Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: K-71/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Mili Kragić, uz sudjelovanje Ernele Dilber kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆE, zbog kaznenog djela iz čl. 331. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.) po optužnici Općinskog državnog odvjetništva Splitu broj: KO-DO-68/2022 od nakon javno održane rasprave 14. travnja 2025., 9. lipnja 2025., 8. rujna 2025., 1. i 23. prosinca 2025., u nazočnosti okrivljenog i njegovog branitelja odvjetnika Maria Vukovića, te Antona Hefera - zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Splitu, a presude javno objavljene u izočnosti stranaka 30. prosinca 2025. donio je, objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09., 80/11., 91/11.,– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje u tekstu: ZKP/08.) stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-71/22 kojim je okrivljeni ĆE proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 331. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018. i 126/2019.; dalje: KZ/11.).

Okrivljeni ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. LE i ŠE djevojački Ć, rođen **.**.1971. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, vozač, oženjen, otac dvoje djece, pismen, sa završenom srednjom stručnom spremom, vojsku služio u Subotici 1991., bez čina, srednjeg imovnog stanja, vlasnik kuće na prebivališnoj adresi, zaposlen, neosuđivan, drugi kazneni postupak se ne vodi, brani se sa slobode, k r i v  j e

I. što je dana 12. studenog 2021., oko 9,00 sati, u Krivodolu, pomoćnoj prostoriji uz kuću na adresi [adresa] u kojoj stanuje njegova obitelj, iako svjestan da građanima to nije dozvoljeno bez ovlaštenja i protivno odredbama članka 8. stavak 1. točka 1. u svezi članka 7. stavak 1. točka 1. Zakon o nabavi i posjedovanju oružja građana ("Narodne novine" broj: 94/18, 42/20) držao jedan jednokratni lako prenosivi protutenkovski raketni bacač M80, 64 mm, tzv."zolja", tvorničkog serijskog broja [serijski broj], u čemu je zatečen po policijskim službenicima

II. dakle, neovlašteno posjedovao vatreno oružje čije je posjedovanje građanima zabranjeno,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari – opisano i kažnjivo po članku 331. stavak. 1. Kaznenog zakona KZ/11.,

III. Okrivljeni ĆE na temelju odredbe čl. 331. st. 1. KZ/11. se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora 1 (jedna) godina.

IV. Na temelju odredbe čl. 56. KZ/11. okrivljenom ĆE se izriče

uvjetna osuda

te kazna zatvora 1 (jedna) godina se neće izvršiti, ako okrivljeni u vremenu provjeravanja 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju čl. 331. st. 7. KZ/11. od okrivljenog ĆE trajno se oduzima: jedan jednokratni lako prenosivi protutenkovski raketni bacač M80, što je od okrivljenog privremeno oduzeto potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Službe organiziranog kriminaliteta od 12. studenog 2021., a što će se nakon pravomoćnosti presude predati kriminalističkom muzeju.

VI. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08. dužan je okrivljeni ĆE platiti trošak kaznenog postupka u iznosu 250,00 e (dvjesto pedeset eura) na ime paušalne svote, u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, podiglo je pred ovim sudom uvodno označenu optužnicu, protiv okrivljenog ĆE, zbog kaznenog djela iz čl. 331. st. 1. KZ/11., s prijedlogom za izdavanje kaznenog naloga, čemu je sud udovoljio i presudom poslovni broj: K-71/2022 od 1. rujna 2022. izdao predloženi kazneni nalog. Protiv kaznenog naloga okrivljeni je podnio prigovor, zbog čega je spis dostavljen optužnom vijeću koje je potvrdilo optužnicu, rješenjem Kov-750/2022 od 3. veljače 2022. Zastupnik optužbe izmijenio je činjenični opis kaznenog djela na raspravi od 23. prosinca 2025. (list 97 spisa).

2. Očitujući se o osnovanosti optužnice i izmijenjene optužnice, okrivljeni ĆE je negirao izvršenje kaznenog djela. Imajući u vidu ovakav stav o optužnici, izvodili su se dokazi.

3. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci ZE i VE. Pregledani su i pročitani potvrda Policijske uprave splitsko dalmatinske, Službe organiziranog kriminaliteta o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja: [serijski broj] 12. studenog 2021. (list 3 spisa), zapisnik Policijske uprave splitsko dalmatinske, Službe organiziranog kriminaliteta broj 511-12-11-10935/2021 od 12. studenog 2021. (list 5 spisa), ostavinski spis poslovni broj: O-4093/2015 iza smrti pok. LE i ostavinski spis Općinskog suda u Splitu, poslovni broj O-278/95 iza smrti pok. OE. Pregledane su i pročitane potvrda odjela za prekršajne evidencije u (spisu list 92), te uvjerenje odjela za kaznene evidencije u (spisu list 94). Na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljeni. Naime, u tijeku postupka okrivljeni je ispitan na raspravi održanoj 8. rujna 2025., nakon čega je sud odlučio dopuniti dokazni postupak ispitivanjem svjedokinje VE i čitanjem ostavinskih spisa iza smrti pok. LE i pok. OE., zbog čega je okrivljeni ponovno ispitan na raspravi od 23. prosinca 2025., s time da je u obranama odgovarao na pitanja svojeg branitelja.

4. U iskazu na raspravi od 8. rujna 2025. okrivljeni ĆE je naveo tog 12. studenog 2021. u [adresa], ispred kuće na adresi [adresa], su došli policijski službenici radi izvršenja naloga o pretrazi stana kojeg koristi JE. U kući na toj adresi ni on, ni njegova obitelj ne stanuju. Policijski službenici su te prigode bili kojih 3 sata oko kuće, a vidjevši da tu tako dugo stoje, prišao im je i pitao što se zbiva. Netko od njih mu je kazao da se treba izvršiti pretraga ove kuće kao doma kojeg koristi JE. Jedan od policijskih službenika ga je upitao ima li oružje ili kakve druge predmete koje građanima nije dozvoljeno posjedovati i da ga može njima predati, a on je otišao u dimnu "kužinu" u sastavu ove kuće odakle je policijskim službenicima predao ovaj lako prenosivi protutenkovski raketni bacač M 80. Ova kuća je vlasništvo njegovog pokojnog oca, za ovo oružje nije znao da se nalazi u ovoj dimnoj kužini, nego je shvativši da će se vršiti pretraga kuće i znajući da je pokojni otac bio lovac i imao oružja posumnjao da bi se u kući moglo naći oružje, zbog čega je pretražio ovu kužinu, našao ovaj raketni bacač i predao ga je policijskim službenicima. Nije doista znao za ovaj raketni bacač, ni da je u kužni dok ga nije pronašao. U ovoj kući, kako je naveo, me stanuje ni on ni njegova obitelj i nije je ni koristio. S obitelji stanuje na adresi [adresa].

4. 1. U iskazu na raspravi od 23. prosinca 2025. okrivljeni se branio kao u iskazu od 8. rujna 2025.

4. 2. U odnosu na osobne prilike okrivljeni je naveo da stanuje u kući koju je naslijedio iza smrti svoje pok. tete OE i to je kuća na njegovoj prebivališnoj adresi. Zaposlen je i ostvaruje plaću oko 2.000,00 eura mjesečno. Živi sam, a sukladno dogovoru sa suprugom plaća za djecu sve što im treba, ne zna iznos, jer ovisi o njihovim potrebama.

4. 3. Potom je pročitan i pregledan zapisnik Policijske uprave splitsko dalmatinske, Službe organiziranog kriminaliteta o ispitivanju osumnjičenika ĆE te je reproducirana audio video snimka ispitivanja od 22. studenog 2021. (list 8-12 spisa).

