Zakon.hr

Posl. broj: P-534/2024-31

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću i ostalim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. Zagreba, protiv tuženika JH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku RH, odvjetniku iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku iz Čakovca, Kovinčić Adriane, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku iz Čakovca i Kovinčić Lucije, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Franu Ježiću, odvjetniku iz Varaždina, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon javne glavne rasprave zaključene 26. studenoga 2025. u prisutnosti z.z. punomoćnice tužitelja Mateje Pilić, odvjetnice iz Zagreba, tuženika osobno, punomoćnika I. tuženika RH, odvjetnika iz [adresa] te punomoćnika IV. tuženice i z.z. punomoćnika II. i III. tuženik ĆH, odvjetnika iz [adresa], **.**.2025.

p r e s u d i o j e

I. Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između tuženika JH i tuženika SH kao obdarenika, od 26. travnja 2024., na kojem je ovjeren potpis darovatelja kod javnog bilježnika Valentino Koščak iz Zagreba, pod posl.br. OV- 853/2024, od 26. travnja 2024., kojim tuženik JH daruje tuženiku SH nekretninu upisanu u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zlataru, zemljišnoknjižni odjel Zlatar i to 15. suvlasničkog dijela 496/10000 dijela, kat. čest. [katastarska čestica], zgrada pri cesti površine 280 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-15), stan S-15, kao dvosobni stan, a koji se nalazi na trećem katu zgrade, a sastoji se od dvije sobe, kuhinje, hodnika, kupaonice s WC-om ukupne površine od 53,44 m2, u grafičkom prikazu označen tamnozelenom bojom, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] (prije zk. ul.: [broj ZK uloška]), k. o. [katastarska općina], gubi učinak prema tužitelju Addiko Bank d.d. u dijelu potrebnom za namirenje dospjele tražbine tužitelja u iznosu od 173.359,21 EUR (stosedamdesettritisućetristopedesetdevet eura i dvadesetjedan cent) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od dana 25. srpnja 2024. do isplate, te u dijelu potrebnom za namirenje dospjele tražbine tužitelja u iznosu od 1.871,11 EUR (tisućuosamstosedamdesetjedan euro i jedanaeset centi) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od dana 13. prosinca 2024. do isplate.

II. Tuženik JH i tuženik SH, dužni su trpjeti da tužitelj namiri svoju dospjelu tražbinu prema I. tuženiku kao dužniku u iznosu od 173.359,21 EUR (stosedamdesettritisućetristopedesetdevet eura i dvadesetjedan cent)sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. srpnja 2024.pa do isplate te u dijelu potrebnom za namirenje dospjele tražbine tužitelja u iznosu od 1.871,11 EUR (tisućuosamstosedamdesetjedan euro i jedanaeset centi) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od dana 13. prosinca 2024. do isplate i to prodajom nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zlataru, zemljišnoknjižni odjel Zlatar i to 15. suvlasničkog dijela 496/10000 dijela, kat. čest. [katastarska čestica], zgrada pri cesti površine 280 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-15), stan S-15, kao dvosobni stan, a koji se nalazi na trećem katu zgrade, a sastoji se od dvije sobe, kuhinje, hodnika, kupaonice s WC-om ukupne površine od 53,44 m2, u grafičkom prikazu označen tamnozelenom bojom, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] (prije zk. ul.: [broj ZK uloška]), k. o. [katastarska općina].

III. Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između tuženika JH, kao darovatelja i tuženica PH i LH, kao obdarenika, od 26. travnja 2024., na kojem je ovjeren potpis darovatelja kod javnog bilježnika Valentino Koščak iz Zagreba, posl.br. OV-852/2024, od 26. travnja 2024., kojim tuženik JH daruje tuženicama PH i LH nekretninu upisanu u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zlataru, zemljišnoknjižni odjel Zlatar, oznake z. k. č. br. [katastarska čestica], Konjiščina površine 736 m2, dvorište površine 597 m2, kuća, [adresa] površine 139 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] (ranije: zk. ul. [broj ZK uloška]) k. o. [katastarska općina], gubi učinak prema tužitelju Addiko Bank d.d. u dijelu potrebnom za namirenje dospjele tražbine tužitelja u iznosu od 173.359,21 EUR (stosedamdesettritisućetristopedesetdevet eura i dvadesetjedan cent) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od dana 25. srpnja 2024. do isplate, te u dijelu potrebnom za namirenje dospjele tražbine tužitelja u iznosu od 1.871,11 EUR (tisućuosamstosedamdesetjedan euro i jedanaeset centi) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od dana 17. prosinca 2024. do isplate.

IV. Tuženik JH te tuženice PH i LH, dužni su trpjeti da tužitelj namiri svoju dospjelu tražbinu prema I. tuženiku kao dužniku u iznosu od 173.359,21 EUR (stosedamdesettritisućetristopedesetdevet eura i dvadesetjedan cent) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od dana 25. srpnja 2024.do isplate te u dijelu potrebnom za namirenje dospjele tražbine tužitelja u iznosu od 1.871,11 EUR (tisućuosamstosedamdesetjedan euro i jedanaeset centi) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od dana 17. prosinca .2024. do isplate i to prodajom nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zlataru, zemljišnoknjižni odjel Zlatar, oznake z. k. č. br. [katastarska čestica], Konjiščina površine 736 m2, dvorište površine 597 m2, kuća, [adresa] površine 139 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] (ranije: zk. ul. [broj ZK uloška]) k. o. [katastarska općina].

V. N a l a ž e s e tuženicima JH, SH, PH i LH da tužitelju Addiko Bank d.d. solidarno naknade troškove postupka u iznosu od 1.750,00 EUR (tisućusedamstopedeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana, a o d b i j a se preostali dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 312,50 EUR (tristodvanaeset eura i pedeset centi).

