REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: Pn-621/2018 - 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužiteljice dr. med. AL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Boro Rajić, odvjetnik u Splitu, protiv tužene JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Ana Gruber, odvjetnica u Zagrebu, Radnički dol 23, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane dana 2. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude dana 30. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana plati tužiteljici iznos od 999,00 kuna/132,59 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja je propisana odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 437,50 Eura, sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da na Internet stranici www.jutarnji.hr, u Internetskom izdanju Jutarnjeg lista, objavljen članak autorice JL pod naslovom " ČOVJEK KOJEG JE DOKTORICA BEZ PREGLEDA PROGLASILA PSIHIČKI BOLESNIM ISTJERAO PRAVDU Potpuno zdrav, a izdala mu uputnicu za prisilnu hospitalizaciju". U navedenom članku da je iznesen niz neistina i to da je tužiteljica GL proglasila psihičkim bolesnikom, da je za GL izdala uputnicu za prisilnu hospitalizaciju, a da ga nije osobno pregledala te da je kod zadnjeg pregleda BL zaključila da je potpuno zdrav, a da je na nagovor treće osobe svejedno ispisala uputnicu za GL. Tužiteljica navodi kako su navodi koji su izneseni i naslovu i tekstu neistiniti, utemeljeni na iskazu BL, zlonamjernom tumačenju autorice teksta i očitovanju Povjerenstva Ministarstva Pravosuđa koje je svoje očitovanje dalo bez preispitivanja osnovnih podatka o zdravstvenom stanju BL i razlozima zbog kojih je njegov brat HL zatražio od tužiteljice uputnicu za svog brata GL. Tužiteljica pojašnjava kako GL nije proglasila psihičkim bolesnikom već da mu je izdala uputnicu za bolničko liječenje F102F10 Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani upotrebom alkohola- sindrom ovisnosti, odnosno da je BL ovisnik o alkoholu, a koju činjenicu da autorica teksta nije spomenula niti je ispitivala je li ovisnik o alkoholu kao i je li uputnica opravdano izdana. Tužiteljica je pojasnila kako je **.**.2016. HL pristupio u njezinu ordinaciju te izjavio kako njegov brat BL u tom razdoblju uzimao veće količine alkohola te da je u alkoholiziranom stanju maltretirao svoje bližnje (HL, majku A te nevjestu UL), a i cijelo susjedstvo, radi čega da je policija više puta intervenirala. Navela je kako je BL nekoliko puta nasrnuo na članove svoje obitelji s ozbiljnim prijetnjama da će im ugroziti život, radi čega da je gospodin HL zvao policiju te da su ga policijski službenici uputili da kod izabrane liječnice zatraži uputnicu za prisilno liječenje njegova brata GL, a što da proizlazi iz žalbe BL upućenog Hrvatskoj liječničkoj komori. Nakon što je HL upoznao tužiteljicu s cjelokupnom situacijom i uputom policije ista da je s obzirom na ozbiljnost situacije, a i činjenicu udaljenosti od mjesta Zagvozd do Splita cca 70 km i nemogućnost obavljanja kućne posjete u tom konkretnom trenutku i ponovno pregledati GL, odlučila izdati predmetnu uputnicu i spriječiti još jednu obiteljsku tragediju. Tužiteljica navodi kako su policijski službenici GL dovezli u bolnicu dva puta, prvi put 18. prosinca na temelju liječničke uputnice te drugi put 19. prosinca bez uputnice, a da je u cijelom postupku dovođenja istog u bolnicu sudjelovala i policija. Navodi da sukladno važećem Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama osobu u psihijatrijsku ustanovu bez uputnice može dovesti i policija ako policijski službenici smatraju da postoje razlozi za dovođenje osobe u psihijatrijsku ustanovu, odnosno da je nužno i da policija smatra da postoje razlozi za dovođenje osobe u psihijatrijsku ustanovu, a ne samo osoba koja je to dojavila policiji odnosno gospodin KL. Tužiteljica je napomenula kako su policijski službenici prije toga pet puta uredovali po prijavama podnesenim protiv BL zbog počinjenih prekršaja u alkoholiziranom stanju pa da su očito i policijski službenici smatrali da postoje razlozi za dovođenje BL i bolnicu radi bolničkog liječenja. Također je navela i kako je od Centra za socijalnu skrb Split u studenom 2017. zaprimila zahtjev za intervencijom, odnosno da postupi u skladu sa ovlastima uz obrazloženje da je Policijska postaja Imotski prema Centru uputila dva dopisa iz kojih proizlazi da je BL **.**.2017. i 15. listopada 2017. u alkoholiziranom stanju počinio prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Tužiteljica navodi kako je iz dokumentacije na koju se u tužbi poziva jasno da je BL agresivna osoba te da je isti u stanju svijesti zbog kojeg je tužiteljica i izdala uputnicu ponovio djelo, točnije nastavio ugrožavati vlastiti život i zdravlje kao i sigurnost drugih osoba, a što da bi autorica teksta saznala da je razgovarala sa svim sudionicima postupka i postupila po pravilima struke. Dalje je navela kako sam FL u predstavci priznaje da ima PTSP iz čega da je razvidno da nije potpuno fizički i psihički zdrav kako to tvrdi autorica u spornom članku. Tužiteljica je navela kako je autorica teksta imala na raspolaganju svu dokumentaciju, ali da nije kontaktirala članove obitelji BL i provjerila zašto su ga prijavili policiji i zašto ih je policija uputila da kod tužiteljice pribave uputnicu. Tužiteljica smatra da su u članku protiv tužiteljice iznesene ozbiljne optužbe, koje imaju izrazitu težinu, pa da su sukladno pravilima novinarske struke prije objave članka autorica i tuženik bili obvezni pristupiti ozbiljnoj provjeri svih informacija. Navodi da prije objave članka autorica nije od tužiteljice zatražila očitovanje o predmetnim navodima niti provjerila sve podatke. Tužiteljica navodi kako je u skladu sa Zakonom o medijima od urednika portala www. jutarnji.hr zatražila objavljivanje ispravka i odgovora na predmetni članak, ali da nije udovoljio zahtjevu, nije želio provjeriti činjenice na koje je uputila tužiteljica. Tužena prije objave teksta da nije o od tužiteljice zatražila očitovanje o predmetnim navodima niti provjerila podatke već je tužiteljicu izvrgla javnom linču a da je javnost povjerovala u mišljenje tužene proizlazi iz komentara čitatelja. Osim toga Kodeksom časti hrvatskih novinara je propisano da novinar za svoj rad snosi odgovornost pred javnošću, zakonom i svojom profesionalnom organizacijom. Dakle, objavom predmetnog članka tužiteljici je nanesena neimovinska šteta povrede prava osobnosti jer je pretrpjela i još trpi duševne boli.

