9 P-142/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZADRU

STALNA SLUŽBA U ŠIBENIKU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, OIB 39670464653, po sucu Terezija Goreta, u pravnoj stvari tužitelja VELA KLUDA d.o.o. za turizam, trgovinu i poljoprivredu iz Zagreba, Josipa Marohnića 11, OIB: 90863611294, zastupano po punomoćnici OF iz Odvjetničkog društva Lozo & Partneri d.o.o., Zagreb , protiv tuženika ARX d.o.o. za projektiranje iz Šibenika, Stara Cesta 4, OIB: 39553500229, zastupan po punomoćniku HF iz [adresa], radi isplate , na ročištu objave održanom dana 30. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan, koji glasi: "1. Nalaže se tuženiku ARX d.o.o., iz Šibenika, Stara cesta 4, OIB: 39553500229, isplatiti tužitelju VELA KLUDA d.o.o., iz Zagreba, Josipa Marohnića 1/1, OIB: 90863611294, iznos od 10.618,51 EUR uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za osam postotnih poena.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak, uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za osam postotnih poena. "

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.250,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude i teku dalje, sve do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Tužitelj je u tužbi naveo da je bio s tuženikom u poslovnom odnosu na temelju tri ugovora o građenju, po kojim se ugovorima tuženik obvezao za tužitelja izvesti sve radove na izgradnji gospodarske zgrade i obnove suhozidnih ruina na otočiću Vela Kluda. Tužitelj je najprije s tuženikom sklopio ugovor o građenju 01/2017 dana 20. ožujka 2017. g. kojim se tuženik obvezao izvesti 1. fazu radova na izgradnji gospodarskog objekta i obnovi tri suhozidne ruine, a tužitelj mu je za to trebao platiti 519.575,00 EUR. Tuženik je radove izvršio i tužitelj je te radove platio. Nakon toga su parnične stranke sklopile 20. studenog 2017.g. i drugi ugovor 02/2017 o nastavku radova na tim objektima, koji se odnosio na izvedbu faze 2. tj. izvođenje završnih radova na izgradnji gospodarskog objekta ukupne površine 120,00 m², te pratećih objekata (ruina) ukupne bruto površine od 50,00 m². Za te radove je bila ugovorena cijena u ukupnom iznosu od 568.750,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti i to po principu ,,ključ u ruke‘‘. Tužitelj je gotovo u cijelosti platio taj iznos osim što je uz suglasnost tuženika zadržao jedan neznatni dio od 13.000,00 eura, dok se ne otklone nedostatci na izvedenim radovima. Stranke su sklopile i treći ugovor 03/18, ali taj ugovor nije predmet ove tužbe jer se odnosi na radove izvedene na drugom objektu tj. tehničkoj kući i instalacijskim kanalima. Tužitelj je te radove sukladno ugovoru platio tuženiku 231.000,00 EUR u cijelosti. Prema ugovoru 02/17 tuženik je predmetne radove trebao završiti u roku pet mjeseci nakon plaćanja prve privremene situacije i predati tužitelju objekt na upotrebu. Međutim, tuženik je kasnio s radovima koji čak niti danas nisu završeni. Tuženik je napustio gradilište i odbio je dovršiti radove rekonstrukcije suhozidnih ruina prema ugovoru i projektnoj dokumentaciji koju je sačinio upravo tuženik.