VI. O d b i j a j u s e zahtjevi tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. prosinca 2024. podnio protiv tuženika JH i SH tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, zaprimljenu pod poslovnim brojem P-534/2024. U tužbi navodi da je između tužitelja kao banke i davatelja kredita, te trgovačkog društva GAMDAL-KOV d.o.o., OIB: 40303859650, Zagreb, Slavonska avenija 1C, kao korisnika kredita, dana 23. studenoga 2023.sklopljen je Ugovor o kreditu, broj 151-51034239, za iznos od 109.000,00 eura te je dana 12. veljače .2024. sklopljen Ugovor o kreditu broj 171-51034763 za iznos od 135.000,00 eura. Tuženik JH je kao odgovorna osoba društva GAMDAL-KOV d.o.o., a na temelju sklopljenih ugovora o kreditu, kao jamac platac preuzeo obvezu vraćanja kredita odnosno izjavio je da preuzima i odgovara za sve obveze Korisnika kredita preuzete ugovorom uz uvjet i na način kao i sam korisnik kredita te da Banka može zahtijevati njihovo ispunjenje bilo od korisnika kredita bilo od jamca-platca, te su kao sredstvo osiguranja predane tužitelju zadužnice na ime korisnika kredita kao dužnika te I. tuženika kao jamca platca. Iznose kredita koji je tužitelj odobrio i isplatio korisniku kredita društvu GAMDAL-KOV d.o.o., unatoč opomenama upućenih korisniku kredita te I. tuženiku kao jamcu platcu, nije vraćen sukladno rokovima otplate, stoga je tužitelj raskinuo ugovore o kreditu sa danom 24. srpnja 2024. kada su i dospjele obveze iz predmetnih ugovora o kreditu. Dugovanje I. tuženika po Ugovor o kreditu, broj 151- 51034239 od 23. studenoga 2023. na dan raskida ugovora 24. srpnja 2024. iznosilo je na ime glavnice iznosi 54.762,44 eura, dospjele redovne kamate u iznosu od 535,09 eura. Dugovanje I. tuženika po Ugovor o kreditu, broj 171-51034763 od 12. veljače 2024. na dan raskida ugovora 24. srpnja 2024. iznosilo je na ime glavnice 118.596,77 eura, dospjele redovne kamate u iznosu od 1.336,02 eura. Ukupno dugovanje I. tuženika iznosi na ime glavnice iznosi 173.359,21 ura, dospjele redovne kamate u iznosu od 1.871,11 eura što ukupno iznosi 175.230,32 eura Također, tužitelj je bezuspješno pokrenuo ovršni postupak pred FINA na temelju zadužnice, i to izravnom naplatom prema korisniku kredita te I tuženiku, međutim u ovršnom postupku, kako je navedeno, nije došlo do naplate potraživanja tužitelja s obzirom da je već prilikom podnošenja zadužnica račun korisnika kredita i jamca platca ovdje I. tuženika bio blokiran. Nadalje, dana 26. travnja 2024. I. tuženik kao darovatelj i II. tuženik kao obdarenik sklopili su Ugovor o darovanju nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zlataru, zemljišnoknjižni odjel Zlatar i to 15. suvlasničkog dijela 496/10000 dijela kat. čest. [katastarska čestica] u naravi, stambena zgrada u [adresa], površine 281 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-15) stan S-15, kao dvosobni stan, a koji se nalazi na trećem katu zgrade, a sastoji se od dvije sobe, kuhinje, hodnika, kupaonice s WC-om. ukupne površine od 53,44 m2, u grafičkom prikazu označen tamnozelenom bojom, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Upis prava vlasništva na II. tuženika na temelju navedenog ugovora o darovanju proveden je u zemljišnim knjigama pod brojem Z- 5651/2024 od 3. svibnja 2024. Iz poduzete pravne radnje I. tuženika, odnosno sklapanjem Ugovora o darovanju nekretnine nanesena je šteta tužitelju jer je I. tuženik otuđio svoju imovinu u vrijeme kada je znao za postojanje svog duga, a nema druge imovine dostatne za podmirenje duga tužitelju, te tužitelj kako je istaknuto u ovršnom postupku nije uspio naplatiti svoje potraživanje te I. tuženik nema vrijednije imovine iz koje bi se tužitelj mogao naplatiti. Sukladno članku 67. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, te se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Nadalje, sukladno članku 67. stavak 3. ZOO kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. Tužitelj ukazuje da je na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (4/21) održane 24. svibnja 2021. pod brojem Su- IV-16/2021-11 zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje: „Dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika (članak 66. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima – „NN“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), mora postojati u trenutku podnošenja tužbe.“ Isto tako iz Zaključka usvojenog na sastanku Predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH od 5. studenoga 2020. pod brojem Su IV- 308/2020 zauzeto je shvaćanje da se pravna radnja dužnika može pobijati i u situacijama kada je tražbina dospjela nakon zaključenja pobijanog pravnog posla, što je upravo predmet ovog tužbenog zahtjeva obzirom da je I. tuženik sklopio ugovor o darovanju sa II. tuženikom dana 26. travnja 2024. kada je poduzeta radnja na štetu tužitelja kao vjerovnika čija je tražbina dospjela 24. srpnja 2024. Sukladno navedenom tužitelj je postavio tužbene zahtjeve kao u tužbi.

