Republika Hrvatska
Općinski sud u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: P-458/2019-44
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Dragi Parag kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Sonji Dušić-Poljak, odvjetnici iz Koprivnice, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d. Radnička cesta 50 a, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupana po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane dana 18. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave i uručenja odluke dana 30. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, temeljem Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP),
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 7. Ugovora o kreditu br. 9012273091 od 08. veljače 2007. g. sklopljenog između tužiteljice ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, a koja glasi “Kredit u iznosu od 80.000,00 CHF i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju se u 360 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora”.
II. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 4 Ugovora o kreditu br. 9012273091, od 08. veljače 2007. g. sklopljenog između tužiteljice ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, vezano uz kamatnu stopu iz čl. 4. Ugovora koja iznosi 4,35 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.
III. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 da tužiteljici ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati novčani iznos od 4.919,80 € sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava
za razdoblje od 01. siječnja 2008. g. do 31. srpnja 2015. g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 %-tnih poena,
za razdoblje od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g., po stopi koja se plaća na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 %-tna poena, koju kamatu utvrđuje HNB,
te za razdoblje od 01. siječnja 2023. g. do 29. prosinca 2023. g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na svaki pojedinačni novčani iznos kako slijedi:
na iznos 240,79 EUR, od 30. studeni 2011. g. do plateža
na iznos 157,77 EUR, od 31. prosinac 2011. g. do plateža
na iznos 157,93 EUR, od 31. siječanj 2012. g. do plateža
na iznos 61,48 EUR, od 29. veljača 2012. g. do plateža
na iznos 158,61 EUR, od 31. ožujak 2012. g. do plateža
na iznos 23,15 EUR, od 30. travanj 2012. g. do plateža
na iznos 23,59 EUR, od 31. svibanj 2012. g. do plateža
na iznos 284,89 EUR, od 30. lipanj 2012. g. do plateža
na iznos 129,79 EUR, od 31. srpanj 2012. g. do plateža
na iznos 86,24 EUR, od 31. listopad 2012. g. do plateža
na iznos 22,82 EUR, od 30. studeni 2012. g. do plateža
na iznos 24,15 EUR, od 31. prosinac 2012. g. do plateža
na iznos 486,62 EUR, od 31. siječanj 2013. g. do plateža
na iznos 112,84 EUR, od 28. veljača 2013. g. do plateža
na iznos 171,00 EUR, od 31. ožujak 2013. g. do plateža
na iznos 158,32 EUR, od 30. travanj 2013. g. do plateža
na iznos 91,75 EUR, od 31. svibanj 2013. g. do plateža
na iznos 158,85 EUR, od 30. lipanj 2013. g. do plateža
na iznos 157,75 EUR, od 31. srpanj 2013. g. do plateža
na iznos 42,43 EUR, od 30. rujan 2013. g. do plateža
na iznos 289,31 EUR, od 31. listopad 2013. g. do plateža
na iznos 25,59 EUR, od 30. studeni 2013. g. do plateža
na iznos 92,04 EUR, od 31. prosinac 2013. g. do plateža
na iznos 92,30 EUR, od 31. siječanj 2014. g. do plateža
na iznos 132,66 EUR, od 28. veljača 2014. g. do plateža
na iznos 20,74 EUR, od 31. ožujak 2014. g. do plateža
na iznos 158,63 EUR, od 30. travanj 2014. g. do plateža
na iznos 158,21 EUR, od 31. svibanj 2014. g. do plateža
na iznos 137,16 EUR, od 31. srpanj 2014. g. do plateža
na iznos 158,53 EUR, od 31. kolovoz 2014. g. do plateža
na iznos 157,81 EUR, od 30. rujan 2014. g. do plateža
na iznos 159,26 EUR, od 31. listopad 2014. g. do plateža
na iznos 159,25 EUR, od 30. studeni 2014. g. do plateža
na iznos 142,68 EUR, od 31. prosinac 2014. g. do plateža
na iznos 89,54 EUR, od 31. siječanj 2015. g. do plateža
na iznos 36,21 EUR, od 31. kolovoz 2015. g. do plateža
na iznos 159,11 EUR, od 30. rujan 2015. g. do plateža sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
IV. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.666,46 EUR.
V. Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju u visini od:
3.592,72 eur (preplata utvrđena čl.5 Dodatka Ugovoru o kreditu) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 1.12.2015. do namirenja po stopi zakonske zatezne kamate koja je do 31.12.2022 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.1.2023 do 30.12.2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (u ostalim odnosima), a od 31.12.2023 do namirenja stopa zateznih kamata određena je za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine ta referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja koji je tužitelju priznat i za koji iznos je umanjen njegov dug temeljem Dodatka Ugovora o kreditu koji je sastavni dio Ugovora o kreditu.
