Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-381/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari tužiteljice EŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dina Galić i Janica Plantak iz Varaždina, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 2. prosinca 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, 30. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici ŽŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.040,39 eur (četiri tisuće četrdeset eura i trideset devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do 31.7.2015., od 1.8.2015. do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30.12.2023. pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to od

- 7.10.2011. na iznos od 62,51 EUR

- 17.11.2011. na iznos od 83,17 EUR

- 13.12.2011. na iznos od 82,04 EUR

- 20.1.2012. na iznos od 80,00 EUR

- 9.2.2012. na iznos od 103,55 EUR

- 6.3.2012. na iznos od 96,59 EUR

- 6.4.2012. na iznos od 91,56 EUR

- 9.5.2012. na iznos od 94,38 EUR

- 8.6.2012. na iznos od 96,43 EUR

- 19.7.2012. na iznos od 93,37 EUR

- 4.8.2012. na iznos od 94,51 EUR

- 4.10.2012. na iznos od 178,01 EUR

- 14.11.2012. na iznos od 91,98 EUR

- 7.12.2012. na iznos od 94,76 EUR

- 8.1.2013. na iznos od 92,34 EUR

- 19.2.2013. na iznos od 81,76 EUR

- 15.3.2013. na iznos od 92,08 EUR

- 4.4.2013. na iznos od 92,01 EUR

- 10.5.2013. na iznos od 88,24 EUR

- 19.6.2013. na iznos od 76,07 EUR

- 6.7.2013. na iznos od 78,62 EUR

- 19.8.2013. na iznos od 79,22 EUR

- 23.9.2013. na iznos od 84,78 EUR

- 5.10.2013. na iznos od 90,22 EUR

- 9.11.2013. na iznos od 87,08 EUR

- 14.12.2013. na iznos od 89,32 EUR

- 22.1.2014. na iznos od 91,81 EUR

- 22.2.2014. na iznos od 86,00 EUR

- 7.3.2014. na iznos od 90,72 EUR

- 17.4.2014. na iznos od 89,48 EUR

- 7.5.2014. na iznos od 84,97 EUR

- 6.6.2014. na iznos od 85,34 EUR

- 29.7.2014. na iznos od 83,83 EUR

- 7.8.2014. na iznos od 89,53 EUR

- 17.9.2014. na iznos od 91,84 EUR

- 10.10.2014. na iznos od 92,56 EUR

- 15.11.2014. na iznos od 93,06 EUR

- 16.1.2015. na iznos od 190,39 EUR

- 18.2.2015. na iznos od 97,59 EUR

- 4.3.2015. na iznos od 97,86 EUR

- 15.4.2015. na iznos od 95,71 EUR

- 12.5.2015. na iznos od 97,03 EUR

- 18.6.2015. na iznos od 96,03 EUR

- 7.7.2015. na iznos od 12,04 EUR

u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10 000 Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju TŽŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.397,37 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 03.10.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve računajući kako slijedi na iznose i datume dospijeća:

od 03.10.2015. na iznos od 242,30 eur

od 25.11.2015. na iznos od 96,86 eur

od 25.12.2015. na iznos od 98,55 eur

od 25.01.2016. na iznos od 98,48 eur

od 23.05.2016. na iznos od 1.861,18 eur

sve u roku od 15 dana do isplate."

III. Utvrđuje se da tuženikova tražbina u iznosu od 769,91 eur istaknuta radi prebijanja ne postoji.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.705,29 eur (tisuću sedamsto pet eura i dvadeset devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. prosinca 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog postupka odbija, kao neosnovan. r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 16. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovome sudu podnijela tužbu u kojoj u bitnome navodi da su stranke zaključile Ugovor o kreditu broj: 318-50-5123503 dana 20.10.2008. na iznos od 67.000,00 CHF, da je namjena kredita bila rješavanje stambenog pitanja tužitelja, da se tužiteljica obvezala kredit vratiti za 180 mjeseci, u jednakim mjesečnim anuite tima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji joj je uručen po isplati kredita, da je ugovorena kamata uz primjenu promjenjive kamatne stope sukladno internim aktima tuženika (u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, čl. 2. Ugovora), s tim da je početna kamatna stopa (na dan sklapanja ugovora) ugovorena po stopi od 6.45 % godišnje, da su stranke sklopile Dodatak broj konv-01/2016 (dalje Dodatak za konverziju) dana 1. veljače 2016. radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, prema kojem je preostala neotplaćena glavnica kredita u kunama s valutnom klauzulom u EUR, nakon provedbe konverzije na dan 30.09.2015. iznosila 32.185,27 eur (čl. 4.), da je tuženik u čl. 4. Dodatka obračunao da tužiteljici pripada sukladno učincima konverzije preplata u iznosu od 5.875,99 kn, te je taj iznos korišten za pokriće budućih anuiteta, da je tužiteljica dana 23.05.2016. otplatila predmetni kredit, u cijelosti, uplatom na partiju kredita iznosa neotplaćene glavnice i svih troškova kako ih je obračunao tuženik, a putem kredita koji je podigla u istoj banci (ugovor broj 318 -50- 7003700 od 18.05.2016.), da je odredba osnovnog Ugovora o valutnoj klauzuli u švicarskim francima djelomično ništetna, da je tužiteljica oštećena primjenom takve ugovorne odredbe i ovom tužbom traži isplatu preplaćenog iznosa, da su ništetne i sve odredbe Dodatka o konverziji koje bi bile u suprotnosti s odredbama Ugovora oslobođenog ništetnih odredbi, a posebno dio Dodatka o konverziji kojim je utvrđeno stanje preostale neotplaćene glavnice kredita u eur na dan 30.09.2015., te iznos preplate i iznosi anuiteta, da je na dan obračuna konverzije 30.09.2015. tuženik obračunao veće stanje glavnice nego što bi ista iznosila po početnom tečaju CHF, te da je priznao premalu preplatu u odnosu i odredio anuitete u previsokom iznosu, tako da je u trenutku prijevremene otplate tužiteljica preplatio svoje stvarne obveze, da tuženik u vrijeme zaključivanja Ugovora o kreditu nije informirao tužiteljicu o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu (EUR, CHF i dr.), o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EURO, jer Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema švicarskom franku onako kako to čini u odnosu prema euru, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan i dr, da tužiteljica kao prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad je sklopljen Ugovor o kreditu nije znala da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znala niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebala biti o tome obaviještena, da tužiteljica nije znala da je CHF specifična valuta, tzv. „valuta utočišta“ i da to znači da je švicarski franak siguran za ulagače, ovdje tuženika, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, ali da postoji mogućnost povećanja vrijednosti, te da za drugu ugovornu stranu postoji rizik da će mu vrijednost narasti, da je odredba kojom se glavnica veže za švicarski franak već samim njihovim ugovaranjem proizvela neravnotežu između stranaka na teret tužitelja, kao i da tužiteljici pripada novčani iznos na ime obeštećenja zbog primjene djelomično ništetnih odredbi osnovnog Ugovora i Dodatka, i to preplate do 30.9.2015. (do konverzije) i preplata do prijevremene otplate 23.5.2016., pri čemu se poziva presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broju P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.

2. Podneskom od 16. rujna 2025., a po provedenom knjigovodstveno-financijskom vještačenju, tužiteljica je preinačila tužbu na način da je povećala tužbeni zahtjev na ukupni iznos od 6.437,76 eur (preplata do 30. rujna 2015. u iznosu od 4.040,39 eur + preplata od 1. listopada 2015. do prijevremene otplate u iznosu od 2.397,37 eur) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a kojoj se preinaci tužbe tuženik protivio podneskom od 22. rujna 2025., te u odnosu na preinačeni dio tužbe istaknuo prigovor zastare. Temeljem čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89./14., 70/19., 80/22. i 114/22; u daljnjem tekstu: ZPP), a vodeći se zaključkom usvojenim na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV -162/2021 od 26. studenog 2021., sud je odlučio kao u izreci gornjeg rješenja, te prihvatio preinaku tužbe sadržanu u podnesku tužite ljice od 16. rujna 2025., a kojom je ista povećala tužbeni zahtjev, a s obzirom da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla postaviti konačni tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, te je konačni zahtjev postavila nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja po određenju ovoga suda.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da nije sporno da su tužiteljica i tuženik dana 20.10.2008. zaključili Ugovor o kreditu broj 318-50-5123503 kojim je tuženik stavio tužiteljici na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 67.000,00, da je ugovorena redovna kamata 6,45 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i s kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 15% godišnje, također promjenjiva, da su stranke dana 01.02.2016. sklopile Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu broj 318-50-5123503, kojim su ugovoreni uvjeti za provedbu konverzije kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom EUR, da je tuženik o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužiteljicu pri sklapanju Ugovora, te je tužiteljica po vlastitom izboru, a nakon što je upoznata sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrala valutnu klauzulu CHF, ističe prigovor zastare u odnosu na povrat dijela mjesečnih anuiteta na ime ništene valutne klauzule, osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, da je Dodatak broj KONV-01/2016 pravni posao utemeljeni isključivo na zakonu i volji tužitelja kojim je izvršena konverzija u odnosu na kamatnu stopu i valutu pa da tužiteljica ne može tvrditi da je ništetan Ugovor o kreditu, da su provođenjem konverzije otklonjene sve možebitne nepoštene i ništetne odredbe ranijeg Ugovora o kreditu, a zamijenjene su, na zakonu osnovanim, novim i zakonitim odredbama, pri čemu na pripremnom ročištu održanom dana 28. veljače 2025. ističe i prigovor radi prebijanja u iznosu od 769,91 eur s osnova preplate priznate u konverziji.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu (list 13-19 spisa), kontrolni ispis (list 20 spisa), otplatni plan (list 21-27 spisa), otplatnu tablicu (list 28-33 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 34-43 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 44-50 spisa), otplatni plan (list 51-53 spisa), pregled izvršenih uplata (list 54-59 spisa), dodatak (list 60-63 spisa), dopis (list 64 spisa), otplatni plan (list 65-69 spisa), dopis (list 70-72 spisa), otplatni plan (list 73-75 spisa), dopis (list 76 spisa), ugovor o kreditu (list 77-83 spisa), otplatni plan (list 84-91 spisa), zahtjev (list 119-120 spisa), izjavu (list 121 spisa), dodatak (list 122-125 spisa), te u nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec (list 175-198 spisa), pri čemu je saslušana i tužiteljica.

5. Valja napomenuti da je tuženik na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 2. prosinca 2025. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedokinje EŽ, iz kojeg razloga navedena svjedokinja nije saslušana.

6. Temeljem čl. 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice s osnova stjecanja bez osnove u iznosu od 6.437,76 eur (preplata do 30. rujna 2015. u iznosu od 4.040,39 eur + preplata od 1. listopada 2015. do prijevremene otplate u iznosu od 2.397,37 eur) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koji je novčani iznos prešao u imovinu tuženika ispunjenjem odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu broj 318-50-5123503 od 20. listopada 2008. (valutna klauzula u CHF), a koju odredbu tužiteljica ocjenjuje nepoštenom u smislu čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.; dalje: ZZP), a posljedično tome i ništetnom sukladno čl. 102. st. 1. ZZP, pri čemu se tužiteljica poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., djelomično potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

8. Između stranaka nije sporno, te isto proizlazi i iz dokumentacije u spisu, i to :

- da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 20. listopada 2008. sklopili Ugovor o kreditu broj 318-50-5123503 (dalje: Ugovor o kreditu),

- da se Ugovorom o kreditu tuženik kao kreditor obvezao tužiteljici kao korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 67.000,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja,

- da je kredit odobren kao stambeni kredit,

- da je čl. 7. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća,

- da su stranke 1. veljače 2016. sklopile Dodatak broj KONV-01/2016 kojim su utvrdile preplatu na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 769,91 eur, te je predmetni kredit denominiran u kune s valutnom klauzulom u EUR s utvrđenom nedospjelom glavnicom u iznosu od 32.185,27 eur, te ugovorenom redovnom kamatom u visini od 4,55%, fiksna, za preostalo razdoblje otplate predmetnog kredita.

9. Između stranaka je sporno je li odredba čl. 7. Ugovora o kreditu, a kojom je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, ništetna u smislu čl. 96., čl. 97. i 102. st. 1. ZZP, a posljedično tome potražuje li osnovano tužiteljica od tuženika iznose koje mu je platila temeljem navedene ugovorne odredbe, pri čemu tuženik osporava tužiteljičino pozivanje na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P -1401/12 od 4. srpnja 2013., pri čemu ističe i prigovor zastare u odnosu na utuženi iznos, kao i u odnosu na naknadno povećani tužbeni zahtjev, te prigovor radi prebijanja iznosa od 769,91 eur, osporava visinu utuženog potraživanja, dok je između stranaka sporan i učinak konverzije.

10. Sukladno čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

11. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati od - govarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

12. Sukladno čl. 326. st. 1. ZOO ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok nište - tnosti naknadno nestane.

13. Sukladno čl. 148. st. 1. ZOO obnova je bez učinka ako je prijašnja obveza bila ništetna ili već ugašena.

14. Sukladno čl. 96. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

15. Sukladno čl. 102. st. 1. i st. 2. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništetna, pri čemu ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

16. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., i to čl. 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 , 133/09) , i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

17. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

18. Sukladno čl. 502.a ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

19. Sukladno čl. 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

20. Polazeći od čl. 502.c ZPP sud je prvenstveno uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, te u iskaz tužiteljice dan na ročištu održanom 2. prosinca 2025., utvrdio da je tužiteljica isti sklopila u svojstvu potrošača u smislu čl. 3. st. 1. ZZP, a koje svojstvo tuženik tijekom postupka nije ničime osporio, niti iz dostavljene dokumentacije proizlazi da bi tužiteljica Ugovor o kreditu sklopila u svrhe koje nisu namijenjene njezinoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja (sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u rješenju broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. teret dokaza tvrdnje da tužitelj u parnici u kojoj se poziva na utvrđenja iz pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu nema svojstvo potrošača jest na tuženiku koji takav prigovor ističe), a da je tuženik predmetni Ugovor sklopio u svojstvu trgovca u smislu čl. 3. st. 2. ZZP sklapajući predmetni Ugovor u okviru svoje djelatnosti; da je predmetni Ugovor sklopljen 20. listopada 2008., dakle unutar razdoblja obuhvaćenog presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kao i da je čl. 7. Ugovora o kreditu ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, a na koju se ugovornu odredbu odnosi utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. Imajući u vidu navedena utvrđenja sud je temeljem čl. 502.c ZPP vezan za pravna utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013. o nepoštenosti i ništetnosti ugovorne odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF. Valja napomenuti da u ovome postupku tužiteljica ne potražuje naknadu štete, već zahtjeva povrat stečenog bez osnove zbog utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe, no da je odredbu čl. 502.c ZPP potrebno tumačiti teleološki, a s obzirom da se zaštita kolektivnih interesa ne može učinkovito ostvariti isključivo gramatičkim tumačenjem čl. 502.c ZPP i njegovom primjenom isključivo u parnicama za naknadu štete (sudska praksa - rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-63/18 od 27. kolovoza 2018.). Slijedom navedenog, sud nalazi neosnovanim tuženikovo osporavanje učinaka presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u ovome sporu, a u odnosu na navode tuženika da su sklapanjem Dodatka otklonjene sve možebitne nepoštene i ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, valja uputiti na odredbu čl. 328. ZOO sukladno kojoj se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

21. S obzirom da je sud u ovome postupku vezan pravnim utvrđenjima presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a slijedom toga nije obvezan provoditi dokazni postupak radi utvrđenja činjenica o kojima ovisi odluka o nepoštenosti i ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu, konkretno činjenice nerazumljivosti osporenih ugovornih odredaba tužiteljici kao prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke, nemogućnosti pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju, te posljedično tome i postojanja znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama (sudska praksa – presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.), sud iz gore navedenog razloga nije našao potrebnim niti ekonomičnim posebno analizirati dostavljenu dokumentaciju, i to ugovor o kreditu (list 13-19 spisa), kontrolni ispis (list 20 spisa), otplatni plan (list 21-27 spisa), otplatnu tablicu (list 28-33 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 34-43 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 44-50 spisa), otplatni plan (list 51-53 spisa), pregled izvršenih uplata (list 54-59 spisa), dodatak (list 60-63 spisa), dopis (list 64 spisa), otplatni plan (list 65-69 spisa), dopis (list 70-72 spisa), otplatni plan (list 73-75 spisa), dopis (list 76 spisa), ugovor o kreditu (list 77-83 spisa), otplatni plan (list 84-91 spisa), zahtjev (list 119-120 spisa), izjavu (list 121 spisa), dodatak (list 122-125 spisa). U odnosu na dokazni prijedlog za saslušanjem svjedokinje EŽ, zaposlenice tuženika, te tužiteljice, predložen na okolnost informiranja tužiteljice o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima neposredno od strane zaposlenika tuženika, valja napomenuti da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedokinje EŽ, dok je tužiteljica u svojem iskazu u bitnome navela da od strane djelatnika tuženika nije dobila nikakva upozorenja koja bi se odnosila na specifičnosti zaduživanja u valuti CHF, kao i da joj nije bilo rečeno da je valuta CHF "valuta utočišta", te da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što ga štiti u odnosu na tečaj EUR, a koji iskaz sud prihvaća, a s obzirom da nije proturječan dokumentaciji predanoj u spis, niti je tuženik kakvim dokazom pobio iskaz tužiteljice, a slijedom čega je sud stava da tuženik u ovome postupku nije dokazao da bi prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu neposredno po svojim djelatnicima informirao tužiteljicu o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima.

22. Slijedom svega gore navedenog, a polazeći od pravnih utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojima je sud vezan u ovom postupku, te činjenice da tuženik u ovome postupku nije dokazao da bi prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu neposredno informirao tužiteljicu o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, sud je ocijenio ništetnom odredbu čl. 7. Ugovora o kreditu, a posljedično tome ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice s osnova stjecanja bez osnove, a s obzirom da je tužiteljica sukladno čl. 323. st. 1. ZOO i čl. 1111. st. 1. ZOO stekla pravo na povrat svih neosnovano plaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe Ugovora o kreditu od trenutka sklapanja predmetnog Ugovora.

23. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja uputiti na odredbu čl. 225. ZOO sukladno kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. sukladno kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od tre -nutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, te na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. sukladno kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a slijedom čega se prigovor zastare tuženika ukazuje neosnovanim u cijelosti, a s obzirom da je u konkretnom slučaju zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o otplati kredita primjenom valutne klauzule u CHF počela teći 15. lipnja 2018., dok je predmetna tužba podnesena prije isteka općeg zastarnog roka dana 5. lipnja 2023. U odnosu na prigovor zastare istaknut u odnosu na preinačeni dio tužbe valja napomenuti da je isti neosnovan, te ukazati na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. sukladno kojem se zastara prekida već podnošenjem tužbe kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena.

24. Odluku o visini tužiteljeva potraživanja sud temelji na nalazu stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec od 23. kolovoza 2025. iz kojeg proizlazi da je tužiteljica tuženiku zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja, do 30. rujna 2015. kao dana konverzije, više platila iznos od 4.558,62 eur, uz jasnu naznaku datuma i iznosa svake pojedine uplate, da je prilikom provođenja konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR tuženik tužiteljici priznao preplatu u iznosu od 779,88 eur, a kojom su zatvorene preplate u iznosu od 518,23 eur i kamata na te preplate u iznosu od 261,65 eur, tako da preostali iznos preplate iznosi 4.040,39 eur, sve uz jasnu naznaku metode izračuna preplate, kao i datuma i iznosa svake pojedine uplate. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec, a s obzirom da je izrađen temeljem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu, a sudu jasno i razumljivo prikazuje izračun preplaćenog iznosa. Valja napomenuti da stranke nisu imale prigovor na matematički izračun vještaka, te su na ročištu održanom dana 2. prosinca 2025. izričito navele da ne traže saslušanje vještakinje. Zaključno, sud ističe da je vještakinja nalaz izradila sukladno uputi iz ovosudnog rješenja kojim joj je vještačenje povjereno, pri čemu je izračun izrađen primjenom tečaja CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita tijekom cijelog razdoblja otplate ispravan izračun, a sukladno utvrđenjima iz točke 22. ovog obrazloženja. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. I. izreke ove presude, odnosno naložio tuženiku platež preplaćenog iznosa kako je utvrđen nalazom stalne sudske vještakinje Danijele Pobojec.

25. U odnosu na prijedlog tužiteljice za dopunom vještačenja radi izračuna preplate za razdoblje od 1. listopada 2015. do dana prijevremene otplate kredita valja napomenuti da je sud isti ocijenio nesvrsishodnim i neekonomičnim, to imajući u vidu da su sklapanjem Dodatka od 1. veljače 2016. stranke uredile svoj obvezni odnos na način da su utvrdile iznos nedospjele glavnice, iznos preplate, kao i uvjete otplate tijekom preostalog razdoblja otplate.

26. Valja napomenuti da iz nalaza stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec od 23. kolovoza 2025. proizlazi da je u ukupan iznos preplate od 4.040,39 eur vještakinja već uračunala preplatu priznatu u konverziji u iznosu od 769,91 eur, kao i negativne tečajne razlike, a slijedom čega je sud utvrdio da ne postoji potraživanje tuženika u iznosu od 769,91 eur istaknut radi prebijanja, te je odlučeno kao u toč. III. Izreke ove presude.

27. U odnosu na učinak Dodatka od 1. veljače 2016. valja prvenstveno napomenuti da je isti sastavljen sukladno odredbama ZID ZPK, kao i da iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec od 23. kolovoza 2025. proizlazi da je konverzija izvršena sukladno odredbama ZID ZPK. Imajući u vidu navedeno, sud iskaz tužitelj ice u dijelu u kojem ista navodi da s bankom nije mogla pregovarati o iznosu preplate i uvjetima konverzije, da je dobila gotov tekst dodatka te da joj nisu bili objašnjeni učinci potpisivanja dodatka ugovora o kreditu, niti je znala koliki je stvarni iznos preplate, iako prihvaća, no ujedno i ocjenjuje irelevantnim, sve s obzirom da je predmetni Dodatak sastavljen, odnosno izračun konverzije izrađen sukladno odredbama ZID ZPK, te ne predstavlja ugovor formuliran isključivom voljom tuženika, već ugovor čiji je sadržaj određen prisilnim propisom (ZID ZPK). Također valja istaknuti da predmetni Dodatak po ocjeni ovoga suda nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva, odnosno da ne ispunjava kakve druge pretpostavke ništetnosti pravnog posla, te isključivo činjenica da bi njegove odredbe bile u suprotnosti s odredbama Ugovora o kreditu oslobođenog ništetnih odredbi ne predstavlja razlog ništetnosti istih. Slijedom navedenog, sud nije našao osnovanim potraživanje tužiteljice s osnova preplate za razdoblje od 1. listopada 2015. do dana prijevremene otplate, a s obzirom da je ugovorni odnos stranaka tijekom navedenog razdoblja bio u ređen valjanim Dodatkom od 1. veljače 2016., te je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

28. Nadalje, valja istaknuti da su stranke sklapanjem Dodatka od 1. veljače 2016. uredile svoj obvezni odnos na način da su tužitelj icu kao potrošača utvrđivanjem i uračunavanjem preplate stavile u financijskom smislu u položaj jednak položaju u kojem bi bila da je od početka ugovornog odnosa koristila kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, no predmetnim Dodatkom sukladno čl. 326. st. 1. ZOO predmetni Ugovor o kreditu nije konvalidiran, niti je sukladno čl. 148. st. 1. ZOO izvršena obnova predmetnog Ugovora o kreditu, niti se sklapanjem Dodatka od 1. veljače 2016. ili na neki drugi način tužiteljica odrekla svog prava na potpunu restituciju u smislu čl. 323. st. 1. ZOO, pri čemu ni ZID ZPK ne propisuje takav učinak provedene konverzije (sudska praksa presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-480/2021- 2 od 16. listopada 2024.).

29. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO, te na čl. 1115. ZOO, a slijedom čega je, s obzirom da se tuženik kao sastavljač ništetnih odredbi smatra nepoštenim stjecateljem, valjalo istome naložiti isplatu zakonske zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od dana njihove uplate, a kako su isti utvrđeni nalazom stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec.

30. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na pravnom shvaćanju iz presude Suda Europske unije (četvrto vijeće), posl.br. 62019CA0224, od dana 22.07.2019.g., u spojenim predmetima CY protiv Caixabank SA (C-224/19) i LG, PK protiv Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA (C-259/19) sukladno kojem čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom, a koje pravno shvaćanje isključuje primjenu čl. 154. st. 2. ZPP, te dosudu troškova postupka razmjerno uspjehu stranaka u sporu.

31. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tužitelj ici priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur po tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023; dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima održanima 28. veljače 2025. i 2. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako ročište po tbr. 9. toč. 1. Tarife, te trošak sastava podnesaka od 4. studenog 2024. i 16. rujna 2025. iznosu od 200,00 eur za svaki podnesak po tbr. 8. toč. 1. Tarife, uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 250,00 eur, trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eur, te za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 55,29 eur, a što sveukupno predstavlja priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.705,29 eur.

32. Sud tužiteljici kao potreban nije priznao trošak sastava podnesaka od 13. veljače 2025., a s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje ovog parničnog postupka u smislu čl. 155. st. 2. ZPP, a s obzirom da je tužiteljica sadržaj istog mogla iznijeti na ročištima u odnosu na koja joj je priznat trošak zastupanja po punomoćnicima , kao ni trošak pristojbe na presudu, a s obzirom da je tužiteljica oslobođena obveze plaćanja iste.

33. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužiteljici isplati zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate.

34. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.

U Varaždinu 30. prosinca 2025.

Sutkinja

Tamara Turek

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1/ tužiteljica, po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dina Galić i Janica Plantak iz Varaždina

2/ tuženik, po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui d.o.o. iz Zagreba