REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

P-611/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužitelja JJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika AJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi Sporovi iz nasljeđivanja, nakon glavne rasprave održane dana 25. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja i tuženika s punomoćnikom, na ročištu za objavu presude dana 30. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su ništetni I bez pravne valjanosti Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 04. siječnja 2016. godine između PJ kao primatelja uzdržavanja I tuženice AJ kao davateljice uzdržavanja, sastavljen Od javnog bilježnika Jagode Makelja Suljić, Split, A.B. Šimića 2 pod poslovnim brojem OU-1/16, te Dodatak br.l tog govora o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 04, travnja 2016. godine između PJ kao primatelja uzdržavanja I tuženice AJ kao davateljice uzdržavanja ,sastavljen Od javnog bilježnika Jagode Makelja Suljić, Split, A.B. Šimića 2, pod poslovnim brojem OU-1/16.

2. Nalaže se Općinskom sudu u Splitu Posebnom zernljišnoknjižnom odjelu u Omišu brisanje uknjižbe prava vlasništva 1/2 čestice zemlje [katastarska čestica], šuma, ukupne površine 430 m2, upisane u ZU 1560 k. o. [katastarska općina], te brisanje uknjižbe prava vlasništva 1/2 dvosobnog stana na V. (petom) katu, označenog brojem 10, koji se sastoji Od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupatila s WC-om, hodnika I terase, ukupne površine 73,18 m2, u zgradi u [adresa], sagrađenoj na čest. kat. 630, šifra zgrade 129, upisan u knjizi položenih ugovora za k. o. [katastarska općina], koja uknjižba je provedena rješenjem istog suda poslovni broj Z-17480/2019 Od 19. prosinca 2019. godine te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je u odnosu na navedene nekretnine bilo prije provedbe rješenja poslovni broj Z-17480/2019 Od 19. prosinca 2019. godine."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eura, sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate.

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su Tužitelj I tužena brat I sestra, djeca I jedini zakonski nasljednici pok. PJ koji je preminuo **.**.2019. iza čije smrti je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj 0-2329/2019 od 24. svibnja 2023. godine prekinut ostavinski postupak te je tužitelj upućen da u roku od 30 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu protiv tužene AJ radi utvrđenja ništetnosti I pravne nevaljanosti ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 04. siječnja 2016. godine, ovjerenog od javnog bilježnika Jagode Makelja Šuljić pod brojem OU-1/16, između pok. ostavitelja PJ kao primatelja uzdržavanja I AJ kao davateljice uzdržavanja, te Dodatka broj 1. Ugovora o doživotnom uzdržavanju sastavljenog 04. travnja 2016. godine, ovjerenog od strane javnog bilježnika Jagode Makelja Šuljić pod brojem OU-1/16, te radi sastava ostavinske imovine. Otac tužitelja PJ kao primatelj uzdržavanja i njegova kćerka tuženica AJ kao davateljica uzdržavanja dana 04. 01. 2016. godine sklopili su Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tim ugovorom davateljica uzdržavanja se obvezuje primatelja uzdržavanja uzdržavati do njegove smrti, osobito se obvezujući se da će mu osigurati potpunu prehranu, potrebu odjeću, liječničku skrb, trošak liječenja i Ijekova, uključujući i bolničke troškove, te ga sahraniti o svom trošku prema mjesnim običajima, dok primatelj uzdržavanja zauzvrat davateljici uzdržavanja daje u vlasništvo 1/2 stana nalazećeg u zgradi sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] šifra zgrade 129, stan br. 10, položen na četvrtom katu a koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupatila s wc- om, hodnika i terase u ukupnoj površini od 73,18 m2, broj [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], kao i sve pokretnine koje se zateknu u stanu u času njegove smrti. Taj stan kao i sve pokretnine u stanu predstavljao je bračnu stečevinu primatelja uzdržavanja i majke stranaka koju se stranke su naslijedile svatko za po 1/2 dijela. Tri mjeseca nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, dana 04.04.2016.godine, sklopljen je Dodatak br.l. ugovoru o doživotnom uzdržavanju, kojeg je sastavio isti javni bilježnik, kojim se dopunjuje Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 04.01. 2016. godine na način da primatelj uzdržavanja davateljici uzdržavanja za identičnu protučinidbu odnosno isto uzdržavanje, daje u vlasništvo svoju najvrjedniju imovinu: 1/2 nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] (katastarska oznaka kčbr. [katastarska čestica]) , površine 430 m2, broj uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što isto predstavljala je bračnu stečevinu primatelja uzdržavanja i majke stranaka koju se stranke su naslijedile svatko za po 1/2dijela.