VI. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 1.325,92 EUR ovog sudskog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom na trošak koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dana presuđenja tj. od 30. prosinca 2025. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužiteljica ĆZ (dalje: tužitelj) u tužbi navodi kako je dana 08. veljače 2007. godine s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu br.: 9012273091, na temelju kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 80.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Člankom 4. Ugovora o kreditu ugovorena je kamatna stopa u visini od 4,35% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. U pogledu predmetnog ugovora, tužitelj smatra kako je istim povrijeđeno njegovo pravo kao potrošača, i to u dijelu članaka 7. budući da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene odredbe koje se odnose na ugovorenu valutu švicarskog franka, uz koju je vezana glavnica te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno jednostrano mijenjanje kamatne stope, čime je omogućena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Takvo ponašanje tuženika prilikom sklapanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo je nepoštenu poslovnu praksu a samim tim takva nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Visina kamatne stope je možda tužitelju kao potrošaču bila uočljiva ali nije nikako bila razumljiva što je u protivnosti s načelom savjesnosti i poštenja. Tuženik je tijekom ugovornog odnosa više puta jednostrano mijenjao visinu kamatne stope sukladno svojim odlukama bez da se o tome pojedinačno pregovaralo već je tužitelju o promjeni samo dostavljao pismenu obavijest bez da je tražio bilo kakvu njegovu suglasnost, a pri tome je kamatna stopa povećana nekoliko puta. Dalje, tužitelj navodi da je i ugovaranje valutne klauzule na strogo formuliranom ugovoru također nepoštena budući da je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u pravnom poslu između tužitelja i tuženika, tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima koji su bitni za donošenje valjane odluke, koja se temelji na potpunim obavijestima za vrijeme pregovora. Posljedica izostanka potpunog informiranja tužitelja ogleda se u neravnoteži u pravima i obvezama ugovornih strana te u činjenici da je valutnu klauzulu tuženik ugovorio i koristio protivno zakonom predviđenoj svrsi, kako bi se zaštitio od gubitka vrijednosti novca, dakle bila je isključivo zaštitna klauzula za tuženika. U konkretnom slučaju, za vrijeme otplatnog perioda spornog ugovora, švicarski franak je aprecirao, što se odrazilo na tečaj kune u odnosu na franak. Banka je, kao trgovac, u konkretnom pravnom poslu raspolagala informacijama o mogućim rizicima vezivanja obveze uz tečaj CHF, dok tužitelj, nastupajući s pozicije potrošača, nije imao mogućnosti niti kapaciteta uvidjeti potencijalne rizike i posljedice koje bi proistekle iz istog. Naprotiv, banka je sporni „kreditni proizvod“ s valutnom klauzulom vezanom uz CHF prezentirala kao povoljniji, pa je tužitelj, postupajući s povjerenjem prema kreditoru, prihvatio prezentirane činjenice kao točne. Pritom, tuženik nije transparentno prikazao ni izračune kamatnih stopa u kreditima vezanim za valutu u EUR, stoga tužitelj nije imao na raspolaganju sve informacije na temelju kojih bi mogao procijeniti koji je kredit povoljniji, pa je tako pristao na valutnu klauzulu, koja se kasnije pokazala rizičnijom. Tužitelj dodaje kako je tuženik svoje kredite prikazao kao gotove, unaprijed pripremljene, čime nije ostavljao mogućnost pregovora o pojedinačnim odredbama. Dužnost tuženika bila je da tužitelju, u pisanom obliku izloži sve informacije potrebne za donošenje informirane odluke, pružiti odgovarajuća objašnjenja koja bi mu omogućila procjenu odgovara li predloženi ugovor njegovim potrebama i financijskoj situaciji te pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koji bi mogli nastati za tužitelja. Tužitelj zaključuje kako propustom tuženika da postupa u skladu sa zakonskim obvezama, u trenutku sklapanja Ugovora nije raspolagao potrebnim informacijama za donošenje odluke te da je primjena valutne klauzule u CHF, u trenutku kad nije bilo značajnijeg pada platežne moći kune, nepoštena i nedopuštena, pa je tuženiku omogućila stjecanje ne pripadajuće dobiti korištenjem aprecijacije CHF u odnosu na EUR. Tužitelj dalje ističe kako je u kolektivnom sporu tužitelja POTROŠAČ – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv 8 banaka, između ostalog i tužitelja, Trgovački sud u Zagrebu Presudom poslovni broj P-1401- 2012 od 4.srpnja 201.g. presudio kako su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući upravo na način kako to tvrdi tuženik, a presuda je postala pravomoćna nakon Presude i Rješenja Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 od 4.srpnja 2013.g. i Presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14.lipnja 2018. odnosi i na Ugovornu odredbu kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF.
1.1. U odnosu na ugovorenu kamatnu stopu, tužitelj napominje:
1.2. Predmetni Ugovor o kreditu broj: 9012273091, također je sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale. Kako su svi ugovori kreditora, ovdje tuženika, sastavljeni na istim obrascima za sve korisnike kredita i nitko od korisnika kredita nije imao mogućnosti ugovoriti bilo što osim gotovog bankarskog “proizvoda”, to ni tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njegov sadržaj. Prilikom zaključenja Ugovora, tužitelju ni na koji način nije bilo predočeno ili dano do znanja na koji način se kamatna stopa mijenja, već samo da se ista mijenja odlukom banke. Zbog navedenog nedostatka pojedinačnog pregovaranja, odredba čl. 4. predmetnog Ugovora o kreditu, o promjenjivoj kamatnoj stopi, protivna je odredbi čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (N.N.79/07, 125/07 i 79/09) koji je bio na snazi u vrijeme njegova izvršavanja.
1.3. Navodi da posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe, njezina je ništavost sukladno čl. 102. citiranog Zakona o zaštiti potrošača, a što je potvrđeno i presudama Trgovačkog suda u Zagrebu u kolektivnom sporu.
1.4. Poziva se na odredbu čl. 270. Zakona o obveznim odnosima prema kojem je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva. i čl. 272. ZOO-a kojim je propisano je da je činidba odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da je odredi.
1.5. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa je tužitelju povećavana nekoliko puta i to u vrijeme kada je vrijednost švicarskog franka rasla, što je rezultiralo značajnim porastom mjesečnog anuiteta.
1.6. Tužiteljica napominje da ugovaranje valutne klauzule je dopušteno čl. 22. Zakona o obveznim odnosima, u dijelu zakona koji razrađuje načelo monetarnog nominalizma izraženo u čl. 21. a, a koji određuje da je dužnik dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi.
1.7. Na sporni pravni posao primjenjuje se i Zakon o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora te se poziva na odredbe čl. 96 – 102. ZZP-a koje određuju pojmove nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima.
1.8. Odredbom čl. 98. ZZP-a određeno je da se prilikom ocjene je li neka odredba poštena, uzima u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe. Također je čl. 102. istog Zakona propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
1.9. Sud Europske unije je zauzeo stav da ako je ništetna valuta kredita – da je u tom slučaju ništetan i sam ugovor o kreditu. O nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima postoji Direktiva EU-93/13, od 05. travnja 1993. g.
