Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Posl. broj P- 861/2023-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Maji Vukmir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ON, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Alenu Đapiću, odvjetniku u [adresa], protiv tužene REPUBLIKA HRVATSKA, zastupane po ODO Split, radi isplate, nakon glavne rasprave održane dana 04. prosinca 2025. god. u nazočnosti pun. tužitelja i zz tužene, na ročištu za objavu presude dana 30. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 97.683,68 eura sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

3.020,46 eura o d 05.11.19.

526,46 eura od 05.12.19.

526,46 eura od 05.01.20.

550,46 eura od 05.02.20.

550,46 eura od 05.03.20

550,46 eura od 05.04.20.

1.865,60 eura od 05.05.20.

2.345,46 eura od 05.06.20.

3.090,46 eura od 05.07.20.

5.318,46 eura od 05.08.20.

5.074,46 eura od 05.09.20.

4.273,46 eura od 05.10.20.

3.311,60 eura od 05.11.20.

560,46 eura od 05.12.20.

560,46 eura od 05.01.21.

584,46 eura od 05.02.21.

584,46 eura od 05.03.21.

584,46 eura od 05.04.21.

1.986,46 eura od 05.05.21.

2.496,46 eura od 05.06.21.

3.288,46 eura od 05.07.21.

5.793,46 eura od 05.08.21.

5.527,46 eura od 05.09.21.

4.655,46 eura od 05.10.21.

3.701,46 eura od 05.11.21.

628,46 eura od 05.12.21.

628,46 eura od 05.01.22.

650,46 eura od 05.02.22.

650,46 eura od 05.03.22.

650,46 eura od 05.04.22.

2.243,46 eura od 05.05.22.

2.819,46 eura od 05.06.22.

3.712,46 eura od 05.07.22.

6.535,46 eura od 05.08.22.

6.235,46 eura od 05.09.22.

5.252,46 eura od 05.10.22.

4.182,46 eura od 05.11.22.

713,46 eura od 05.12.22.

713,46 eura od 05.01.23.

739,46 eura od 05.02.23.

sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 31.12.2022.g., a od 01.01.2023.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 3.000,00 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 04.11.2022.g., a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 31.12.2022.g., a od 01.01.2023.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 18.194,35 eura sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate.

obrazloženje

1. U tužbi se u bitnome navodi da je tužiteljica vlasnica stana i stana na I (prvom) katu, u površini od 73,45 m2, koji se nalazi u zgradi oznake čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška]., K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake Ulica kralja Zvonimira 24 u kojem živi zaštićeni najmoprimac PN temeljem presude Općinskog suda u Splitu od 28. rujna 2010.g., posl. br. I P 2663/06, koja odluka je zamijenila Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom u postupku koji je pokrenuo PN protiv tužiteljice ON. Tužitelj na ime najma predmetnog stana umjesto tržišne i tržišne turističke najamnine prima zaštićenu najamninu u iznosu od 200,00 kn i to u čitavom razdoblju od 01. listopada 2019.g. do danas. Tužitelj je kao vlasnik predmetne nekretnine obvezan održavati zajedničke dijelove zgrade u mjesečnom iznosu od 123,00 kn u razdoblju od stjecanja prava vlasništva predmetnog stana do danas. Osim toga tužitelj je kao vlasnik i najmodavac obvezan održavati predmetni stan i zajedničke dijelove nekretnine. Slijedom navedenog, razvidno je kako je zakonodavac odnosno Republika Hrvatska na gore opisani način povrijedila vlasnička prava tužitelja zajamčena odredbama čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, budući ne postoji ravnoteža između interesa tužitelja kao vlasnika stana i općeg interesa zaštite prava zaštićenih najmoprimaca jer je tužitelju nametnut prekomjeran individualni teret. Takvim postupanjem tužene tužitelj je ograničen u izvršavanju svojih vlasničkih prava, zbog čega je pretrpio imovinsku štetu uslijed činjenice da je u razdoblju od 01. listopada 2019. godine do danas bio spriječen ugovoriti i naplatiti najamninu za svoj stan u visini slobodno ugovorene tržišne najamnine, kao i tržišne turističke najamnine, jer bi tužitelj bez ikakvog problema mogao koristiti predmetnu nekretninu u svrhu turističkog najma budući se ista nalazi na atraktivnoj lokaciji, u samom centru grada Splita. razdoblju od 01. listopada 2019.g. do danas svaki mjesec trpi štetu u vidu visine tržišne u jednom razdoblju i turističke najamnine u drugom, a također i nematerijalnu štetu jer trpi enorman stres i frustraciju kao rezultat neuspjeha da naplati primjerenu naknadu za najam stana kao i da otkloni sva ostala ograničenja njegovog prava vlasništva na predmetnom stanu.