1.1. Ti ugovori su ništetni jer je jedina pobuda zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanja bila isključenje tužitelja od nasljeđivanja i na taj način stjecanje protupravne imovinske koristi tuženice, a ne pružanje uzdržavanja. Primatelj uzdržavanja isključivo je sam sebe uzdržavao i sam o sebi u cijelosti brinuo od 22. prosinca 2007. godine, kada mu je umrla supruga, do 04. 09. 2018. kad izlazi iz bolnice i vraća se u zajednički stan opisan u točci 1. ove tužbe. Istog dana u taj stan useljava tužiteljica sa svojom obitelji bez znanja I dogovora s tužiteljem, kojem nakon višekratnih obećanja odbija predate primjerak ključa stana, onemogućivši mu bilo kakav kontakt s ocem nakon izlaska iz bolnice. Iz tog stana je iselila tek nakon što je tužitelj nakon smrti oca putem odvjetnika. zatražio da mu stan preda u suposjed. Primatelj uzdržavanja se sam o sebi brinuo, redovito je nabavljao potrebne namirnice I sebi pripremao obroke, kupovao potrebnu odjeću i obuću, sam je sebi osiguravao liječničku skrb i snosio trošak liječenja i Ijekova uključujući i bolničke troškove. Uzdržavao se od svoje mirovine i od prihoda ostvarenih pružanjem usluga smještaja turistima.

1.2. Tužitelj je, kao i tuženica, doprinosio uzdržavanju primatelja uzdržavanja pošto su opisana stambena zgrada I stan u kojem je živio primatelj uzdržavanja u suvlasništvu tužitelja I tuženice za po 1/2 dijela. Tuženica je s primateljem uzdržavanja živjela u zajedničkom stanu od 04. rujna 2018. godine (kada mu je između ostalog dijagnosticirana tzv. staračka leukemija) do 10. travnja 2019. kada on odłazi u bolnicu gdje 03. svibnja 2019. godine umire. Za to vrijeme tuženica se brinula o bolesnom ocu, ali je isto tako svaki mjesec podizala i trošila njegovu mirovinu i najamninu. Svakako, prava volja i pobuda za zaključenje ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bilo uzdržavanje roditelja nego isključivanje iz nasljedstva tužitelja i stjecanje protupravne imovinske koristi tuženice.

2. Tužena se tužbi protivi, ističe da je predmetni ugovor je sklopljen iz potrebe svakodnevne 24-satne pomoći pok. ocu stranaka, osporava sve navode tužbe detaljno navodi u čemu se sve sastojala njena briga za oca, navodi kako su kratka razdoblja u kojima je tužitelj bio u kontaktu sa ocem uvijek završavala svađom, kako otac nije želio ići u Dom, pa je ovaj ugovor bio njegova želja.

3. U dokaznom postupku pregledana je sva pisana dokumentacija u spisu, saslušani svjedoci i stranke.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg su 04. siječanj 2016. god. i Dodatka tom ugovoru od kojeg su 04. travnja 2016.zaključili sada pok. otac stranaka PJ kao primatelj uzdržavanja i njegova kći, tužena AJ kao davateljica uzdržavanja potvrđen od strane javnog bilježnika Jagode Makelja Šuljić pod OU-1/16, koji zahtjev tužitelj činjenično temelji na tvrdnji da je pobuda za zaključenje Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Dodatka ugovoru bilo isključenje zakonskog nasljednika ovdje tužitelja iz nasljedstva iza pok. PJ radi čega da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavaju i Dodatak istom ništetan zbog nedopuštene pobude, jer da pobuda tužene nije uzdržavanje oca već stjecanje protupravne imovinske koristi

6. Sukladno odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

7. Prema odredbi članka 273. ZOO-a pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost (stavak 1.). Ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklop ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka (stavak 2.).