1.10. Prema stajalištu tužitelja, banka kao trgovac je u konkretnom pravnom poslu raspolagala informacijama o mogućim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF, dok s druge strane, tužitelj kao potrošač nije imao mogućnosti niti kapaciteta da uvidi sve moguće rizike niti posljedice koje bi iz istog proistekle. Naprotiv, prilikom ugovaranja predmetnog pravnog posla, banka je sporni “kreditni proizvod” sa valutnom klauzulom u CHF prikazala kao povoljniji, a što je tužitelj u dobroj vjeri, zbog nedovoljne informiranosti i neznanja, prihvatio. Također je važno naglasiti da je kreditor svoje “kreditne proizvode” prikazao kao gotove, unaprijed pripremljene proizvode i nije ostavio mogućnost da se pregovara o pojedinačnim ugovornim odredbama. Tužitelj smatra da je primjena valutne klauzule u švicarskom franku u trenutku u kojem nije bilo značajnijeg pada platežne moći kune, nepoštena i nedopuštena, jer je kreditoru omogućila stjecanje nepripadajuće dobiti korištenjem aprecijacije franka u odnosu na euro, dakle protivno svrsi zbog koje je valutna klauzula zakonom predviđena, te o kojoj mogućnosti tužitelj nije bio unaprijed upozoren niti informiran. Stjecanje ekstra profita do kojeg je kreditor došao kombinacijom valutne klauzule u švicarskom franku te promjenjive kamatne stope koja je ugovorena protivno zakonu da bi tijekom otplatnog perioda i bez provjerljivih parametara isključivo rasla, nije dopušteno u potrošačkim kreditima.
1.11. Dana 20. siječnja 2016. g., ugovorne strane sklopile su Dodatak Ugovoru o kreditu, odnosno ugovor o konverziji kojim su promijenile pojedine odredbe iz osnovnog ugovora i to valutu kredita, kamatnu stopu i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita.
1.12. Prema izračunu konverzije proizlazi da neotplaćena glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. iznosi 42.527,99 EUR, a pretplata iznosi 3.446,03 EUR, odnosno 26.319,05 kn i da će se pretplata koristiti za namirenje budućih anuiteta.
1.13. Konverzija se zapravo odnosi na pretvaranje jednog pravnog stanja u drugo, u potpunosti ili djelomice i ona je moguća u situacijama u kojima ništetni pravni posao udovoljava uvjetima nekog valjanog pravnog posla te će tada među strankama vrijediti taj drugi, konvertirani, pravni posao ako je to u skladu s ciljem stranaka.
1.14. Nadalje tužitelj tvrdi kako je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Rješenju poslovni broj Rev-2868/2018 od dana 12.veljače utvrđeno kako Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da konverzijom nije doveden u svoju početnu situaciju.
1.15. Prema izračunu tužitelja prema ništetnim odredbama Ugovora, a nakon konverzije, pretplatio je iznos od 46.624,18 kn, koji iznos je tuženik stekao bez osnove.
1.16. Radi svega navedenog predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da posebno se naglašava da je tužitelj namiren i restituiran prilikom konverzije. Tužitelj je sklapajući ovdje predmetni Ugovor bio jednako informiran o svim uvjetima kreditiranja kao da uzima kredit i danas, te je predmetni ugovor sukladno ZID ZPK konvertirao, prihvatio Izvod otvorenih stavaka i otplatni plan, te je namiren preplatom kako je utvrđeno Dodatka ugovoru. Tužitelj je sklopio Dodatak ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija, a koji je potvrđen od strane javnog bilježnika (dalje: Dodatak ugovoru) radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) (dalje ZIDZPK). Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku vođenom pod brojem Gos- 1/2019-36 Rješenjem od 04.03.2020 godine odgovorio na postavljeno pitanje da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
2.1. Prema tome Sporazum o konverziji odnosno konkretno odredbe Dodatka ugovoru o kreditu valjan je i ima pravne učinke među strankama ovog postupka.
2.2. Iz obrazloženja naprijed navedene odluke i to u uvodnom dijelu obrazloženja, jasno je ponovljen cilj donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je bio jednokratna mjera u vidu konverzije, a u cilju uspostavljanja ravnoteže i otklanjanja bilo kakove nepoštene prakse.
2.3. Navedenim je zakonom jasno određen način provedbe konverzije i propisan je izračun konverzije u članku 19 b, a način izračuna u članku 19 c, te je određena i obveza objave kalkulatora sukladno članku 19 c.
2.4. S izračunom konverzije kreditna je institucija bila dužna dostaviti i pregled stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina, odnosno izvod otvorenih stavaka svakog pojedinačnog klijenata na dan 30.09.2015.
2.5. Nastavno se ističe da je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske u svojem Rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4.4.2017 godine te je u svojoj odluci istaka kako navedeni zakon ima legitimni cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprečavanja nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprečavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedene mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera.
2.6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju je poseban zakon (lex specialis) u odnosu na Zakon o obveznim odnosima.
2.7. Radi se o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca.
2.8. Tuženik napominje da korisnici kredita u CHF koji su svoje obveze konvertirali sukladno ZPK-u obveze s naslova Ugovora o kreditu u EUR nemaju pravni interes za vođenje postupka usmjerenog na povrat činjenice plaćanja s naslova eventualno ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.
2.9. Direktiva 93/13 EEZ Vijeća od 05.04.1993.g. jasno propisuje iznimke od primjene Općih pretpostavki za ništetnost (nepoštenost) i to na način da se ne može raditi o nepoštenim ugovornim odredbama ako je njihov sadržaj preuzet iz pozitivnih propisa, a što se konkretno dogodilo prilikom sklapanja Dodatka ugovoru, odnosno prihvatom konverzije od strane tužitelja.