2. Tuženik JH u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, prigovara svim navodima tužitelja, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, te posebno ističe da uopće nisu ispunjenje potrebne pretpostavke za primjenu instituta pobijanja dužnikovih pravnih radnji koje bi opravdale usvajanje ovako postavljenog tužbenog zahtjeva. Naime, sukladno odredbi članka 66. Zakona o obveznim odnosima koja uređuje institut pobijanja dužnikovih pravnih radnji, pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi vjerovnik mogao pobijati pravnu radnju svojeg dužnika jesu: vjerovnik ima dospjelu tražbinu za isplatu; dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine; postoji dužnikova pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika; postoji oštećenje vjerovnika s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Tuženik tvrdi da u ovom slučaju nije ispunjena niti jedna od iznad navedenih potrebnih pretpostavki za primjenu ovog instituta, a time niti za usvajanje tužbenog zahtjeva te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Gotovo identičan odgovor na tužbu podnio je i tuženik SH.

4. Tuženik JH podneskom od 19. prosinca 2024. dopunjuje odgovor na tužbu na način da osporava postojanje dospjelog potraživanja tužitelja u visini od 175.230,32 EUR s bilo koje prave osnove. Nadalje, osporava da su ispunjene sve potrebne pretpostavke za primjenu instituta pobijanja dužnikovih pravnih radnji. Navodi da tužitelj traži pobijanje besplatnog raspolaganja I. tuženika s osnova sklopljenog ugovora o darovanju nekretnina od 26. travnja 2024. između I. tuženika kao darovatelja u korist II. tuženika kao daroprimatelja. Premet ugovora bilo je raspolaganje nekretninom upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to posebni dio te nekretnine etažno vlasništvo E-15. Tužitelj tvrdi da je I. tuženik na štetu tužitelja kao vjerovnika svjesno i u cilju onemogućavanja namirenja njegove tražbine s osnove ugovora o kreditu br. partije kredita 151-51034230 i kredita br. 171-51034763, raspolagao svojim pravima u korist II. tuženika zbog čega sada nema imovine dostatne za namirenje tužiteljeve tražbine. Tuženik tvrdi da tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan jer nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za primjenu instituta pobijanja dužnikovih radnji iz članka 66. i 67. Zakona o obveznim odnosima te u vezi toga citira sudsku praksu te ističe da vjerovnik može pobijati samo onu tražbinu koja je dospjela do trenutka izvršenja pravne radnje dužnika koja se pobija. U pogledu činjeničnog stanja ovog slučaja I. tuženik ističe sljedeće da je točna činjenica da je 23. studenoga 2023. sklopljen Ugovor o kredit br. 151-51034239 u za iznos od 109.000,00 EUR, a dana 12. veljače 2024. ugovor o kreditu br. 171-51034763 za iznos od 135.000,00 EUR između tužitelja kao kreditora te društva GAMDAL-KOV d.o.o. kao korisnika kredita te da je u svrhu osiguranja otplate tog kredita predana zadužnica korisnika kredita s jamstvom I. tuženika kao jamca platca. Međutim , u svibnju 2024. došlo je do raspolaganja poslovnih udjela društva GAMDAL-KOV d.o.o. na način da su svi poslovni udjeli prodani novom vlasniku te I. tuženik nema daljnjih saznanja o otplati tog kredita nakon prodaje poslovnih udjela jer je on sve svoje obveze po tom kreditu do prodaje uredno podmirivao, a ponašanje novog vlasnika nakon stjecanja društva nije bilo poznato I. tuženiku. Nadalje, predlaže se izvršiti uvid u stečajni spis predmeta protiv dužnika GAMDAL-KOV d.o.o. koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj St-2801/2024 te se predlaže u svojstvu svjedoka saslušati prijašnjeg direktora društva. Iz ovog stečajnog postupka vidljivo je nadalje da vjerovnik KAPPERSFOODS B.V. sa sjedištem u [adresa], podnio novi prijedlog za otvaranje stečajnog postupka te naveo da kod dužnika GAMDAL-KOV d.o.o. postoji stečajni razlog uslijed postojanja potraživanja stečajnog vjerovnika prema stečajnom dužniku u iznosu od 70.963,20 EUR. Stoga, I. tuženik ističe da je potrebno prekinuti ovaj parnični postupak do okončanja stečajnog postupka koji se vodi, ili će se voditi protiv dužnika Gamdal-kov