Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U PAZINU Stalna služba u Poreču-Parenzo Turistička ulica 2, 52440 Poreč
Posl.br. 31 P-2106/2019-37
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
R J E Š E N J E
I
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda
mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. T.
Š., OIB: , iz R. sela, S. Ž. 5 i 2. I. Š.,
OIB:, iz R., S. V. 15, zastupanih po punomoćniku D.
M., odvjetniku u R., protiv tuženika P. banke Zagreb d.d., OIB:
, zastupane po punomoćnici M. V. L., odvjetnici iz
O. društva L. i partneri iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate,
nakon javne glavne rasprave zaključene dana 11. rujna 2023. godine, u prisutnosti
punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 25. listopada 2023.
godine
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužba u odnosu na tužbeni zahtjev koji glasi:
" I. Utvrđuje se da su ništetne i da ne proizvode pravne učinke odredbe i
dijelovi odredaba članka 1. IZNOS KREDITA, članka. 4. KAMATA NA KREDIT,
članka 5. INTERKALARNA KAMATNA STOPA, članka 6. KAMATA NA
ZAKAŠNJELA PLAĆANJA i članka 7. OTPLATA KREDITA Ugovora o kreditu broj:
9012003696 od 4. listopada 2006. godine koji je solemniziran od strane javnog
bilježnika D. D. pod Broj: OU-899/2006, sklopljen između P.
B. Z. D..D. Z., OIB: iz Z., R. cesta br.
50, kao kreditora, i T. Š., OIB:, iz R. S.,
S. Ž.. br. 5, kao korisnik kredita, te I. Š. O.: 51319024924, iz
R., S.. V.. br. 15, kao založni dužnik, a kojima je ugovorena redovna kamatna
stopa koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru o kreditu promjenljiva u
skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika te kojima
je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, i to: članak
1. IZNOS KREDITA „Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje
iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 173.940,76 CHF (slovima:
stosedamdesettritisućedevestočetrdeset CHF i sedamdesetšest C) po srednjem
tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita“ u cijelosti;
Posl.br. 31 P-2106/2019-37
članak 4. KAMATA NA KREDIT 4.1. „Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se
platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci
Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,25%
(slovima: četiri cijelih dvadesetpet posto) godišnje.“ u dijelu koji glasi: „koja je
promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana“; članak 4.2. „Visinu
kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti
poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01 (slovima: prvisiječnja) a primjenjuje se
za razdoblje od 01.01 (slovima: prvisiječnja) do 30.6. (slovima: tridesetoglipnja)
tekuće godine, i na dan 01.07 (slovima : prvog srpnja) do 31.12. (slovima:
tridesetprvogprosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može
biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana
za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i
urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene. Kamata se obračunava u
CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i
dospijeva na naplatu zajedno s njima.“ u cijelosti; članak 5. INTERKALARNA
KAMATA „U razdoblju od početka korištenja kredita do prijenosa kredita u otplatu, na
iskorišteni iznos kredita Korisnik kredita plaća Banci interkalarnu kamatu u visini
redovne kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora. Kamata iz prethodnog stavka
obračunava se u CHF, a naplaćuje se u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne
liste Banke važeće na dan plaćanja kamate. Interkalarna kamata dospijeva na
naplatu zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu u kojem je kredit iskorišten, odnosno
mjesečno zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu ako se kredit koristi dulje od jednog
mjeseca. O iznosu interkalarne kamate Banka će obavijestiti Korisnika kredita
pisanim putem.“. u dijelu koji glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava
se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke
važeće na dan plaćanja kamate.“; članak 6. KAMATA NA ZAKAŠNJELA
PLAĆANJA “Na dospjele, nepodmirene obveze iz ovog Ugovora, osim u mjeri u kojoj
je to zapriječeno mjerodavnim propisima, Banka će za razdoblje zakašnjenja
obračunavati i naplaćivati zakonsku zateznu kamatu, koja je promjenjiva u skladu s
propisima. Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje se u
kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja
kamate.“ u dijelu koji glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u
CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke
važeće na dan plaćanja kamate.“; članak 7. OTPLATA KREDITA 7.1. „Rok otplate
kredita je 360 mjeseci (slovima: tristošezdeset mjeseci). Prijenos kredita u otplatu je
zadnji dan u mjesecu nakon iskorištenja kredita ili po isteku roka korištenja iz točke
3.2. ovog Ugovora, ili po izjavi Korisnika kredita da odustaje od daljnjeg korištenja
kredita. 7.2. Kredit u iznosu od 173.940,76 CHF (slovima:
stosedamdesettritisućedevestočetrdeset CHF i sedamdesetšest C) i kamata iz točke
4. ovog Ugovora otplaćuje se u 360 (slovima: tristošezdeset) jednakih mjesečnih
anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste
Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog
Ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik
kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako
izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pismeno obavijestiti
Posl.br. 31 P-2106/2019-37
Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom
iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kada je
Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog
Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest
sastavni je dio ovog Ugovora. 7.3. Prvi anuitet dospijeva na naplatu istekom mjesec
dana od dana prijenosa kredita u otplatu. 7.4. Anuiteti dospijevaju na naplatu
uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počevši od dana dospijeća prvog
anuiteta.“ u dijelovima koji glase: „u iznosu od 173.940,76 CHF (slovima:
stosedamdesettritisućedevestočetrdeset CHF i sedamdesetšest C)“;
1. „plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF
tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja“;
2. „U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora,
Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te
se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom
iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita.
Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom
iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena
smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita
obavijest o tome na adresu iz ovog Ugovora ili na adresu koju je
Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je
dio ovog Ugovora“. "
p r e s u d i o j e
I Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:
„ II Nalaže se tuženiku P. banka Z. d.d. Z., OIB:
, iz Z., R. cesta br. 50, da 1. tužitelju T.
Š., OIB:, iz R. S., S. Ž.. br. 5, isplati iznos od
ukupno 128.076,34= kuna/€ 16.998,65=, zajedno sa pripadajućom zateznom
kamatom računajući do 31. srpnja 2015. po stopi koja se za svako polugodište
određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila
zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih
poena, od 01. kolovoza 2015. do 31 prosinca 2022. po stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od
01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15
dana, i to na iznose kako slijedi:
iznos od 1.968,02 kuna/€ 261,20 tekućim od 31.10.2006
iznos od 198,90 kuna/€ 26,40 tekućim od 30.11.2007
iznos od 192,67 kuna/€ 25,57 tekućim od 31.12.2007
iznos od 242,35 kuna/€ 32,17 tekućim od 31.01.2008
iznos od 628,87 kuna/€ 83,47 tekućim od 29.02.2008
Posl.br. 31 P-2106/2019-37
iznos od 34,02 kuna/€ 4,52 tekućim od 10.03.2008
iznos od 743,53 kuna/€ 7,48 tekućim od 31.03.2008
iznos od 609,84 kuna/€ 80,94 tekućim od 30.04.2008
iznos od 580,22 kuna/€ 77,01 tekućim od 31.05.2008
iznos od 623,87 kuna/€ 82,80 tekućim od 30.06.2008
iznos od 537,17 kuna/€ 71,29 tekućim od 31.07.2008
iznos od 542,07 kuna/€ 71,95 tekućim od 31.08.2008
iznos od 759,94 kuna/€ 100,86 tekućim od 30.09.2008
iznos od 808,50 kuna/€ 107,31 tekućim od 10.10.2008
iznos od 1.005,85 kuna/€ 133,50 tekućim od 31.10.2008
iznos od 18,94 kuna/€ 2,51 tekućim od 10.11.2008
iznos od 732,85 kuna/€ 97,27 tekućim od 30.11.2008
iznos od 5,00 kuna/€ 0,66 tekućim od 27.12.2008
iznos od 1.036,45 kuna/€ 137,56 tekućim od 31.12.2008
iznos od 1.115,00 kuna/€ 147,99 tekućim od 31.01.2009
iznos od 1.135,81 kuna/€ 150,75 tekućim od 28.02.2009
iznos od 1.070,45 kuna/€ 142,07 tekućim od 31.03.2009
iznos od 1.080,84 kuna/€ 143,45 tekućim od 30.04.2009
iznos od 995,70 kuna/€ 132,15 tekućim od 31.05.2009
iznos od 923,03 kuna/€ 122,51 tekućim od 30.06.2009
iznos od 939,31 kuna/€ 124,67 tekućim od 31.07.2009
iznos od 981,55 kuna/€ 130,27 tekućim od 31.08.2009
iznos od 1.955,42 kuna/€ 259,53 tekućim od 30.09.2009
iznos od 936,33 kuna/€ 124,27 tekućim od 31.10.2009
iznos od 1.011,28 kuna/€ 134,22 tekućim od 30.11.2009
iznos od 1.065,82 kuna/€ 141,46 tekućim od 31.12.2009
iznos od 1.153,52 kuna/€ 153,10 tekućim od 30.01.2010
iznos od 1.130,68 kuna/€ 150,07 tekućim od 28.02.2010
iznos od 1.104,27 kuna/€ 146,56 tekućim od 31.03.2010
iznos od 139,26 kuna/€ 18,48 tekućim od 09.04.2010
iznos od 1.170,63 kuna/€ 155,37 tekućim od 30.04.2010
iznos od 49,60 kuna/€ 6,58 tekućim od 10.05.2010
iznos od 1.270,84 kuna/€ 168,67 tekućim od 31.05.2010
iznos od 1.303,68 kuna/€ 173,03 tekućim od 30.06 2010
iznos od 307,48 kuna/€ 40,81 tekućim od 09.07.2010
iznos od 1.398,28 kuna/€ 185,58 tekućim od 31.07.2010
iznos od 88,00 kuna/€ 11,68 tekućim od 04.08.2010
iznos od 52,16 kuna/€ 6,92 tekućim od 10.08.2010
iznos od 1.575,00 kuna/€ 209,04 tekućim od 31.08.2010
iznos od 6,86 kuna/€ 0,91 tekućim od 06.09.2010
iznos od 159,23 kuna/€ 21,13 tekućim od 10.09.2010
iznos od 1.590,73 kuna/€ 211,13 tekućim od 30.09.2010
iznos od 1.052,79 kuna/€ 139,72 tekućim od 11.10.2010
iznos od 1.425,61 kuna/€ 189,21 tekućim od 31.10.2010
iznos od 120,78 kuna/€ 16,03 tekućim od 10.11.2010
Posl.br. 31 P-2106/2019-37
iznos od 1.602,47 kuna/€ 212,68 tekućim od 30.11.2010
iznos od 1.915,98 kuna/€ 254,29 tekućim od 31.12.2010
iznos od 1.699,74 kuna/€ 225,59 tekućim od 31.01.2011
iznos od 1.778,04 kuna/€ 235,99 tekućim od 28.02.2011
iznos od 1.517,04 kuna/€ 201,35 tekućim od 31.03.2011
iznos od 158,34 kuna/€ 21,02 tekućim od 01.04.2011
iznos od 1.686,06 kuna/€ 223,78 tekućim od 30.04.2011
iznos od 2,63 kuna/€ 0,35 tekućim od 02.05.2011
iznos od 1.317,46 kuna/€ 174,86 tekućim od 31.05.2011