2.10. Donošenjem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju došlo je do uspostavljanja ravnoteže interesa između ugovornih strana te je zakonskom intervencijom zakonodavac potpuno otklonio potrebu da se osobama koje su bile ovlaštene tužiti tuženika s osnove odredaba članka 138.a. ZZP-a pruži sudska zaštita i u pogledu njihove restitucije. Intervencija zakonodavca odnosila se i na valutu i na visinu kamatne stope i to za period od samog zaključenja ugovora, a ista je regulirana odredbama članka 19.b i 19.c Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje u tekstu ZIDZPK). Postupkom konverzije i sklapanjem Dodatka ugovoru obuhvaćene su sve otplate (kamate i glavnica) učinjene do 30.09.2015. godine odnosno do sklapanja Dodatka ugovoru.
2.11. Ugovor o kreditu u CHF u cijelosti se mijenja u ugovor o kreditu u EUR na način kao da je i bio sklopljen u EUR (a ne u CHF) stoga ugovorne strane ne mogu na temelju prijašnjeg ugovora u CHF jedna od druge bilo što potraživati.
2.12. Navedenim Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju određen je i način vraćanja odnosno izračuna konverzije i to člankom 19.c. Kamate i glavnica koje su plaćene preračunate su u kamate i glavnicu plaćenu u EUR po tečaju koji je vjerovnik primjenjivao na dan uplate na kredite iste vrste i uplate u EUR.
2.13. Prihvatom ponude banke od strane potrošača prestaje postojati ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF kao da ga nikada nije niti bilo, a nastaje novi ugovor s valutnom klauzulom u EUR kao da je od samog početka bio takav (s valutnom klauzulom u EUR).
2.14. Obzirom da su stranke sporazumno Dodatkom ugovoru o kreditu razriješile svoj odnos i to na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije (koji na transparentan način prikazuje metodologiju obračuna), to je sukladno Glavi VII. Zakona o obveznim odnosima došlo do prestanka obveze po osnovnom ugovoru i to sukladno članku 160. ZOO-a jer je obveza prestala suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, da se pravomoćne presude na kojima tužitelj temelji svoje zahtjeve VTSRH, Pž-7129/13 od 13.6.2014 i Pž-6632/17 od 14.6.2018 odnose isključivo na ugovore o kreditu u CHF proizlazi da te presude nemaju nikakove učinke na nove (konvertirane) ugovore u kojima vrijednost obveze u kunama nije vezana uz CHF već uz EUR.
2.15. U odgovoru na tužbu navodi između ostalog valutna klauzula zakonom dopuštena i jasno određena pravna kategorija koja je utemeljena na kogentnoj normi te nikako ne može biti proglašena ništetnom kako to tužitelj pogrešno zaključuje, niti konkretni pravni posao može biti ništetan samo zbog toga što je ugovorena valutna klauzula, a niti može biti proglašena ništetnom neka od odredbi konkretnog ugovora zbog ugovaranja valutne klauzule;
- je volja ugovornih strana jasno i nesumnjivo određena govorom o kreditu i njegovim dodatkom te nema zakonske osnove da se ista tumači,
- ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, pa je očito kako odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije niti ne može biti ništetna;
- u konkretnom slučaju, volja ugovornih strana je bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu i nije ostavljen prostor za primjenu drugačije kamatne stope (fiksne);
2.16. Tuženik je istakao prigovor zastare.
2.17. Radi svega navedenog tuženik se protivi tužbi tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.
3. U svrhu dokaza pročitana je tužba, Ugovor o kredit br. 9012273091 od 08.02.2007. godine, sudska praksa, saslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja, provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje, odgovor na tužbu, podnesci stranaka, obadvije na adresi tuženika, podružnica Varaždin, prvi otplatni plan, knjigovodstvena kartica sa specifikacijom o uplatama i kamatnim stopama, tečajnim razlikama, dodatak Ugovora, otplatni plan, prigovor radi prebijanja, rješenje P- 458/2019-12 od 02.05.2022., rješenje ovoga suda P-458/2019 od 31.01.2024., saslušana je sudska vještakinja, dopunsko vještačenje.
4. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; - dalje u tekstu: ZPP), stoga je presuđeno kao u izreci presude.
5. Rješenjem Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-458/2019-12 od 2. svibnja 2022. određen je prekid postupka i rješenjem ovoga suda posl. br. P-458/2019-14 od 31. siječnja 2024. određen je nastavak postupka.
6. Nesporno je da su stranke dana 08. veljače 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj 9012273091 temeljem kojega je tuženik kao kreditor odobrio i isplatio tužitelju kao korisniku kredita, kredit u iznosu od 80.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita (list 11- 15), sa ugovorenom kamatom u visini 4,35% godišnje, promjenjiva sukladno Odluci kreditora (čl. 4.), sa rokom otplate na rok od 360 mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF važeće tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora ( čl. 7.).
7. Nesporno je da su stranke zaključile Dodatak Ugovora o kreditu br. 9012273091 od 20. siječnja 2021. godine, Ugovor o kreditu br. 9012273091 od 08. veljače 2007. godine, temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015), kojom su izvršile konverziju kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR.
8. Tužitelj kao potrošač imao je pravo izbora hoće ili neće izabrati konverziju kredita dok je banka imala zakonsku obvezu sklapanja novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu radi provođenja konverzije kredita iz valute CHF u EUR ako potrošač tako odluči.
9. Prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO) Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
10. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, pa do 6. kolovoza 2007. bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/2003, dalje ZZP/03), koji je također sadržavao odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Tako je odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.
11. Odredbom čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 96/03 dalje ZZP.) određuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju ili njegovoj poslovnoj aktivnosti.
12. Sud je zaključio da su tužitelj kao fizička osoba i tuženik, zaključili potrošački Ugovor, a koji je tužitelj realizirala za rješavanje stambenog pitanja dok tuženik nije dokazao niti priložio dokaze koji bi govorili suprotno.