4. 4. U iskazu u policiji po čl. 208. a ZKP/08. okrivljeni ĆE je naveo da je ručni bacač našao u kući koja pripada njegovom pokojnom ocu i da je mislio predati oružje, ali da nije stigao. Na upit branitelja okrivljeni na naveo da je "Zolja" pripadala ocu. Našao ju je to jutro kada je čuo da će policija imati pretres. Mislio je da se nalazi u kući jer je otac imao problema s lovačkim naoružanjem, prijetio je i oduzeta mu je lovačka puška, koju je on predao. "Zolja" je bila u dimnoj kužini i ne smatra se krivim jer ovo oružje nije bilo na njegovom kućnom broju, jer živi na broju 41.

5. Uvažavajući izvedene dokaze i obranu okrivljenog ĆE nije sporno vrijeme i mjesto događaja, ni da je predmetne prigode iz pomoćne prostorije uz kuću na adresi [adresa] okrivljeni predao policijskim službenicima jedan jednokratni lako prenosivi protutenkovski raketni bacač M80, 64 mm, tzv."zolja", tvorničkog serijskog broja [serijski broj]. To okrivljeni ne osporava, a dodatno proizlazi iz iskaza svjedoka ZE, potvrde Policijske uprave splitsko dalmatinske, Službe organiziranog kriminaliteta o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja: [serijski broj] 12. studenog 2021. (list 3 spisa), zapisnika Policijske uprave splitsko dalmatinske, Službe organiziranog kriminaliteta broj 511-12-11-10935/2021 od 12. studenog 2021. (list 5 spisa) te dijelom iz iskaza svjedokinje VE.

6. Kao sporno, trebalo je utvrditi je li u mjestu događaja stanuje okrivljenikova obitelji i je li okrivljeni posjednik vatrenog oružja iz izreke.

7. Svjedok ZE u iskazu je naveo da je ime ĆE vezuje sa svojim postupanjem policijskog službenika od prije četiri godine. Sjeća se to je bilo u vrijeme pandemije bolesti Covid 19, a kao policijski službenik uz kolege ČE i GE trebao je izvršiti pretragu doma i drugih prostorija koje koristi JE u mjestu [adresa], u [adresa] na temelju naloga Županijskog suda u Splitu. Dolaskom na tu adresu utvrdili su da je jedna ženska osoba u samoizolaciji, što su provjerom kod Nastavnog zavoda za javno zdravstvo i potvrdili. Dok se čekala daljnja uputa kako postupiti iz te kuće je izišao ĆE, koji se predstavio kao ĆE i kojemu je kazao da bi se trebala izvršiti pretraga kuće iz koje je izišao i pitao ga je ima li on što za izručiti, na što je ĆE otišao do jedne pomoćne prostorije ove kuće odakle je izručio jednu zolju, odnosno raketni bacač, što je uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od njega i oduzeo. Svjedoku je predočena potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 3 spisa) a on je naveo kako je upravo ovom ispravom od okrivljenog oduzeo ovaj ručni bacač, kako se u istom navodi, a na ovoj potvrdi prepoznaje svoj vlastoručni potpis i broj značke.

7. 1. Na upit branitelja okrivljenog, svjedok je odgovorio kako pretragu kuće po nalogu nisu izvršili, jer se utvrdilo da je u njoj ženska osoba nad kojom je određena mjera samoizolacije.