d.o.o. Budući da nad glavnim dužnikom predstoji stečajni postupak, valja se najprije pokušati naplatiti putem tog postupka od glavnog dužnika. Što se tiče konkretne pravne radnje koju sada tužitelj pobija riječ je o darovnom ugovoru od dana 26.04.2024. godine kojim se prenosi vlasništvo nad nekretninom upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to posebni dio te nekretnine etažno vlasništvo E-15. Vremenski gledano, pobijana pravna radnja dužnika poduzeta je čak 118 dana PRIJE dospijeća obveze čije namirenje sada tužitelj traži. Sukladno iznad citiranoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 46/2008-2, pravna radnja dužnika, u ovom slučaju darovnog ugovora, može se pobijati samo za ono potraživanje vjerovnika koje je dospjelo do trenutka izvršenja pravne radnje dužnika koja se pobija. Naime, samo za ono potraživanje koje dospjelo do trenutka besplatnog raspolaganja, dužnik može znati da je takvim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku. I. tuženik u trenutku sklapanja darovnog ugovora uopće nije znao niti je mogao znati da ovim raspolaganjem nanosi štetu tužitelju kao vjerovniku. Naime, u trenutku ovog pravnog raspolaganja tuženik je uredno otplaćivao rate kredita i nije bilo nikakve namjere oštećenja vjerovnika. Najbitnije od svega, u trenutku raspolaganja ovom nekretninom I. tuženik, odnosno društvo GAMDAL-KOV d.o.o. je uredno podmirivalo sve obveze po predmetnom kreditu. Kredit je uredno otplaćivan i nakon raspolaganja darovnim ugovorom. Stoga, I. tuženik u trenutku pobijanog raspolaganja nije imao namjeru oštetiti vjerovnika, niti je znao ili morao znati da takvim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku. Nadalje, I. tuženik ističe kako ima druge imovine iz koje se tužitelj može naplatiti budući da je isti vlasnik automobila te imatelj poslovnih udjela trgovačkih društava GIDRAN d.o.o. i BURA PROMET d.o.o. Predlaže se izvršiti uvid u prometnu dozvolu na predmetnom vozilu te uvid u aktivni i povijesni izvadak iz sudskog registra i sve dokumente iz zbirke isprava koje prilaže i to za društvo GIDRAN d.o.o. i BURA PROMET d.o.o. Stoga, u konkretnom slučaju, osim što je I. tuženik u vrijeme poduzimanja pobijane radnje imao druge imovine (koju tužitelj uopće nije uzeo u obzir) i dovoljno sredstava za namirenje tužiteljeve tražbine, tuženik iz redovnog poslovanja generira neto novčana sredstva koja su dostatna za pokriće svih dospjelih obveza iz redovnog poslovanja, kao i eventualne obveze prema tužitelju pa nema uvjeta za posezanjem na nekretninu II. tuženika. Ovdje je dakle riječ o nepostojanju jedne od pretpostavke za institut pobijanja dužnikovih pravnih radnji – I. tuženik ima druge imovine iz koje bi se tužitelj kao vjerovnik mogao namiriti. Iduća stvar koju valja raspraviti jest činjenica da predmetna nekretnina predstavlja jedinu nekretninu II. tuženika odnosno ovime se zadire u pravo na njegov dom. Stoga, iako je u konkretnoj pravnoj situaciji, neovisno o tome što je tužba tužitelja usmjerena na namirenju tražbine na nekretnini koja predstavlja dom II. tuženika, najprije potrebno odlučiti o osnovanosti prigovora na dom u smislu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06, dalje: Konvencija), odnosno provesti test razmjernosti na okolnosti konkretnog slučaja, koji traži odgovor na slijedeća pitanja: može li se sporna nekretnina smatrati domom?; jesu li se nadležne vlasti umiješale u ostvarivanje prava žalitelja na poštovanje njegovog doma?; je li miješanje bilo opravdano? Sukladno sudskoj praksi potrebno je prethodno provesti spomenuti test razmjernosti na okolnost osnovanosti prigovora prava na dom. S obzirom na to da je potraživanje nastalo temeljem iznad citiranih ugovora o kreditu između tužitelja kao kreditora te društva GAMDAL-KOV d.o.o. kao korisnika kredita u svrhu čijeg osiguranja je predana zadužnica I. tuženika kao jamca platca, I. tuženik predlaže da naslovni sud, sukladno odredbi čl. 211. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP-a) obavijesti treću osobu – GAMDAL- KOV d.o.o., Slavonska avenija 1C, Zagreb, OIB: 40303859650 o ovoj parnici te istu poziva da na strani tuženika pristupi kao umješač.

