REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Ulica Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj P-154/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Damiru Ujduru, u pravnoj stvari tužitelja RG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Tonćiju Miliću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, Građansko - upravni odjel, radi brisovne tužbe, dana 30. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ispravlja se pogrešan upis određen i proveden na temelju rješenja Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama, u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], na način da se određuje uknjižba brisanja prava vlasništva na nekretnini položenoj u k. o. [katastarska općina] i upisanoj u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] kao kat. čest. br. [katastarska čestica], površine 386 m2, s imena tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini na tužiteljevo ime, za cijelo.

II. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana tužitelju naknadi troškove ovoga spora u iznosu od 1779,65 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je Rješenjem Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama, poslovni broj: Z-1066/2022 od 7. svibnja 2025. godine, donesenim u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], odbijen tužiteljev prigovor na upis koji se odnosi na kat. čest. br. [katastarska čestica], površine 386 m2, upisanu u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška]. U zemljišnoj knjizi kao vlasnica te nekretnine upisana je tuženica. Tužitelj je isključivi izvanknjižni vlasnik i posjednik navedene nekretnine, koju je stekao temeljem nasljedstva iza smrti svoga oca ŽG pok. RG i temeljem usmenog ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina koji je sklopio sa svojim sada pok. bratom JG iz [adresa]. Ta nekretnina je u tužiteljevu poštenom, mirnom i istinitom posjedu, računajući i njegove prednike, neprekidno više od 200 godina i nikada ih nitko nije smetao u posjedovanju te nekretnine. Kao izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine, tužitelj podnosi ovu tužbu i predlaže naslovljenom sudu da donese navedenu presudu.

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da, u trenutku odgovora na tužbu, a s obzirom na odsutnost relevantnih dokaza, može samo istaknuti kako tužitelj, po mišljenju tužene, ne dokazuje jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno ne dokazuju tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva i po kojoj osnovi. Tužitelj je dužan dokazati da bi njegovi prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, način na koji su njegovi prednici posjedovali predmetnu nekretnine i koje kvalitete je bio taj posjed. Nadalje, stjecanje od osoba koje nisu bili vlasnici predmetne nekretnine nesporno ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i po kojoj bi osnovi isti mogao steći pravo vlasništva. Pregledom isprava na koje se poziva tužitelj nije vidljivo da bi predmetna nekretnina bila predmet raspolaganja u utuženoj površini i obliku. Pored navedenog tužitelj se poziva i na navodnog pravnog prednika no evidentno je iz svih priloženih isparava kako taj pravni prednik nije raspolagao predmetnom nekretninom u korist tužitelja čak i da je postojao osnov za raspolaganje što se spori te da postoji više linija nasljeđivanja te je nejasno iz kojeg razloga tužitelj drži da polaže isključivo pravo na predmetnu nekretninu. U daljnjem tijeku postupka potrebno je prvenstveno identificirati predmetnu nekretninu putem ovlaštenog mjernika. Predlaže se zatim spis dopuniti fotografijama lica mjesta. Nakon što predmet spora bude nedvojbeno identificiran, potrebno je raspraviti i da li predmetna nekretnina u dijelu predstavlja javno dobro sukladno odredbama Zakona o cestama te Zakona o komunalnom gospodarstvu budući predmetna nekretnina u dijelu obuhvaća i prilaz sa državne ceste D-8 do susjednih objekata, te se u tom smislu predlaže pribaviti očitovanje Općine Slivno. Predlaže se pribaviti i podatke Državne geodetske uprave te Informacijskog sustava prostornog uređenja o izgrađenosti predmetne nekretnine u slojevima od 1968. godine preko Hrvatske osnovne karte (1954. - 2009.) do danas. Predlaže se pribaviti i katastarske planove Habsburškog carstva te planove vojnih izmjera za predmetni lokalitet. Pored navedenog na kč. br. [katastarska čestica] evidentirana je i zabilježba postupka povrata, za naknadu oduzete imovine Z-848/14 temeljem preslike zahtjeva NG iz [adresa] i AG iz [adresa], zastupani po punomoćniku Stipe Obrvan, odvjetnik iz [adresa] zaprimljenog kod Ureda za imovinsko pravne poslove županije Dubrovačko-neretvanske, dana 12. Lipnja 1997.god., pod br. UP/I-942- 01/97-01/82, ugovora o generalnom zastupanju od 4. Srpnja 2003.god., na nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i na temelju prijedloga EG iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivici Vego, odvj. iz Zagreba, preslike zahtjeva za naknadu za oduzetu imovinu, predanog kod Ureda Državne uprave Dubrovačko neretvanske županije, Ispostave Metković, Pododsijek za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, dana 18. lipnja 2004. god, zavedenog pod poslovnim brojem Z.731/06, zavedenog, po rješenju Županijskog suda u Dubrovniku posl.br. Gž. 1377/06 od 03.srpnja 2006.god. Isti postupci svakako predstavljaju prethodno pitanje u predmetnoj pravnoj stvari. Predlaže se stoga pozvati [adresa] te NG iz [adresa], AG iz [adresa], EG iz [adresa] sa intervencijskim efektom radi sudjelovanja u predmetnom postupku. Tužena se obvezuje pribaviti predložene isprave i potvrde u primjerenom roku određenom od strane suda. U predmetnom je postupku tužitelj je dužan predložiti relevantne dokaze na okolnosti dokazivanja sljedništva predmetne nekretnine, jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću, neprekinutu sukcesiju i na koji su način označeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed te je potrebno raspraviti pitanje njihove savjesnosti, a radi same nesavjesnosti odnosno nepoštenja ne mogu biti ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti po odredbama OGZ-a, ZOVO-a ili ZVDSP-ima (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, čl. 18. st. 5. ZVDSP.). Radi navedenoga tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti do izvođenja dokaza potrebnih radi utvrđenja činjeničnog stanja i to očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka kao i razrješenjem spornog pitanja da li dio predmetne nekretnine predstavlja javno dobro kao i postojećih prethodnih pitanja nakon čega će tužena konačno moći opredijeliti svoje stajalište o konkretnoj pravnoj stvari. S obzirom na navedeno, tužena predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obvezati da tuženoj nadoknadi trošak sastava odgovora na tužbu, sve prema tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, do izvođenja dokaza meritornih u predmetnoj pravnoj stvari.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem i pregledavanjem: spis predmeta Z-1066/22 (list 4 i 5 spisa), izvatke iz zemljišnih knjiga za katastarsku česticu [katastarska čestica] (list 6 i 7 spisa), izvadak iz katastarskog plana (list 8 spisa), posjedovni list broj 266 (list 9 spisa), povijest promjena (list 11 i 12 spisa), preslika zemljišno knjižnog uloška (list 13- 69 spisa), povijesni prikaz – zemljišno knjižni izvadak (list 70-78 spisa), rješenje o nasljeđivanju O-225/92 (list 79-80 spisa), zemljišno knjižni izvadci (list 91-101 spisa), posjedovni list broj 266 (list 102-104 spisa), obavijest upravnog odjela za opću upravu i imovinsko pravne poslove (list 107-113 spisa), zapisnik o očevidu lica mjesta (list 118- 121 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju (list 124-131 spisa), zapisnik ročišta glavne rasprave od 2. prosinca 2025. s iskazima svjedoka: LG, UG, CG, DG te tužitelja RG (list 142- 148 spisa), snimak s geoportala sa slojevima Hrvatske osnovne karte (list 149-150 spisa), zračni snimak iz 1968. godine (list 151 spisa), plan katastarske karte iz 19. st. (list 152 spisa), preklop sadašnjeg stanja i snimka iz 1968. godine (list 153 spisa)

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da uskladi zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem te da se upiše kao isključivi vlasnik dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

7. Među strankama je sporno:

- jesu li i koji tužiteljevi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi,

- tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću, neprekinutu sukcesiju,

- na koji su način označeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed.

8. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023– dalje: ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Naime, uviđajem (očevidom) na licu mjesta, sud utvrđuje, kako se promatrana nekretnina nalazi u mjestu Radalj. Predmetna nekretnina je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je ista u naravi nasuti plato dok je u svome sjeverozapadnome dijelu predmetna površina pokrivena borovima i divljim raslinjem. Zapadno od predmetne površine nalazi se uređeni vinograd sa putnom mrežom.

10. Vještak je, dakle, jasno, precizno i baš po kazivanju tužitelja i sukladno nalogu suda usmeno označio predmet spora, detaljno ga prikazujući sa svim elementima u prostoru, te je obrazložio u naravi ono što je tužitelj pokazao na terenu, pa je sud navedeni nalaz i mišljenje, odnosno skicu lica mjesta, prihvatio, budući je dana određeno i jasno, prema pravilima struke, znanosti i iskustva, a vještak je dodatno na glavnoj raspravi putem video linka pojasnio svoj nalaz i mišljenje, a na koje nije bilo nikakvih primjedbi ni prigovora stranaka.

11. Nadalje, iz iskaza svjedoka LG, 83 godine, proizlazi da je on još kao dijete dolazio u tu uvalu gdje se nalazi predmetna nekretnina i izjavljuje da zna da je predmetnu nekretninu obrađivao Jurin otac, ŽG, a nakon njega i RG. Tu su imali lozu u jednom razdoblju te je dio nekretnine korišten za proizvodnju povrća: blitve, kupusa, a sjećam se da je bio sađen i buhač. Gornji dio nekretnine bila je šuma gdje su sjekli drva što je uvijek trebalo. Prisjetio se i da su i u ravnom dijelu predmetne nekretnine bile neke smokve.

11.1. Na upit punomoćnika tužitelja iskazuje da, koliko se on može prisjetiti, imao je oko 15-20 godina kada je tu bio vinograd. Nadalje odgovara da su ŽG i RG stalno radili taj obradivi dio nekretnine, a šumu su povremeno sjekli. Nadalje odgovara da misli da su držali i neke ovce i koze koje su pasli na šumskom dijelu nekretnine. Nadalje odgovara da se ne može izjasniti do kad je dolazio Jurin otac ŽG na tu nekretninu, ali sve do svoje smrti a umro je u 80 i nekoj godini. Nadalje odgovara da i on ima nekretninu u susjedstvu, te je ista uknjižena na njega i njegovu nevjestu i njezinog sina, a to je bila njihova starina. Nadalje odgovara da se je njegov djed dijelio sa svojim bratom, tužiteljevim djedom, te se je već tada znalo što kome pripada. Nadalje dodaje da je to bila jedna obitelj. Nadalje odgovara da nikada nije vidio da je na predmetnu nekretninu dolazio netko drugi, niti da je itko RG ili njegovom ocu ŽG netko osporavao posjed odnosno vlasništvo nekretnine

11.2. Na upit ZZ tužene svjedok iskazuje da je vinograd zadnji obrađivao RG, a koliko se tada mogao sjetiti, negdje do 60-ih godina 20. stoljeća. Vinograd je bio star pa je nakon vinograda tu je bio vrt i nasadi blitve, buhača, kupusa. Taj vrt se obrađivao do 70- ih godina 20. stoljeća. Nadalje odgovara da se predmetna nekretnina nije koristila kao put ili neko javno dobro. Zadnji put je na predmetnoj nekretnini bio otprilike prije 3 mjeseca. Nadalje odgovara da se ne može točno izjasniti kolika je bila površina ali od oka bi rekao da je bilo oko 100 m2 obradivog dijela, a preostali veći dio je bila šuma. Nadalje odgovara da je ovaj nasuti pijesak prije nekoliko godina rađena aglomeracija te su ga pitali, s obzirom da je njegova nekretnina prva, mogu li oni istovariti tu pijesak, što im je on dozvolio te je kasnije taj pijesak proširen i po donjoj nekretnini.

11.3. Na posebno pitanje ZZ tužene je li ikada dolazio lugar i je li itko od strane vlasti branio korištenje te šume i nekretnine, odgovara da se ne sjeća i da nema saznanja o tome.