12.1. Ova utvrđenja nedvojbeno proizlaze iz iskaza tužitelja koji navodi da je realizirao kredit za izgradnju stambenog objekta – kuću u kojoj i u vrijeme davanja svoga iskaza dana 17. listopada 2024. živi. Navodi da se u izgrađenoj kući nije se obavljala nikakva poslovna djelatnost niti je ista dana u zakup – najam. Iz Ugovora o kreditu broj 9012273091 od 08. veljače 2007. godine u čl. 2. upisana je namjena kredita – za izgradnju i dovršenje stambenog objekta. Korisnik kredita obvezuje se sredstva kredita koristiti za Ugovorenu namjenu. Banka zadržava pravo kontroliranja namjenskog korištenja kredita.
13. Iz iskaza tužitelja prolazi da prije nije bila klijent tuženika već je bio njezin suprug. Da u to vrijeme su bili najpovoljniji krediti u CHF te da nije bila nagovorena od djelatnika banke da realizira kredit u CHF. Navodi da se prije informirala vezano za realizaciju kredita i da su u to vrijeme svi dizali u CHF jer se smatralo da je to stabilna valuta. Od strane zaposlenika banke nije joj rečeno o mogućem riziku vezano za valutnu klauzulu, a kredit je realizirala visina kamate da je bila nešto niža u odnosu na druge valute. Kredit joj se činio povoljno i sigurno. Početna rata bila je prihvatljiva, a kasnije je došlo do povećanja rata. Sklopljen je Dodatak Ugovora o konverziji sve iz razloga jer je mislila da kada se sklopi konverzija da će tada i rate biti stabilne. Sklapanjem konverzije sjeća se da se sve nekako stabiliziralo. Sud utvrđuje da je kredit otplaćen.
14. Tuženik je odustao od saslušanja svjedokinja, osobnog bakara tužitelja FZ i JZ pismenim podneskom od 23. travnja 2025. godine.
15. Ovaj su prihvaća iskaz tužitelja da nije primio odgovarajuće obavijesti o naravi i rizicima kao i o posljedicama osporenih Ugovornih odredbi, te da takve odredbe o Ugovoru su u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja.
15.1. Nesporno je da je predmetni Ugovor o kreditu tipski ugovor univerzalne šprance, te je postojao rizik promjenjive kamatne stope koja je ugovorena predmetnim Ugovorom o kreditu, a koja se mijenjala jednostranom odlukom banke, te se o istoj nije pojedinačno pregovaralo jer se radilo o odredbama koje je unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njegov sadržaj, pogotovo jer se radi o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 4. Ugovora, koji je tužitelj potpisao na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, pri čemu nije imao mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu ugovora.
15.2. Slijedom navedenog, zaključak je suda da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u članku 4. Ugovora o kreditu, neodređena, a samim time i nepoštena jer se o istoj nije pregovaralo niti se moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru. Položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji' s obzirom da je tuženik raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu nije bilo prezentirano i u odnosu na isto nije imao stručno znanje, slijedom čega je tuženik u Ugovor stavio navedenu odredbu, na koju tužitelj nije mogao utjecati.
15.3. U odnosu na navode tužitelja o ništetnoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula izražena u CHF, zaključak je suda kako je i valutna klauzula CHF nepoštena i kao takva ništetna, pa je stoga osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se i ova odredba čl. 7. Ugovora utvrdi kao ništetna jer je nesporno tuženik raspolagao informacijama i mogućim rizicima o kojima je trebao informirati tužitelja sve kako bi tužitelju bilo omogućeno da procjeni je li predloženi Ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji, što je tuženik u obvezi prema Zakonu o kreditnim institucijama. Međutim, sud smatra da tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije raspolagao sa svim informacijama koje su bile potrebne kako bi donio informiranu odluku, a kao i prethodne odredbe, ove odredbe Ugovora su također pisane na obrascu koji je unaprijed pripremljen i na koje tužitelj nije mogao imati utjecaja, pa su ništetne.
15.4. Ovaj sud utvrđuje da su sporne odredbe Ugovora o kreditu od 08. veljače 2007. godine, u dijelu čl. 4., čl. 7. u odnosu na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu ništetni u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i st. 2., čl. 84. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03 i dr. dalje ZZP) te čl. 322. st. u vezi čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/25 i dr. dalje ZOO) s toga je odlučeno kao u točki I. i II. izreke presude.
16. Tuženik je stavio prigovor da je u odnosu na sve iznose koji su predmet tužbenog zahtjeva nastupila zastara.
17. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. ,Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015., pravomoćno je utvrđeno da je tuženik zaključujući ugovore o kreditima koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, te da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o promjeni o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (06. lipnja 2019.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 12. lipnja 2019., nije nastupio zastarni rok od pet godina jer je tužba podnesena prije isteka petogodišnjeg roka iz članka 225. ZOO.
18. I prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u Odluci broj: Rev- 2245/17-2 od 20. ožujka 2018., u smislu odredbe čl. 241. ZOO/2005 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 12. lipnja 2014., zbog čega zastara nije nastupila). Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO/2005). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007 – dalje: ZZP/07) propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/2005 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Sud uzimajući u obzir ovakvo stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije prihvatio prigovor zastare tuženika. U odnosu na valutnu klauzulu dana 17. rujna 2019. objavljena je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom revizije banaka u predmetu povodom kolektivne tužbe udruge Potrošač i konačno je utvrđeno da je i valutna klauzula CHF nepoštena i kao takva ništetna, pa stoga niti u ovom slučaju nije nastupila zastara potraživanja za iznose tražbine u dijelu do podnošenja tužbe.