8. Naime, u smislu odredbe čl. 586. ZOO-a primarna pobuda primatelja uzdržavanja, ali i cilj samog ugovora o doživotnom uzdržavanju, je da primatelj uzdržavanja za sebe osigura potrebnu skrb, dok s druge strane davatelj tu skrb ugovara uz naplatu, dakle s ciljem da mu nakon smrti pripadne cijela ili dio imovine primatelja uzdržavanja.

9. Na odluku o tome s kim će neka osoba sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju utječu brojni činitelji, a bliskost s osobom davateljem uzdržavnja je svakako jedan od važnijih, pri čemu nema zapreke da neka osoba sklopi ugovor o doživotnom uzdržavanju s osobom koja i inače po zakonu ima obvezu brinuti se o primatelju, npr. djecom, dakle nema zapreke da se na strani davatelja uzdržavanja u ugovoru pojavi osoba koja spada u krug zakonskih nasljednika primatelja uzdržavanja.

10. Saslušan kao stranka tužitelj je naveo da kada se prije 15ak godina majka razboljela, otac i on su se isključivo o njoj brinuli te se nakon njene smrti otac odrekao nasljedstva iza majke, svoje supruge u korist njega i njegove sestre. Nakon majčine smrti otac je bio dobrog zdravstvenog stanja jedino što je teže hodao jer je imao artrozu koljena i kuka pa je koristio štaku. Međutim, bio je pokretan i dolazio je kod njega na ručak, odlazio je sam u kupovinu, nosio namirnice te se bavio iznajmljivanjem apartmana u Nemirama. U poslu oko iznajmljivanja pomagala mu je tužena. Dok je otac bio živ da on ništa od toga nije htio i pustio je oca da on bude gospodar svega i raspolaže nekretninama i novcem od iznajmljivanja jer je on bio fer prema njima i odrekao se svega iza majke, a sam je imao puno manja primanja od tužitelja. U ljeto 2016. zvao ga je otac i rekao da ga je J "zeznula" i da mu pomogne oko iznajmljivanja, pristao je uz uvjet da njoj ne daje novac od apartmana. U iznajmljivanju su mu to ljeto pomagali njegova snaha i sin da bi mu negdje pred kraj kolovoza otkazao, da mu ne treba daljnja pomoć jer da mu je J pomogla oko iznajmljivanja. Tom prilikom kada su se našli da je otac sa njim vrlo je ružno komunicirao pa da se on ustao i otišao i od tada nisu više komunicirali, dakle od kraja ljeta 2016. nisu bili u kontaktu. On da živi nedaleko od pok. oca i viđao ga je na ulici, da sam ide u dućan i sl. Dakle nisu bili u kontaktu dok nije završio u bolnici 2017. Sestra mu je rekla da je završio u bolnici pa je on oca u bolnici posjećivao. Kada je otac otišao u bolnicu tužena se sa svojom obitelji uselila u očev stan. Nije na to reagirao jer nije htio raditi nikakve probleme dok je otac bolestan. Otac je nakon 20ak dana izašao iz bolnice. Odmah isti dan ga je posjetio u njegovom stanu i tada su ga sestra i on zajednički okupali i uredili. Nastavio ga je posjećivati u njegovom stanu no nekoliko puta je zatekao zaključana vrata, a znao sam da je on u stanu. Zbog toga je pitao sestru da mu da primjerak ključa i ona je rekla da će mu napraviti kopiju. Još jednom ju je na to podsjetio, a kada je treći put pitao za ključ rekla je da mu ga neće dati te mi je izgovorila svakakvih pogrdnih riječi "smradu, neradniče, smeće, bonvivan…", ali da bude pošten tek nakon što je on njoj rekao da mu je sada jasno da ona sada ostvaruje svoje planove da prigrabi svu očevu imovinu. Nakon toga više nije s njom komunicirao niti dolazio kod oca posjećivati ga. Tako mu je sestra zapravo i onemogućila da se brine za oca s time da ona nije nikada ni spomenula da bi s njim zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju, a on da je sam nakon ove svađe s njom provjerio u ZK i tu nije bilo zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju. Navodi da nije sporno da se sestra, tužena, brinula o ocu od kada se razbolio do trenutka njegove smrti. Ovaj ugovor o doživotnom uzdržavanju spomenula je tek na ostavinskoj raspravi i tek je tada nakon ostavinske rasprave upisana zabilježba u ZK. Što se ključa od stana tiče da ga je pismeno zatražio preko odvjetnika te mu je isti predan u prisustvu drugog odvjetnika Filipa Vojnovića. Prije odlaska u bolnicu 2018. osim artroza kuka i koljena, da je bio relativno dobrog zdravlja za svoje godine i nije konzumirao nikakve lijekove. Upitan je li ocu zbog teže pokretljivosti bila potrebna kakva pomoć u kućanstvu, odgovara da nije, on je sam sve obavljao, odlazio u kupovinu, u grad Omiš, na kavu u kafić, a čak je nakon povratka iz bolnice otišao sam na kavu u grad. Otac daje primao mirovinu, ne zna koliku. Od smrti majke, ali ne zna točno godinu do 2018. otac da je više puta dolazio kod njega na ručak i on je dolazio kod njega u stan, često su razgovarali. Na pitanje je li bio upoznat s dijagnozama oca nakon njegova izlaska iz bolnice, odgovara da jest, imao je tzv. staračku leukemiju.

11. Saslušana je i tužena koja je iskazala da se o ocu brinula odavno na način da mu je obavljala sve velike kupovine potrepština, čišćenje kuće i pomagala mu pri iznajmljivanju apartmana u Nemirama. Istina je da je otac znao sam otići u dućan i kako je bio teže pokretan kupiti nešto što mu treba. Što se tiče iznajmljivanja radi se o 2 apartmana koja nisu baš uređena i nemaju klimu ni wi-fi i ja ona je toliko godina znala provesti pola dana na suncu i žegi na cesti ne bi li našla goste za te apartmane, a i cijena im je bila tada po 30DEM za noć. Zaista je u jednom trenutku ocu rekla da mu to više neće raditi. Što se tiče očeva zdravlja do 2018. osim što bi znao imati visoki tlak nije imao posebnih problema. Onda se počelo događati da bi došla kod njega i našla ga na stolu naslonjenog gdje kunja. Jedno jutro našla ga je da leži u polusvijesnom stanju bez odjeće pa ga je hitna pomoć odvela u bolnicu Tada mu je dijagnosticirana staračka leukemija te je ostao u bolnici s time da su ga njen suprug i ona svakodnevno posjećivali, donosili što mu je potrebno, higijenske potrepštine, odjeću pa čak i pelene koje je u bolnici nosio a nije ih bilo dovoljno a njen bi ga suprug svaki drugi dan obrijao. Otac je iz bolnice pušten na vlastiti zahtjev iako mu stanje još nije bilo za pustiti. Nakon toga kod kuće su morali kontrolirati da mu ne padnu leukociti ispod 40 a kada bi se to dogodilo morala bi hitno reagirati zvati liječnicu za uputnicu, HP da ga odvede u bolnicu i dogovoriti s odjelom transfuzije da mu daju krv. Svaki puta je išla s njim. Kada je bio kod kuće su se uglavnom suprug i ona brinuli oko njega te smo ga uspjeli osposobiti da se digne na noge. Tužitelj da je jedan put u bolnici posjetio oca, kako joj je to otac rekao, također jedan put ga je posjetio kući kada je izašao iz bolnice.

Na pitanje suda da li je tužitelj tražio ključ od stana da bi došao vidjeti oca, odgovara da ju je pitao i da mu je rekla da pita oca jer je to njegov stan, a otac je rekao da mu neće dati ključ i još je dodao "daj ti meni ključ od svog stana". Tada da je brata pitala zašto nije ranije tražio ključ obzirom da živi puno bliže ocu nego ona ali nije joj odgovorio.

Dok je otac bio u bolnici da se preselila u očev stan jer je oko oca bila potrebna 24 satna briga, trebalo mu je davati i lijekove a često puta bi imao krvarenja iz nosa i usta, a bilo je nemoguće naći ženu koju bi platili i koja bi sa njim bila 24 sata, Na pitanje suda je li se tužitelj ponudio da će biti s ocem na izlasku iz bolnice, odgovara da nije. Na pitanje suda kada je s ocem zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju i na čiju inicijativu i zbog čega, odgovara to je bilo prije nego se otac razbolio i to na njegovu inicijativu, i pretpostavljam iz razloga što je htio da nađe nekoga tko će se o njemu brinuti i da ga se na neki način veže, a na njenog se oca nije moglo utjecati jer je bio tvrdoglav i svojeglav i kada bi nešto odlučio to bi tako bilo. Nije želio ići u dom i na ovaj način je želio osigurati brigu o sebi. U trenutku zaključenja tog ugovora ocu da je bila potrebna pomoć oko obavljanja velike spize, čišćenja, živio je na 5. katu bez lifta, trebalo je pomoć i oko plaćanja računa, peglanja pranja robe, uglavnom svih kućanskih poslova. Što se financija tiče pri kraju mjeseca bi mu malo falilo, nije puno, ali trebalo bi mu malo dodati.