iznos od 637,54 kuna/€ 84,62 tekućim od 02.06.2011
iznos od 1.391,62 kuna/€ 184,70 tekućim od 30.06.2011
iznos od 589,61 kuna/€ 78,25 tekućim od 01.07.2011
iznos od 1.922,52 kuna/€ 255,16 tekućim od 31.07.2011
iznos od 415,07 kuna/€ 55,09 tekućim od 01.08.2011
iznos od 227,65 kuna/€ 30,21 tekućim od 31.08.2011
iznos od 1.784,40 kuna/€ 236,83 tekućim od 01.09.2011
iznos od 18,65 kuna/€ 2,48 tekućim od 02.09.2011
iznos od 1.443,80 kuna/€ 191,63 tekućim od 30.09.2011
iznos od 1.373,60 kuna/€ 182,31 tekućim od 10.10.2011
iznos od 40,63 kuna/€ 5,39 tekućim od 03.11.2011
iznos od 1.763,98 kuna/€ 234,12 tekućim od 10.11.2011
iznos od 1.770,09 kuna/€ 234,93 tekućim od 09.12.2011
iznos od 1.630,50 kuna/€ 216,40 tekućim od 31.12.2011
iznos od 246,90 kuna/€ 32,77 tekućim od 10.01.2012
iznos od 239,68 kuna/€ 31,81 tekućim od 31.01.2012
iznos od 1,00 kuna/€ 0,13 tekućim od 04.02.2012
iznos od 1.712,97 kuna/€ 227,35 tekućim od 10.02.2012
iznos od 1.957,52 kuna/€ 259,81 tekućim od 09 .03.2012
iznos od 1.910,15 kuna/€ 253,52 tekućim od 04.04.2012
iznos od 1.747,37 kuna/€ 231,92 tekućim od 04.05.2012
iznos od 196,19 kuna/€ 26,04 tekućim od 17.05.2012
iznos od 1.867,69 kuna/€ 247,89 tekućim od 11.06.2012
iznos od 3.353,96 kuna/€ 445,15 tekućim od 10.08.2012
iznos od 650,68 kuna/€ 83,36 tekućim od 16.08.2012
iznos od 1.371,73 kuna/€ 182,06 tekućim od 10.09.2012
iznos od 491,72 kuna/€ 65,26 tekućim od 12.09.2012
iznos od 2.820,96 kuna/€ 374,41 tekućim od 10.10.2012
iznos od 95,53 kuna/€ 12,68 tekućim od 11.10.2012
iznos od 1.876,54 kuna/€ 249,06 tekućim od 10.12.2012
iznos od 2.103,98 kuna/€ 279,25 tekućim od 20.12.2012
iznos od 937,69 kuna/€ 124,45 tekućim od 11.03.2013
iznos od 3.495,93 kuna/€ 459,21 tekućim od 10.05.2013
iznos od 3.251,59 kuna/€ 431,56 tekućim od 10.06.2013
iznos od 3.935,00 kuna/€ 522,26 tekućim od 24.06.2013
iznos od 1.447,88 kuna/€ 192,17 tekućim od 09.08.2013
Posl.br. 31 P-2106/2019-37
iznos od 1.861,16 kuna/€ 247,02 tekućim od 11.11.2013
iznos od 7.257,24 kuna/€ 959,38 tekućim od 25.11.2013
iznos od 879,79 kuna/€ 116,77 tekućim od 10.12.2013
iznos od 1.153,79 kuna/€ 153,13 tekućim od 11.12.2013
iznos od 797,89 kuna/€ 105,90 tekućim od 10.01.2014
iznos od 11,50 kuna/€ 1,53 tekućim od 05.02.2014
iznos od 900,00 kuna/€ 119,45 tekućim od 11.02.2014
iznos od 984,15 kuna/€ 130,62 tekućim od 24.03.2014
iznos od 3.006,42 kuna/€ 399,02 tekućim od 09.05.2014
iznos od 900,82 kuna/€ 119,56 tekućim od 10.06.2014
iznos od 931,23 kuna/€ 123,60 tekućim od 10.07.2014
iznos od 622,49 kuna/€ 82,62 tekućim od 11.08.2014
iznos od 345,20 kuna/€ 48,82 tekućim od 18.08.2014
iznos od 982,68 kuna/€ 130,42 tekućim od 10.09.2014
iznos od 1.999,56 kuna/€ 265,39 tekućim od 10.10.2014
iznos od 1.018,65 kuna/€ 135,20 tekućim od 10.11.2014
iznos od 1.032,62 kuna/€ 137,05 tekućim od 10.12.2014
iznos od 1.038,65 kuna/€ 137,85 tekućim od 09.01.2014
iznos od 373,42 kuna/€ 49,56 tekućim od 10.03.2015
III. Nalaže se tuženiku P. banka Z. d.d. Z., OIB:, iz
Z., R. cesta br. 50, da 1. tužitelju T. Š., OIB:
, iz R. S., S. Ž.. br. 5, isplatiti zatezne kamate na
mjesečno više uplaćeni iznos zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i
valutnoj klauzuli u CHF, i na iznos koji predstavlja razliku između konvertirane
glavnice i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvorila u kunsku
po početnom tečaju, tekućim kako slijedi:
iznos od 1.698,86 kuna/€ 225,48 tekućim od 10.03.2015 iznos od 1.040,28 kuna/€ 138,07 tekućim od 10.04.2015 iznos od 1.039,72 kuna/€ 137,99 tekućim od 11.05.2015 iznos od 173,16 kuna/€ 22,98 tekućim od 10.09.2015 iznos od 31.335,90 kuna/€ 4.158,99 tekućim od 01.10.2015
računajući do 31. srpnja 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje
uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.
kolovoza 2015. do 31 prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od
01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od
15 dana.
iIV. Nalaže se tuženiku P. banka Z. d.d. Z., OIB: ,
Posl.br. 31 P-2106/2019-37
Z., R. cesta br. 50, da 1. tužitelju T. Š., O
, iz R. S., S. Ž.. br. 5, i 2. tužitelju I. Š. O.