19. Odredba čl. 502.c ZPP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502. a st. 1. ZPP-a.
20. Cijeneći navedeno, u odnosu na prigovor tuženika glede činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita, na koju je tužitelj pristao, pa tuženik nalazi da je takvim postupanjem nastao novi ugovorni odnos koji isključuje mogućnost provođenja kontrole nepoštenosti prvotnih ugovornih odredbi, sud smatra kako takvo stajalište tuženika nije pravilno. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio je na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a isto tako takav stav tuženika suprotan je standardima zaštite potrošača ustanovljenim u okviru jurisprudencije Europskog suda jer iz navedenog postupka proizlazi kako je sud u predmetu C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207, raspravljao ne istovjetnu, ali činjenično sličnu situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti sa odredbama čl. 6. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te je jasno i nedvosmisleno ukazao kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može imati učinak na smanjenje zaštite zajamčene potrošačima (par. 43. predmetne odluke). Radi navedenog sporazum je u konverziji koji su sklopljeni u skladu sa ZID ZPK valjani su i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli izraženoj u CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi.
21. Iz navedenog se zaključuje da je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanja je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i da činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi već ista zahtijeva utvrđenje i odgovor na pitanje je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama.
22. Ukoliko to nije slučaj, tada tužitelj mora imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji joj pripada. Prema stavu ovog suda potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19. c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 (Aneks), nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u slučaju da se utvrdi da postoji razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19. c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom.
23. Sud je na okolnost preplaćenih kamata koje su se povećavale, ali i smanjivale tijekom otplate kredita te promjene valutne klauzule za cijeli vremenski period otplate kredita proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za ekonomiju, financije i računovodstvo ČZ iz [adresa].
23.1. Vještakinja u nalazu i mišljenju navodi da je Ugovor o kreditu broj: 9012273091 od 08. veljače 2007. (u daljnjem tekstu Ugovor) da je Privredna banka d.d. odobrila korisniku kredita ĆZ kredit po slijedećim uvjetima. Iznos kredita 80.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, redovna kamatna stopa: 4,35% godišnje promjenjiva sukladno Odluci kreditora, način otplate 360 mjesečnih anuiteta. Otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima, a utvrđen je periodički iznos koji plaća korisnik kredita, a sastoji se od dva dijela: otplatne kvote ( dio kojim se otplaćuje glavnica kredita), i redovnih kamata za izračun anuiteta nužni su slijedeći parametri; iznos glavnice koji se mora vratiti, vremensko razdoblje ukamaćivanja ( jednako vremenskom razdoblju dospijeća anuiteta, broj dospijeća kamatna stopa). U nalazu vještak navodi da uvidom u obračun konverzije nalazom je utvrđeno da je kredit isplaćen dana 06. veljače 2007. po tečaju koji je iznosio 4,520017 kn za jedan CHF. Isplaćeni iznos kredita u kunama iznosio je 361.601,36 kuna. Prvi anuitet dospio je na naplatu 31. ožujka 2007. a svaki idući u razmaku od mjesec dana s dospijećem zadnjeg dana u mjesecu.
23.2. Kredit je konvertiran u valutu EUR i u konverziji utvrđen višak uplata u iznosu od 3.592,72 EUR. Obračun se radi do 30. rujna 2015. godine.
23.3. U zaključku vještakinja navodi da je Tužitelj je tuženoj zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita (umanjeno za iznos priznat u konverziji kredita iz valute CHF u valutu EUR) u razdoblju od početka otplate kredita do 30.09.2015. godine više platio 4.919,80 EUR. Detaljan izračun prezentiran je u tabelama 1 i 2 nalaza.
24. Tužitelj pismenim podneskom od 23. siječnja 2025. navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje s obzirom da je tužiteljica prvotnom tužbom utužila novčani iznos od 49.624,18 kn/6.586,26 €, to ista sada usklađuje svoj tužbeni zahtjev sukladno Nalazu i mišljenju knjigovodstvene vještakinje od 31. prosinca 2024. godine, na način da povlači dio tužbenog zahtjeva za iznos od 1.666,46 €, a ostaje kod tužbenog zahtjeva u odnosu na glavnični iznos od 4.919,80 €, te je sredila tužbeni zahtjev.
25. Tuženik je u podnesku od 03. veljače 2025. prigovorio je nalazu i mišljenju sudskog vještaka u cijelosti.
28. Sudska vještakinja očitovala se pismenim podneskom od 01. listopada 2025. godine u kojoj navodi da ne ulazeći u pravnu narav spora, navodi da izračun koji je postavljen vještaku zadatkom suda nije ni u kakvoj vezi s ZID ZPK/15, jer je njime propisana konverzija kredita iz valute CHF u valutu EUR koju je proveo tuženik, a od vještaka se ovdje traži izračun po početnoj kamatnoj stopi i tečaju CHF naspram HRK na dan isplate kredita. Obračun zatezne kamate izvršen je uz primjenu čl. 172 ZOO.
28.1. Tuženik je konverziju (CHF-EUR) s financijsko-računovodstvenog gledišta računski izvršio u skladu sa odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15)
• Glavnica kredita je pretvorena u valutu EUR po tečaju na dan isplate kredita
• Utvrđen je novi otplatni plan (od početka otplate) u valuti EUR uz primjenu promjenjivih kamatnih stopa
• Sve uplate tužitelja su preračunate u valutu EUR po tečaju na dan uplate
• Izvršena je usporedba uplata tužitelja u valuti EUR s novoutvrđenim otplatnim planom u valuti EUR
• Izračunate su razlike više/manje plaćeno u valuti EUR
• U poslovnim knjigama banka je provela odgovarajuća knjiženja i od dana sklapanja dodatka ugovoru kredit u svojim poslovnim knjigama vodi kao kredit odobren u valuti EUR
28.2. Nadalje navodi da preplata priznata u konverziji kredita iz valute CHF u valutu EUR je uzeta u obzir. Izračun koji je postavljen vještaku zadatkom suda nije ni u kakvoj vezi s ZID ZPK/15 (to nije konverzija EUR-CHF), jer je njime propisana konverzija kredita iz valute CHF u valutu EUR koju je proveo tuženik. Od vještaka se ovdje traži izračun po početnoj kamatnoj stopi (ne promjenjivim kamatnim stopama) i tečaju CHF naspram HRK (ne EUR) na dan isplate kredita. Obračun zatezne kamate izvršen je uz primjenu čl. 172 ZOO.