1.1. Tuženi zahtjev je uređen sukladno vještvu vještaka za procjenu nekretnina, podneskom od 26.09.2025.

2. U odgovoru na tužbu osporava se osnovi i visina tužbenog zahtjeva. U bitnom se navodi da je ESLJP zauzeo stajalište kako se prilikom utvrđivanja prava na zaštićenu najamninu te visine zaštićene najamnine, u svrhu uspostavljanja pravedne ravnoteže između općeg javnog interesa i temeljnih prava pojedinaca, moraju uzimati u obzir ekonomske mogućnosti najmoprimca i članova njegovog obiteljskog domaćinstva, stoga je ukupno imovinsko stanje obiteljskog domaćinstva najmoprimca mjerodavno kod procjene platnih mogućnosti najmoprimca, odnosno kod procjene jesu li najmoprimci u mogućnosti plaćati tržišnu najamninu ili veći iznos zaštićene najamnine. U ovom postupku mora se utvrditi je li tužiteljica kao oštećenik postupala dužnom pažnjom radi zaštite svojim interesa kao vlasnice stana te je li tijekom cijelog perioda ugovornog odnosa zaštićena najamnina odgovara uvjetima i mjerilima iz čl. 7. ZNS-a i Uredbi o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine. U konkretnom slučaju, kako bi se utvrdila visina najamnine koja se može postići na tržištu za predmetni stan, potrebno je prvenstveno utvrditi u kakvom je stanju predmetni stan u smislu uređenosti, opremljenosti i prikladnosti za život, jer visina tržišne najamnine upravo ovisi o stanju nekretnine (uređenost stana u vrijeme stanovanja zaštićenog najmoprimca, godina adaptacije, kat na kojem se stan nalazi, posjeduje li zgrada dizalo, godina izgradnje i stanje zgrade), nastalim troškovima održavanja stana, kao i drugim kriterijima na tržištu. Također zz Republike Hrvatske protivi se naknadi štete koja je utvrđivana u iznosu koji bi predstavljao razliku između tržišno-turističke najamnine i iznosa zaštićene najamnine, jer tužiteljica prema redovitom tijeku stvari takvu najamninu ne bi mogla ostvariti u svim mjesecima utuženog razdoblja, pogotovo u razdoblju od siječnja do lipnja te do listopada do prosinca svake kalendarske godine, i to u istim iznosima. Protivi se naknadu štete utvrđivati kao razliku između zaštićene najamnine i turističke (dnevne) najamnine.

3. U dokaznom postupku pregledana je cjelokupna pisana dokumentacija u spisu, proveden očevid na licu mjesta, te izrađeno vještvo po vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu novčanog iznosa s naslova naknade štete koju tužiteljica trpi zbog ograničenja njenog vlasničkog prava u visini razlike između iznosa slobodno ugovorene tržišne najamnine koji bi tužiteljica mogla ostvariti kao vlasnica stana kada bi bila u mogućnosti slobodno ugovoriti najamninu za predmetni stan i iznosa zaštićene najamnine koju plaća zaštićeni najmoprimac, a za vremensko razdoblje od razdoblje od studenog 2019. do veljače 2023. godine, kao i naknadu neimovinske štete.

6. Tužiteljica svoje vlasništvo nad predmetnim stanom dokazuje izvatkom iz zemljišne knjige, a nije sporno da u stanu živi zaštićeni najmoprimac PN, kojeg je sud susreo tijekom očevida na licu mjesta.

8. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u odredbi čl. 30. st. 1. da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koja ovlašćuje svog nositelja da sa tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakog drugog od toga isključi ako to nije protivno tuđim pravima i zakonskim ograničenjima, dok odredba st. 2. istog članka propisuje da u granicama iz st. 1. ovog članka vlasnik ima, među ostalim , pravo posjedovanja, uporabe, korištenja, i raspolaganja svojom stvari.