Nadalje je tužitelj naveo da je tuženik još 8. listopada 2018.g. pozvao tužitelja na preuzimanje radova, ali kako su na objektima postojali znatni nedostatci, konačna primopredaja nije obavljena već su tada stranke sastavile samo zapisnik o uvjetnom preuzimanju radova. Međutim nakon tzv. uvjetnog preuzimanja radova od 8. listopada 2018.g. tuženik nije vršio daljnje radove niti je otklonio nedostatke. Bez obzira na činjenicu što radove na rekonstrukciji suhozidnih ruina nije dovršio niti je na glavnom objektu otklonio vidljive nedostatke utvrđene zapisnikom od 8. listopada 2018.g., tuženik je sam bez nazočnosti tužitelja kao investitora, pozvao svoje podizvoditelje na gradilište i sačinio zapisnik o konačnoj primopredaji radova po ugovoru 02/17. Tuženik je toga dana sačinio i zapisnik o primopredaji radova po ugovoru 03/18 (III faza projekta) koji nisu predmet ove tužbe. Tuženik je pozvao tužitelja na preuzimanje samo radova izvedenih po ugovoru 03/18 (III faza projekta), ali ga nikada nije pozvao na preuzimanje radova po ugovoru 02/17. To je razumljivo jer je tuženik potpuno svjestan da te radove nije završio iako je za taj rad dobio iznimno veliki iznos novca. Bez dovršetka radova sukladno ugovoru nije moguće izvršiti primopredaju radova. Ugovorom 02/17 i to člankom XIX je predviđeno da će se primopredaja radova izvršiti odmah po završetku radova, prema pisanoj obavijesti koju će Izvršitelj (tuženik) dostaviti Naručitelju (tužitelj) sedam dana prije završetka ugovorenih radova. Tuženik nikada nije na taj način pisano pozvao tužitelja na preuzimanje radova jer radove nije završio. Valjana primopredaja radova izvršenih po ugovoru 02/17 do danas nije izvršena.

Tužitelj je naveo da, predmet Ugovora 02/17, tzv. ruine, nikada nije počeo koristiti. Jedino što je tužitelj mogao koristiti i koristio je od uvjetne primopredaje radova do danas u odnosu na tzv. ruine je sanitarni čvor, a i to su koristili samo radnici novog izvoditelja kojeg je tužitelj angažirao radi otklanjanja nedostataka. Na suhozidnim prizemnicama koje tuženik nikada nije dovršio u skladu s ugovorima, pojavili su se nedostaci u podu ruina, i to nakupljanjem vlage i odizanjem poda koji je izveden u sustavu podne obloge Colledani. Riječ je o skrivenim nedostacima građevine, odnosno o takvim nedostacima koji se nisu mogli otkriti uobičajenim pregledom građevine. Suhozidne prizemnice, tzv. ruine, prema ugovoru obnavljane su na sljedeći način. Riječ je o tri suhozidne prizemnice koje su zatečene na otočiću Kluda, a izvedene su u tradicionalnom dalmatinskom stilu. Prema ugovornoj projektnoj dokumentaciji, te je prizemnice trebalo obnoviti na način da se zatečena visina suhozida nadozida, a da se iznutra izvede metalna čelična konstrukcija na armirano-betonskoj podlozi koja se potom treba natkroviti kamenim pločama na drvenoj potkonstrukciji. Člankom I Ugovora 02/17 određeno je da se radovi izvode na temelju ugovornog troškovnika oznake T.20112019VKF2, na temelju projekta zajedničke oznake projekta Z.O.P.07022017VK te ponudi P.20112017VKF2. Ugovorni projekt, kojega je sačinio tuženik u svojstvu projektanta, oznake Z.O.P.07022017VK sastoji se od projekta oznake 814/16, i to ukupno pet mapa koje se odnose na glavni objekt:

- arhitektonski projekt oznake T.D. 814/16 -- mapa 1

- građevinski projekt oznake T.D.2016-56 -- mapa 2

- elektrotehnički projekt oznake T.D.185/16 -- mapa 3

- projekt vodovoda i odvodnje T.D.V.K. 33-2019 -- mapa 4

- projekt strojarskih instalacija T.D. S-34-2016 -- mapa 5;

te ukupno četiri mape koje se odnose na obnovu suhozidnih ruina:

- arhitektonski projekt obnove T.D.R-814/16 -- mapa 1

- građevinski projekt T.D. 2016-56 R -- mapa 2

- elektrotehnički projekt T.D. 186/16 -- mapa 3

- projekt vodovoda i odvodnje T.D. 06/16 ViK -- mapa 4

Također je tužitelj naveo da je tuženik nezakonito zadržao svu relevantnu dokumentaciju koja se odnosi na gradilište tako da je tužitelj u cjelovitom obliku ne posjeduje niti sada. Valja reći da je zakonski zastupnik tuženika NF doveo tužitelja u zabludu jer je tuženik obavljao sve funkcije koje po Zakonu o gradnji ne smije obavljati ista osoba. Naime, tuženik je izradio projektnu dokumentaciju, na temelju Ugovora 02/17 koji sadržajno predstavlja ugovor o građenju (falsa nominatio non nocet) tuženik je izvodio radove i ugovarao izvođenje radova, a ujedno je tuženik bio i nadzor nad izvođenjem radova te je imenovao zakonskog zastupnika tuženika glavnim nadzornim inženjerom. No, tuženik je svu ugovornu i projektnu dokumentaciju predao na uvid građevinskom inspektoru koji je 2018. g. pristupio na gradilište i utvrdio da se radovi na obnovi ruina ne mogu izvoditi kako je to tuženik predvidio, već da je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. U svojem rješenju o uklanjanju građevine inspektor je naveo: „Uvidom u arhitektonski projekt obnove suhozidnih prizemnica oznake T.D. R-814/16 utvrđeno je da su se na predmetnoj lokaciji nalazile tri suhozidne prizemnice, urušene bez krova, u dijelu arhitektonski snimak postojećeg stanja suhozidnih prizemnica prikazana je visina postojećih zidova 2,05 m do vijenca mjereno sa vanjske strane, dok je glavnim projektom predviđena rekonstrukcija na način da se izvode nove armirano betonske podne konstrukcije između i oko postojećih zidova, a predviđeno je izvođenje kamenih zidova do visine 2,64m do vijenca, mjereno od vanjske armirano betonske podne ploče, te natkrivanje pokrovom od kamenih ploča na drvenoj potkonstrukciji.‘‘ Tuženik je potom izradio i drugi projekt oznake T.D. 868/18 na temelju kojega je ishođena građevinska dozvola, no prema tom projektu parnične strane nisu ugovorile izvođenje radova i taj projekt nije predmet ovog postupka. Tuženik nikada nije nadozidao suhozid do ugovorene visine te nije nikada pokrovio čelične konstrukcije. Stoga i danas te metalne čelične konstrukcije strše iz suhozidnih prizemnica.

Nadalje, tužitelj je naveo da je dolaskom na objekt otkrio nedostatke na podu ruina i oštećenja podne obloge koja je izvedena u sustavu Colledani Materia. Tužitelj je pokrenuo postupak osiguranja dokaza pred Trgovačkim sudom u Splitu, koji se vodio pod posl.br. R1-118/2022, u kojemu se imenovani stalni sudski vještak Mladen Škomrlj očitovao da je uzrok prodora vlage i vode u loše izvedenom priključku perilice za pranje rublja na odvodnu mrežu. Zakon o obveznim odnosima u članku 633. propisuje odgovornost za bitne zahtjeve za građevinu te određuje kako izvođač odgovara za takve nedostatke ako se pokažu za vrijeme od deset godina od predaje i primitka radova. Nadalje, istim člankom je propisana i odgovornost projektanta ako nedostatak građevine proizlazi iz nedostatka u projektu, odnosno odgovornost osobe koja obavlja nadzor, ako nedostatak proizlazi iz nedostataka u provedbi nadzora. Člankom 8. Zakona o gradnji propisano je da higijena, zdravlje i okoliš obuhvaćaju temeljne zahtjeve za građevinu, a člankom 11. Zakona o gradnji propisano je: „Građevina mora biti projektirana i izgrađena tako da tijekom svog vijeka trajanja ne predstavlja prijetnju za higijenu ili zdravlje i sigurnost radnika, korisnika ili susjeda te da tijekom cijelog svog vijeka trajanja nema iznimno velik utjecaj na kvalitetu okoliša ili klimu, tijekom građenja, uporabe ili uklanjanja, a posebno kao rezultat bilo čega od dolje navedenoga: …

7. prisutnost vlage u dijelovima građevine ili na površini unutar građevine.‘‘

Tužitelj je naveo da je zbog vrste oštećenja na mikrocementnoj podlozi bio primoran cjelovito obnoviti podnu oblogu u suhozidnoj prizemnici. Nakon što se tuženik oglušio na njegov poziv da otkloni otkriveni nedostatak, odnosno nakon što je tuženik odbio otkloniti taj nedostatak, tužitelj je angažirao drugog izvođača, društvo VMP Design d.o.o. koji je jedini ovlašten u Republici Hrvatskoj za izvođenje te vrste radova te je sam izvršio sanaciju oštećenja. Na temelju navedenog tužitelj podnosi ovu tužbu i predlaže Naslovljenom sudu kao sudu koji su parnične stranke ugovorom izabrale kao mjesno nadležan, donijeti presudu.

Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te da je pregledom tužbe utvrdio da ista sadrži 9 priloga. Međutim, Tuženiku nisu dostavljeni svi navedeni prilozi:

a) „Contract on performing the engineering services 01/17 s prilogom“ (prilog 1)

b) poziv na primopredaju po Ugovoru 03/18 (prilog 3)

c) fotografije (prilog 5)

d) fotografije (prilog 7)

e) nalaz i mišljenje vještaka Mladena Škomrlja, TS u Splitu, R-118/2022.

Nadalje je tuženik naveo da je umjesto dokumenta iz točke d) gore, zaprimio dio dokumenta kojeg je potpisao vještak Mladen Škomrlj, ali samo stranice 7 do 11. Posebno se naglašava da Tuženik nije sudjelovao u navedenom postupku osiguranja dokaza te tek primitkom ove tužbe saznaje za postojanje istog. Ukoliko je Sud u posjedu gore navedenih dokumenata za koje se u tužbi navodi da su dostavljeni uz tužbu, onda je Sud propustio iste dostaviti Tuženiku, te se poziva Sud iste dostaviti Tuženiku te mu odrediti dodatni rok za pregled istih i davanje potpunog očitovanja. U protivnom, ukoliko ni Sud nije u posjedu istih, onda se poziva Sud upozoriti Tužitelja na dostavu nedostajućih / nečitkih priloga tužbi, pod prijetnjom odbacivanja tužbe; a u slučaju da Tužitelj postupi kako je zatraženo pa tužba ne bude odbačena – da Tuženiku dostavi navedene dokumente kako bi mu se omogućilo upoznavanje sa sadržajem dokaza na kojima Tužitelj temelji tužbeni zahtjev. Ipak, već u ovom trenutku je Tuženiku jasno da je tražbina koja se potražuje tužbenim zahtjevom neosnovana. Slijedom navedenog, Tuženik se protivi tužbi, te predlaže Sudu istu odbaciti, odnosno odbiti kao neosnovanu, uz obvezivanje Tužitelja na nadoknadu Tuženiku svih parničnih troškova, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude i teku dalje, sve do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Također, tuženik je naveo da prema trenutnom sagledavanju činjenica, proizlazi da tužba obiluje brojnim ne meritornim navodima. No, tužba još više obiluje neistinitim navodima. Iako neke od njih uopće nisu meritorne, Tuženik mora osporiti neistinite navode. To pogotovo iz razloga što su sudski postupci između stranaka započeli tužbama kojima je Tuženik potraživao isplatu za enormne preostale dužne iznose od strane Tužitelja. Tek potom (s popriličnim vremenskim odmakom), Tužitelj je pokrenuo „protu ofanzivu“ te pokrenuo čitav niz postupaka kojima se poziva na neistinite nedostatke a tužbe se u svim tim postupcima temelje na raznoraznim neistinitim tvrdnjama koje nemaju veze s pravim stanjem stvari. Stoga, Tuženik osporava sve navode iz Tužbe koji su protivni navodima iz odgovora na Tužbu i naknadnih očitovanja koje će iznijeti Tuženik. Posebno se u tom smislu navodi kako slijedi:

a) Tuženik se nikada nije obvezao izvesti radove, već organizirati njihovo izvođenje. Dakle, stranke su sklopile ugovor o inženjerskim uslugama (tz. „usluge inženjeringa“) – pa su tako i formulirani ugovori koje su stranke sklopile; b) Tužitelj nije platio radove po Ugovoru 03/18 uz cijelosti – Tuženik vodi parnični postupak radi naplate iznosa od 1.247.200 HRK (s kamatama) te je u predmetu pod Povrv-383/2019 Suda ishodio prethodnu mjeru radi osiguranja naplate tog iznosa; c) Tuženik je dovršio radove po Ugovoru 02/17; Tuženik nije kasnio s radovima već je kašnjenje uzrokovano bez krivnje Tuženika; Tuženik nije napustio gradilište prije dovršetka radova već nakon dovršetka istih i uredno predanih radova; Tuženik je u cijelosti dovršio radove rekonstrukcije suhozidnih ruina prema Ugovoru 02/17. d) Zapisnikom o privremenoj primopredaji je izvršena primopredaja radova i građevine, te je Tužitelj od tad u posjedu i korištenju građevine. Naknadno je Tuženik otklonio nedostatke utvrđene u primopredaji, te je uredno pozvao Tužitelja (po Ugovoru 02/17) da i to zapisnički konstatiraju. Tužitelj je odbio pristupiti na zakazani termin bez obrazloženja, pa je zapisnik sastavljen (za radove po Ugovoru 02/17) od svih ostalih aktera gradnje;

e) Ne odgovara istini tvrdnja da Tužitelj predmet radova nije mogao koristiti građevine; dapače, na str. 10 Vještva stoji da je u ruinama bio priključen i stroj za pranje rublja a što je jasan dokaz nesmetanog korištenja građevine;

f) Neistinit je navod o načinu na koji je ugovoreno da se trebaju obnoviti suhozidne ruine kao što je neistinit i sam popis projektne dokumentacije koja čini sastavni dio Ugovora 02/17. Za to je dovoljno samo pregledati Ugovor i popis dokumentacije koji je tamo naveden usporediti s neistinitim popisom koji je navodi u tužbi;

g) Tuženik nije ništa zadržao, a pogotovo nije zadržao relevantnu dokumentaciju gradilišta, već je Tužitelj uredno u posjedu iste;

h) z.z. Tuženika nikoga nije doveo u zabludu već je radio u okviru Ugovora kojeg su stranke slobodno potpisale;

i) zatvaranje gradilišta nije posljedica rada i djelovanja Tuženika, već Tužitelja, a o čemu je u dosadašnjim postupcima već dovoljno rečeno – dapače, o tome su se izrijekom očitovali i brojni sudski vještaci koji su bili angažirani do sada; j) Tuženik je izradio suhozid upravo do ugovorene visine, a pokrivanje ruina nije mogao raditi izvan okvira ugovorenog opsega posla.

Tuženik je naveo da prigovara postojanju odgovornosti za troškove koje potražuje Tužitelj. Već i u samom dijelu Vještva (točka 4. na str. 10.) koji je dostavljen Tuženiku, proizlazi da je prodor vode nastao kao posljedica propuštanja spajanja odvodnog crijeva stroj za pranje rublja na odvodnu cijev, te da se to moralo otkriti najkasnije prilikom instalacije stroja za pranje rublja. Te radove i aktivnosti nije organizirao Tuženik već sam Tužitelj – nakon primopredaje radova. Dakle, isti nisu povezani s opsegom djelovanja Tuženika, pa isti ne može odgovarati za iste. I sam Tužitelj tvrdi da se radi o nedostatku kojeg Tuženik nije otklonio još od same primopredaje radova. Primopredaja je obavljena 08.10.2018. Tužba je podnesena 25.09.2023. Stoga, Tužiteljevo pravo prema Tuženiku s naslova odgovornosti za nedostatke je prestalo temeljem članka 634. ZOO., protekom roka od godine dana od primopredaje radova. Podredno tome, nastupila je i zastara potraživanja, obzirom da je od primopredaje proteklo više od 3 godine. Istekao je ugovoreni jamstveni rok od 2 godine iz članka XXIII. Ugovora u kojem Tužitelj snosi odgovornost za nedostatke. Tužitelj nije ispunio preduvjete iz članka 610. ZOO za postavljanje tužbenog zahtjeva. Tuženik prigovora i visini postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik će daljnje i detaljnije prigovore iznijeti po primitku dokumentacije iz točke 2. ovog Odgovora na tužbu.

Nadalje je tuženik naveo da, osim ove parnice, isti sudac je (na žalost Tuženika) vodio prvostupanjski postupak i još 2 parnice između parničnih stranaka. Oba ta postupka su pred sudom prvog stupnja završili presudama koje su negativne za Tuženika. To samo za sebe ne bi govorilo puno, ali uvidom u sadržaj tih presuda, pristupu kojeg je raspravni sudac primijenio kod analiziranja i činjenica ali i materijalnog prava je do te mjere jednostran da je raspravni sudac prilikom odlučivanja čak i u cijelosti ignorirao veći broj argumenata i prigovora Tuženika (kao i s time povezanih činjenica). Opseg nezakonitosti u iskazanim presudama je doista izvanredan te izlazi izvan uobičajenih pogrešaka rada suda, a čime izaziva dodatnu bojazan kod Tuženika u objektivnost rada Suda. Opseg nezakonitosti će najbolje biti vidljiv iz samih žalbi Tuženika. Takva situacija je stvorila bojazan kod Tuženika da, ukoliko i ovaj postupak pred prvim stupnjem bude vodio isti sudac, Tužitelj nema garanciju objektivnosti Suda. To pogotovo u situaciji kad je raspravni sudac u ranijim predmetima već zauzeo stajalište o svim činjenicama koje su bitne i za ovaj predmet. Naime, u svim tim predmetima se radi o istom Ugovoru, istim nedostacima, istim dokumentima i brojnim drugim s time povezanim činjenicama. Slijedom navedenog, Tuženik temeljem članka 73. ZPP moli predsjednika Suda da temeljem članka 71. toč.7. ZPP izuzme raspravnog suca Tereziju Goretu iz ovog postupka.

U postupku su izvedeni dokazi čitanjem i pregledom Ugovora (Contract on performing the engineering services) No 01/17 s prijevodom, Ugovora (Contract on performing the engineering services) No 02/17 s prijevodom, zapisnika o uvjetnoj primopredaji od 08. listopada 2018.g., poziva na primopredaju po Ugovoru 03/2018, rješenja o uklanjanju građevine od 07. svibnja 2018.g., nalaz i mišljenje vještaka Mladena Škomrlja, Trgovački sud u Splitu, posl.br. R1-118/2022, specifikacija društva VMP Design d.o.o. i račun broj 004/pos1/2023, rješenja pod Povrv-383/2019 Trgovačkog suda u Zadru, zapisnika o konačnoj primopredaji radova prema Ugovoru 02/17 od 13.02.2019. s prilogom – primjedbama o stanju objekta, uvid u Vještvo i dopune Vještva u predmetu P-350/2020 Trgovačkog suda u Zadru, fotografije te nalaz i mišljenje vještaka za građevinu, Gustava Červara.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Odredbom čl. 620. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 dalje: ZOO) propisano je da ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu, dok je odredbom čl. 631. ZOO propisano da ako u sljedećim odredbama nije drugačije određeno, na odgovarajući način se primjenjuju odredbe ugovora o djelu.

Odredbom čl. 604 ZOO naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovnom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Nakon pregleda i primanja obavljenog rad izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti običnim pregledom . Ako je tuženik smatrao da neki radovi nisu izvedeni a da neki maju nedostatke tada je bio dužan o navedenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti tužitelja (članak 604. ZOO), a nakon toga zahtijevati od tužitelja da nedostatak otkloni i za to mu odrediti primjereni rok (članak 608 ZOO).

Odredbom čl. 630. st. 1. Propisano je da ako ugovor o građenju sadrži odredbu "ključ u ruke" ili neku sličnu odredbu, izvođač se samostalno obvezuje izvesti sve radove potrebne za izgradnju i uporabu građevine.

Među strankama nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora broj 1/17, 2/17 i 3/17, te da je među strankama pred ovim sudom vođeno više sporova te je očito da je došlo do narušavanja poslovne suradnje koja je uslijedila brojnim sudskim postupcima.

Nadalje, potrebno je naglasiti da su u svim ugovorima potpisanim između stranaka potpisana sa klauzulom "ključ u ruke", to je stoga, potpisivanjem navedenih ugovora u tom slučaju izvođač dužan izvesti sve radove preuzete ugovornom obvezom potrebne za izgradnju i upotrebu građevine pa tako u konkretnom slučaju i izraditi projektnu dokumentaciju te građevinsku dozvolu sukladno kojima je tuženik izvodio radove. Međutim, kako to proizlazi iz zaključka Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Trogir, Klasa: UP/I-36103/22-01000332, Ur. broj: 2181/1-11-00-08/12-23-004, proizlazilo bi da se ne može mijenjati namjena, niti rekonstruirati štala u nesporno utvrđenim gabaritima, što uključuje i visinu, zbog čega je bilo potrebno mijenjati metalne čelične ovojnice.

Kako je tužitelj tijekom postupka tvrdio da je tuženik odgovoran za nedostatke izvedenih radova na oštećenju na mikrocementnoj podlozi te da ju je tužitelj bio primoran obnoviti, ovaj sud je proveo vještačenje po vještaku za građevinu Gustavu Červaru.

Vještak za građevinu, Gustav Červar, je u svom nalazu i mišljenju kojeg je dostavio sudu 27. svibnja 2025., a čiji nalaz i mišljenje ovaj sud prihvaća u cijelosti, naveo da daje opis koji je izradio temeljem obavljenog očevida na otoku dana 19. ožujka 2025. Vizualnim pregledom utvrdio je da se u zapadnoj suhozidnoj građevini- ruini, u prostoriji krajnje desno, nalazi stroj za pranje rublja. Stroj se spojen na dovod i odvod u gipskartonskom zidu iza. Vidljivo je da je gipskartonski zid, koji se nalazi iza stroja i u kojem su izvedene instalacije, „otvoren“ odnosno izrezan je dio gipskartonske ploče, te su vidljive instalacije. Zašto, kada i tko je to uradio, u trenutku očevida, nije moguće utvrditi. Vidljivo je da je u kompletnoj zapadnoj ruini izvedena nova podna obloga O. Obzirom na zatečeno stanje u trenutku očevida i protek vremena od vremena izgradnje, nije moguće nedvojbeno, sa sigurnošću utvrditi te potkrijepiti odgovarajućim dokazima, da li je prodor vode, u zapadnoj ruini, o kojem se radi u ovom predmetu, povezan s izvedenim radovima koje je izvodio tuženik ili je do prodora došlo zbog neispravnosti uređaja, odnosno neodržavanja građevine. Imenovani vještak, u svom nalazu i mišljenju treba dati mišljenje je li prodor vode došao u vezi sa izvedenim radovima koje je izvodio tuženik ili zbog neispravnosti uređaja, odnosno neodržavanja građevine te visinu štete ukoliko je ista povezana sa izvedenim radovima, odnosno vrijednost otklanjanja nedostataka. Slijedom svega prethodno navedenog, a obzirom na zatečeno stanje u trenutku očevida i protek vremena od vremena izgradnje, nakon što je pregledao i proučio dokumentaciju u spisu, te nakon što je obavio terenski očevid dana 19. ožujka 2025. godine, a u odnosu na zadatak građevinskog vještaka, koji je definiran Rješenjem u ovom predmetu, nije moguće nedvojbeno, sa sigurnošću utvrditi te potkrijepiti odgovarajućim dokazima, da li je prodor vode, u zapadnoj ruini, o kojem se radi u ovom predmetu, povezan s izvedenim radovima koje je izvodio tuženik ili je do prodora došlo zbog neispravnosti uređaja, odnosno neodržavanja građevine.

Nadalje je vještak naveo da u nastavku može samo citirati kolegu sudskog vještaka Mladena Škomrlja, dipl. ing. građ. iz Splita, koji je izradio elaborate osiguranja dokaza u predmetima (nalaze se u sudskom spisu) Poslovni broj R1- 118/2022 kod Trgovačkog suda u Splitu, od 21. studenog 2022. godine, i Poslovni broj R1-70/2023 kod Trgovačkog suda u Splitu, od 26. srpnja 2023. godine, te koji u svojim nalazima i mišljenjima iznosi:

PREDMET: Poslovni broj R1-118/2022 kod Trgovačkog suda u Splitu, od 21. studenog 2022. godine:

„Prilikom očevida u WC-u zapadne ruine uočeno je da odvodno crijevo stroja za pranje rublja nije priključeno na odvodnu cijev smještenu u gipskartonskom zidu. Posljedica je to loše izvedenog priključka na odvodnu mrežu (fotografije u prilogu Nalaza i mišljenja). Naime, visina na kojoj je izveden otvor u zidu nalazi se iznad visine priključka odvodne cijevi (centar otvora u zidu i centar odvodne cijevi smaknuti su za cca 10 cm). Navedeni se nedostatak morao uočiti i otkloniti najkasnije prilikom instalacije stroja za pranje rublja.“

PREDMET: Poslovni broj R1-70/2023 kod Trgovačkog suda u Splitu, od 26. srpnja 2023. godine:

„…Događaj za kojeg smatram da je uzrok pojave „podizanja“ podne obloge naveo sam u građevinskom vještačenju oznake OE: 10/2023-VJ od 10. veljače 2023. g. u predmetu Trgovačkog suda pod poslovnim brojem R1-118/2022, u kojem sam iznio mišljenje da je nestručno spajanje odvodnog crijeva stroja za pranje rublja na odvodnu cijev u gipskartonskome zidu uzrok navedenom nedostatku…“

Vještak je na ročištu glavne rasprave naveo da ostaje u cijelosti pri svom nalazu i mišljenju te da na prigovor tužitelja da vještak prilikom očevida nije uključio perilicu rublja, niti na bilo koji način prilikom očevida kroz sporne cijevi puštena voda navodi da je ta činjenica potpuno irelevantna u trenutku u kojem je obavljen očevid. Naime, u tom trenutku svi kvarovi koji su eventualno bili su sanirani kao i šteta na podnim oblogama te samim uključivanjem stroja za pranje rublja u tom trenutku nikakvu novu činjenicu ne bi saznali, a naprotiv, da se slaže sa navodima tuženika koji navodi da prilikom očevida tužitelj nije imao primjedbe na obavljanje samog očevida. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja može li se vještak očitovati predaju li se radovi sa pipom na koju se spoji cijev, isti odgovara da ne može odgovoriti na navedeno pitanje jer da nema uvida u ugovoreni troškovnik i ugovorene stavke.

Imajući u vidu ovakav nalaz i mišljenje vještaka u kojim je isti naveo da se ne može sa sigurnošću utvrditi odgovornost tuženika, to je ovaj sud zaključio da tuženik nije odgovoran za navedene nedostatke, a kako tužitelj nije tražio provođenje novog vještačenja po drugom vještaku, to je stoga, valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP -a, pa je tuženiku obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici, sukladno Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23 i 107/25, dalje: Tarife) priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 20.11.2023. u iznosu od 250,00 eura, za sastav obrazloženih podnesaka od 12.12.2023., 23.4.2024., 6.6.2025. i 16.6.2025. za svako po 250,00 eura, te za zastupanje na ročištima od 14.12.2023., 27.2.2024. i 25.11.2025., svako u iznosu od 250,00 eura, što sveukupno iznosi 2.250,00 eura.

Tuženiku nije priznat trošak sudskih pristojbi, budući isti nije specificirao navedene iznose, slijedom navedenog, tuženiku je priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 eura, kako je to odlučeno u točci II. Izreke ove presude.

U Šibeniku, 30. prosinca 2025. godine

SUDAC

Terezija Goreta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka odluke.

DN-a:

- Punomoćnicima stranaka