, iz R., S.. V.. br. 15, nadoknadi prouzročeni parnični troš
uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja ove presude pa
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope ko
je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operac
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
postotna poena, u roku od 15 dana.“
II Dužni su tužitelji naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.110,69 eura1 / 23.437,49 kn, u roku 15 dana.
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.
Obrazloženje
1. Tužitelji su dana 12. lipnja 2019. godine podnijeli tužbu protiv tuženika
radi donošenja presude u sadržaju kako je to odbijajuće opisano u izreci Rješenja i
u točki I izreke Presude. U tužbi navode da su stranke sklopile Ugovor o kreditu
04. listopada 2006. godine, a Dodatak ugovoru o kreditu 09. veljače 2016. godine.
U tužbi tvrde da su stranke u slučaju sporova ugovorili mjesnu nadležnost suda
prema sjedištu podružnice banke. Predmetnim Ugovorom da je tuženik odobrio, a
zatim isplatio prvotužitelju stambeni kredit u iznosu od 173.940,76 CHF, u
protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita.
Ugovor da je potvrđen 09. listopada 2006. godine kod javnog bilježnika Davora
Dušića u Rovinju. Tužitelj tvrdi da je u predmetnom formuliranom standardnom
ugovoru propisana promjenjiva kamatna stopa u iznosu od 4,25% godišnje,
promjenjiva sukladno odluci banke i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti
poslovanja korisnika kredita. Tužitelji tvrde da su ništetne i da ne proizvode pravne
učinke određene odredbe i dijelova odredaba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj
stopi i valutnoj klauzuli, te se poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u
Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine koja je potvrđena
presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.
godine, te presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14.
lipnja 2018. godine. Tužitelji dalje tvrde da su 09. veljače 2016. godine sklopili
Dodatak ugovoru o kreditu tzv. konverziju potvrđenog 26. veljače 2016. godine kod
javnog bilježnika D. D. u Rovinju kojim je konvertiran kredit s valutom u
CHF u kredit s valutom u eur i to na način i u rokovima propisanim Zakonom o
izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/2015, dalje:
ZID ZPK). Međutim, taj Dodatak ugovoru o kreditu da ne predstavlja obnovu
Ugovora sukladno odredbi čl. 145. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine
35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO),
obzirom da postojeća obveza nije zamijenjena novom, a Dodatak osnovnom Ugovoru
da je bio samo promjena nepoštene ugovorne odredbe. Tužitelji smatraju da
Dodatak ugovoru o kreditu prati sudbinu odredaba osnovnog Ugovora koje su tim
1 fiksni tečaj konverzije 7,53450
Posl.br. 31 P-2106/2019-37
Dodatkom mijenjane što znači da su odredbe Dodatka ugovora o kreditu o
kamatnoj stopi i valuti ništetne i bez pravnog učinka. Tužitelji se pozivaju na institut
stjecanja bez osnove i zato da potražuju od tuženika da vrati ono što je stekao
bez osnove i to uz zakonske zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog
preplaćenog iznosa, te u tužbi kao ukupan iznos kojeg potražuje navodi zaključno do
28. veljače 2019. godine iznos od 148.162,97 kn, s time da će nakon provedenog
financijskog vještačenja urediti tužbeni zahtjev za isplatu.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti,
te ističe prigovor zastare jer da je tužba podnijeta 14. lipnja 2019. godine, izvan
zastarnog roka. Tuženik se poziva na odredbe čl. 218., 324., 240. do 246. ZOO-a,
te na odredbe čl. 140 i 131. Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 79/07, dalje:
ZZP/07). Tuženik je istakao prigovor promašene aktivne legitimacije u odnosu na
drugotužitelja. Tuženik se poziva i na odredbe čl. 138.a ZZP, te čl. 502.c Zakona o
parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982,
43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine
broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007,
96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/22,
dalje: ZPP). Tuženik tvrdi da su stranke potpisom Ugovora na jasan i nedvojben
način izrazile svoju volju u pogledu promjenjive kamatne stope, a pitanje spora da
je nastalo u pogledu činjenice da se ta stopa mijenja sukladno odlukama banke jer
da je na taj način banka u jednostrano povoljnijem položaju u odnosu na korisnika
kredita radi osobne dispozicije da stopu mijenja bez suglasnosti korisnika kredita.
Tuženik ističe da je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu (kada je denominiran iz
CHF u eur) prijašnji Ugovor o kreditu prestao postojati i zato da tužitelji ne mogu
osnovano potraživati bilo što od tuženika, a niti tuženik od tužitelja, uključujući i ono
što je možebitno stečeno bez pravne osnove jer su sva plaćanja (uključujući i
preplatu) obuhvaćena novim Ugovorom o kreditu. Preplata da se priznaje potrošaču
na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati, a da se ne tretiraju kao
umanjenje glavnice. Za opstojnost i primjenu valutne klauzule da postoji zakonska
osnova jer se radi o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli. Tuženik tvrdi da je prilikom
zaključenja predmetnog Ugovora s tužiteljima u potpunosti poštovao tada važeću
zakonsku regulativu i zato da je argumentacija tužitelja pogrešna i promašena pri
čemu da tužitelj implicira da bi prava volja ugovornih strana bilo ugovaranje fiksne
kamatne stope, a iz ugovornih odredbi da proizlazi upravo suprotno. Konačno
zaključuje da je na strani tužitelja, prihvatom konverzije i potpisom Dodatka ugovoru
o kreditu, otpao pravni interes za ishođenje pravne zaštite kakvu tužitelj potražuje u
ovom postupku i zato predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
3. Podneskom od 07. listopada 2020. godine tužitelj se očitovao na odgovor
na tužbu navodeći da je apsurdna argumentacija tuženika da pojedine odredbe
Ugovora o kreditu ne mogu biti ništetne, da sudska praksa govori upravo suprotno,
da su tužitelji potrošači, da im je trebalo točno, jasno i razumljivo predočiti sadržaj
Ugovora i tužitelji da ne mogu predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze
iz takvog ugovaranja. Ponovo se pozivaju na pravomoćne presude donijete u
postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (posebno u
odnosu na valutnu klauzulu i kamatnu stopu), kao i na pravno shvaćanje Vrhovnog
suda RH u odluci posl.br. Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i druge. Tužitelji
Posl.br. 31 P-2106/2019-37
ističu da nisu imali potpunu predodžbu o stvarnom značaju i posljedicama
ugovaranja kamatne stope i valutne klauzule. Prigovor tuženika o zastari da je
neosnovan budući da su tužitelji podnošenjem tužbe 12. lipnja 2019. godine istu
podnijeli unutar 5 godina računajući datum od kojega je zastara individualnih
zahtjeva počela teći iznova. U odnosu na provedenu konverziju poziva se na odluku
suda Europske unije (C-118/17, Dunai protiv Erste bank Hungary Zrt), zatim na
Direktivu 93/13/EZZ (čl. 6. st. 1. Direktive), na presudu Sziber C-483/16 od 31.
svibnja 2018. godine, te na rješenje Vrhovnog suda RH Rev-2868/2018 od
12.veljače 2019. godine. Prvotužitelj tvrdi da konverzijom nije u potpunosti
obeštećen tj. da se ne radi o potpunoj restituciji.
4. Tužba tužitelja u odnosu na tužbene zahtjeve za utvrđenje ništetnosti
(one opisane u izreci Rješenja) predstavlja tužbu za utvrđenje (deklaratornu tužbu) iz
čl. 187. st. 1. ZPP-a.
4.1. Prema čl. 187. st. 2. ZPP-a takva se tužba može podići kad je to
posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi
postojanje, odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost
odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog
odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.
4.2. Podizanje tužbe, s tužbenim zahtjevima kakvi su oni opisani u izreci
Rješenja, nije predviđeno posebnim propisima.
4.3. Što se tiče pravnog interesa za podizanje tužbe za utvrđenje, isti ne
postoji, ako se pravna zaštita može postići kondemnatornom tužbom. Tužitelji
pravnu zaštitu mogu postići kondemnatornom tužbom, a što prvotužitelj i pokušava
tužbenim zahtjevima opisanim u točki I izreke ove Presude. Zato tužitelji nemaju
pravnog interesa za podizanje tužbe s tužbenim zahtjevima opisanim u izreci
Rješenja.
4.4. U smislu čl. 288. st. 1. ZPP-a, ako se utvrdi da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe, tada sud odbacuje tužbu.
4.5. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci Rješenja.
5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Ugovoru o kreditu (12-17),
Dodatak ugovoru o kreditu (18-24), otplatnu tablicu (115-121), dopise tuženika
upućene prvotužitelju (122-129), pregled uplata po kreditu na dan 07. ožujka 2019.
(130-136),
plan otplate (137-140), provedeno je financijsko vještačenje te je pročitan nalaz i
mišljenje vještaka (151-171) i dopuna nalaza i mišljenja vještaka (222-241), te je
saslušan prvotužitelj kao parnična stranka.
6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7. Prigovor tuženika da je nastupila zastara nije osnovan iz razloga jer je
tužba predana 12. lipnja 2019. godine, a u odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu,
tužba je podnijeta unutar zastarnog roka od 5 godina od dana pravomoćnosti
odluka u tzv. "kolektivnom sporu" glede utvrđenja ništetnosti u odnosu na odredbe
koje se odnose na kamatnu stopu i valutnu klauzulu. U odnosu na kamatnu stopu
odluka u tzv. kolektivnom sporu je pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na
valutnu klauzulu 14. lipnja 2018. godine.
Posl.br. 31 P-2106/2019-37
8. U postupku je saslušan prvotužitelj koji je iskazao da je predmetni kredit
podigao 2006. godine radi kupnje stana za svoju obitelj kako bi riješio stambeno
pitanje. U ono vrijeme krediti u CHF da su bili najpovoljniji i on da je imao uvjete za
podizanje kredita samo po tim uvjetima da podigne upravo predmetni kredit. Dalje je
iskazao da je znao da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi, ali da nije očekivao, niti
imao saznanja, da bi rata kredita zbog promjene kamatne stope mogla toliko varirati.
Ugovor o kreditu da nije pročitao, niti je službenicu banke išta pitao da mu pojasne.