9. Presudom Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetu Statileo protiv Hrvatske (Zahtjev br.12027/10) od 10. srpnja 2014. na koju se pozivaju tužitelji utvrđeno je da povredu članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, uslijed miješanja u vlasnička prava vlasnika (stana u kojemu živi zaštićeni najmoprimac) budući da zaštićeni najam za posljedicu ima niz ograničenja koja onemogućavaju najmodavce u ostvarivanju prava na korištenje njihove imovine pa tako - nemogućnost fizičkog posjedovanja stana jer stanari ostaju u stanu na neodređeno vrijeme, nemogućnost iznajmljivanja stana u smislu ostvarenja tržišne najamnine i nemogućnosti otkaza najma (sve zbog niza zakonskih ograničenja), dok s druge strane najmodavci ipak nisu lišeni svoga vlasništva jer nastavljaju primati najamninu i mogu prodati svoje stanove (iako podložno uvjetima najma), no da miješanje o kojem je riječ čini mjeru koja predstavlja nadzor nad korištenjem imovine u smislu drugoga stavka članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, dok sustav zašđtićenog najma nema odgovarajuća procesna jamstva u svrhu postizanja ravnoteže između interesa zaštićenih najmoprimaca i interesa najmodavaca što u kombinaciji sa zakonskim pravom članova obiteljskog domaćinstva najmoprimca da mogu naslijediti status zaštićenog najmoprimca ostavlja najmodavcima relativno malo ili nimalo prilike da ponovno uđu u posjed svojih stanova, budući da je vjerojatnost da zaštićeni najmoprimci dobrovoljno napuste stan u pravilu neznatna pa obzirom da se na sustav zaštićenog najma ili bilo koje ograničenje prava najmodavaca kao posljedicu toga ne primjenjuje nikakav zakonski rok to da takva ograničenja vlasništva mogu trajati kroz dvije ili više generacija.

9.1. U predmetnoj Odluci ESLJP navodi se i da je situacija za najmodavce dodatno bila otežana njihovom obvezom plaćanja poreza na dohodak na iznos primljene najamnine (koji iznos mogu umanjiti maksimalno za 30 % na ime nastalih troškova, vidi stavke 68.-70. ove presude). Pored toga, praktično isključenje prava najmodavaca da slobodno raspolažu svojim stanovima koje je rezultat restriktivnih odredaba o otkazu najma (vidi stavke 48. -49. i 126. ove presude), dovelo je do smanjenja tržišne vrijednosti njihovih stanova .

9.2. Slijedi zaključak da je time nepravilno raspoređen socijalni i financijski teret uslijed čega da je na vlasnike stanova u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci stavljen nerazmjeran i pretjeran teret bez postignute potrebne ravnoteže između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava čime da je povrijeđen čl. 1. Protokola br. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija - „Narodne novine“ – Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10) zbog čega se utvrđena povreda Konvencije proteže i izvan pojedinačnog interesa podnositelja zahtjeva u navedenom predmetu ESLJP pa je Republika Hrvatska obvezana na poduzimanje odgovarajućih zakonodavnih i drugih općih mjera obzirom da je Konvencija prema članku 141. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14) po pravnoj snazi iznad zakona.

10. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-2364/2016-3 od 19. prosinca 2018. u postupanju Republike Hrvatske u odnosu na reguliranje zaštićenih najmoprimaca na stanovima u privatnom vlasništvu ima protupravnosti, jer takvo postupanje predstavlja povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenog vlasništva kraj okolnosti da je sustav zaštićenog najma, uveden Zakonom o najmu stanova („Narodne novine“, broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20) kojim se vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci nameće teret stambenog zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca, predstavlja miješanje u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva nametanjem im nesrazmjernog i pretjeranog tereta, što je protivno odredbi članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju slijedom čega da je Republika Hrvatska dužna vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci naknaditi imovinsku štetu u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine, baš kao i pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu.

11. Zakon o najmu stanova donesen je 2006. godine a Konvencija u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila je na snagu 5. studenog 1997. Time se i tuženica obvezala primjenjivati Konvenciju i postojeće propise uskladiti s preuzetim navedenim obvezama, pa stoga i vlasnici stanova pozivom na konvencijsko pravo imaju osnovu u sudskom postupku zahtijevati ostvarenje svoje tražbine.

12. Zakonska regulativa koja je u utuženom razdoblju propisivala institut zaštićenog najma stanova u privatnom vlasništvu predstavlja protupravno postupanje tuženice jer je njome povrijeđeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčeno pravo vlasništva vlasnika stanova, koje u uzročno-posljedičnoj vezi dovodi do štete na strani vlasnika stanova u visini razlike između tržišne najamnine koju su mogli ostvariti i zaštićene najamnine koju su ostvarili od zaštićenih najmoprimaca, a što je, vezano za pretpostavke odgovornosti za štetu, sukladno pravnom stavu izraženom u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2364/2016-3 od 19. prosinca 2018., a koji glasi: ''Prema pravnom shvaćanju ovog suda zbog povrede Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva, Republika Hrvatska je dužna vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci naknaditi štetu. Vlasnici stanova imaju pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine, a i pravo na pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu.''.

13. Visinu razlike između zaštićene i tržišne najamnine predmetnog stana sud je utvrdio vještačenjem po vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Slavenu Runji

13.1. Vještak je za procjenu koristio Izvor podataka za procjenu visine najma stana baza eNekretnine i to unutar istog cjenovnog bloka "Bačvice mješovito" u kojem se nalazi i procjenjivana nekretnina, utvrđujući istu poredbenom metodom. Na temelji toga utvrdio je da je ukupna tržišna visina najma stana od 01.11.2019 do 05.02.2023. iznos od 11.568,00 eura, a ukupna tržišna visina turističkog najma od 01.04.2020. do 31.10.2022. 46.868,00 eura. U konačnici ukupan prihod od najma za utuženo razdoblje iznosi 58.426,00 eura.

14. Tužena je prigovorila vještvu u pogledu izračuna turističke najamnine, navodeći da ne postoji osnova da se u predmetnima naknade štete radi primjene instituta zaštićenog najmoprimca, visina naknade štete dosuđuje u visini turističke najamnine za cijeli utuženi period ili za periode od travnja do listopada utuženih godina i to prema ponudi cijena noćenja sa stanica ''booking.com'' i ''airbnb.com'' za godinu u kojoj će se te cijene tek možda ostvariti. Pri čemu su cijene noćenja na navedenim stranicama uvećane za proviziju tih stranica/tvrtki i u nekim slučajevima za proviziju turističke agencije koju vlasnik stana angažira radi turističkog iznajmljivanja, a moguće i drugim troškovima (turistička pristojba, čišćenje apartmana). predlaže se da vještak dopuni nalaz i mišljenje obrazloženjem na temelju kojeg propisa, kojih podataka, kojih indeksa, kojega koeficijenta preračunavanja, kojih cijena najma na tržištu je utvrdio mjesečnu cijenu turističkog najma stana u tabeli 9.3. kao i je li utvrdio ima li predmetni stan uvjete da se isti iznajmljuje turistički i prema kojim propisima i na koji način je doveo u odnos poredbene nekretnine i predmetni stan radi utvrđivanja turističke najamnine, te koji su troškovi u cijeni ''turističke najamnine'' odnosno noćenja, a koji se moraju odbiti od ukupno utvrđenog iznosa turističke najamnine, s obzirom na primjenu čl. 1089. st. 3. ZOO i primjenu propisa koji uređuju pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu kao i poreznih davanja.

14.1. Vještak se očitovao na navedene prigovore navodeći da tuženik citira odredbe Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina N.N.78/2015 i Pravilnika o metodama procjene tržišne vrijednosti nekretnina N.N.105/2015, međutim ne uzima u obzir da se predmetni Zakon i Pravilnik odnosi, kao što mu i naslov govori, samo na metode procjene nekretnina a ne na metode izračuna najma nekretnina. Pregledom baze podataka koji se odnose na visinu najma u aplikaciji „e-nekretnine“ za veći dio područja Grada Splita , utvrdio je postojanje 2.220 unešenih podataka o visini najma od kojih je , na dan 11.11.2024. samo 38 bilo evaluirano . Na upit gradskoj službi o tome zašto podatci o najmu stanova nisu evaluirani dobio je informaciju da su podatci koji su unešeni u bazu podataka e-nekretnine, podatci dobiveni izravno od javnih bilježnika . Smatra da su podatci o visini najma u bazi e-nekretnine točni podatci i da se mogu koristiti bez tzv. evaluacije koja je i prema izjavi službe formalna i da se ta formalnost izvodi samo kod traženja izvatka iz zbirke cijena najmova stanova . Od Upravnog odjela za imovinsko pravne poslove i izgradnju , Službe za gospodarenje gradskom imovinom Grada Splita, zatražio je Izvadak iz zbirke cijena najma stanova i apartmana . Pregledom dostavljenih podataka i usporedbom dostavljenih podataka sa neevaluiranim cijenama u bazi e-nekretnine, utvrdio sam da su sve cijene identične onima prije tzv. “evaluacije". Izvor podataka korišten za procjenu visine turističkog najma stana je "booking.com" i "Airbnb.com" , i to unutar cjenovnog bloka "Bačvice- mješovito" u kojem se nalazi procjenjivana nekretnina . Dakle to su podatci koji se ne nalaze u bazi podataka „e-nekretnine“ i nisu evaluirani .

14.2. Sud je u cijelosti prihvatio vještvo i obrazloženja vještaka jer su isti sada detaljno razjašnjena, utvrđeni svi potrebni parametri za izračun tržišne i turističke najamnine, te je jasno i stručno napravljeno.

15. Tužitelj je podneskom od 26.09.2025. god, tužbeni zahtjev uredio sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a pri tome umanjivši prosječne mjesečne iznose tržišno- turističke najamnine koji je utvrdila vještakinja za iznose primljene mjesečne zaštićene najamnine.

16. Na kraju, polazeći od sadržaja odredbe čl. 1090. ZOO prema kojoj će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja, imajući u vidu nedvosmislenu obvezu tužene da obešteti vlasnike stanova u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci, a koja izvire iz činjenice povrede čl. 1. Protokola br. 1. Konvencije, kraj činjenice što na strani tužene ne postoje nikakve okolnosti koje bi bile legitimne za ikakvo umanjenje tužitelju pripadajuće naknade štete, a i da je općepoznato da je potražnja za najam stanova u [adresa] u gradskim centrima u utuženom razdoblju postojala pa tako i potražnja za najam stanova u [adresa] i da je cijena najma ovisna o površini i lokaciji stanova, to i ovaj sud primjerenom smatra tržišnu najamninu jer je upravo ona polazišna osnova za izračun iznosa koji je potreban da se tužiteljeva materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da ne postoji štetna radnja tužene. Pri tome svakako sud prihvaća da bi se predmetni stan u mjesecima sezone iznajmljivao po višoj, turističkoj cijeni ( a obzirom na današnju potražnju i lokaciju moguće bi se kao turistički iznajmljivao i tijekom cijele godine) obzirom na njegovu lokaciju, u neposrednoj blizini popularne plaže "Bačvice", blizinu (pješačku) staroj gradskoj jezgri, trajektnoj luci, autobusnom kolodvoru, ugostiteljskim i zabavnim sadržajima kako na samim plažama od Bačvica do Žnjana tako i u centru grada.

17. Odluke ESLJP-a pa tako i navedena odluka Statileo protiv Republike Hrvatske obvezujuće za sve sudove i primjenjuju se na području Republike Hrvatske pa je slijedom toga tužena obvezna tužitelju naknaditi pored imovinske, u ovom slučaju i neimovinskui štetu, u vidu pravične naknade štete.

18. U smislu odredbe čl. 1046. ZOO neimovinska šteta odražava u povredi subjektivnih neimovinskih prava i interesa. Ovu štetu, prema objektivnoj koncepciji, koju je prihvatio ZOO, čini već sama povreda prava osobnosti (čl. 19. st. 1. ZOO) a pretrpljeni bolovi i strah izazvani štetnom radnjom samo su mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir, uz druge relevantne okolnosti. Naglasak je na tome da se ista treba prosuđivati ovisno o okolnostima pojedinog slučaja, te da ne postoji matematički okvir po kojem se ista izračunava, već se radi o pravičnoj naknadi koju prema svojim shvaćanjima i procjenama određuje sud uzimajući u obzir zakonske norme i okolnosti slučaja. Zbog toga se ona od slučaja do slučaja razlikuje.

19. U cilju utvrđenja neimovinske štete proveden je dokaz vještačenjem tužiteljice po vještaku za neuropsihijatriju prof. prim. dr. sc. Ivanu Urliću.

19.1. U vještvu se navodi kako iz pregleda i razgovora sa tužiteljicom proizlazi : " Otežano se kreće uz pomoć štapa. Navodi da se postupak za povrat stana vodi već 33 godine, tj. od 1992.godine. Stan je naslijedila od djeda po majci i željela bi ga ostaviti svojoj djeci i unucima. Osim materijalne i uporabne vrijednosti vrlo je emocionalna oko tog stana. Navodi da živi u [adresa], Kanada, ali je svoju djecu i kasnije unuke naučila hrvatski jezik i oni su kao obitelj vrlo vezani za Hrvatsku i svake godine dolaze u posjet. Željela bi da imaju na raspolaganju svoju obiteljsku imovinu. Zbog toga se toliko angažira oko povrata obiteljskog stana u posjed. Dalje navodi da joj medikamentozna terapija pomaže da lakše podnese tjeskobno iščekivanje rješenja spora i da je često tužna i bezvoljna razmišljajući o obiteljskim odnosima koji su uvijek bili skladni i dragoj uspomeni koju predstavlja i materijalna komponenta. Navodi da je i ranije, dugi niz godina, povremeno uzimala anksiolitičku terapiju da ublaži osjećaj tjeskobe i depresivno raspoloženje vezano za navedeni spor i nastojanje da sredi svoju ostavštinu prije svoje smrti.

Uz navedeno, iznosi da je „godine pritišću”, da sve teže hoda i sve brže se umara. Osjeća potrebu za nastavkom antidepresivne i anksiolitičke terapije."

19.2. Vještak zaključuje da tužiteljica potječe iz obitelji koju karakteriziraju składni odnosi puni poštovanja. Vrlo poštuje tradiciju i nasljedne karakteristike ponašanja svojih prethodnika, što je prenijela zajedno sa suprugom i svojoj djeci i unucima. U tom smislu jako je brižna oko dovršenja ostvarivanja posjeda svog obiteljskog nasljeđa, što bi htjela za života prenijeti svojoj djeci i unucima. Kako vrijeme odmiče, a sudski postupak traje već 33 godine, sve više je zabrinuta, tjeskobna, depresivna, u strahu da neće uspjeti dovršiti sudski postupak i da će problem ostati nasljednicima da ga riješe. To nikako ne bi htjela i to je izvor njezinih stalnih preokupacija, uznemirenosti i već opisanih drugih psihičkih poteškoća. To joj bitno umanjuje kvalitetu života. Smatra da je tužiteljica trpjela i da trpi psihičke posljedice zbog povrede duševnog integriteta od lakog do srednjeg stupnja, uzrokovanog navedenim sporom i preokupacijama. Navedena povreda duševnog integriteta privremenog je karaktera do konačnog rješenja sudskog postupka.

19.3. Sud prihvaća vještvo vještaka dr. Ivana Urlića kao stručno i obrazloženo i temeljeno na kliničkom pregledu i razgovoru sa tužiteljicom vjerodostojno.

20. Odredbom čl. 1100. istog Zakona propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

21. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

22. Vodeći računa o utvrđenjima vještaka za neuropsihijatriju, dob tužiteljice, dugotrajnost svih postupaka vezanih za predmetni stan i desetljeća nemogućnosti raspolaganja svojom imovinom, te angažiranosti tužiteljice u vezi istog sud nalazi potraživani iznos od 3.000,00 eura na ime pravične novčane naknade neimovinske štete opravdanim, pa je tužbeni zahtjev i u tom dijelu u cijelosti usvojen.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a.

18.1. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku - odvjetniku, temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora – 667 bodova, za sastav tužbe, sastav 4 obrazložena podneska (od 06.04.2023., 22.05.2024., 19.11.2024. i 17.12.2024) po 667 bodova, za zastav ostalih obrazloženih podnesaka po Tbr. 8. st. 3. ukupno 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 09.10.2023., 09.02.2024., 12.11.2024. 17.09.2025. i 04.12.2025. po 667 bodova, ukupno 6 670 bodova, što pomnoženo sa 200 eura daje 13.340,00 eura, uvećano za 25% na ime PDV-a u iznosu od 3.335,00 eura, te troškove vještačenja po vještaku za procjenu nekretnina u iznosu od 555,73 eura i po vještaku neuropsihijatru u iznosu od 300,00 eura, pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 euro i presude u iznosu od 331,81 euro, ukupno 18.194,35 eura pa je odlučeno kao u izreci.

U Splitu 30. prosinca 2025. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja

- ODO Split