5. Tuženik SH u podnesku od 5. ožujka 2025. također osporava postojanje tražbine tužitelj te ispunjenje pretpostavki za pobijanje dužnikove prave radnje i poziva se na pravo na dom u predmetnoj nekretnini.

6. Tužitelj je 17. prosinca 2024. podnio protiv tuženika JH, PH i LH tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, zaprimljenu pod poslovnim brojem P-543/2024. U tužbi navodi da je između tužitelja kao banke i davatelja kredita, te trgovačkog društva GAMDAL-KOV d.o.o., OIB: 40303859650, Zagreb, Slavonska avenija 1C, kao korisnika kredita, dana 23. studenoga 2023.sklopljen je Ugovor o kreditu, broj 151-51034239, za iznos od 109.000,00 eura te je dana 12. veljače .2024. sklopljen Ugovor o kreditu broj 171-51034763 za iznos od 135.000,00 eura. Tuženik JH je kao odgovorna osoba društva GAMDAL- KOV d.o.o., a na temelju sklopljenih ugovora o kreditu, kao jamac platac preuzeo obvezu vraćanja kredita odnosno izjavio je da preuzima i odgovara za sve obveze Korisnika kredita preuzete ugovorom uz uvjet i na način kao i sam korisnik kredita te da Banka može zahtijevati njihovo ispunjenje bilo od korisnika kredita bilo od jamca- platca, te su kao sredstvo osiguranja predane tužitelju zadužnice na ime korisnika kredita kao dužnika te I. tuženika kao jamca platca. Iznose kredita koji je tužitelj odobrio i isplatio korisniku kredita društvu GAMDAL-KOV d.o.o., unatoč opomenama upućenih korisniku kredita te I. tuženiku kao jamcu platcu, nije vraćen sukladno rokovima otplate, stoga je tužitelj raskinuo ugovore o kreditu sa danom 24. srpnja 2024. kada su i dospjele obveze iz predmetnih ugovora o kreditu. Dugovanje I. tuženika po Ugovor o kreditu, broj 151-51034239 od 23. studenoga 2023. na dan raskida ugovora 24. srpnja 2024. iznosilo je na ime glavnice iznosi 54.762,44 eura, dospjele redovne kamate u iznosu od 535,09 eura. Dugovanje I. tuženika po Ugovor o kreditu, broj 171-51034763 od 12. veljače 2024. na dan raskida ugovora 24. srpnja 2024. iznosilo je na ime glavnice 118.596,77 eura, dospjele redovne kamate u iznosu od 1.336,02 eura. Ukupno dugovanje I. tuženika iznosi na ime glavnice iznosi 173.359,21 ura, dospjele redovne kamate u iznosu od 1.871,11 eura što ukupno iznosi 175.230,32 eura Također, tužitelj je bezuspješno pokrenuo ovršni postupak pred FINA na temelju zadužnice, i to izravnom naplatom prema korisniku kredita te I tuženiku, međutim u ovršnom postupku, kako je navedeno, nije došlo do naplate potraživanja tužitelja s obzirom da je već prilikom podnošenja zadužnica račun korisnika kredita i jamca platca ovdje I. tuženika bio blokiran. Nadalje, dana 26. travnja 2024. I. tuženik kao darovatelj (otac II. i III. tuženica) i II. i III. tuženice kao obdarenici (kćeri I. tuženika) sklopili su Ugovor o darovanju nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zlataru, zemljišnoknjižni odjel Zlatar, oznake zk. č. br. 752/4 kuća i dvorište u [adresa], površine 205 čhv/ 736 m2, kuća u [adresa], površine 39 čhv/ 139 m2, dvorište u [adresa], površine 166 čhv/ 597 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Upis prava vlasništva na II. i III. tuženice na temelju navedenog ugovora o darovanju proveden je u zemljišnim knjigama pod brojem Z-5650/2024 od 3. svibnja 2024. Iz poduzete pravne radnje I. tuženika, odnosno sklapanjem Ugovora o darovanju nekretnine nanesena je šteta tužitelju jer je I. tuženik otuđio svoju imovinu u vrijeme kada je znao za postojanje svog duga, a nema druge imovine dostatne za podmirenje duga tužitelju, te tužitelj kako je istaknuto u ovršnom postupku nije uspio naplatiti svoje potraživanje te I. tuženik nema vrijednije imovine iz koje bi se tužitelj mogao naplatiti. Sukladno članku 67. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, te se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Nadalje, sukladno članku 67. stavak 3. ZOO kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. Tužitelj ukazuje da je na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (4/21) održane 24. svibnja 2021. pod brojem Su- IV-16/2021-11 zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje: „Dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika (članak 66. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima – „NN“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), mora postojati u trenutku podnošenja tužbe.“ Isto tako iz Zaključka usvojenog na sastanku Predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH od 5. studenoga 2020. pod brojem Su IV- 308/2020 zauzeto je shvaćanje da se pravna radnja dužnika može pobijati i u situacijama kada je tražbina dospjela nakon zaključenja pobijanog pravnog posla, što je upravo predmet ovog tužbenog zahtjeva obzirom da je I. tuženik sklopio ugovor o darovanju sa II. tuženikom dana 26. travnja 2024. kada je poduzeta radnja na štetu tužitelja kao vjerovnika čija je tražbina dospjela 24. srpnja 2024. Sukladno navedenom tužitelj je postavio tužbene zahtjeve kao u tužbi.

7. Tuženik JH je i na ovu tužbu dao u bitnome identičan odgovor kojeg je podneskom od 26. veljače 2025. gotovo jednako dopunio, osim što u pogledu pobijanog raspolaganja navodi da je ono učinjeno u procesu podjele bračne stečevine između njega i bivše supruge – majke II. i III. tuženica, a zatim je preneseno u suvlasništvo njihovoj djeci budući da se radi o nekretnini koja predstavlja njihov dom u kojem žive. Imovinski odnosu između njege i njegove bivše supruge riješeni su rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu po sporazumnom razvodu braka R1 Ob-106/2024-3 koje je postalo pravomoćno 28. ožujka 2024. Raspolaganje ovom nekretninom bilo je nastavak procesa podjele bračne stečevine i dogovor između tadašnjih supružnika da nekretnina pripadne njihovoj djeci u suvlasništvo te nema nikakve veze s dugovanjem društva GAMDAL-KOV d.o.o. i obvezama I. tuženika kao jamca platca, pa tvrdi da je pogrešno uzeti presumpciju iz čl. 76. st. 3. ZOO-a, na koju se poziva tužitelj jer ovdje nije riječ o besplatnom raspolaganju.

8. Tuženice PH i LH u, u bitnome, identičnim odgovorima, također osporavaju postojanje tražbine tužitelja te ispunjenje pretpostavki za pobijanje dužnikove prave radnje i pozivaju se na pravo na dom u predmetnoj nekretnini.

9. Na pripremnom ročištu 9. travnja 2025. parnice su, temeljem odredbe čl. 313. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., proč. tekst , 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), spojene radi zajedničkog raspravljanja budući da se tako ubrzalo raspravljanje te su se smanjili troškovi.

