Poslovni broj: UsI-3005/2024-19
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
R J E Š E N J E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje Nene Čulić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja pod 1) IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2) ŠA iz [adresa], generala Đoka Popovića 1213, Beograd, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3) MA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po opunomoćenici Gabrijeli Banić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ulica Republike Austrije 20, Zagreb, OIB: 95093210687, radi šutnje uprave, dana 30. prosinca 2025. godine
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužba.
Obrazloženje
1.Tužiteljice ŠA, IA i MA podnijele su Upravnom sudu u Zagrebu dana 23. ožujka 2022. tužbu radi šutnje uprave, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, zbog toga što tuženik nije odlučio o njihovom zahtjevu za otkup stana površine 59,33m2 na adresi [adresa], a koji stan je koristio njihov pravni prednik ŽA, temeljem Odluke o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine 78/21). Ističu kako su dana 21. siječnja 2022. podnijele i žalbu temeljem odredbe čl. 119. Zakona o općem upravnom postupku zbog nedonošenja upravnog akta, a o kojoj žalbi nije do podnošenja tužbe odlučeno. Tužiteljice traže od suda da donese presudu kojom će tuženiku naložiti da u roku od 60 dana odredi postupanje i odlučivanje po podnesenom zahtjevu za otkup stana.
2. Postupajući po navedenoj tužbi, ovaj sud kojemu je spis dostavljen nakon što se Upravni sud u Zagrebu oglasio mjesno nenadležnim, je rješenjem od 29. lipnja 2022. odbacio tužbu držeći da se u konkretnom slučaju ne radi o donošenju odluke iz područja upravnog prava, jer se postupak prodaje stanova temeljem Odluke o prodaji stanova u vlasništvu RH ne provodi u upravnom postupku, već se u konkretnom slučaju sklapaju ugovori o kupoprodaji koji su regulirani odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Visokog upravnog suda RH Usž-4162/22 od 12. siječnja 2023. Protiv rješenja Visokog upravnog suda tužiteljice su podnijele ustavnu tužbu, te je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom U-III-1618/2023 od 12. studenog 2024. ukinuo rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-4162/2022 i rješenje Upravnog suda u Splitu UsI-728/22 od 29. lipnja 2022. i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak navodeći kako okolnost da Odlukom 78/21 nije propisan način ostvarivanja pravne zaštite ne može biti tumačena na način da ovlaštenicima na kupnju državnog stana bude onemogućeno korištenje učinkovite pravne zaštite jer bi na taj način bilo dovedeno u pitanje načelo pravne sigurnosti kao sustavnog dijela načela vladavine prava. Ustavni sud ocjenjuje kako činjenica da je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku 78/21 na temelju ovlasti da raspolaže imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, sama po sebi ne određuje kao neupravnu pravnu narav postupanja nadležnih državnih tijela u postupku pokrenutom za ostvarivanje tog prava, niti otklanja Ustavom i Konvencijom zajamčeno pravo na sudsku zaštitu ovlaštenika na kupnju stanova u državnom vlasništvu. Nastavno, Ustavni sud utvrđuje da obrazloženjima rješenja sudova nisu izneseni obrazloženi i dostatni razlozi iz kojih bi bilo moguće utvrditi jesu li upravi sudovi u konkretnom slučaju primijenili metodu teleološkog tumačenja odluke 78/21 radi ostvarivanja prava na sud ovlaštenika na kupnju državnog stana, te radi eventualnog usmjeravanja na drugi raspoloživi put učinkovite pravne zaštite. Ustavni sud ocjenjuje da u okolnostima konkretnog slučaja stajalište upravnih sudova, prema kojem ostvarivanje prava na kupnju državnog stana nije upravna stvar (jer se radi o aktu raspolaganja državnom imovinom) i stoga ne uživa upravnosudsku zaštitu, dovodi u pitanje načelo vladavine prava, te je osporenim rješenjima povrijeđena sama bit prava na sud kao sastavnog dijela prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. st.1. ustava i čl. 6. st.1 Konvencije.
3. U ponovnom postupku provedenom nakon odluke Ustavnog suda te u skladu s pravnim stajalištem sadržanim u toj odluci, sud je ponovo razmotrio zahtjev tužiteljica, te utvrdio da tužba tužiteljica nije dopuštena.
4. Odredbom članka 3. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/2021; u daljnjem tekstu: ZUS- a) propisano je da je predmet upravnog spora: 1. ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek; 2. ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek; 3. ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu; 4. ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora.