Kod javnog bilježnika da su mu objašnjene bitne stavke Ugovora. Stan kojeg je kupio
predmetnim kreditom da je korišten isključivo za življenje njegove obitelji. Dalje je
iskazao da nije bio financijski sposoban podignuti druge kredite, u drugoj valuti, a to
da mu je rekla službenica u banci. Istovremeno je drugi stan stavio pod hipoteku
kako bi mogao podignuti predmetni kredit. Koliko se sjeća nije se obraćao drugim
bankama osim kod tuženika. Banka mu je slala obavijesti o promjenjivoj kamatnoj
stopi kada je kamatna stopa već bila promijenjena. Nema stručnog znanja za
objasniti što znači valutna klauzula, već samo zna da je to vezano za neku valutu.
Ugovor o kreditu potpisao je svojevoljno. Konačno, je sa tuženikom sklopio Dodatak
ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u euro.
8.1. Iz iskaza prvotužitelja proizlazi da je predmetni kredit podigao za kupnju
stana, da je imao status potrošača i da je imao uopćena znanja vezano za kamatnu
stopu i valutnu klauzulu, ali da nije očekivao, niti imao saznanja da bi rata kredita
mogla toliko biti povećana s obzirom na ugovorene odredbe koje se odnose na
kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a na to da mu nije niti ukazano, a niti je on to pitao
da mu se objasni.
9. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 9012003696 od 04. listopada 2006. godine
utvrđeno je da su Ugovor sklopili prvotužitelj kao korisnik kredita, S. B.
kao solidarni dužnik i I. Š. kao založni dužnik, te tuženik kao kreditor.
Tuženik je prvotužitelju odobrio kredit u iznosu od 173.940,76 CHF u kunskoj
protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan
korištenja kredita. Prema članku 2. Ugovora o kreditu isti je odobren za kupnju
stambenog objekta i adaptaciju. Prema članku 7.1. na rok otplate od 360 mjeseci. U
članku 4. ugovorena je kamata na način da se prvotužitelj obvezuje platiti tuženiku
kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o
kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,25% godišnje.
Ugovorena je i valutna klauzula kojom se prvotužitelj obvezao na povrat novčanih
obveza iz predmetnog ugovora u protuvrijednosti domaće valute uz valutnu klauzulu
vezanu uz valutu CHF prema tečajnoj listi tuženika na dan plaćanja prema otplatnoj
tablici koja je bila sastavni dio Ugovora.
10. Uvidom u Dodatak Ugovoru o kreditu od 09. veljače 2016. godine
utvrđeno je da su istog sklopili prvotužitelj kao korisnik kredita, S. B. kao
solidarni dužnik i I. Š. kao založni dužnik, te tuženik kao kreditor. Tim
aneksom su ugovorne strane izmijenile svoje ugovorne odnose i to i u pogledu valute
tj. izvršena je konverzija iz CHF u EUR, i u pogledu kamatne stope.
11. Tužitelji tvrde da sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu nije prestala
obveza tuženika da izvrši povrat iznosa kojeg tužitelji potražuju u ovom postupku.
Posl.br. 31 P-2106/2019-37
11.1. Tuženik tvrdi upravo suprotno tj. da je sklapanjem Dodatka Ugovoru o
kreditu prestao postojati prijašnji Ugovor o kreditu te da tužitelji više nemaju osnova
potraživati možebitno stečeno bez pravne osnove.
11.2. Dakle između stranaka, u ovoj pravnoj stvari, sporno je da li je
sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu broj 9012003696 dana 09. veljače 2016.
godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom
kreditiranju (NN 102/15, dalje ZIDZKP/15), prestala obveza tuženika da izvrši povrat
iznosa kojeg tužitelj potražuje.
12. Stajalište je suda da je sklapanje predmetnog Dodatka ugovoru o kreditu
kojem su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, kako u pogledu valute tako i u
pogledu kamate – od utjecaja na pravo tužitelja da potražuje razliku na koju se
poziva u tužbi, na način da je sklapanjem predmetnog Dodatka prestala obveza
tuženice da izvrši povrat iznosa koji prvotužitelj potražuje u ovom postupku.
12.1. Dodatak Ugovoru o kreditu koji podrazumijeva konverziju predmetnog
kredita iz CHF u EUR, sklopljen je na temelju ZIDZPK/15. Vezano za valjanost
sporazuma stranaka o konverziji, a koja konverzija je izvršena na temelju ZIDZPK/15
izjasnio se VSRH u Rješenju od 04. ožujka 2020. godine u oglednom sporu pod
brojem Gos-1/2019. U navedenom postupku VSRH je trebao odgovoriti na pitanje da
li je sporazum o konverziji sklopljen temeljem ZIDZPK nepostojeći ili ništetan u
slučaju kad su ništetne odredbe odnosnog Ugovora o krediti o promjenjivoj stopi i
valutnoj klauzuli, te je VSRH odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na temelju
ZIDZPK/15 ima pravne učinke i da je valjan u slučaju kad su ništetne odredbe
osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
12.2. Svrha koju je zakonodavac donošenjem ZIDZPK/15 namjeravao ostvariti
i djelom ostvario bila je trajni temelj za rješenje problema u CHF, osigurati redovitu
otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u
neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome vodeći se
načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na
dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR.
12.3. Predmetna konverzija provedena je s retroaktivnim djelovanjem, tj s
djelovanjem od trenutka zaključenja Ugovora i na taj je način potrošača stavila u
poziciju u kojoj bi se on nalazio da je zaključio Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom
u valuti EUR. Predmetnim Dodatkom ugovora ugovorne strane potvrdile su da je
izračun konverzije kredita izvršen sukladno ZIDZPK/15 te je tužitelj prihvatio izračun
konverzije.