10. U postupku su pročitani: ugovor o kreditu broj 151-51034239 od 23. studenoga 2023., raskid ugovora o kreditu 151-51034239 od 24. srpnja 2024., izvadak iz poslovnih knjiga od 24. srpnja 2024., zadužnica posl. broj: OV-6737/2023. od 27. studenoga 2023., ugovor o kreditu broj 171-51034763 od 12. veljače 2024., raskid ugovor o kreditu 171-51034763 od 24. srpnja 2024., izvadak iz poslovnih knjiga od 24. srpnja 2024., zadužnica posl. broj: OV-1636/2024. od 12. veljače 2024., ugovor o darovanju nekretnina od 26. travnja 2024. između JH kao darovatelja i SH kao obdarenika, izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 13. prosinca 2024., ispis izvatka iz Sudskog registra za društvo Gidran d.o.o. od 25. veljače 2025., ispis izvatka iz Sudskog registra za društvo BURA PROMET d.o.o. od 25. veljače 2025., ugovor o darovanju od 26. travnja 2024. između JH kao darovatelja te PH i LH kao obdarenica, izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 17. prosinca 2024., ugovor o kupoprodaji nekretnine od 21. svibnja 2024. između GAMDAL-KOV d.o.o. kao prodavatelja i JHK kao kupca, izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 10. ožujka 2025., uvjerenje Policijske postaje Zlatar Bistrica klasa: 211-02/25-14/148, urbroj: 511- 17-10-25-7 od 14. veljače 2025., uvjerenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove klasa: 938-08/25-04/2020, urbroj: 251-12-02-1/099-25-2. od 6. veljače 2025., potvrde Financijske agencije klasa: 034-011/24-07/1, urbroj: 118- 08-2012-24. od 17. prosinca 2024. za GAMDAL-KOV d.o.o. i za JH, potvrde Financijske agencije o redoslijedu osnove za plaćanje evidentirane u Očevidniku i iznosu nepodmirenih obveza s kamatom evidentirane prije te osnove za plaćanja klasa: 034-011/24-07/1, ur. broj: 118-08-2012-24 od 17. prosinca za ovršenika GAMDAL-KOV d.o.o. i ovršenika JH, za osnove OV-1636/24- NSD-JAM i OV-6737/23, ugovor o darovanju od 11. veljače 2013. između TH kao darovateljice i JH kao obdarenika, aneks navedenom ugovoru o darovanju od 20. veljače 2013., ispis povijesnog izvatka iz Sudskog registra za društvo GAMDA-KOV d.o.o. od 3. listopada 2025., pregled prometa za klijenta po kreditu br. 51034763, pregled prometa po klijentu po kreditu br. 51034239, opomene pred raskid za navedene kredite, povratnice posljednjih opomena i raskida jamcu za navedene kredite, preslika prometne dozvole za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] te ugovor o prijenosu poslovnih udjela u društvu od 19. travnja 2024. između JH kao prenositelja i HH kao stjecatelja; provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja mr. sc. EH iz Ručević vještačenja d.o.o. te su saslušani tuženici, a zastupnik tužitelja nije saslušan budući da nije pristupio na ročište.

11. Na ročištu za glavnu raspravu 26. studenoga 2025. odbijeni su dokazni prijedlog tužitelja za pribavljanjem od Financijske agencije svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplata za GAMDAL-KOV d.o.o. te dokazni prijedlozi tuženika za saslušane svjedoka HH i JHK jer to nije potrebno za utvrđivanje odlučnih činjenica.

12. Na tom su se ročištu stranke očitovale da drugih dokaznih prijedloga nemaju.

13. O prijedlogu tuženika za određivanje prekida ovog postupka do okončanja stečajnog postupka nad glavnim dužnikom GAMDAL-KOV d.o.o. koji se vodi pod brojem ST-2801/2024 nije ni odlučeno budući da je iz internetskih stranica Sudskog registra vidljivo da stečajni postupak nad glavnim dužnikom nije ni otvoren.

14. Tužbeni zahtjev je osnovan.

15. Iz isprava u spisu je vidljivo, a nije ni sporno:

- da je tužitelj kao Banka s korisnikom kredita GAMDAL-KOV d.o.o., zastupanim po direktoru JH te JH kao jamcem platcem 23. studenoga 2023. sklopio ugovor o kreditu broj: 151-51034239, kojim je korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 109.000,00 EUR, za obrtna sredstva;

- da su člankom 8. ugovora o kreditu ugovoreni instrumenti osiguranja otplate kredita, među ostalim i jedna javnobilježnički potvrđene obične zadužnica korisnika kredita i jamca platca JH, a prema članku 9. korisnik kredita i jamac platac ovlašćuju Banku da primljene zadužnice podnesku na naplatu kod nadležne institucije;

- da je sukladno navedenim odredbama javni bilježnik Marina Dabelić iz Zagreba 27. studenoga 2023. pod poslovnim brojem OV-6737/2023. potvrdila zadužnicu glavnog dužnika GAMDAL-KOV d.o.o. koju je JH potpisao kao direktor dužnika ali i kao jamac platac;

- da je člankom 16. ugovora o kreditu ugovoreno da banka može raskinuti ovaj ugovor prije njegovog redovitog trajanja s trenutnim učinkom, među ostalim, ako je korisnik kredita u zakašnjenju s podmirenjem bilo kojeg dospjelog dugovanja; u trenutku raskida ugovora tražbine Banke dospijevaju u cijelosti nakon čega Banka ima pravo pokrenuti naplatu pute svih ili dijela instrumenata osiguranja potraživanja Banke, a ugovor se raskida pisanom obaviješću poslanom preporučenom poštom te se smatra raskinutim danom otpremanja obavijesti o raskidu na posljednju adresu korisnika kredita koja je poznata Banci;

- da je tužitelj kao Banka s korisnikom kredita GAMDAL-KOV d.o.o., zastupanim po direktoru JH te JH kao jamcem platcem 12. veljače 2024. sklopio ugovor o kreditu broj: 171-51034763, kojim je korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 135.000,00 EUR, za obrtna sredstva;

- da je sukladno navedenim odredbama javni bilježnik Božo Miletić iz Zagreba 12. veljače 2024. pod poslovnim brojem OV-1636/2024. potvrdio zadužnicu glavnog dužnika GAMDAL-KOV d.o.o. koju je JH potpisao kao direktor dužnika ali i kao jamac platac;

- da je, prema povijesnom izvatku iz Sudskog registra za GAMDAL-KOV d.o.o., JH s danom 19. travnja 2024. prestao biti direktor tog društva, a s danom 2. svibnja 2024. prestao je biti i član društva;

- da je tuženik JH kao darovatelj **.**.2024. s tuženicama PH i LH, njegovim kćerima, sklopio ugovor o darovanju nekretnina kojim im je darovao nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. česticu [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa], površine 205 čhv/ 736 m2, od čega je kuća površine 39 čhv/ 139 m2, a dvorište površine 166 čhv/ 597 m2, i to svakoj u ½ dijela;