28.3. Zadatkom suda postavljeno je korištenje početne kamatne stope za izračun, vještak se stoga ne upušta u druge izračune i analize.
28.4. Izračun koji je postavljen vještaku zadatkom suda nije ni u kakvoj vezi s ZID ZPK/15 (to nije konverzija EUR-CHF), jer je njime propisana konverzija kredita iz valute CHF u valutu EUR koju je proveo tuženik. Od vještaka se ovdje traži izračun po početnoj kamatnoj stopi (ne promjenjivim kamatnim stopama) i tečaju CHF naspram HRK (ne EUR) na dan isplate kredita. S financijsko računovodstvenog gledišta radi se o dva potpuno različita izračuna. Na ostale prigovore pravne naravi navela je da se ne može očitovati.
29. Tuženik ponovno ističe da je vještak obračunavao zakonske kamate iako zadatak to nije bio vještaku da se u konkretnom slučaju primjenjuje ZID ZPK / 15 te da nema mjesta primjeni čl. 172. i 172. ZOO-a.
30. Sudska vještakinja na održanom ročištu dana 27. listopada 2025. ostala je u cijelosti kod nalaza od 31. prosinca 2025. te kod očitovanja na podnesak tuženika od 01. listopada 2025. te navodi da u odnosu na podnesak tuženika od 20. listopada 2025. tuženik ne daje konkretne primjedbe na matematički izračun već osporava korištenu metodologiju u dijelu obračuna zatezne kamate utvrđene razlike više plaćenog iz nalaza.
31. Na pitanje da li je vještak prilikom izračuna razlike sa osnova valutne klauzule, a s obzirom na činjenicu da je vještak prilikom izračuna uzima u obzir anuitet isključuje utjecaj promjene kamatne stope odgovorila je da je zadatak bio obračunati više plaćeno i po osnovu promjene kamatne stope i po osnovi promjene tečaja CHF pa iz tog razloga utjecaj promjene kamatne stope u izračunu nije isključen.
32. Rješenjem ovoga suda pos. br. P-458/2019-37 od 10. studenog 2025. preotovoreno je ročište glavne rasprave od 27. listopada 2025. iz razloga što prilikom pisanja zadatka sudskom vještaku isti nije pozvan da se očituje na istaknuto prijebojno potraživanje tuženika u odgovoru na tužbu i tijekom postupka.
33. Sudska vještakinja dostavila je dopunu nalaza dana 25. studenog 2025. u kojoj navodi da tuženik u odgovoru na tužbu i posebno u podnesku od 30.4.2025. godine izjavljujem prijeboj u iznosu od 3.592,72 EUR a koji iznos se odnosi na preplatu koju je tuženik tužitelju priznao prilikom konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR.
33.1. U nalazu od 31.12.2024. godine u izračun je već uključen navedeni iznos, odnosno, već je izvršeno umanjenje za iznos od 3.592,72 EUR (prijeboj).
33.2. Isto je vidljivo u tabeli 2 Nalaza, kao i u točki a) zaključka Nalaza (cit.):
„Tužitelj je tuženoj zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita (umanjeno za iznos priznat u konverziji kredita iz valute CHF u valutu EUR) u razdoblju od početka otplate kredita do 30.09.2015. godine više platio 4.919,80 EUR.“
34. Tužitelj nije imao primjedbe na dopunski nalaz dok je tuženik istakao da ostaje kod svih do sada iznesenih navoda s obzirom da je vještak u najnovijem dodatku ostao kod nalaza i ponovi navode istoga.
35. Sud prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka, te obrazloženje povodom prigovora tuženika na nalaz.
36. Utvrđeno je, a što proizlazi iz nalaza vještakinje da je tuženik konverziju (CHF – EUR) s financijsko – računovodstvenog gledišta izvršio u skladu sa odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju NN 102/15.
36. Utvrđeno je da se tužitelj nije odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu
37. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR.
38. Ovaj sud utvrđuje da je konverzija napravljena zakonito i računski točno prema odredbama čl. 19.c, ZID ZPK i da ne postoje razlozi eventualne nevaljanosti Ugovora koji izviru iz Općeg obveznog uređenja.
Prilikom konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR utvrđene su preplate u odnosu na promjenu kamatne stope i promjenu tečaja, pri čemu vještakinja ističe da je provedenom konverzijom kredita tužitelj stavljen u položaj dužnika u valuti EUR s promjenjivom kamatnom stopom (ne dužnika u valuti HRK s nepromjenjivom kamatnom stopom).
39. U konkretnom slučaju je temeljem provedenog vještačenja jasno utvrđeno da konverzijom utvrđeni iznos pretplate ne predstavlja izravno obeštećenje tužitelja niti po jednoj utuženoj osnovi, već predstavlja obračunsku razliku koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR. Iz toga razloga, kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj jer je vještačenjem upravo utvrđeno da konverzijom taj učinak nije postignut, tj. da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama tužitelja i tuženika, odnosno nije nadoknađena šteta koju je tužitelj pretrpio primjenom nepoštenih ugovornih odredaba.
40. Sklapanjem sporazuma o konverziji tužitelj nije izgubio pravni interes jer ništetnost nastupa po samom Zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan Ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, a o čemu je dosada zauzeo stajalište i VSRH odlukama Rev-3868/2018-2 od 12. veljače 2019. i odlukom Rev-8/2018 od dana 26. svibnja 2020.
41. "Ovakvo pravo potrošača, kao korisnika kredita koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19C st. 1. točke 6 ZID ZPK/15 (Dodatak), da nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih Ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju a koji postojala razlika na štetu potrošača između ukupnih iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19C. ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove. " Pravno shvaćanje Županijskoga suda u Puli – Pola Gž-879/2024-2 od 24. rujna 2024. godine.
42. Po stajalištu suda tužitelj sklapanjem sporazuma o konverziji nije izgubio pravni interes jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane a o čemu je dosada zauzeo stajalište i Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukama Rev-3868/20918-2 od 12.veljače 2019.g. i odlukom broj Rev 18/2018-2 od dana 26.svibnja 2020.g.
43. S obzirom na sadržaj Dodatak Ugovora o kredit br. 9012273091 od 20. siječnja 2016. odredbe ZID ZPK te stajalište suda EU iznijeto u presudi C-118/2017 od 14. ožujka 2019. i C-452/2018 od 09. srpnja 2020. tužitelj osnovano ovom tužbom traži povrat pretplaćenih iznosa po osnovnom Ugovoru o kreditu s osnova promjenjive kamatne stope koju je tuženik mijenjao jednostranom odlukom te s osnova valutne klauzule u CHF.
44. S obzirom na utvrđeno i u skladu sa čl. 29. st. 2., čl. 323. st. 1. i čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) tuženik dužan tužitelju vratiti preplaćeni iznos zbog promjene tečaja i promjene kamata u iznosu od 4.919,80 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni novčani iznos prema članku 29. ZOO iz razloga jer je tuženik nepošten stjecatelj (čl. 1115. ZOO) jer je s obzirom na odredbu čl. 87. ZZP/03 već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što bude primio temeljem tako ugovorenih odredbi ne pripada. Stoga je odlučeno na način naveden u točki I. izreke presude.
45. Tuženik nakon što je zaprimio nalaz i mišljenje sudskog vještaka pismenim podneskom od 30. travnja 2025. godine, izjavio je i prigovor prijeboja / radi prijeboja i to u odnosu na već utvrđenu razliku i priznatu razliku u provedenoj konverziji te u odnosu na sve iznose kada je tečaj bio niži odnosno kamata niža od one koju kao usporednu određuje tužitelj te za iznos priznat dodatkom Ugovora o kreditu 3.592,72 EUR sa pripadajućim kamatama.
45.1. Tuženik je istakao u istome podnesku da ostaje kod istaknutih prigovora zastare, prijeboja iako osnove za isplatu nema.
46. Provedenim postupkom je utvrđeno da istaknuti prigovor prijeboja nije osnovan utvrđeno je da je u kolektivnom sporu tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita kao jača strana, a sklapajući Ugovore o kreditima s valutnom klauzulom koja je visinu obveze vezala uz CHF kao i Ugovore s promjenjivom kamatnom stopom, a koje su odredbe utvrđene nepoštenima i ništentia, prema tome tužitelj od tuženika nije primio ništa. U odnosu na iznos za koji tuženik traži prijeboj, pa radi toga tužitelj ne može biti u obvezi vratiti ono što nije primio. Ne postoji po mišljenju ovoga suda obveza tužitelja da bi tuženiku koji nije potrošač na temelju čl. 104. st. 1. ZOO-a i čl. 323 ZOO-a bio dužan nešto vratiti s toga je prigovor radi prijeboja odbije kao neosnovan.
47. Tužitelj pismenim podneskom od 22. siječnja 2025. godine kao što je već i navedeno povukao je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.666,46 EUR nakon što je provedeno financijsko vještačenje. Kako se tuženik protivio povlačenju sud je dobio tužitelja sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.666,46 EUR.
48. Stranke zatražile su naknadu parničnih troškova.
48.1. Trošak tužitelja utvrđen je prema vrijednosti predmeta spora (VPS 6.586,26 EUR), troškovniku predanom u spis, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a (NN 138/2023) i sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tbr. 7., 8., 9., i to za sastav tužbe (Tbr. 7.t.1.) u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu (Tbr. 9.t.2.) 22. listopada 2019. godine u iznosu od 100,00 EUR, podnesak (Tbr. 8.t.1.) od 21. listopada 2019. godine u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu (Tbr. 9.t.2.) 11. veljače 2020. godine u iznosu od 100,00 EUR, zastupanje na ročištu (Tbr. 9.t.1.) 12. srpnja 2024. godine u iznosu od 200,00€ EUR, zastupanje na ročištu (Tbr. 9.t.1.) 17. listopada 2024. godine u iznosu od 200,00 EUR, podnesak (Tbr. 8.t.1.) od 22. siječnja 2025. godine u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu (Tbr. 9.t.1.) 27. listopada 2025. godine u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu (Tbr. 9.t.1.) 17. prosinca 2025. godine u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu (Tbr. 9.t.3.) radi objave presude u iznosu od 100,00 EUR, ukupno 1.500,00 EUR, + PDV 25% 375,00 EUR, sveukupno 1.875,00 EUR.
49. O troškovima stranaka sud je odlučio temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužitelj u ovom postupku uspio je sa 74,74 %, dok je tuženik uspio u sporu sa 25,26 % ( 74,74 -25,26 = 49,48%).
50. S obzirom na razmjerni uspjeh tužitelja od 927,75 EUR tužitelju pripadaju i troškovi za vještačenje u iznosu od 398,17 EUR, sveukupno 1.325,92 EUR.
51. Na dosuđeni iznos troškova od 1.325,92 EUR tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana presuđenja tj. od 30. prosinca 2025. pa do isplate, u skladu s čl. 29. st. 2. i čl. 323. st.1. te čl. 1111. i 1115. ZOO-a, s pripadajućom zateznom kamatom, od dana plaćanja pojedinog iznosa. („ Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP).
52. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
Koprivnica, 30. prosinca 2025. godine.
Sutkinja:
Draga Parag
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
Dostaviti:
1. Odvjetnica Sonja Dušić Poljak, Koprivnica
2. Odvjetnica Maja Čuljak, Zagreb