4. Prema članku 22. stavku 2. ZUS-a tužbom se može zahtijevati 1. poništavanje ili oglašivanje ništavom pojedinačne odluke, 2. donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku, 3. postupanje koje je tuženik sukladno propisima ili pojedinačnoj odluci obvezan izvršiti, 4. oglašivanje ništetnim upravnog ugovora ili izvršavanje obveze iz upravnog ugovora.
5. Prema članku 30. stavak 1. točka 7. ZUS-a sud će rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi, između ostalog, da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
6. Prema članku 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09, u daljnjem tekstu: ZUP-a) upravnom stvari smatra se svaka stvar u kojoj je javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnom interesu fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno pravo, a i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.
7. Dakle, da bi se neka pravna stvar mogla smatrati upravnom, potrebno je da ju rješava javnopravno tijelo, da je rješava u upravnom postupku, da rješava o pojedinačnim pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke osobe ili pravne osobe ili drugih stranaka te da se to radi neposredno primjenjujući propise i druge opće akte iz određenog upravnog područja.
8. U konkretnom slučaju, tužiteljice su, temeljem Odluke o prodaji stanova u vlasništvu RH (Narodne novine 78/21), podnijele zahtjev za otkup stana u [adresa], u prizemlju, stana broj 1, površine 59,33m2, kojega je njihov prednik imao u posjedu temeljem suglasnosti za privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana na području posebne državne skrbi, koju suglasnost je izdalo Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, Uprave za područja posebne državne skrbi od 3. prosinca 2008. godine, a o kojom zahtjevu tuženik nije odlučio u rokovima iz članka 101. ZUP-a, što prema tužiteljima predstavlja šutnju uprave zaštitu protiv koje traže tužbom.
9. Prije svega valja reći, kako Odluka o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine 78/21) definira uvjete, rokove, kriterije za prodaju stanova u svom vlasništvu, određuje ovlaštenike prava na otkup, te po svom sadržaju nedvojbeno predstavlja razradu prava države kao vlasnika da raspolaže svojim nekretninama u konkretnom slučaju, stanovima. Postupak prodaje stanova u vlasništvu Republike Hrvatske najmoprimcu započinje podnošenjem zahtjeva, a završava odlukom o zahtjevu i sklapanjem ugovora o kupoprodaju u slučaju pozitivne odluke, a koji ugovor je obveznopravni ugovor, a ne upravni ugovor s obzirom da mu ne prethodi upravni akt da bi se smatrao upravnim ugovorom.
10. Stoga, po ocjeni ovog suda postupanje po zahtjevu tužiteljica ne predstavlja postupanje javnopravnog tijela iz područja upravnog prava koji bi mogao biti predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu.
11. Sudska zaštita je u ovom predmetu, a povodom zahtjeva tužiteljica za otkupom stana, osigurana izvan upravnog spora, u postupku pred redovnim sudom. Naime, odredbom čl. 34. st.1. točkom 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj : 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23) propisano je kako općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima iz najamnih, zakupnih i stambenih odnosa.
12. Obzirom na činjenicu da odluka o prodaji stana koji je u vlasništvu Republike Hrvatske, nema karakter upravnog akta, to ne može ni doći do šutnje uprave na koju se u tužbi pozivaju tužiteljice u slučaju da tuženik ne donese takvu odluke.
13. Osim toga, a kako to proizlazi iz spisa predmeta kojeg je uz odgovor na tužbu dostavio tuženik, tužiteljice su iskoristile svoje pravo na pristup sudu jer je pravomoćnom odlukom Općinskog suda u Gospiću Ps-8/2019 od 9. prosinca 2020. odbijen njihov tužbeni zahtjev kojim su tražili da se tuženiku Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje naloži sklapanje ugovora o najmu stanu stana [adresa], iz razloga što njihovi prednici nisu imali svojstvo najmoprimca, pa ga nisu mogle steći ni tužiteljice.
14. Kod ovakvog stanja stvari, zaključak je suda kako ne postoje pretpostavke za vođenje ovog upravnog spora pa je na temelju odredbe članka 30. stavka 1. točke 7.
ZUS-a valjalo riješiti kao u izreci.
U Splitu 30. prosinca 2025.
S U T K I NJ A
Ana Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 30. st. 2. ZUS-a).
DNA: - opun. tužitelja,
- tuženiku,
- u spis.