- da su tuženice PH i LH temeljem navedenog ugovora o darovanju nekretnina s danom 3. svibnja 2024. pod brojem Z-5650/2024. ishodile uknjižbu prava vlasništva na svoje ime;

- da je tužitelj oba navedena ugovora o kreditu raskinuo pisanim obavijestima od 24. srpnja 2024., koje obavijesti je JH primio 26. srpnja 2024.;

- da je tuženik JH kao darovatelj **.**.2024. s tuženikom SH, njegovim bratom, sklopio ugovor o darovanju nekretnina kojim mu je darovao nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. česticu [katastarska čestica] stambena zgrada u [adresa], površine 78 čhv/ 281 m2 i to 15. suvlasnički dio: 496/10000 etažno vlasništvo (E-15), stan S-15, kao dvosobni stan, koji se nalazi u trećem katu zgrade a sastoji se od dvije sobe, kuhinje, hodnika, kupaonice s WC-om, ukupne površine 53,44 m2, u grafičkom prikazu označen tamnozelenom bojom;

- da su tuženik SH temeljem navedenog ugovora o darovanju nekretnina s danom 3. svibnja 2024. pod brojem Z-5651/2024. ishodio uknjižbu prava vlasništva na svoje ime;

- da je tužitelj temeljem navedenih zadužnica podnio Financijskog agenciji zahtjeve za izravnu naplatu protiv ovršenika GAMDAL-KOV d.o.o. i JH, a prema potvrdama o redoslijedu osnove za plaćanja evidentirane u Očevidniku i iznosu nepodmirenih obveza s kamatom evidentiranih prije te osnove za plaćanje od 17. prosinca 2024., za ovršenika GAMDA-KOV d.o.o. osnova OV-6737/23 je evidentirana na 4. mjestu s iznosom obveza evidentiranih u Očevidniku redoslijeda plaćanja prije ove osnove od 12.894,48 EUR-a, a osnova za plaćanje OV-1636/24 je evidentirana na 7. mjestu s iznosom obveza evidentiranih u Očevidniku redoslijeda plaćanja prije ove osnove od 351.828,56 EUR-a, dok je za ovršenika JH osnova OV- 6737/23 JAM evidentirana na 2. mjestu s iznosom obveza evidentiranih u Očevidniku redoslijeda plaćanja prije ove osnove od 5.282,46 EUR-a, a osnova za plaćanje OV- 1636/24-NSD-JAM je evidentirana na 3. mjestu s iznosom obveza evidentiranih u Očevidniku redoslijeda plaćanja prije ove osnove od 15.383,82 EUR-a;

- da su prema potvrdama Financijske agencije klasa: 034-011/24-07/1, urbroj: 118-08- 2012-24. od 17. prosinca 2024., za ovršenika GAMDA-KOV d.o.o. u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje evidentirani slijedeći podaci: ukupni iznos neizvršenih osnova za plaćanje: 1.497.176,74 EUR (trošak u iznosu od 7.279,62 EUR, kamata u iznosu od 93.610,74 EUR, glavnica u iznosu od 1.396.286,38 EUR); broj dana blokade računa: 173, otvoren račun u banci: da; naplete po osnovama za plaćanje u posljednjih 6 mjeseci: da; a za ovršenika JH su evidentirani podaci: ukupni iznos neizvršenih osnova za plaćanje: 1.065.215,77 EUR (trošak u iznosu od 3.185,78 EUR, kamata u iznosu od 64.753,63 EUR, glavnica u iznosu od 997.276,36 EUR); broj dana blokade računa: 173, otvoren račun u banci: da; naplete po osnovama za plaćanje u posljednjih 6 mjeseci: da;

- da prema uvjerenju Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Zagreb od 14. veljače 2025., tuženik JH nije evidentiran kao nositelj prava na nekretninama u katastarskom operatu za područje Republike Hrvatske;

- da je tuženik JH jedan od članova društva Gidran d.o.o. te osnivač i jedini član društva BURA PROMET d.o.o.;

- da je prema uvjerenju Policijske postaje Zlatar Bistrica od 14. veljače 2025. tuženik JH evidentiran kao vlasnik vozila marke Mazda 6 CD Active, proizvedenog 2007., reg. oznake [registarska oznaka];

- da su uslijed uspostava Baze zemljišnoknjižnih podataka predmetne nekretnine sada upisana u BZP: zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao katastarska čestica broj [katastarska čestica] [adresa] od 736 m2, dvorište od 597 m2 te kuća, [adresa] od 139 m2 te u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao katastarska čestica broj [katastarska čestica] zgrada pri cesti od 280 m2, 15. suvlasnički dio: 496/10000 etažno vlasništvo (E-15), stan S-15, kao dvosobni stan, a koji se nalazi na trećem katu zgrade, a sastoji se od dvije sobe, kuhinje, hodnika, kupaonice s WC-om, ukupna površine 53,44 m2, u grafičkom prikazu označen tamnozelenom bojom.

16. Sporno je, u bitnome, jesu li ispunjenje pretpostavke za pobijanje dužnikove pravne radnje, odnosno je li tuženik JH uopće dužnik po predmetnim ugovorima o kreditu, sporne su visine tužiteljevih tražbina, a sporno je i imaju li tuženici SH, PH LH pravo na dom u predmetnim nekretninama koje bi sprječavalo primjenu instituta pobijanja dužnikove pravne radnje.