2. U odgovoru na tužbu tužena ne spori da je ona autor teksta objavljenog na stranici Jutarnjeg lista pod naslovom " ČOVJEK KOJEG JE DOKTORICA BEZ PREGLEDA PROGLASILA PSIHIČKI BOLESNIM ISTJERAO PRAVDU Potpuno zdrav, a izdala mu uputnicu za prisilnu hospitalizaciju". Navodi da je odmah nakon objave teksta tužiteljica od glavnog urednika portala www.jutarnji.hr zatražila objavu ispravka, a zatim 03.08.2018. podnijela tužbu radi naknade štete protiv nakladnika Hanza medija d.o.o. sadržajno istu kao predmetnu. Podnošenjem tužbe radi naknade štete protiv nakladnika da je tužiteljica izabrala zakon i pravnu osnovu postavljenog zahtjeva a time i tuženika u pravnoj osobi nakladnika, te nema pravo ostvarivati naknadu štete direktno od autorice članka. Citira odredbu čl. 21 Zakona o medijima koji propisuje da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan eju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim zakonom. Tužena da ne može biti odgovorna za štetu nastalu objavom informacije budući da objava nije u djelokrugu poslova tužene, a nedostaje i element uzročno posljedične veze između štetne radnje i štete. Ističe još da se sporni napisani tekst članka sastoji isključivo od citata dokumenata nadležnih tijela te od izjava osobe po čijem zahtjevu su ta tijela postupala, zbog čega je i autor teksta imao razlog povjerovati da su te izjave i navodi točni. na kraju, tužiteljica da u bitnom ne osporava da prilikom izdavanja uputnice za bolničko liječenje na psihijatriji nije pregledala pacijenta.