Na pitanje suda je li joj poznato da bi brat na neki način oca pomagao , bilo financijski ili kako drugačije, odgovara da to nije činio. I prije 2018. ona da je svakodnevno dolazila kod oca, a njen stariji sin je noću spavao kod njega da ne bi bio sam. Nikada nije bio sam, uvijek je bio netko od njene obitelji, a dok je imao volje dolazio bi nedjeljom na ručak. Ne zna li koliko često je tužitelj oca posjećivao prije 2018.

12. Iz iskaza samog tužitelja proizlazi da od ljeta 2016. nije sa ocem razgovarao nakon jedne svađe, pa sve dok 2017. nije otac "završio" u bolnici. Tada da ga je počeo posjećivati u bolnici i potom kod kuće, ali nakon što mu je tužena odbila dati ključ od očevog stana da se s njom posvađao i prestao posjećivati oca, pa smatra da mu je tužena onemogućila da se brine za oca. Dakle, do smrti nije više posjećivao oca. S druge strane ne spori da se sestra, tužena, brinula o ocu od kada se razbolio do trenutka njegove smrti (dakle negdje zadnjih godinu očeva života), ali smatra da prije toga nije ni bilo potrebe za kakvom posebnom brigom jer je otac sve sam obavljao, sve kućanske poslove, odlazak u spizu, a primao je i mirovinu.

13. Radi utvrđenja spornih činjenica, naročito brige o pok. PJ, te pobude za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju saslušani su svjedoci.

13.1. Svjedokinja SJ, patronažna je sestra koja je obilazila pok. IJ no ne sjeća se u kojem je razdoblju to točno bilo, ali dolazila je do smrti gosp. PJ. dolazila kod njega svaki dan ujutro i zadržala bi se nekad pola sata do sat, zavisno o tome koliko je toga trebalo obaviti, a radilo se uglavnom o pružanju njege, vađenje krvi, davanje terapije, osobne higijene itd. On je naime, bio nepokretan i jedno vrijeme je već bio totalno nepokretan pa nije sam mogao ništa obaviti. Kada bi došla, u stan bi ju pustila njegova kćer J, koja bi tu uvijek bila. Ona je svakako bila upoznata s cijelom terapijom jer je morala komunicirati s doktoricom. Pok. IJ da s njom nije baš komunicirao, uglavnom je bio dezorijentiran, ne može reći je li bio dementan ili samo pospan, jer je dolazila samo ujutro. Ne može reći ništa o njegovom fizičkom stanju uopćeno, jer ga je viđala vrlo kratko, samo tih sat vremena ili pola sata. U pravilu se radi o teškim bolesnicima koji su već na palijativnoj skrbi.

13.1.1. Jasno je da patronažna sestra obilazi veliki broj teško bolesnih pacijenata i da se ne može sjetiti puno detalja o svakom od njih. Tako i to što navodi da ga je do smrti obilazila, a zapravo je on zadnjih mjesec dana boravio u bolnici gdje je umro, nije od utjecaja na istinitost njenog iskaza, jer iz njenog sjećanja je to zapravo i točno, obzirom da se pok. IJ nije vratio iz bolnice i da ga ona nije ponovno dolazila njegovati u kući.