12.4. VSRH je u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ocijenio da je riječ
o posebnom uređenju, novoj pravnoj osnovi, i da pobuda nije bila relevantna za
zaključenje konverzije. VSRH posebno u svom pravnom shvaćanju apostrofira da
su potrošači, u primjeni ZIDZPK/15 imali mogućnost izabrati da li će zaključiti Ugovor
o konverziji ili ne, čime taj sud pravi distinkciju između Presude u predmetu suda EU
broj C-118/17 Dunai vs Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. godine, jer je ta
Presuda donesena povodom izravne zakonske intervencije u svaki ugovorni odnos,
dok su prema ZIDZPK/15 korisnici kredita kao potrošači mogli odbiti konverziju koju
su im prethodno banke morale ponuditi.
Posl.br. 31 P-2106/2019-37
12.5. Stajalište VSRH je da bi tužitelj kao korisnik kredita imao pravni interes i
bio ovlašten tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga
mogao ostvariti neka eventualna prava koja mu pripadaju, a riječ je o
kondemnatornim tužbenim zahtjevima, i bez obzira na sklapanje Dodatka Ugovora o
kreditu, ali samo u slučaju postojanja razloga eventualne nevaljanosti koji izviru iz
općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZIDZPK/15.
To pravno shvaćanje primjenjuje se i u odnosu na postavljene zahtjeve tužitelja u
ovoj pravnoj stvari.
12.6. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu 09. veljače 2016. godine
ugovorne strane su se suglasile o načinu izračunavanja ugovorne obveze u skladu s
člankom 22. Zakona o obveznim odnosima. (NN 35/05, 41/2008, 125/2011, 78/2015,
29/2018, dalje: ZOO), koju obvezu tužitelj ispunjava u EUR u protuvrijednosti kuna, te
je potpisivanjem Dodatka Ugovoru o kreditu izrazio suglasnost tj. volju za izmjenom
načina obračuna obveza preuzetim Ugovorom o kreditu.
12.7. Dakle, sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu riješeni su svi međusobni
odnosi između stranaka koji proističu iz uplaćenog iznosa na ime kamata po stopama
koje su jednostrano bile određivane od strane tuženika, a po osnovu kojih tužitelj
potražuje utužene iznose, a to sve temeljem članka 19c. i 19e. Zakona o
potrošačkom kreditiranju (NN 112/12, 143/13, 147/13, 95/15, 78/15 i 102/15, dalje:
ZPK), obzirom da je na dan 30. rujna 2015. godine predmet konverzije preračunat na
način da je sadržavao jasan pregled svih promjena iz kojih mora biti razumljivo na
koji način je utvrđen iznos preostalih neotplaćenih glavnica u EUR i kunama sa
valutnom klauzulom u EUR u slučaju prihvata konverzije.
12.8. Nesporno je da su stranke provele konverziju kredita u CHF na način
propisan glavom 4. ( članak 19a do 19i) Zakona o potrošačkom kreditiranju koje su
odredbe u navedeni Zakon unesene ZIDZPK/15.
12.9. Člankom 19c. stavak 1. ZPK propisano je da konverzija kredita
podrazumijeva konverziju radi promjene valutne klauzule u kojoj je denominiran i
izračunava se na način da se:
1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i
denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice
kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u
EUR, po tečaju primjenjivom na dan isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one
vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredit iste vrste i trajanja
denominirane u EUR i kunama sa valutnom klauzulom u EUR pri čemu se iznosom
početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama
vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog
kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominirane u CHF i
denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF primjeni jednaka kamatnoj
stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite
iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama sa valutnom
klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenje
kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača
temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama sa valutnom
Posl.br. 31 P-2106/2019-37
klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i
denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF,
3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog
u kunama sa valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju
kojih su izračunati obroci, odnosno anuiteti u CHF i u kunama sa valutnom klauzulom
u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s t. 1. i 2. i na temelju
kojeg se izračunavaju novi obroci, odnosno anuiteti u EUR i kunama sa valutnom
klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na
iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice, te iznos, vrstu i razdoblje promjene
kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu
uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka, odnosno anuiteta
u CHF i kunama sa valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih
zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna
konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na dan
uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koje je vjerovnik na taj datum
primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u
kunama sa valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu
klauzulu predstavljaju osnovu za namirenje obroka, odnosno anuiteta u EUR i
valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli
i EUR iz t. 3. ovog stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja sukladno općim
uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavajući zatezne kamate.
13. S obzirom na činjenicu da je tužitelju dostavljen izračun konverzije s
prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, da je tužitelj prihvatio izračun, da na to
nije bio obvezan niti prinuđen, te da je u konačnici i sklopljen Dodatak ugovoru o
kreditu, kako je to vidljivo iz odredbe čl. 19.e st.6. ZPK, prema kojem se ako
potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita, da se otplata kredita nastavlja prema
važećim ugovorenim uvjetima, a s obzirom da su stranke sklapanjem Dodatka
ugovoru o kreditu izmijenile svoj ugovorni odnos i to ne samo u pogledu valute već su
i predefinirale i ugovorenu kamatnu stopu, to proizlazi da ta odredba nije i ne može
biti ništetna.
14. Stoga imajući u vidu sadržaj zakonskih odredbi, te nesporno utvrđenje da
su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu sukladno ZIDZPK/15 temeljem odredbi
čl. 19.c ZPK i da stranke nisu ni dovodile u dvojbu da je Dodatak sklopljen uz pravilnu
primjenu navedene zakonske odredbe, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
15. U ovom postupku provedeno je financijsko vještačenje, unatoč zauzetog
stava suda da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Naime, u slučaju da protiv ove
Presude bude podnijeta žalba, a da viši sud ima drugačiji stav, moći će, ako
smatra da su svi potrebni dokazi provedeni, eventualno preinačiti ovu Presudu.