8. Svjedokinja VE je kći okrivljenog ĆE. Njen otac već godinama živi u odvojenom domaćinstvu u odnosu na ostale članove obitelji, odnosno nju, majku i brata i stanuje na adresi [adresa], ne zna broj, no četrdeset i neki je broj. Na adresi [adresa] je kuća njenog brata IE, a naslijedio ju je iza smrti djeda pok. LE. Ne zna i nije joj poznato je li brat vlasnik za cijelo ove kuće, a ako nije, ne zna tko bi još bio njen suvlasnik. Nije joj poznato ni na koji način je pokojni djed stekao vlasništvo ove kuće. Ne zna tko je OE pok. LE. Ova kuća u kojoj stanuje sastoji se od 4 sobe, tavana, kuhinje s blagovaonicom, te WC-a s kupaonicom. U sklopu ove kuće se nalaze i dvije pomoćne građevine-kuće, koje predstavljaju svojevrsnu ostavu, no njih ne koriste to misli da ih ne koriste braća tj. brat i polubrat i majka i doista ne zna što se u njima nalazi. Poznato joj je da su 12. studenoga 2021. ispred kuće došli policijski službenici jer su tražili njenog polubrata CE, no kako ja tog dana bila zaražena virusom COVID 19 i bila je u samoizolaciji, tako u kuću policajci nisu mogli ući i nisu ušli. S policijskim službenikom razgovarala je preko zatvorenih vrata, a policijski službenik joj je saopćio zbog čega žele ući u kuću. Htjeli su je pretražiti. Što se dalje dešavalo ispred kuće, doista ne zna, jer je bila u svojoj sobi i nije pratila što se zbiva. Kada je kazala da otac živi u odvojenom domaćinstvu to pojašnjava okolnošću što su se otac i moja majka OE razdvojili još dok je bila mala djevojčica, pa su brat IE, majka i ona živjeli i nastavili živjeti u ovoj kući u [adresa], a otac je otišao živjeti sam u drugu kuću gdje i sada živi sam. Kada je kazala da ove pomoćne kuće ne koriste ona i drugi ukućani to je doista istina, no zna da ih je koristio pok. djed i u njih je odlagao svoje stvari i alat. Njen otac ne koristi kuću u kojoj ona stanuje, ni njene pomoćne prostorije. Ove pomoćne prostorije su zaključane. Njihov ključ se nalazi u kući u mjestu gdje se odlažu ostali ključevi. Otac slobodno dolazi k njima u kuću u posjet, no u njoj ne spava, niti se duže zadržava, a svoj posjet najavi.

8. 1. Na upit zastupnika optužbe svjedokinja je odgovorila kako ne zna koliko je udaljena kuća u kojoj stanuje nje otac u odnosu na onu u kojoj ona stanuje. No, između njihovih kuća se nalaze i kuće drugih obitelji, barem tri kuće. Dok se otac i majka nisu razdvojili svi zajedno su živjeli u kući na adresi [adresa]. i zajedno su živjeli do djedove smrti. Nakon djedove smrti, roditelji su se razdvojili. Ne zna je li otac uzimao ključ od ovih pomoćnih prostorija i u njih ulazio. No, ključ se nalazi u kući i otac zna gdje se odlaže i dostupan je svima, pa i njemu. Otac je bio sudionik Domovinskog rata u nekom kraćem periodu, ne zna točno kada i koliko.

8. 2. Na upit branitelja svjedokinja je odgovorila da joj je poznato da je ove prigode kada su bili policijski službenici pronađeno oružje. To nije vidjela nego joj je to rekao netko od ukućana. Ne zna čije je to oružje, pretpostavlja da je pok. djeda, s obzirom da je bio sudionik Domovinskog rata.

9. Iskaze svjedoka ZE i VE, sud je ocijenio istinitim i prihvaća ih. Svjedok ZE je policijski službenik koji je u mjestu događa inicijalno postupao radi izvršenja dokazne radnje pretrage stana treće osobe (CE) i koji je svoja saznanja o zbivanjima toga dana i postupanju okrivljenog iznio detaljno i sigurno. Njegov iskaz u skladu je i sa dokazima ispravom (list 3-5 spisa) što dodatno ukazuje na istinitost iskaza. Uostalom, u postupku i nije sporno da je inkriminirane prigode okrivljeni predao policijskim službenicima vatreno oružje iz izreke presude. Svjedokinja VE je okrivljenikova kći i u iskazu je detaljno je opisala obiteljske odnose, a s obzirom i na navode o odnosu svojih roditelja, njen iskaz sud ocjenjuje i iskrenim. Iako svjedokinja nema neposredna saznanja da se u mjestu događaja nalazilo predmetno oružje, njen iskaz je važan u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje tko stanuje u kući iz činjeničnog opisa i kako se njome koristi okrivljeni. Iskazi svjedoka ZE i VE u dijelu su i međusobno suglasni (svjedok navodi da je razgovarao s ženskom osobom iz kuće, a svjedokinja potvrđuje razgovor s policijskim službenikom i da je ženska osoba bila zaražena bolešću covid 19 i u samoizolaciji, što i potvrđuje svjedokinja), što dodatno ukazuje na istinitost njihovih iskaza.

10. Ostavinski spis Općinskog suda u Imotskomu O-278/95, svjedoči o provedenom ostavinskom postupku iza smrti pok. HE pok. LE. Rješenjem o nasljeđivanju poslovni tog suda, broj: O-278/1995 od 30. rujna 1997. utvrđena je njena ostavinska imovina i njenim nasljednikom za nekretnine u k. o. [katastarska općina] je proglašen ĆE, njen nećak, ovdje okrivljeni. Ostavinski spis Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskomu, broj: O-4093/2015, svjedoči o provedenom ostavinskom postupku iza smrti pok. LE. Rješenjem o nasljeđivanju tog suda, poslovni broj: O-4093/2015. od 16. studenoga 2015. utvrđena je njegova ostavinska imovina i nasljednici. U izreci pod točkom I. 1) tog rješenja o nasljeđivanju kojom je utvrđena ostavinska imovina u pogledu nekretnina se između ostalog navodi da bi ostavitelj bio suvlasnik ½ dijela nekretnine koju u naravi predstavlja obiteljska kuća i dvorište u [adresa], a da je druga polovica te nekretnine pripadala sad pok. OE pok. LE, koju je naslijedio sin ostavitelja ĆE. Iz navedenog bi proizlazilo da je okrivljeni kao nasljednik OE naslijedio ½ dijela kuće i dvorišta na adresi [adresa].

11. Dokazi ispravom koji su pročitani tijekom dokaznog postupka cijenjeni su vjerodostojnom i prihvaćeni su kao istiniti, obzirom stranke nisu imali primjedbe na iste, niti je njihova vjerodostojnost ičim dovedena u pitanje.