13.2. UJ je cijeli život susjeda sa pok. IJ i A, u istoj zgradi živi kat niže. Iskazala je da nakon što je A umrla više niije dolazila u stan kod IJ, samo bi se sreli u prolazu na stepeništu i ponekad popričali. Kako je i P ostario postalo mu je sve teže hodati, pa je dosta teško hodao sa štapom kada bi ga vidila uz stepenice, uvijek bi malo popričali, popričali bi o obitelji zdravlju i općim temama, kao i uvijek do tada, nije bilo razlike u njegovom ponašanju, a da su mu susjedi znali priskočiti, pomoći i donijeti namirnice kući. U zadnje vrijeme njegovog života da je potpuno zalegao i da je tada njegova kćer J bila kod njega, misli da je kod njega jedno vrijeme i živjela kako bi mu bila pri ruci, to zna jer ju je viđala na stubištu a ponekad bi ju zamolila za nekakvu pomoć ili savjet. Isto tako znala je vidjeti Magdinog sina, zna da je i on neko vrijeme spavao kod djeda. Vladinog sina S (tužitelja) nije vidjela na stubištu, što ne znači da on nije dolazio već samo da se nisu sreli. Kada je P umro zna da je J bila kod njega jer ju je molila da joj pomognem oko nekih stvari odnosno da joj posudim neke stvari koje su joj u tom trenutku bile potrebne. Vremenski ne može procijeniti koliko je prošlo od kada je pok. P zadnji put vidjela na stepenicama dok nije "zalega". Napominje još i to da zgrada ima dva ulaza, jedan je ulaz dole, s donje strane, ali kako je teren kos, kaskadno postavljen, ima još jedan ulaz, odnosno izlaz koji je sa gornje strane, i često su ljudi iz naselja prolazili gore dole kroz njihovu zgradu, zbog toga joj je teško reći je li vidjela gosp. S jer on živi s gornje strane pa je mogao ući na gornji ulaz te ga ona ne bi vidjela.

13.3. Şvjedok RJ je cijeli život susjed vrata do vrata sa pok. IJ. Navodi da kada je P "zalega" kod njega dolazila J, zna da je morala dosta čistiti po stanu i sređivati i da joj je njegova majka pomagala. Njih dvije su se znale naći i konzultirati vezano za te "ženske stvari" što njega nije puno zanimalo, ali isto tako da je on u vrijeme ja dosta bio odsutan jer sam često putovao u Slavoniju tako da ne zna previše o svemu tome. Ne može reći točno koliko je prije smrti pok. IJ bio nepokretan odnosno ležao. Dok je još bio na nogama hodao je sa štakom, dosta teško, nekada bi ga sreo da nosi vrećice sa spizom iz dućana i ponudio se pomoći ali on bi ga uvijek odbijao i rekao bi "hajde ti ja ću pomalo". Znao je vidjeti neke mlađe kako mu pomažu donijeti vrećice sa spizom iz dućana. Inače, njihova zgrada je kaskadno postavljena pa postoji donji ulaz koji je bliže dućanu i gornji, tako da faktički gornja tri kata su Ulica Fra Stipana Vrlića, a donjih 5 su [adresa]. Ne može reći da je tužitelja viđao da dolazi ocu u stan kada je ovaj već ležao, ali sretao bi ga vani u gradu.

13.4. Svjedok DJ, susjed pok. PJ naveo je da ga je ovaj dva puta zamolio da mu pomogne donijeti vrećice iz dućana. Pok. IJ je teško hodao. Išao je sa štakom i tih prigoda ga je sreo pred dućanom sa kesom u ruci pa ga je zamolio pošto mu je bilo teško može li mu to ponijeti do stana. To je bilo možda 2018. ili 2019. godine. Ujedno nakon toga više nije viđao IJ niti bio kod njega. Ranije dok je bio zdrav i hodao bez štake bi ga znao sresti na ulici ali nakon ove dvije prigode ga više nisam vidio. O obiteljskim prilikama ništa mu nije poznato.

13.5. Svjedok TJ susjed je pok. PJ i poznaje cijelu obitelj PJ. Dobro je poznavao i pok. P i njegovu braću. Pok. P je generacija njegove mame. Znao bi ga sresti ispred dućana kad je već teško hodao sa štakom i kada bi nosio kese sa spizom da bi mu on ponudio ponijeti ih do stana. Naime, do njegovog stana ima 71 skala. Tim prilikama P bi ga uvijek pitao za mater i obitelj i malo bi popričali, on bi mu donio kese do stana i to je to. Ovo je bilo možda godinu ili dvije prije Vladine smrti, a urmo je 2019. O obiteljskim odnosima obitelji PJ ne zna ništa, od Vladine djece nije nikoga posebno viđao u razdoblju prije njegove smrti.