15.1. Vještak je dana 27. lipnja 2021. godine izradio nalaz i mišljenje, a
dana 30. ožujka 2023. godine dopunu nalaza i mišljenja nakon očitovanja stranaka
Posl.br. 31 P-2106/2019-37
na nalaz i mišljenje, te su tužitelji na temelju nalaza i mišljenja odnosno dopune
precizirali tužbeni zahtjev kako je to opisano (odbijajuće) u točki I izreke Presude.
15.2. Vještak je zaključio da predmetni kredit još nije otplaćen, da je datum
dospijeća 31. listopada 2036. godine, da je kredit u tijeku otplate, da je izvršena
konverzija u eur, te da su uslijed promjene kamatne stope i tečaja na dan 30. rujna
2015. godine nastale razlike tako što je obveza tužitelja na dan konverzije iznosila
432.225,69 kn. U odnosu na razliku između anuiteta koji su definirani početnim
otplatnim planom (iz kojeg proizlazi iznos mjesečnog anuiteta od 855,68 CHF, što
po tečaju na dan plasmana ugovorenog kredita od 4,720798 kn za 1 CHF, iznosi
4.039,49 kn), a od početka pa sve do denominiranja kredita - datuma konverzije, te
uplaćenih anuiteta za promjenom kamatnih stopa i promjenom tečaja CHF, u iznosu
od 564.254,05 kn, da je utvrđeno da ukupna razlika više uplaćenih anuiteta po
mjesecima na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 132.028,36 kn. Ukupna razlika
više uplaćenih kamata po mjesecima iznosi 17.433,13 CHF odnosno 82.298,30 kn
koje bi tužitelj platio da se u tom periodu primjenjivala početno ugovorena kamata
od 4,25% umjesto stvarno plaćenih kamatnih stopa. S tog osnova više uplaćenog
na temelju tečajne razlike po mjesecima iznosi 49.730,06 kn. Novčana razlika
između neotplaćene glavnice na dan konverzije u kunskoj protuvrijednosti po
srednjem tečaju banke važećoj na dan korištenja kredita i kamatnoj stopi po
početnom otplatnom planu i neotplaćene glavnice konvertirane na dan 30. rujna
2015. godine po tečaju koji je bio važeći na dan korištenja kredita iznosi 31.335,90
kn. Sukladno čl. 5. Dodatka Ugovoru o kreditu od 09. veljače 2016. godine preplata
na dan 30. rujna 2015. godine da nije uzeta u obzir.
16. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelji su podneskom od 10.
svibnja 2023. godine uredili tužbeni zahtjev uskladivši ga sa nalazom i mišljenjem
vještaka na način kako je to odbijajuće opisano u točki I izreke ove Presude.
17. Tuženik u cijelosti osporava nalaz i mišljenje vještaka jer smatra da je
baziran na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna
stopa i fiksni tečaj, a što nije bila ugovorna volja stranaka. Tuženik smatra da su
nalaz i mišljenje vještaka neupotrebljivi.
18. U slučaju da između stranaka ne bi bio sklopljen Dodatak ugovora o
kreditu, tj. da nije izvršena konverzija, izrađeni nalaz i mišljenje vještaka bio bi
osnov za određivanje visine iznosa koji bi se naložio tuženiku da isplati tužitelju.
19. I tužitelj i tuženik su potraživali parnični trošak.
20. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a ona strana koja izgubi parnicu dužna
je protivnoj strani naknaditi parnični trošak. Tužitelji su izgubili ovu parnicu pa su
dužni tuženiku naknaditi parnični trošak. Tuženiku je priznat trošak za zastupanje po
punomoćniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu, za zastupanje na ročištu
15. listopada 2020., za sastav podneska od 23. srpnja 2021., za sastav podneska
Posl.br. 31 P-2106/2019-37
od 16. ožujka 2023. i za zastupanje na ročištu 14. rujna 2023., za svaku radnju po
497,71 eur/ 3.750,00 kn, plus PDV u iznosu 622,14 eura/4.687,51 kn, a što
sveukupno iznosi 3.110,69 eura/23.437,49 kn. Tuženiku nisu priznati troškovi za
sastav podneska od 22. srpnja 2021. i od 28. srpnja 2021. godine. Naime, tuženik
je u podnesku od 22. srpnja 2021. se očitovao na dosadašnju sudsku praksu,
podneskom od 23. srpnja 2021. godine se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka (iako
je nalaz i mišljenje vještaka primio 12. srpnja 2021., pa je se mogao očitovati
jednim podneskom, a ne sa dva podneska sa razlikom od jednog dana, a podnesak
od 28. srpnja 2021. mu nije priznat jer u istome ponavlja sve već navedeno u ranijim
podnescima. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 8/1.,
9/1., 42., 48. i 50. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne
novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, dalje: Tarifa).
Vrijednost boda iznosi 1,99 eura / 15,00 kn.
20.1. Tužiteljima nije priznat parnični trošak, jer isti nisu uspjeli u ovom postupku.
21. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci.
U Poreču - Parenzo, dana 25. listopada 2023. godine.
S u t k i n j a:
mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog Rješenja i Presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom
sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana
objave ove Presude i Rješenja.
DNA:
1. Pun. tužitelja,
2. Pun. tuženika.