3. U dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija u spisu, saslušane stranke, svjedok BL, dok je od saslušanja ostalih predloženih svjedoka sud odustao kao nepotrebno, zatim je izvršen uvid u spis ovog suda Pn- 402/2018 putem sustava E-spisa, te je pregledan Mirovinski spis BL.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti za koju tvrdi da je uzrokovana objavom članka kojeg je autorica tužena, Internet stranici www.jutarnji.hr, u internetskom izdanju Jutarnjeg lista pod naslovom "ČOVJEK KOJEG JE DOKTORICA BEZ PREGLEDA PROGLASILA PSIHIČKI BOLESNIM ISTJERAO PRAVDU Potpuno zdrav, a izdala mu uputnicu za prisilnu hospitalizaciju".

6. Nije sporan autor niti sadržaj članka već to je li istim došlo do povrede prava osobnosti tužiteljice jer bi tužena neistinitim insinuacijama, informacijama i pogrešnim zaključkom povrijedila ugled i čast tužiteljice, izvrgla je javnom linču o čemu govore brojni negativni komentari čitatelja ispod teksta članka.

7. Odredbom čl. 19. st. 1 ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a u smislu stavka 2. članka 19. citiranog Zakona pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

8. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 121/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) je propisano da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i to da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Prema tome, jačina i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova i straha te duševnih boli su samo mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir, pored drugih relevantnih okolnosti, pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade, a ne predstavljaju samostalne oblike povrede prava osobnosti.

9. Tužiteljica u činjeničnim navodima svoje tužbe ni na koji način ne opisuje konkretne manifestacije štete za koju tvrdi da joj je nastala već samo ističe kako su objavljene informacije "negativno utjecale na njezinu cijelu užu obitelj budući su ispod objavljenog teksta objavljeni i brojni pogrdni komentari čitatelja i uvrede na račun tužiteljice…"

10. Tužiteljica je u postupku saslušana kao stranka pa je u bitnom navela da je predmetnim člankom, čiji je autor tužena, povrijeđen njen osobni i liječnički integritet radi navoda da je BL spremila na prisilno liječenje i proglasila ludim. Zatim pojašnjava detaljno cijelu situaciju vezanu za pacijenta BL i izdavanje uputnice za psihijatrijsko liječenje uslijed već postojećih intervencija policije u kući FL, te molbe Antinog brata za pomoć, pa zaključuje kako policija ni hitna pomoć pri toj intervenciji nisu ništa napravile, a kako joj je brat BL rekao da mu je rečeno da donese uputnicu od njegove liječnice, da je ona izdala tu uputnicu. Tu uputnicu je trebalo predati policiji da BL odvedu kod liječnika psihijatra. Ta uputnica vrijedi samo za taj dan. Što se dalje događalo na terenu da joj poznato, a kasniji razvoj događaja saznala je iz novinskog članka. Obzirom na njegovu objavu kolege su ju pitale što se u toj situaciji dogodilo. O tome su je pitali pacijenti te se pored takvih pitanja osjećala neugodno Dodaje i da joj je njena medicinska sestra rekla da je zove na telefon neka novinarka, ali da nije odgovarala na taj poziv. Nije znala zašto bi je zvao neki novinar a niti putem telefona razgovara o svojim pacijentima, jer to nije ni dopušteno.