13.6. Svjedokinja ŠJ također je cijeli život susjeda sa obitelji PJ, sa strankama se kao dijete družila, ali su se tijekom života razišli. Nakon smrti supruge viđala je pok. IJ vani, na ulici pored dućana i sl. i tada je bio pokretan koliko se sjeća nije nosio štake. To je bilo negdje 2018. Nakon toga zna da se razbolio i da je ležao, odnosno tada je već bio nepokretan pa bi po njega dolazilo sanitetsko vozilo i vodilo ga na transfuziju, a kćer J bi išla sa njime svaki put. Zna da je jedno vrijeme bio u bolnici. Kada je pok. IJ bio bolestan i ležao kod kuće, o njemu je brigu vodila J, što zna jer ju je viđala, a kako u zgradi ima kafić, znale su nekada popit kavu. Magdin sin je svaku večer spavao kod djeda. Vladimirovog sina S nije viđala da posjećuje oca, ali da to naravno ne znači da nije dolazio jer nije stalno kontrolirala tko prolazi stubištem.

13.7. Svjedok ĆJ je 23 godine susjed sa pok. IJ. Pok. IJ je izlazio dokle god je mogao i zaista se trudio i "nije se dao", ali u zadnju godinu dana a možda i duže je već bio dosta loše i prestao je izlaziti. Navodi da tada gosp. JJ nije viđao da bi dolazio kod oca, točnije nije ga viđao u ulazu, s druge strane da je viđao sinove gđe AJ, a stariji je spavao kod djeda, faktički je kod njega živio, i to već od ranije dok je IJ bio donekle dobro. Kasnije navodi da je CJ živio kod djeda prije nego se oženio, a tome ima 10.12. godina. Navodi daje viđao također i gđu J i njenog supruga kada bi išli kod pok. IJ. Ne zna je li pok. IJ bio neko vrijeme u bolnici, niti o njegovim primanjima, niti o obiteljskim odnosima. Nije viđao da bi netko pok. IJ pomagao nositi kese iz dućana, ali da su to bile lakše kese jer mu se i sam par puta ponudio pomoći što je ovaj odbio.

14. Iskazi svjedoka su suglasni, životni i uvjerljivi pa ih sud u cijelosti prihvaća.

15. Iz iskaza saslušanih svjedoka saznaje se da na adresi [adresa], kao i ulici Fra Stjepana Vrlića (ista zgrada s gornje strane) žive u dobrosusjedskim odnosima. Tako su susjedi pomagali pok. IJ po potrebi donijeti kese sa namirnicama iz obližnjeg dućana, naročito kada je već teško hodao uz pomoć štaka, a to je bilo otprilike godinu prije njegove smrti. No činjenica da je pok. IJ išao sam u dućan ne znači da mu nije trebala pomoć oko određenih životnih aktivnosti, pospremanja kuće, kuhanja, higijene.

16. Dalje se iz iskaza svjedoka- susjeda UJ, RJ, ŠJ i ŽJ saznaje da su u vrijeme kada je pok. IJ "zalegao" viđali tuženu, što po stepeništu, a nekima je poznato da je tada živjela kod oca i o njemu vodila brigu. Tako svjedokinja UJ navodi da joj se tužena par puta obratila za neke savjete i pomoć, a RJ navodi da se u par navrata obraćala i njegovoj majci. Patronažna sestra navodi da ju je gđa. J puštala u stan kad god bi došla kod pok. IJ i da je bila upoznata sa cijelom njegovom terapijom i sve dogovarala sa liječnicom. Svjedoci nisu viđali tužitelja da ide kod oca ali se ograđuju time da zgrada ima dva ulaza i da nisu dežurali na stubištu gledati tko gdje ide.

17. Dakle, iz iskaza kako svjedoka tako i samih stranaka zaključiti je da je tužena brinula o pok. ocu, da mu je pružala svu potrebnu skrb, naročito od kako "je zalegao" do smrti, dakle, od 2018., ali i ranije u vidu redovitih obilazaka i posjeta, dok tužitelj u dva navrata nije sa ocem komunicirao i to od ljeta 2016. jedno godinu dana, te ponovno negdje od 2018. do smrti.

18. Obzirom na činjenična utvrđenja, prema ocjeni ovog suda, osnovna pobuda za sklapanje predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju bila je uzdržavanje i zbrinjavanje sada pok. PJ koji je kao primatelj uzdržavanja htio za sebe osigurati pomoć i potrebnu skrb i život u njegovim godinama učiniti lakšim i ugodnijim a davateljici uzdržavanja da se, pružanjem primatelju uzdržavanja i takve skrbi, a koju skrb je davateljica uzdržavanja i pružala osigura da joj nakon smrti primatelja uzdržavanja pripadne imovina primatelja uzdržavanja.

19. Dakle, kraj utvrđenja da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju pok. PJ sklopljen jedino sa ciljem njegovog uzdržavanja, da tijekom postupka nisu utvrđene okolnosti na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je jedina pobuda tužene kod sklapanja predmetnog ugovora bila lišiti tužitelja nasljedstva i da je takva pobuda utjecala na odluku primatelja uzdržavanja da sklopi ugovor i odnosno da je on kao primatelj uzdržavanja znao za takvu pobudu kod davatelja uzdržavanja, nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 273. (nedopuštena pobuda) ZOO-a.

20. Prema odredbi čl. 273. st. 2. OZZ ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala za odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ta ugovor će biti bez učinka. Iz navedene odredbe slijedi da ne bi bilo dovoljno postojanje nedopuštene pobude na strani jedne ugovorne strane, već je potrebno da je to znala i morala znati i sada pok. otac stranaka kao druga ugovorna strana. Tu činjenicu tužitelj niti tvrdi niti dokazuje, pa se u tim okolnostima se ne bi mogla prihvatiti tvrdnja tužitelja da je zbog nedopuštene pobude na strani tužene predmetni predmetni pravni posao ništetan.

21. Međutim, sve da je predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju i sklopljen zbog nedopuštene pobude, prema odredbi čl. 273. st. 2. ZOO-a, kojom je propisano ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka, posljedica sklapanja takvog ugovora nije ništetnost, već da je ugovor među ugovornim strankama bez učinka, pa je već zbog toga po toj osnovi tužbeni zahtjev tužiteljice je neosnovan (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev-12/2020-3 od 14. travnja 2021.).

22. Pri tome se ističe, da je pravni učinak ugovora o doživotnom uzdržavanju upravo takav da imovina primatelja uzdržavanja obuhvaćena ugovorom ne ulazi u ostavinsku masu primatelja uzdržavanja, odnosno takvim ugovorom se i nužni nasljednici lišavaju nužnog dijela koji bi im pripao po zakonu da nema ugovora.

23. Ne može se stoga tuženoj predbaciti ponašanje koje bi bilo protivno pravnom poretku i moralu, jer je za očekivati i u skladu je sa pravnim poretkom i moralom, da će tuženica u slučaju sklapanja ugovora steći određenu imovinu. Ugovorom o doživotnom uzdržavanju davatelji uzdržavanja upravo sklapaju s svrhom da steknu imovinu primatelja uzdržavanja, koja je predmet ugovora. Ta namjera ugovaratelja, odnosno očekivani cilj, nije protivan prisilnim propisima ili moralu u smislu članka 322. ZOO-a.

24. Iz svega navedenog i sud smatra da su raspravljene sve okolnosti i da pri tome nije utvrđena niti jedna okolnost, koja bi dala osnovu za zaključak da davateljica uzdržavanja nije imali namjeru voditi brigu o sada pok. PJ i pomagati mu, niti su utvrđene okolnosti na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je jedina pobuda tužene kod sklapanja ugovora bila lišiti tužitelja nasljedstva, niti da bi takva pobuda bitno utjecala na odluku primatelja uzdržavanja da sklope ugovor, pa je tužbeni zahtjev odbijen i odlučeno je kao u izreci presude.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a.

25.1. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to: za sastav odgovora na tužbu, sastav podneska od 21.11.2025., zastupanje na ročištima od 16.01.2025., 13.05.2025., 13.11.2025., 20.11.2025. i 25.11.2025. po 100 bodova, ukupno 700bodova, pomnoženo sa 2,00 eura koliko iznosi vrijednost boda daje 1.400,00 eura, uvećano za 25% na ime PDV-a ukupno daje 1.750,00 eura, pa je odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 30. prosinca 2025. godine

S U T K I NJ A

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika