koji je u pogledu iste Do za starije i nemoćne osobe Lovret, Split dostavio ovom sudu u predmetu P-2274/2024 dana 04.12.2024. u kojem navodi da je sat njege i pomoći u kući po ugovoru s korisnikom prema cjeniku Doma Lovret 12 eura.

23.1. Tuženik prigovara da je ovaj iznos previsok i da je Županijski sud u Splitu odlukom Gž-1266/25 od 17.07.2025. zauzeo stav daj e cijena sata tuđe njege i pomoći 5,31 euro. Ipak kako proizlazi iz te dostavljene odluke u istoj Županijski sud u Splitu ne zauzima stav u pogledu cijene sata tuđe njege i pomoći već se u obrazloženju samo navodi u točki 19. „….pa s obzirom na cijenu jednog sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 5,31 eur to je u utuženom razdoblju tužitelj s te osnove pretrpio štetu u iznosu …. pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo…“. Očito je da je prvostupanjski sud utvrdio cijenu sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 5,31 euro, ali se iz odluke Županijskog suda ne razaznaje temeljem čega je utvrđena, za koje razdoblje je utvrđena, niti to Županijski sud obrazlaže, te se ne radi o zauzetom stavu u pogledu ovog pitanja.

23.2. Ovdje valja istaknuti da je nagrada za tuđu pomoć izvorno naknada troškova i novčani oblik materijalne štete, tj. onaj iznos novčanih jedinica koje bi tužitelj platio trećoj osobi za pružanje nemedicinske pomoći i njege, pri čemu treba navesti da tužitelj ima pravo na ovaj vid naknade i kad se ista pruža besplatno od strane članova obitelji. U situaciji kad tužitelj nije dokazao da je te troškove platio trećoj osobi pripada mu pravo na naknadu u visini neto zarade osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti tu uslugu. To, u pravilu, nije opća cijena rada neke kvalificirane osobe, već cijena rada koju za tu vrste usluge oštećenik mora prosječno platiti u sredini u kojoj živi.

23.3. Uzimajući u obzir i inflatorna kretanja cijena na svim poljima života, te dostavljen dopis doma Lovret, koji se na ovom području jedini bavi pružanjem takvih usluga (neovisno što je dopis iz drugog predmeta) sud prihvaća da bi cijena sata tuđe njege i pomoći iznosila 12 eura po satu.

23.4. Prema utvrđenjima vještakinje ortopeda tuđa njega i pomoć bila je tužiteljici potrebna nakon izlaska iz bolnice prvih mjesec dana 3 sata dnevno. Nakon toga još mjesec dana 2 sata dnevno te još dva mjeseca 1 sad dnevno i to kod obavljanja osobne higijene nemedicinske te kod odlazaka na kontrole i fizikalnu terapiju. Kada se to pomnoži sa 12,00 eura dobije se potraživani iznos od 2.510,00 eura kada se odbije 30% suodgovornosti u iznosu od 756,00 eura kao i isplaćeni nesporni dio u iznosu od 331,82 eura preostaje iznos od 1.432,18 eura, pa sud taj dio tužbenog zahtjeva u cijelosti prihvaća.

24. Tužiteljica nadalje potražuje imovinsku štetu s naslova troškova liječenja i prijevoza radi liječenja iznos od 300,00 eura paušalno, sukladno čl. 223 ZPP-a, te kada se odbije 30% suodgovornosti u iznosu od 90,00 eura preostaje iznos od 210,00 eura.

24.1. Odredba čl. 223. ZPP-a propisuje da ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

24.2. Tužiteljica živi u [adresa] dok je za sve specijalističke preglede i fizikalnu terapiju, uklanjanje fiksatora itd morala ići u Split u KBC Split ili kod liječnika specijalista što uostalom proizlazi iz priloženih nalaza i medicinske dokumentacije, pa sud temeljem odredbe čl. 223 ZPP-a nalazi ovaj traženi iznos primjeren.

25. Neimovinska šteta nastala zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje je jedinstvena šteta, dok su fizički bolovi i strah kriteriji za utvrđivanje pravične novčane naknade.

26. Kod utvrđivanja novčane satisfakcije po kriteriju pretrpljenih bolova, sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, neugodnsoti liječenja, operaciju, postavljanje i skidanje fiksatora, ugradnju titanske pločice, korištenje štaka, te umanjenje životne aktivnosti od 10%, a kod povrede duševnog integriteta dužinu i jačinu trajanja pretrpljenog straha, te povredu koja se očituje u trpljenju bolova, zabrinutosti, potištenosti, napetosti, straha, potrebom za mirovanjem, indiciranim kontrolnim pregledima i fizikalnoj rehabilitaciji, potrebom za tuđom njegom i pomoći te konačno po radi trajnog umanjenja općih i životnih aktivnosti, poradi ograničenja koja će tužiteljica imati u budućem životu, također i povredu duševnog integriteta s osnove naruženosti lakog stupnja vidljive kada je noga obnažna.

27. Slijedom navedenog i u smislu odredbe čl. 223. ZPP-a, pa kako Orijentacijski kriterij Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade jer prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade valja uvijek imati na umu okolnosti i specifičnosti slučaja sud s osnova neimovinske štete nalazi primjerenom naknadom iznos od 7.650,00 eura, to kada se odbije 30% suodgovornosti tužiteljice (2.295,00 eura) i već plaćenih nespornih 2.322,80 eura ostavlja za isplatu iznos od 3.032,20 eura.

28. Odredba čl. 1103. ZOO propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok odredba čl. 1086. ZOO propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

29. Također Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., u daljnjem tekstu: ZOOP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao specijalni propis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima u čl. 12. propisuje da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete, te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne (st. 1.). Odgovorni osiguratelj je dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz st. 1. tog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom st. 1. tog članka (st. 3.). U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. istog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (st. 4.).

30. Obvezu po članku 12. ZOOP-a ne može osiguravatelj odgoditi, nego je dužan u propisanom roku donijeti odluku o odštetnom zahtjevu. Naime, oštećeniku pripada zatezna kamata na iznos pripadajuće naknade štete od dana podnošenja zahtijeva tuženiku kako za štetu koja je u tom trenutku nastala, tako i onu koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva. Stoga, tužitelju bi u skladu s navedenom odredbom pripadalo pravo na isplatu zatezne kamate od dana podnošenja zahtijeva za isplatu te štete.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika. Sukladno odredbi Tbr. 48 st. 3. OT, (NN br. 142/12) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

31.1. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to za sastav odštetnog zahtjeva, sastav tužbe, sastav obrazloženih podnesaka od 03.03.2020. i 17.11.2025. po 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 18.03.2021., 14.07.2021., 16.09.2021., 19.01.2022., 30.03.2020., 08.06.2022.,1404.2025., 05.11.2025. i 24.11.20205. po 100 bodova, za sastav podnesaka od 29.08.2019. i 17.02.2025. po 25 bodova, ukupno 1350 bodova pomnoženo sa 2,00 eura daje 2.700,00 eura, uvećano za 25% na ime PDV-a u iznosu od 670,00 eura, te troškove vještačenja od 398,16 eura, pristojbu tužbe 82,55 eura i presude 82,55 eura daje 3.938,26 eura.

31.2. Tužiteljica nije uspjela sa 15% tužbenog zahtjeva pa joj se primjenom odredbe čl. 154. st. 2 priznaje 85% parničnog troška odnosno 3.347,52 eura, pa je odlučeno kao u točki III izreke.

U Splitu. 30. prosinca 2025. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika.