Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3050/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice VL, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenice VL, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II Policijske postaje Zagreb, od 16. ožujka 2025., Klasa: 211-07/25-1/3915, na sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća prigovor okrivljenice VL te se preinačava pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da se okrivljenici, na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, određuje obročna otplata izrečene novčane kazne od 660,00 eura (šestošezdeset eura), u 3 (tri) jednaka mjesečna obroka u iznosu od po 220,00 eura (dvjestodvadeset eura), s tim da prvi obrok dospijeva u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude, a svaki sljedeći dospijeva do 15. dana u narednom mjesecu, pa ukoliko okrivljenica u danim rokovima za obročno plaćanje izrečene novčane kazne plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. U preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu, odbija se kao neosnovan prigovor okrivljenice te se pobijani prekršajni nalog potvrđuje.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenica VL obvezna je naknaditi trošak prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II Policijske postaje Zagreb, od 16. ožujka 2025., Klasa: 211-07/25-1/3915, okrivljenica VL proglašena je krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura (šestošezdeset eura), zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.
2. Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.
3. Predmetnim prekršajnim nalogom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura (šezdesetšest eura i tridesetšest centa).
4. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenica je podnijela prigovor zbog odluke o kazni i izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja vozilom u trajanju od dva mjeseca, navodeći u bitnom da je svjesna protupravnosti svojeg neozbiljnog ponašanja, no da za obavljanje svakodnevnih poslova treba automobil. Istaknula je da radi na dvije osnovne škole, a da često tijekom dana mora ići u obje škole. Dodala je da ima veliku udaljenost od kuće do škole, a da se ne može pouzdati u javni prijevoz pa da joj je gotovo nemoguće stizati redovito na vrijeme u školu. Napomenula je da do sada nije kažnjavana, te da živi s majkom koja je u mirovini i bolesna, tako da mora ići i na operaciju pa da će je ona morati voziti na kontrole.
5. Okrivljenica predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
6. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove propisane člankom 237. stavkom 1. točkom 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredbi Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
7. Prigovor okrivljenice je djelomično osnovan.
8. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da na štetu okrivljenice nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je izdavatelj prekršajnog naloga okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 660,00 do 1990,00 eura, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura, predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj. Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenice predstavlja znatno ugrožavanje zaštićenog dobra te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to se opća svrha izricanja prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, naročito stoga što okrivljenica nije dokazala navode svojeg prigovora relevantnom dokumentacijom o svojim imovinskim i obiteljskim prilikama.
10. Međutim, cijeneći navode prigovora, ovaj sud nalazi, da je u konkretnom slučaju opravdana primjena odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, koji propisuje da u opravdanim slučajevima (ovisno o visini novčane kazne i imovinskim prilikama okrivljenika) sud može odrediti obročnu otplatu novčane kazne u vremenu do 6 mjeseci, slijedom čega je preinačio prvostupanjski prekršajni nalog u odluci o kazni i odredio obročnu otplatu izrečene novčane kazne, na način i u roku navedenom u izreci ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina izrečene novčane kazne opravdava takvu odluku, a ukoliko okrivljenica na taj način plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).
11. Ovaj sud smatra da će se ovako izrečenom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja, konkretno specijalna i generalna prevencija, te da će se okrivljenica ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.
12. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenice predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenica upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je izdavatelj prekršajnog naloga osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.
13. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Nije prihvaćen osnovanim razlog za preinačenje odluke o zaštitnoj mjeri kojeg ističe okrivljenica. Naime, okolnost koju ističe okrivljenica da joj je potreban automobil za svakodnevni odlazak na posao i vožnju njezine majke na kontrole nakon buduće operacije, okrivljenica nije dokazala relevantnom dokumentacijom, pa stoga ovaj sud nije niti mogao ocijeniti takav navod okrivljenice. Ovaj sud ističe da sam paušalni navod prigovora okrivljenice nema takav značaj da bi na temelju istog došlo do promjene odluke o izricanju zaštitne mjere izdavatelja prekršajnog naloga. Duljina trajanja izrečene zaštitne mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle vrlo blizu donje zakonom propisane granice, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i koncentraciju alkohola od 1,14 g/kg, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa, te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim člankom 51a. Prekršajnog zakona.
14. Stoga, navodi prigovora okrivljenice nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke izdavatelja prekršajnog naloga o visini izrečene novčane kazne i duljini trajanja izrečene zaštitne mjere.
15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenica obvezana na naknadu paušalnog iznosa troškova ovog žalbenog suda u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu trajanja postupka.
16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
17. Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu 30. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, II Policijskoj postaji Zagreb, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