12. Iz iskaza svjedokinje UG proizlazi da je ona 62 godine u braku sa RG te su dolazili na tu nekretninu i radili tu nekretninu na način da se dio nekretnine obrađivao kao vrt u kojem se sadilo blitvu, kupus, povrće. Poznato joj je da je tu nekada prije bila loza i smokve koje su se osušile te kao što je prethodno rekla, taj dio nekretnine obrađivan je bio kao vrt, a drugi dio nekretnine je bio korišten na način da bi se brala drva i napasale ovce i koze.

12.1. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja svjedokinja izjavljuje da je na predmetnu nekretninu dolazio i Jurin otac ŽG sve do svoje smrti, u svojoj 85. godini, 1992. godine. Nadalje odgovara da je vrt rađen negdje do 80-ih godina prošlog stoljeća, a drva su brana do prije 10 godina jer smo imali centralno grijanje na drva, a do ovog šumovitog dijela smo prelazili preko dijela na kojem je bio vrt. Nadalje odgovara da ih nikad nitko nije smetao u posjedu predmetne nekretnine. Nadalje odgovara da je prije RG nekretninu držao njegov otac ŽG, a prije ŽG njegov otac, RG. Nadalje odgovara da se RG podijelio sa svojim bratom JG te je JG pripala neka druga nekretnina, nadodaje da ni JG ni njegova obitelj nisu osporavali da je predmetna nekretnina u vlasništvu RG odnosno njegovog oca ŽG

12.2. Na posebno pitanje pun. tužiteljice zna li da li je unutar obitelji R izvršena podjela i jeli bilo ikakvih sporova između njih, svjedok je odgovorio da koliko je on upoznat Ž nije sa svojim bratom DG dijelio već sa svojom nevjestom J nagodbom, te je po toj nagodbi predmetna nekretnina pripali Ž, a sve zemlje i ograde N. Nadalje navodi da je A imao jedno dijete i to CG.

12.3. Na posebno pitanje ZZ tužene je li itko pitao njih da prođu preko njihovog vrta, svjedokinja izjavljuje da nitko nije pitao, ali da se ne bi niti protivili te da treba imati u vidu to vrijeme. Dodaje da su njoj i kuću srušili na jednoj drugoj lokaciji, a svi su tada jedva i dočekali da se magistrala izgradi. Nadalje odgovara da su do 1965. godine, kada je puštena magistrala u promet, do predmetne nekretnine dolazili barkom i ponekad pješke. Nadalje odgovara da su dio nekretnine nakon što je isti bio uništen prilikom izgradnje magistrale koristili kao pristupni put na dio nekretnine gdje su držali stoku i brali drva, a dio nekretnine je korišten kao vrt. Nadalje odgovara da su na predmetnoj nekretnini gonili koze i ovce na ispašu, a tor je bio u [adresa].

13. Iz iskaza svjedoka CG proizlazi da on ima maslinik koji graniči sa predmetnom nekretninom. Dolazio je na predmetnu nekretninu kao dječak te nikada nitko nije RG ni njegovoj ženi, branio posjed predmetne nekretnine.

13.1. Na upit punomoćnika tužitelja svjedok izjavljuje da, koliko se sjeća, dio predmetne nekretnine obrađivan je na način gdje se na istoj sadilo povrće te buhač, a drugi dio nekretnine, koji je bio šumovit, je korišten za branje drva te ispašu stoke. Nadalje odgovara da je tamo viđao oca RG, pokojnog ŽG, te Jurinu majku, E. Nadalje odgovara da mu je teško reći do kada je ŽG, Jurin otac, tamo dolazio jer je 1980-ih godina otišao na studij, a do tada je ŽG dolazio.

13.2. Na posebno pitanje ZZ tužene "Kakva je bila nekretnina kada se radila magistrala", svjedok odgovara da je on rođen 1960. godine te se ne sjeća baš tih detalja. Nadalje odgovara da tucanik koji se sada vidi na licu mjesta je zapravo nastao zadnjih godina prilikom projekta aglomeracije te je na tom dijelu istovaren taj tucanik. Nadalje odgovara da su njega pitali prilikom istovara tog tucanika, a pretpostavlja da su pitali i tužitelja. Nadalje odgovara da su radove radile firme Obšivač i Strabag. Nadalje odgovara da je predmetna nekretnina kao vrt korištena do 1980-ih godina, kada je on otišao na studij te dalje ne zna kako je korištena. Nadalje odgovara da on osobno koristi svoju nekretninu na način da obrađuje masline koje se na njoj nalaze. Nadalje objašnjava da su prilikom izmjere i kod njega i kod jure formirane dvije parcele, te na jednoj koja sada nije predmet spora sada jedna velika maslina. Nadalje odgovara da se sjeća da su kao djeca dovodili ovce na ispašu na tim nekretninama. Nadalje odgovara da prije tucanika je tu bila zemlja koja je sada prekrivena tucanikom.

14. Iz iskaza svjedoka DG proizlazi da je on, kao Jurin rođak, dolazio na tu nekretninu barkom jer tada magistrala nije bila izgrađena, tamo su RG i njegovi imali jedan vrt, a on misli da je jedan dio korišten i kao šuma. Čini mu se da su bile i dvije smokve, ali sve je to bilo jako davno te mu sjećanja nisu svježa.

14.1. Na upit punomoćnika tužitelja svjedok iskazuje da, koliko se sjeća, prvi put tamo je došao nekad 1960-ih godina. Nadalje odgovara da je na predmetnu nekretninu dolazio i radio Jurin otac ŽG, te nije čuo da bi ih itko ikad uznemiravao u posjedu predmetne nekretnine. Nadalje odgovara da je do 1970-ih godina dolazio češće na tu nekretninu a nakon 1970-ih rjeđe. Nadalje odgovara da su dio nekretnine koji je bio šuma korišten za branje drva te su se na istoj napasale ovce i koze koje su držali RG i ŽG.

14.2. Na posebno pitanje ZZ tužene je li prilikom radnje magistrale bilo nekakvih radova na predmetnoj nekretnini, svjedok je iskazao da se ne sjeća. Nadalje odgovara da je prošlo puno godina otkad je bio na toj nekretnini te da se ne sjeća da bi na predmetnoj nekretnini bio nasut tucanik ili nešto slično.

15. Sud je prihvatio kao istinite iskaze navedenih svjedoka, s obzirom na činjenicu da su ti iskazi međusobno podudarni, a svjedoci su uvjerljivo iskazivali na okolnosti obiteljskih odnosa i posjedovanja koji su doveli do tužiteljevog isključivog vlasništva predmetne nekretnine kako je opisano u izreci presude. Svjedoci su iskazivali da im je dobro poznato o čemu svjedoče, a njihovi iskazi su potkrijepljeni ispravama priloženim u spisu.

16. Iz provedenih dokaza, i to iz iskaza saslušanih svjedoka FG, UG, CG i DG, iz iskaza tužitelja, nalaza i mišljenja sudskog vještaka za geodeziju, kao i iz isprava u spisu (posjedovni listovi, povijesni zemljišnoknjižni izvadci, izvadak iz katastarskog plana i rješenje o nasljeđivanju), sud je utvrdio da se predmetna nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi nalazi u prostoru koji je okružen nekretninama u privatnom vlasništvu fizičkih osoba, da se ista kroz dulje vremensko razdoblje koristila kao vrt, vinograd i djelomično kao šumsko zemljište za pribavljanje drva i ispašu stoke, te da su tužitelj i njegovi pravni prednici predmetnu nekretninu obrađivali i koristili kao svoju, bez da im je itko osporavao takav posjed ili ih u tome smetao.

17. Posebno je od značaja da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi kako se predmetna nekretnina nalazi u cjelini okružena česticama koje su u privatnom vlasništvu fizičkih osoba (rođaka i susjeda tužitelja), te da čini dio povijesnog privatnog zemljišnog kompleksa obitelji CG, što dodatno potvrđuje zaključak da se radi o nekretnini privatnopravnog karaktera.

18. Posjed predmetne nekretnine započeo je najkasnije sredinom 20. stoljeća u posjedu prednika tužitelja (djeda i oca ŽG), koji su istu koristili kao vrt, vinograd i djelomično šumsko zemljište, a nakon smrti oca 1992. godine posjed je nastavio tužitelj kao njegov nasljednik. Kako je takav posjed bio samostalan, miran i pošten, te neprekinut kroz više od četrdeset godina, dosjelost je dovršena najkasnije u razdoblju između 1. siječnja 1997. i 14. prosinca 1999., kada su, sukladno tada važećoj odredbi čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

19. Naime, na ovako utvrđene činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz (paragrafa) 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji) koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: „OGZ“), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: „ZOVO“), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: „ZV“).

20. Nekretnine se mogu steći, a time i njihov zakonit posjed (čl. 18. st. 1. ZV), na četiri načina: na temelju pravnog posla, odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, što je danas propisano čl. 114. do 160. ZV, a ranije bivšim zakonima i pravnim pravilima koji su regulirali područje stvarnog prava. Što se tiče nasljeđivanja kao temelja stjecanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja. Prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio je čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju.

21. U više odluka viših sudova je utvrđeno, ako su predmetne nekretnine do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na njima se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991. da bi 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao: "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo Republike Hrvatske i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina.

22. To jer je spomenuta odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). To je otvorilo pravno pitanje da li su oni posjednici koji su između 1. siječnja 1997. i 14. prosinca 1999. ispunjavali uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću stekli vlasništvo po tom temelju ili nisu. U odlukama Europskog suda za ljudska prava zauzeto je shvaćanje kako pod stanovitim uvjetima jesu. To je shvaćanje reinterpretirano u nedavnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. na sljedeći način: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

23. Izloženo pravno shvaćanje Vrhovnog sud Republike Hrvatske prihvaća i ovaj sud.

24. Iz obavijesti Upravnog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove između ostalog proizlazi da predmetna katastarska čestica čz.br. 25 k. o. [katastarska općina] nije bila obuhvaćena zahtjevom za povrat odnosno naknadu oduzete imovine sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118, 01, 80/02, 81/02 i 98/19.)

25. Ispunjena je i zadnja pretpostavka iz ovog pravnog shvaćanja - da se time "ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona". U ono vrijeme, 1. siječnja 1997., kako to proizlazi iz raspravne građe, nitko drugi osim tužiteljevih pravnih prednika nije polagao vlasnička prava na predmetnim nekretninama, odnosno za to nitko nije istako bilo kakvu primjedbu ili prigovor, a to niti ne proizlazi iz raspravne građe. Pritom se kod ne vrijeđanja vlasničkih prava poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZNI). A zahtjevi ovlaštenika naknade su i motivirali Ustavni sud Republike Hrvatske da ukine bivšu odredbu čl. 388. st. 4. ZV. Iz podataka u zemljišnim knjigama (vlasnički list) ne proizlazi da bi itko ikada zahtijevao naknadu po ovom zakonu.

26. Slijedom navedenog, sud zaključuje da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na strani tužitelja, te da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske u zemljišnoj knjizi posljedica formalnog upisa u postupku obnove zemljišne knjige, a ne odraza stvarnog pravnog i činjeničnog stanja, zbog čega je osnovan zahtjev tužitelja za ispravak pogrešnog upisa i usklađenje zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim stanjem, u smislu odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

27. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1, čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/25), a tužitelju je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 200,00 eura, sastava tužbe od 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 11. srpnja 2025. od 200,00 EUR, za zastupanje na ročištu 25. kolovoza 2025 od 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 2. prosinca 2025., od 200,00 eura, sve to uvećano za PDV od 25%, uz trošak očevida i vještačenja od 450,00 eura te pristojbu na tužbu i presudu od 79,65 eura ili ukupno iznos od 1779,65 eura.

28. Zbog svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 30. prosinca 2025.

S u d a c :

Damir Ujdur

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, GUO, Andrije Hebranga 9, Metković