Upitana navodi da prisilnu hospitalizaciju pacijenta može odrediti samo sud. Liječnik ne izdaje uputnicu za prisilnu hospitalizaciju i u konkretnom slučaju da ona takvu uputnicu nije izdala. U konkretnom slučaju radi se o izdavanju uputnice za bolničko liječenje i pregled psihijatra a hoće li se ta osoba smjestiti to odlučuje specijalista. U svezi izdanog obrasca obrazloženja prisilnog smještaja (strana 28 spisa), ističe da je to samo riječ o nalogu kojeg liječnici izdaju kako bi postupio MUP, s tim da joj nije poznato zašto se taj obrazac upravo tako naziva, jer obiteljski liječnik nema ovlasti prisilnog smještaja osoba u psihijatrijske ustanove, oni izdaju samo uputnice a ne odlučuju o takvom smještaju.

11. Tužiteljica niti u svom iskazu ni na koji način ne iskazuje u pogledu štete koju potražuje te ne navodi na koji način je ista nastala kao posljedica objave spornog članka, na koji način se manifestirala, koliko je trajala i koje je to konkretne štete posljedice zbog objave članka pretrpjela. Njen navod u tom pogledu svodi se samo na to da se uslijed pitanja pacijenata i poznatih osoba, kolega, nakon objave članka osjećala neugodno. Također u tužbi navodi da tužena prije objave teksta nije provjerila informacije dok u iskazu navodi da ju je tužena zvala telefonom ali se ona nije htjela javiti i da ne daje informacije o pacijentima putem telefona novinarima.

12. Sama činjenica da je na internetskim stranicama Jutarnjeg lista bio objavljen članak te je omogućeno čitateljima komentirati isti te je bilo i negativnih komentara pojedinih čitatelja u vezi njezinog stručnog rada kao liječnice, istovremeno ne predstavlja dostatan osnov za dosuđenje pravične novčane naknade jer se tužiteljica vezano uz navedeno ni na koji način u svom iskazu nije osvrnula (već je isključivo iskazivala o razlozima svog postupanja kao liječnice u konkretnom slučaju o kojem se pisalo u spornom članku.

13. Obzirom na sva utvrđenja nije dokazao da je tužiteljica pretrpjela štetu koja bi bila posljedica objave spornog članka koja bi prema okolnostima slučaja opravdavala dosuđenje pravične novčane naknade štete i koja bi bila u relevantnoj uzročnoj vezi sa sporim člankom tužene.

14. Potrebno je naglasiti da naknada nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti - povrede časti i ugleda se samo iznimno priznaje i to onda kada je ta povreda izuzetno teška, tako da je kod povrijeđenog opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol. Naknada neimovinske štete ni inače nije naknada u punom smislu, već samo mogući način da se djelomično umanje nastale posljedice, pa je novčanu naknadu zbog povrede časti i ugleda potrebno ograničiti samo na takve izuzetno jake napade koji prema svom intenzitetu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda čovjekove ličnosti. Naime, dostojanstvo čovjeka je vrijednost koja ulazi u krug temeljnih osobnih prava, a sastavni elementi te vrijednosti su svakako čast, kao vlastiti osjećaj vrijednosti i ugled, kao uvažavanje od drugih u društvu, a na tužiteljici je da dokaže da su postojale takve reakcije okoline da je kod njega došlo do poimanja osjećaja manje vrijednosti, koji se barem s izvjesnošću mogu ocijeniti da su posljedica sporne informacije.

15. Obzirom na navedeno odbijen je tužbeni zahtjev i odlučeno kao u izreci presude.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika. Sukladno odredbi Tbr. 48 st. 3. OT, (NN br. 142/12) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

16.1. Tuženoj su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu, podneska od 19.09.2019., zastupanje na ročištima od 24.09.2019., 04.02.2020., 05.07.2021., 05.10.2022. i 02.12.2025. po 25 bodova, ukupno 175 bodova, pomnoženo sa 2,00 eura daje 350,00 eura, uvećano za 25% na ime PDV-a daje 437,50 eura, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

U Splitu 30. prosinca 2025. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka (Čl. 467 st. 1. ZPPa)

U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. ovoga Zakona. (Čl. 467. st. 2. ZPP-a).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije. (Čl. 467. a. ZPPa)

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika