R. H. O. S. U. P.

Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. 31 P-944/2023- (ranije posl.br. P-542/2020)

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda
mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja O. d.o.o. za
trgovinu i poslovanje nekretninama, OIB, N., V. trg 5,
zastupanog po punomoćnici M. B., odvjetnici u U., protiv tuženika
B. K., OIB iz Z., T. ulica 10 zastupan po
punomoćnici M. H., odvjetnici iz P., radi predaje posjeda, nakon javne
glavne rasprave zaključene dana 20. rujna 2023. godine, u prisutnosti
punomoćnika stranaka, dana 25. listopada 2023. godine

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku B. K., OIB, T. U.
10, Z., da tužitelju O. d o. o. za trgovinu i poslovanje nekretninama, OIB
, V. T. 5, N., preda u posjed posebne dijelove
nekretnine, uspostavljenih na zgradi izgrađenoj na k.č.br. 492 za k.o. 301949
N., upisanih u zk.ul. 2701, označenih kao: 97. Suvlasnički dio s neodređenim
omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-97) I.„GARAŽE”- garaža br. 1-1 sa 19,70 m2- a
što je sve označeno u planu posebnih dijelova zgrade žutom bojom, te 98.
Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-98)„GARAŽE”-
garaža br. 2-1 sa 19,70 m2 - a što je sve označeno u planu posebnih dijelova zgrade
sa ljubičastom bojom, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.905,39
eura1/14.356,16 HRK, u roku od 15 dana od donošenja presude.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

1 fiksni tečaj konverzije 7,53450

- 2 -

Posl.br. 31 P-944/2023- (ranije posl.br. P-542/2020)

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 21. rujna 2020. godine podnio tužbu protiv tuženika radi
predaje posjeda. U tužbi navodi da je tužitelj samovlasnik posebnih dijelova
nekretnine uspostavljenih na zgradi izgrađenoj na k.č.br. 492 za k.o. N.,
upisanih u zk.ul. 2701, označenih kao:

- 97. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-97)
I.„GARAŽE”- garaža br. 1-1 sa 19,70 m2- a što je sve označeno u planu posebnih
dijelova zgrade žutom bojom,

- 98. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 98)
„GARAŽE”- garaža br. 2-1 sa 19,70 m2 - a što je sve označeno u planu posebnih
dijelova zgrade sa ljubičastom bojom, u cijelosti.

Tužitelj da je predmetne nekretnine stekao naplatnim pravnim poslom i to Ugovorom
o kupoprodaji nekretnina sklopljenog sa trgovačkim društvom B. d.o.o.
Z., a temeljem kojeg ugovora je proveden upis prava vlasništva Rješenjem
Naslovnog suda posl.br. Z-6707/17. Pravo vlasništva da nije i ne može biti sporno, s
obzirom da tužitelj isto dokazuje javnim ispravama. Prethodni vlasnik i posjednik
garaža broj 1 i broj 2 je bilo trgovačko društvo B. D..O.O. Z., Š. br.
1a, to jest korisnik istih je bio vlasnik i direktor B. D..O.O., gospodin M.
P. iz Z.. Uz tužbu priložio je izjavu gospodina M. P. iz Z.
dana 01.02.2019. godine kojom potvrđuje da je isključivi vlasnik i posjednik spornih
garaža i to posebnih dijelova uspostavljenih na nekretnini označene kao k.č.br. 492
za k.o. N. bilo trgovačko društvo B. d.o.o. Z., a koji posjed je
gospodin M. P. vršio kao isključivi vlasnik i jedini direktor tog trgovačkog
društva. U navedenoj izjavi, jasno je određeno da je posjed vršen u razdoblju od

28.02.1992. godine, kada su nekretnine kupljene od GK M. – I.
Č., pa sve do 18.12.2000. godine kada su nekretnine prodane i prenesene u
posjed trgovačkom društvu O. d.o.o. N., tužitelja u ovoj pravnoj stari.
Prilikom predaje posjeda tužitelju temeljem sklopljenog ugovora o kupoprodaji
nekretnina, sastavljen je primopredajni zapisnik, pred svjedocima, dana 18.12.2000.
godine, te su tužitelju predani ključevi garaže broj 1 i garaže broj 2. Na navedeni
način tužitelj je stekao posjed garaže koje nose oznaku br.1 i br.2. Zbog zapuštenog
stanja cijelog podrumskog prostora zgrade, tužitelj nije koristio garaže za parkiranje
vozila, te je kao i većina vlasnika stanova parkirao na parkirnim mjestima oko zgrade.
Po uvođenju rasvjete u garažnom prostoru, prije otprilike pet godina, tužitelj je
ustanovio da mu je netko uzurpirao, odnosno samovlasno oduzeo posjed istih. Do
podnošenja tužbe od strane ovdje tuženog, dana 22.01.2019, u pravnoj stvari kod
Naslovnog suda posl.br. 16 P- 1084/19 protiv ovdje tužitelja, radi utvrđenja prava
vlasništva i izdavanje tabularne isprave tužitelj nije imao saznanja o identitetu osobe
koja mu je samovlasno oduzela posjed predmetnih nekretnina. Parnični postupak
posl.br. P-1084/2019 opravdava pasivnu legitimaciju tuženika u ovoj pravnoj stvari.
Svaka garaža, to jest garažno mjesto jasno je i vidljivo omeđeno — označeno ili
pregradnim betonskim zidom ili bijelom razdjelnom crtom od početka pa do kraja
garaže. Prilikom kupoprodaje svaki kupac je dobio tlocrt stana i garaže sa
rasporedom garažnih mjesta. Tužitelj tvrdi da nije moguća zabuna ili zabluda glede
identifikacije garaža, pogotovo nije moguća zabuna ili zabluda o broju (količini)

- 3 -

Posl.br. 31 P-944/2023- (ranije posl.br. P-542/2020)

garaža. Tužitelj predlaže da sud temeljem odredbe čl. 161. i 162. Zakona o
vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999,
22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009,
90/2010, 143/2012, 152/2014, 81/15, 94/17 dalje: ZV) donese presudu u sadržaju
kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prigovorio vrijednosti predmeta spora.
Tuženik ne osporava da je tužitelj upisan u zemljišnim knjigama Općinskog suda u
Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Buje-Buie kao vlasnik na nekretninama koje su
predmet ovog postupka. Dalje navodi da je trgovačko društvo „B.“ poduzeće
za izgradnju, proizvodnju, usluge, unutarnju i vanjsku trgovinu i posredovanje s.p.o.
Z., M. 24, sklopilo s prodavateljem D.D. „M.-I.“
Č., S. bb, Konačan ugovor o prodaji N. stambenog prostora i
garaža dana 28. veljače 1992. godine, kojim je Ugovorom trgovačko društvo
„B.“ od trgovačkog društva D.D. „M.-I.“ Č. kao
pravnog slijednika G. „M.“ između ostalih nekretnina kupio i, a time
stekao i pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama, garažu br. 1.
površine 19,70 m2, podrum te garažu br. 2. površine 19,70 m2, podrum. Trgovačko
društvo koje je u Konačnom ugovoru od 28. veljače 1992. godine označeno kao
prodavatelj (D. M.-I. Č.), pravni je slijednik trgovačkog
društva G. M. Č. koje je prije tuženika bilo upisano u zemljišnim
knjigama kao vlasnik. Dana 31. prosinca 1992. godine trgovačko društvo B.“
poduzeće za izgradnju, proizvodnju, usluge, unutarnju i vanjsku trgovinu i
posredovanje s.p.o., zaključilo je s trgovačkim društvom „P.-T.“ poduzeće
za unutarnju i vanjsku trgovinu, poljoprivredu, posredovanje i usluge s.p.o.
Kompenzacijski ugovor. Na temelju takvog kompenzacijskog ugovora
„P.“ s.p.o. je u postupku likvidacije na tuženika prenijela pravo
vlasništva nekretnina koje se nalaze upisane na k.č.br. 492 k.o. N., između
ostalog i garažu broj 32. Međutim prilikom predaje posjeda trgovačkog društva
„B.“ s.p.o. i trgovačkog društva „P.-TRADE“ s.p.o. kao i kasnije predaje
posjeda tuženiku, tuženik je ušao u posjed garaže br. 1. i br. 2. budući da su mu u
posjed predane garaže br. 1. i br. 2. i to već kao direktoru trgovačkog društva
„P.-T.“ , a kasnije i u likvidacijskom postupku kao fizičkoj osobi. Tuženik je,
smatrajući da iste odgovaraju garaži broj 32, koristio i imao u posjedu od 1993.
godine do danas. Iako je tuženik u likvidacijskom postupku stekao pravni osnov za
upis prava vlasništva na nekretnini-garaži broj 32., isti se nije mogao dugi niz godina
knjižiti, te je na temelju predanog posjeda predmetnih garaža iste koristio kao svoje
vlasništvo, a da je pritom smatrao da koristi nekretninu-garažu koju je stekao na
temelju likvidacijskog postupka. Trgovačko društvo „B.“ je predalo tuženiku u
posjed garaže br. 1. i 2. s obrazloženjem da se radi o garažama koje su prije
postupka etažiranja imale oznaku br. 32 slijedom čega je tuženik cijelo vrijeme
posjedovanja predmetnih garaža smatrao da se radi o jednoj garaži koju posjeduje i
da se radi upravo o garaži broj 32, a samim time, kako mu je nakon potpisivanja
predmetnog ugovora predan posjed predmetnih nekretnina tuženik nije imao razloga
sumnjati da predmetne nekretnine nemaju broj 32. Naime, u naravi se radi o
garažama koje imaju isti ulaz i zatvorenog su tipa, a unutar prostora postoje dva
parkirna mjesta koja predstavljaju, kako je tuženik kasnije saznao broj 1. i 2.. Dakle,

- 4 -

Posl.br. 31 P-944/2023- (ranije posl.br. P-542/2020)

tuženik nije znao niti je imao razloga od 1993. godine smatrati da istome ne pripada
pravo posjeda na predmetnim nekretninama, niti je tuženika itko uznemiravao ili na
bilo koji drugi način onemogućavao u korištenju gore predmetnih nekretnina. Od
likvidacijskog postupka trgovačkog društva „P.-TRADE“ odnosno od dana kada
je trgovačko društvo „B.“ s.p.o. sklopilo Konačni ugovor naknadno je vršeno
etažiranje zgrade pa ni opis nekretnina koje tuženik ima u mirnom i nesmetanom
posjedu, ne odgovara onima iz zemljišne knjige to posebno jer je kao prodavatelj
naznačen M. I. d.d. Č. koji je jedan od pravnih slijednika ranije
upisanog prednika tuženika. Slijedom svega gore iznesenog, tuženik je u istinitom i
poštenom posjedu predmetnih nekretnina od 31. prosinca 1992. godine, dakle više
od 29 godine, a koji posjed neprekinuto traje do danas te u svom posjedu nije nikada
bio ni na koji način smetan, slijedom čega je sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima stekao pravo vlasništva dosjelošću gore navedenih nekretnina.
Upravo iz tog razloga tuženik je podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva
dosjelošću prvo protiv stečajne mase G. M. d.d., a kasnije promjenom
vlasnika i u odnosu na tužitelja, koji se parnični postupak vodi pred Općinskim sudom
u P., S. služba u B.-Buie, pod posl.br. P-1084/2019. Slijedom, gore
navedenog, tuženik smatra da se ovaj postupak mora prekinuti do pravomoćnog
okončanja parničnog postupka radi utvrđenja prava vlasništva koji se predmet vodi
kod O. suda u P., S. služba u B.-Buie, pod posl.br. P-
1084/2019, a sve zbog rješenja prethodnog pitanja vlasništva predmetnih nekretnina.
Naime, ukoliko se u navedenom parničnom predmetu utvrdi da je tuženik vlasnik
predmetnih nekretnina, koje se ovom tužbom traže u posjed tada tužitelj neće imati
pravni temelj kojim će isti tražiti predmetne nekretnine u posjed, budući da se radi o
parničnom postupku radi utvrđenje prava vlasništva na predmetnim nekretninama u
korist tuženika, slijedom čega se u slučaju pravomoćne sudske presude ima smatrati
da je tuženik vlasnik predmetnih nekretnina još od 1992. godine kada su istome u
posjed predane upravo predmetne nekretnine, a sve iz razloga što bi takva presuda
imala deklaratorni učinak. Slijedom svega gore iznesenog, predlaže se da sud po
provedenom postupku, u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te da tužitelja
obveže na naknadu parničnog troška.

3. Na navode iz odgovora na tužbu tužitelj se očitovao podneskom od 19.
studenog 2021. godine navodeći da su svi navodi tuženika u cijelosti neosnovani.
Neosnovan je prigovor suviše visoko naznačene vrijednosti predmeta spora. Tužitelj
je vrijednost predmeta spora naznačio u skladu s tržišnom vrijednošću nekretnina
koje su predmet postupka. U ovoj pravnoj stvari radi se o vraćanju posjeda stvari,
odnosno nekretnina, stoga se ovdje ima primijeniti članak 40. stavak 2. Zakona o
parničnom postupku, kojim je jasno uređeno pitanje određivanja vrijednosti predmeta
spora u slučaju da (citirano): „U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne
odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u
tužbi naznačio.“ Tužitelj je u uvodu tužbe naznačio vrijednost predmeta spora u visini
okvirne tržišne vrijednosti garaža koje su predmet ovog postupka, odnosno u visini
od 150.000,00 kuna. Prigovor tuženika glede previsoko naznačene vrijednosti
predmeta spora je u cijelosti paušalan te nepotkrijepljen dokazima. Istovremeno,
sasvim je jasno da vrijednost predmeta spora nije suviše visoko određena, već da
tuženik pokušava sniziti potencijalne parnične troškove, obzirom da je u samom

- 5 -

Posl.br. 31 P-944/2023- (ranije posl.br. P-542/2020)

odgovoru na tužbu već tuženik priznao oba konstitutivna elementa reivindikacijske
tužbe. Naznačena vrijednost predmeta spora nije takva da dovodi u pitanje stvarnu
nadležnost, sastav suda, vrstu postupka, ovlaštenje na zastupanje ili prava na
naknadu troškova postupka, stoga su tuženikovi prigovori i zahtjevi vezani za
smanjenje vrijednosti predmeta spora, u cijelosti neosnovani. Tuženik, u odgovoru
na tužbu, izrijekom priznaje da je tužitelj vlasnik posebnih dijelova nekretnine
uspostavljenih na nekretnini upisanoj u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u
Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie u zk.ul.br. 2701 kao k.č.br. 492 za k.o.
Novigrad i označenih kao:

97.Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-97)
I.„GARAŽE”- garaža br. 1-1 sa 19,70 m2- a što je sve označeno u planu posebnih
dijelova zgrade žutom bojom,

98.Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 98)
„GARAŽE”- garaža br. 2-1 sa 19,70 m2 - a što je sve označeno u planu posebnih
dijelova zgrade sa ljubičastom bojom,

Ujedno, tuženik u odgovoru na tužbu izrijekom priznaje i da se nekretnine, koje su predmet postupka, nalaze u njegovom posjedu.

Odredba članka 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima citirano glasi:
„Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje
pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj
posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i
da se nalazi u tuženikovu posjedu.“

Dakle, iz navedenog je jasno da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi uvjeti za pravu
vlasničku tužbu, obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu izrijekom priznao kako
vlasništvo tužitelja predmetnih nekretnina, tako i da se tuženik nalazi u posjedu istih.
Naime, tuženik navodi da ne spori da je tužitelj uknjižen kao vlasnik garaža, kao i da
se iste nalaze u neposrednom posjedu tužitelja. Slijedom toga, tužitelj kao vlasnik
predmetnih nekretnina koje se nalaze u posjedu tuženika, osnovano traži da mu se
iste predaju nazad u posjed, i to traži predaju stvari u optimalnom stanju od
nepoštenog posjednika te predaju svih koristi koje je nepošteni posjednik, ovdje
tuženik, imao od istih. Tuženik neistinito navodi da je u istinitom i poštenom posjedu
predmetnih garaža. Naime, tužitelj je nekretnine stekao naplatnim pravnim poslom i
to Ugovorom o kupoprodaji nekretnina sklopljenog sa trgovačkim društvom B.
d.o.o. Z., a temeljem kojeg ugovora je provedena uknjižba prava vlasništva
uime i za korist tužitelja Rješenjem Naslovnog suda donesenog dana 03.10.2018.
pod posl. br. Z-6707/17. Izjavom gospodina M. P. iz Z. od dana

01.02.2019. godine potvrđuje se da je isključivi vlasnik i posjednik spornih garaža i to
posebnih dijelova uspostavljenih na nekretnini označene kao k.č.br. 492 za k.o.
N. bilo trgovačko društvo B. d.o.o. Z., a koji posjed je gospodin
M. P. vršio kao isključivi vlasnik i jedini direktor tog trgovačkog društva. U
navedenoj izjavi, jasno je određeno da je posjed vršen u razdoblju od 28.02.1992.
godine, kada su nekretnine kupljene od G. M. – I. Č., pa sve do

18.12.2000. godine kada su nekretnine prodane, a posjed je predan trgovačkom
društvu O. d.o.o. N.. Stoga, u cijelosti su neistiniti navodi tuženika kojima
isti pokušava prikazati da je zakonski zastupnik B. d.o.o., Z. predalo
posjed njemu, a ne tužitelju. Ono što je bitno za rješavanje u ovoj pravnoj stvari jest
da brojevi garaža nisu nikad izmijenjeni. Stoga, svi navodi tuženika usmjereni na

- 6 -

Posl.br. 31 P-944/2023- (ranije posl.br. P-542/2020)

obrazlaganje kojekakve „zablude“ glede garaže broj 32, su neistiniti, paušalni i
nepotkrijepljeni. Tuženik je znao što je predmet kupoprodaje odnosno da je isti kupio
garažu broj 32. Već navedeno isključuje savjesnost posjeda tuženika na garažama
koje nose oznake broj 1. i broj 2. Uostalom, tuženik ističe da je sklopio pravni posao
glede jedne garaže, stoga kako isti može isticati savjesnost glede dvije garaže,
različitih brojeva? Tužitelj ponavlja da su brojevi garažnih mjesta istovjetni su
današnjim brojevima te da nije bilo nikakvih promjena. Naime, garažna mjesta
označena su brojevima bijele boje veličine cca 70 x 35 cm. stoga, iste je nemoguće
previdjeti. Svaka garaža, to jest garažno mjesto jasno i vidljivo je omeđeno –
označeno ili pregradnim betonskim zidom ili bijelom razdjelnom crtom od početka pa
do kraja garaže. Prilikom kupoprodaje, svaki kupac je dobio tlocrt stana i cijele
garaže sa raspodjelom garažnih mjesta. Slijedom navedenog nije moguća zabuna ili
zabluda glede identifikacije garaža, pogotovo nije moguća zabuna ili zabluda broja
(količina) garaža. Naime, tuženik je kupio 1 garažu, a tvrdi da ima pravo na dvije i to
s različitim brojevima. Stoga, sasvim je jasno da su svi navodi tuženika isključivo
usmjereni na izbjegavanje predaje garaža. Izostanak organiziranog upravljanja
zgradom dovelo je do velike zapuštenosti garažnog dijela zgrade. Naime, uslijed
prodora oborinske vode, kao i prodora kućne kanalizacije stanova na katu, došlo je
do potpune zapuštenosti garaža i njihove nefunkcionalnosti. Opisano stanje sanirano
je tek 2017. godine, a na koje činjenice i okolnosti upućuju te iste potvrđuju ovdje
predloženi svjedoci, M. P., S. P. te M. K., iskazima
danim na ročištu održanom dana 22.09.2021. godine u parničnom postupku pred
O. sudom u P., S. služba u B., posl.br. P-1084/2019. Nadalje,
priloženo se dostavljaju i zapisnici sa ročišta održanih dana 17.09.2021. i

21.09.2021. godine u parničnom postupku koji se pred O. sudom u P.,
S. služba u B., posl.br. P-1084/2019, na kojim ročištima su saslušani
svjedoci M. F. i A. Š.. Uvidom u predmetne zapisnike i iskaze
predmetnih svjedoka jasno proizlazi da tuženik drži u posjedu garažna mjesta koja su
predmet ovog parničnog postupka. Tuženik nema apsolutno nikakav pravni temelj za
posjed garaža koje su predmet ovog postupka. Okolnost da je drugi parnični
postupak u tijeku ne dokazuje ni savjesnost niti predstavlja pravni temelj posjeda.
Navedena okolnost je u cijelosti irelevantna za ovaj postupak. Ujedno, u cjelokupnom
odgovoru na tužbu, tuženik nije istaknuo nijedan od prigovora sukladno odredbama
Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji bi ga ovlašćivao na posjed garaža
koje su predmet ovog postupka. Stoga, slijedom prethodno izloženog pravnog i
činjeničnog stanja, nedvojbeno je da tuženik nema apsolutno nikakav pravni temelj
za posjed garaža koje su predmet ovog postupka. Tužitelj kao vlasnik predmetnih
nekretnina, koje se nalaze u faktičnoj vlasti, odnosno posjedu tuženika, osnovano
traži da mu se iste predaju nazad u posjed, i to traži predaju stvari u optimalnom
stanju od tuženika te predaju svih koristi koje je tuženik imao od istih.

4. Povodom prigovora tuženika na označenu vrijednost predmeta spora u
tužbi, na pripremnom ročištu utvrđena je vrijednost predmeta spora u iznosu od

90.000,00 kn.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (5-6,
21-22), rješenje Zemljišnoknjižnog odjela B.-B. (7-8,), izjava (9-10), zapisnik o

- 7 -

Posl.br. 31 P-944/2023- (ranije posl.br. P-542/2020)

primopredaji nekretnina (11), rješenje Zemljišnoknjižnog odjel B.-B. posl.br. Z-
1123/2019-2 od 24. siječnja 2019. godine (12), tužbu zaprimljenu kod O.
suda u B.-B. posl.br. P-1084/2019 (15-18), konačan ugovor o prodaji (33-
37), kompenzacijski ugovor (38-40), rješenje O. privrednog suda Z. (41-
42), zapisnike (56-67), priznanice (69-70).

5.1. Sud nije prihvatio provoditi druge dokazne prijedloge budući su
provedenim dokazima utvrđene sve relevantne činjenice za rješavanje ove pravne
stvari, a drugi dokazi su irelevantni za ovu pravnu stvar.

6. U ovom postupku je sud Rješenjem posl.br. P-542/2020-10 od 02.
prosinca 2021. godine bio odredio prekid postupka dok se pravomoćno ne završi
postupak pod posl.br. P-1084/2019 koji se vodi kod O. suda u P.,
S. služba u B.-B., kojeg je tuženik pokrenuo u svojstvu tužitelja protiv
tuženika, ovdje tužitelja, radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave
za predmetne nekretnine.

7. Povodom žalbe tužitelja Rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-
104/2022-2 od 24. svibnja 2023. godine preinačeno je Rješenje Općinskog suda u
Pazinu Stalna služba u B.-B. posl.br. P-542/2020 od 02. prosinca 2021.
godine, te je odbijen prijedlog tuženika za prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

9. Predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari je vlasničko pravni zahtjev
tužitelja za predaju posjeda predmetnih nekretnina, u smislu odredbe čl. 162. st. 1.
u vezi s odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
(Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006,
141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, 81/15, 94/17
dalje: ZV), kojom vlasnik ne posjednik zahtijeva od osobe koja posjeduje njegovu
stvar da mu preda svoj posjed te stvari.

10. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (5) utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnina koje su predmet ove pravne stvari.

11. Uvidom u rješenje Zemljišnoknjižnog odjela B.-B. (7-8) utvrđeno je
da je tužitelj upisan kao vlasnik između ostalog i predmetnih nekretnina na temelju
Ugovora o prodaji od 04. rujna 1991. godine, konačnog Ugovora o prodaji od 28.
veljače 1992. godine, Ugovora o kupoprodaji od 30. studenog 2000. godine i
Dodatka ugovoru o kupoprodaji od 14. prosinca 2000. godine.

12. Uvidom u Zapisnik o primopredaji nekretnina (predmetnih nekretnina) utvrđeno je da je primopredaja obavljena 18. prosinca 2000. godine.

13. Uvidom u tužbu (15-18) utvrđeno je da je tuženik u svojstvu tužitelja
podnio tužbu protiv tuženika - ovdje tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva i
izdavanja tabularne isprave za predmetne nekretnine dana 22. siječnja 2019.

- 8 -

Posl.br. 31 P-944/2023- (ranije posl.br. P-542/2020)

godine (koji postupak se vodi kod O. suda u P., S. služba u B.-B. pod posl.br. P-1084/2019).

14. Uvidom u tužbu (43-47) utvrđeno je da je tuženik u svojstvu tužitelja
podnio tužbu protiv tuženika S. mase G. M. d.d. radi utvrđenja prava
vlasništva i izdavanja tabularne isprave pred T. sudom u V..
15. Uvidom u konačan Ugovor o prodaji (33-36) utvrđeno je da je između
prodavatelja M. invest d.d. Č. kao prodavatelja i B. poduzeće
s.p.o. kao kupca dana 28. veljače 1992. godine sklopljen konačan Ugovor o
prodaji predmet kojeg su, između ostalog, bile i predmetne nekretnine.

16. Uvidom u kompenzacijski Ugovor (38-39) utvrđeno je dana 31. prosinca

1992. godine sklopljen Ugovor između B. poduzeća s.p.o. u svojstvu dužnika i
P.-trade poduzeća s.p.o. u kojem se između ostalog utvrđuje da je B.
poduzeće s.p.o. vlasnik i garaže u N. oznake broj 32 (dakle, ne i garaže
broj 1 i 2), a iz konačnog Ugovora o prodaji opisanog u točki 15. Obrazloženja
navode se garaže broj 1, broj 2, broj 32, broj 33 i broj 34.

17. Uvidom u Rješenje Okružnog privrednog suda Zagreb od 23. kolovoza

1992. godine (41-42) utvrđeno je da se B. K. kao vlasniku poduzeća
predaju između ostalog garaža oznake broj 32 (dakle ne spominje se garaža
oznake 1 i 2).

18. Uvidom u Zapisnike sastavljene dana 21. rujna 2021., 17. rujna 2021.,

22. rujna 2021. u predmetu posl.br. 16 P-1084/2019 koji se vodi kod Općinskog
suda u P. S. služba u B.-B. utvrđeno je da su saslušani svjedoci
upravo u vezi predmetnih nekretnina, da su svjedoci iskazivali ovisno od koje
strane su predloženi kao svjedoci i da nije moguće utvrditi vjerodostojnost njihovih
iskaza, a za potrebe postupka predaje posjeda (u P-944/23).

19. Provedenim dokazima, materijalnim dokazima u spisu, tj. uvidom u
izvadak iz zemljišne knjige, a u konačnici tuženik nije osporio da je tužitelj upisan
kao zemljišnoknjižni vlasnik i da je tuženik u posjedu predmetnih nekretnina, dakle
nesporno je utvrđeno da je tužitelj zemljišnoknjižni vlasnik nekretnina koje su
predmet spora, a detaljno opisane u točki I izreke ove Presude. Tuženik je priznao
da je u posjedu predmetnih nekretnina.

20. Tužitelj je dokazao svoje vlasništvo izvatkom iz zemljišne knjige, dok je
posjed tuženika nesporan. U smislu odredbe čl. 163. st. 1. i 2. ZV-a, tuženik je
ograničen u iznošenju prigovora u sporu radi predaje posjeda, jer on ima pravo odbiti
predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te
stvari tj. ako ima pravo na posjed, zatim ako izvodi svoje pravo na posjed od
posrednoga posjednika, koji ima pravo na posjed te stvari, osim ako je posjed dobio
posjednik od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga da.
20.1. Iz navedenog slijedi da u ovom sporu tuženik ne može tužitelju
osporavati njegovo pravo vlasništva ako nema on neko jače pravo u odnosu na
tužitelja.

- 9 -

Posl.br. 31 P-944/2023- (ranije posl.br. P-542/2020)

20.2. Navodi tuženika u kojima obrazlaže neke njegove "zablude" vezano za
broj garaže odnosno da su garaže prije postupka etažiranja imale oznaku broj 32, a
nakon etažiranja oznake broj 1 i broj 2 (a sam tuženik tvrdi da je smatrao da se radi
o jednoj garaži, a u konačnici upravo tuženik je priložio jedan Ugovor - Konačan
ugovor o prodaji od 28. veljače 1992. godine (33-36) u kojem se navode garaže i to
garaža broj 1, broj 2, broj 32, broj 33, broj 34).

21. Sukladno odredbi čl. 161. st. 1. ZV-a vlasnik ima pravo zahtijevati od
osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari. Prema odredbi
čl. 162. st. 1. ZV-a tužitelj da bi uspio u postupku treba dokazati da su predmetne
nekretnine njegovo vlasništvo i da se nalaze u tuženikovu posjedu.

22. U ovoj pravnoj stvari kako je već naprijed navedeno nesporno je utvrđeno
da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina i da se tuženik nalazi u posjedu istih. S
obzirom na navedeno, a sukladno odredbi čl. 161. i 162. ZV-a sud nije smatrao
potrebnim provoditi druge predložene dokaze.

23. Glede prigovora tuženika da je on stvarni vlasnik predmetnih nekretnina
te da je zbog toga i podnio tužbu koja se vodi kod Općinskog suda u B. –
B. pod posl.br. P-1084/19 valja navesti da, sukladno tumačenju Županijskog suda
u Rijeci u Rješenju posl.br. Gž-104/2022-2 od 24. svibnja 2023. godine pitanje
vlasništva predmetnih nekretnina tužitelj je dokazao zemljišnoknjižnim izvatkom iz
zemljišne knjige tj. da je tužitelj upisan zemljišnoknjižni vlasnik, a tuženik će tek
eventualnim uspjehom u parnici koja se vodi pod posl.br. P-1084/2019 steći pravni
osnov za upis prava vlasništva i za posjed predmetnih nekretnina.

24. S obzirom na nespornu činjenicu da je tužitelj vlasnik - upisan
zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina kao i nespornu činjenicu da je tuženik
u posjedu predmetnih nekretnina tužitelj je dokazao da je ispunio obje pretpostavke
propisane odredbom čl. 162. st. 1. ZV-a.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o
parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982,
43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine
broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007,
96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/22,
dalje: ZPP).

25.1.Tuženik je izgubio u ovoj parnici zato je dužan tužitelju naknaditi parnični
trošak. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe s PDV-om (VPS 150.000,00 kn /

19.908,42 eura) u iznosu od 622,14 eura / 4.687,50 kn, zatim (prema VPS-u

90.000,00 kn / 11.945,05 eura) za sastav podneska od 25. studenog 2021. godine
248,85 eura / 1.875,00 kn, za zastupanje na dva ročišta i to 02. prosinca 2021. i

20. rujna 2023. godine 497,71 eur / 3.750,00 kn, za sastav žalbe protiv Rješenja o
prekidu postupka 311,07 eura / 2.343,75 kn, te trošak sudske pristojbe na tužbu i
presudu u iznosu od 225,62 eura / 1.700,00 kn odnosno sveukupni trošak u iznosu
od 1.905,39 eura / 14.356,16 kn.

25.2. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 7.,
8/1., 9/1., 42., 48. i 50. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika

- 10 -

Posl.br. 31 P-944/2023- (ranije posl.br. P-542/2020)

(Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022,
dalje: Tarifa), te tarifnom broju 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi. Visina vrijednosti boda
iznosi 1,99 eura / 15,00 kn.

26. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču-Parenzo, dana 25. listopada 2023. godine

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, a
podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove
Presude.

DNA:

- Pun. tužitelja,
- Pun. tuženika.