12. Uvažavajući činjenicu da okrivljenikova prijavljena adresa prebivališta [adresa], a uvažavajući navode okrivljenikove kćeri - svjedokinje VE koja na adresi [adresa], prebiva uz ostale članove obitelji (okrivljenikovu suprugu i sina) sud je utvrdio da na adresi iz činjeničnog opisa stanuje okrivljenikova obitelj. To ujedno demantira njegovu obranu pred sudom da članovi njegove obitelji stanuju na njegovoj prebivališnoj adresi. Okrivljeni ne stanuje u kući iz činjeničnog opisa, dok bi prema pročitanim rješenjima o nasljeđivanju on bio suvlasnik za ½ dijela te kuće, u kojoj je i stanovao do očeve smrti (preminuo **.**.2015.) i razdvajanja od supruge (proizlazi iz iskaza svjedokinje VE). No, neovisno o činjenici vlasništva ove kuće, prema iskazu svjedokinje VE okrivljeni u tu kuću dolazi u posjete, što je i logično, jer u njoj stanuju njegova djeca (i supruga). Svjedokinja je izričita da stanari kuće iz činjeničkog opisa ne koriste dvije pomoćne prostorije u sklopu te kuće i da se one ključaju, a okrivljeni da ima pristup tim ključevima. Inkriminirane prigode, prema navodima svjedoka ZE okrivljeni je izišao iz kuće iz činjeničnog opisa. Svjedok mu je saopćio razlog postupanja policijskih službenika i okrivljenog je upitao je li ima što za izručiti, a okrivljeni je iz pomoćne prostorije te kuće izručio predmetno oružje, kojeg je svjedok kao policijski službenik od njega i oduzeo. U obrani pred policijskim službenikom od 22. studenoga 2021. u dijelu kada nesmetano iznosi izlaganje okrivljeni za oružje navodi da je "to mislio predati ali da nije stigao". Takav navod (neovisno što je u kasnijem izlaganju na upit branitelja naveo da je to jutro pronašao oružje, a posumnjao na njegovo postojanje zbog očevog hobija (lovac)) govori da je okrivljeni itekako znao što se nalazi u ovoj prostoriji. Da je tome tako govori i okolnost što je okrivljeni na upit policijskog službenika o predmetima kojima građanima nije dozvoljeno posjedovati otišao u prostoriju gdje je bilo oružje i predao ga. Prema iskazu svjedokinje VE postoje dvije pomoćne prostorije, a indikativno je da je okrivljeni otišao baš u onu gdje je bilo oružje. Stoga njegova kasnija obrana (od 22. studenoga 2021. kada je odgovarao na pitanja branitelja i pred sudom) da je slučajno našao predmetno oružje nije logična, a ni uvjerljiva. Ako nije bio posjednik oružja, zašto je na upit policijskog službenika o izručenju predmeta uopće otišao u prostoriju gdje se nalazilo oružje i predao ga?! Okrivljeni je očito znao za oružje i gdje se nalazi, a s obzirom da ostali stanari ove kuće nisu koristili pomoćne prostorije kuće i u njih nisu ulazili, sud je zaključio da je okrivljeni znao za oružje i gdje se nalazi i da je njegov posjednik. Postupanje okrivljenika se ne može podvesti pod dragovoljnu predaju oružja, bez sankcija (u sklopu akcije MUP RH "Manje oružja – manje tragedija" koja traje od 2007., opće poznato i medijski izvještavano) jer je okrivljenik znao za oružje, a predao ga je policijskim službenicima po saznanju da će izvršiti pretragu kuće, svjestan da će ga u tom slučaju i pronaći. U ovakvom postupanju okrivljenika ostvarena su sva obilježja kaznenog djela za koje se tereti, zbog čega ga je sud proglasio krivim. To ujedno znači da se ne prihvaća njegova obrana kojom ukazuje da je oružje pripadalo njegovom pok. ocu i da ga je slučajno našao, a takvom obranom želio je otkloniti svoju kaznenu odgovornost.

13. Stoga, okrivljeni ĆE opisanim ponašanjem iz izreke ostvario je zakonska obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11. kako je to činjenično i pravno opisano u izreci presude, zbog čega je i proglašen krivim.

14. Prema okrivljenom sud je primijenio KZ/11., koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, ocijenivši da kasnije izmjene i dopune Kaznenog zakona objavljene u "Narodnim novinama" broj: 114/22., 114/23. i 36/24., nisu blaže za počinitelja.

15. Što se tiče subjektivnog odnosa okrivljenog prema počinjenom kaznenom, sud smatra da je djelo počinio s izravnom namjerom prvog stupnja (čl. 28. st. 2. KZ/11.). Okrivljeni je svjestan svoje radnje, svjestan je i posljedice, svjestan je visokog rizika ostvarenja i želi to ostvarenje. Okrivljeni je bio svjestan da je posjedovao vatreno oružje čije je posjedovanje građanima zabranjeno i to postupanje je htio kao takvo i kao svoje i poduzima ga. Riječ je o vatrenom oružju oružju koje sukladno čl. 8. st. 1. t. 1. u svezi članka 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana ("Narodne novine", broj: 94/18. i 42/20., dalje u tekstu; Zakona) građanima nije dozvoljeno držati u posjedu.

16. Ubrojivost okrivljenog ĆE u vrijeme počinjenja djela, ni tijekom vođenja postupka, nije dovedena u pitanje, niti su izvedeni dokazi koji bi isključivali njegovu krivnju. Okrivljenik je bio svjestan protupravnosti svog ponašanja, svjestan da su njegova djela zabranjena, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Dakle, okrivljenik je kriv za počinjenje predmetnog kaznenog djela.

17. Odlučujući o sankciji koja bi bila odgovarajuća kaznenopravnoj odgovornosti i ličnosti okrivljenika, sud je vodio računa o sljedećim okolnostima. Okrivljenik je kazneno djelo počinio s najvišim stupnjem krivnje. Za procjenu stupnja krivnje odlučan je opseg i doseg namjere (izravna namjera I. ili II. stupnja ili neizravna namjera), stupanj ubrojivosti (puna ubrojivost ili smanjena ubrojivost u određenom opsegu) te svijest o protupravnosti. Okrivljenik je ovdje postupao s izravnom namjerom, ubrojiv je i svjestan protupravnosti. Svjestan je da je njegovo djelo zabranjeno, da se svojom radnjom sukobljava sa pravom i čini nešto pravno zabranjeno. Motiv ili pobuda iz kojih je djelo počinjena je posjedovanje takvog predmeta. Ponašanje okrivljenog pri tome ne prelazi ponašanje koje je potrebno za ostvarenje obilježja ovog djela.

18. Okrivljeni ĆE nije kazneno osuđivan, niti je prekršajno kažnjavan, što proizlazi iz uvjerenja iz kaznene evidencije i potvrde odjela za prekršajne evidencije. Otac je dvoje djece i sudionik je Domovinskog rata. Navedeno su olakotne okolnosti.

19. Otegotnih okolnosti kod okrivljenog ĆE sud nije pronašao.

20. Zakonski okvir predviđene kazne, stupanj krivnje i jačina ugrožavanja zaštićenog dobra određuju nužnost izricanja kazne radi ispunjenja svrhe kažnjavanja. Kazna, naime, mora biti takva da utječe na okrivljenika, ali i na sve ostale da ne čine kaznena djela, da se okrivljenik, a i svi ostali ubuduće ponašaju sukladno zakonu. Ona mora utjecati na svijest okrivljenika, ali i svih ostalih da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanja počinitelja pravedno. Neosuđivanost u kaznenom postupku i prekršajna nekažnjavanost ukazuju da je predmetno protupravno postupanje eksces okrivljenikovog inače urednog život. S obzirom na navedene okolnosti, sud smatra da se svrha kažnjavanja može ostvariti bez izvršenja kazne zatvora. Stoga je sud okrivljenog za kaznenog djelo iz čl. 331. st. 1. KZ/11. osudio na kaznu zatvora 1 godina i na temelju čl. 56. KZ/11. izrekao mu uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja 2 godine, koja kazna je primjerena svim okolnostima djela i osobnosti okrivljenog i kojom će se postići svrha kažnjavanja.

21. Zakonska obaveza je oduzimanje vatrenog oružja, streljiva i njihovih sastavnih dijelova. Stoga je, na temelju odredbe čl. 331. st. 7. KZ/11. od okrivljenog ĆE trajno oduzet jedan jednokratni lako prenosivi protutenkovski raketni bacač M80, koji je od njega privremeno oduzeto potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko dalmatinske, Službe organiziranog kriminaliteta od 12. studenog 2021., a što će se nakon pravomoćnosti presude predati kriminalističkom muzeju.

22. Uvažavajući da je sud u ovom predmetu donio presudu, na temelju odredbe čl. 544. st. 1. ZKP/08. izvan snage je stavljen kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-71/2022-2 od 1. rujna 2022. kojim je okrivljeni ĆE proglašen krivim zbog kaznenog djela iz 331. st. 1. KZ/11., kako se u izreci i navodi.

23. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč 6. ZKP/08., pa je okrivljeni ĆE dužan u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, platiti trošak kaznenog postupka paušalne svote u iznosu 250,00 eura. Ocjena je suda da je navedeni iznos troška odmjeren sukladno obiteljskim i materijalnim prilikama okrivljenika, duljini, trajanju i složenosti postupka i da će ga okrivljenik koji je zaposlen moći podmiriti, a da time ne ugrozi svoje uzdržavanje i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

U Splitu, 30. prosinca 2025.

S U D A C:

Mila Kragić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pisano, u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- Općinskom državnom odvjetništvu Split

- okrivljeniku

- branitelju odvjetniku Mariju Vukoviću

- u spis