17. Prema odredbi čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje: ZOO), svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kada je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, a prema stavku 2. smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

18. Prema odredbi čl. 67. st. 2. ZOO-a, ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno, a prema stavku 3. istog članka, kod besplatnih raspolaganja i s njime izjednačenih pravnih radnji, smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganje znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

19. Prema odredbi čl. 69. st. 2. ZOO-a, tužba za pobijanje pravnih radnji podnosi se protiv dužnika i treća osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih sljednika.

20. Prema odredbi čl. 71. st. 1. ZOO-a, tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz čl. 67. st. 1. ovog Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine. Prema stavku 2. navedenog članka, rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju.

21. Dakle, opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji jesu: 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, 2. pravna radnja dužnika, 3. insolventnost dužnika i postojanje oštećenja vjerovnika, time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenja. Ove opće pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene te je za odbijanje tužbenog zahtjeva dovoljno utvrditi da ne postoji makar jedna od navedenih općih pretpostavki (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, npr. Rev. 1008/05-2. od 24. siječnja 2006., Rev. 109/2015-2. od 25. rujna 2018. itd.).

22. Tuženik JH u svom iskazu navodi da je do svega ovoga došlo nakon što se razveo od svoje supruge i otišao živjeti s drugom osobom, na drugo mjesto. Radi mira u obitelji, odnosno da mu djeca ne bi bila u strahu da će ostati bez doma, ili da će on tamo doći živjeti s nekim drugim, darovao im je kuću u [adresa]. Što se tiče stana u [adresa], njegova vlasnica je prije bila njegova majka TH, a koja ga je nekada zbog financijskih problema prenijela na njegovo ime, a ostala u njemu živjeti. Nakon toga razveo se i njegov brat SH te je i on došao živjeti u taj stan, odnosno već je tamo bio par godina prije nego što je majka prenijela stan na njega. Da ne bi i s tim stanom bilo problema, on je onda s bratom SH sklopio ugovor o darovanju tog stana koji bi njemu ionako pripao. Majke je umrla u veljači ove godine. Što se tiče dugovanja prema tužitelju, njemu je jasno da je bio jamac platac po ugovorima po kredita za korisnika kredita GAMDAL-KOV d.o.o. kojeg je tada bio vlasnik. Upravo zbog razvoda i rješavanja bračne stečevine tu je firmu prodao. U vrijeme prodaje, firma je imala status AAA te su joj i banke nudile kredite jer su uredno izvršavane sve financijske obveze i firma je dobro poslovala. Poznato mu je da je i nakon prodaje sa firmom jedno vrijeme bilo sve u redu, a onda su počele stizati opomene, i tužbe, i blokade računa, ali on u to vrijeme nije imao nikakvog utjecaja na poslovanje te firme. Osim ove firme, vlasnik je i društava BURA PROMET d.o.o. sa sto posto udjela te GIDRAN d.o.o. u kojoj imam 20 % tako da GAMDAL-KOV d.o.o. nije bio njegova jedina imovina te smatra da se tužitelj mogao namiriti i s druge njegove imovine ili od novog vlasnika društva GAMDAL-KOV d.o.o.. On kao jamac platac nije ništa platio tužitelju po osnovi predmetnih ugovora po kredita jer se nije smatrao obveznim na to budući da je kupac GAMDAL-KOV d.o.o. preuzeo sva prava i obveze tog društva. Na posebno pitanje punomoćnice tužitelja, odgovara da je bio stopostotni vlasnik društva GAMDAL KOV d.o.o. te jedini član uprave. Predmetne ugovore po kreditu s tužiteljem je sklopio jer mi ih je sam tužitelj nudio s obzirom na dobro poslovanje firme. Krediti su utrošeni za plaćanje robe odnosno korišteni su kao obrtna sredstva a u trenutku prodaje firma je na lageru imala robe vrijednosti milijun eura, pa i više. Na posebno pitanje punomoćnice tužitelja zašto na ugovoru o prijenosu poslovnog udjela nije navedena cijena, odgovara da misli da je morala biti, uglavnom njemu je kupac po tom ugovoru platio dvjesto tisuća eura za poslovni udio te mu je isplatio i zadržanu dobit od oko 600.000,00 EUR-a, a sve te isplate izvršene su preko računa. Nije od tužitelja tražio povrat zadužnica i oslobođenja od jamstva jer od kad radi je poštivao sve dogovore i smatrao je da je normalno da kupac osim prava preuzima i obveze, a kao što je i prije rekao. Ne zna je li oba ugovora o darovanju sklopio istog dana, ali je kao i inače, želio sve probleme rješavati čim prije. I dalje je prijavljen u kući koju je darovao kćerima jer je tamo zadržao i pravo stanovanja, a i tako je i na neki način povezan i dalje s kćerima. Sjedište društva BURA PROMET d.o.o. je na adresi te kuće te društvo plaća najam kćerima. Supruga je iz kuće otišla u 10. mjesecu 2023. a sam razvod na sudu je bio u trećem mjesecu 2024., s time da je došlo do neke greške u pisanju pa je rađen ispravak. Na posebno pitanje svojeg punomoćnika, odgovara da kad je rekao da je "želio riješiti problem" mislio je na rješavanje problema s obitelji, kćerima i bratom, a ne na problem s bankom. Prilikom sklapanja tih ugovora o darovanju nije mu bila nikakva namjera izigravanja banke niti mu je uopće palo na pamet da bi se moglo ovo dogoditi. BURA PROMET d.o.o. i GIDRAN d.o.o. dobro posluju, a GVIDRAN d.o.o. ima u vlasništvu nekretninu u [adresa] u kojoj joj je sjedište. Nekretnina po njegovoj ocjeni vrijedi oko dvjesto tisuća eura. U kući žive njegove kćeri, a u stanu brat te je tamo živjela i majka.

23. Tuženik SH navodi da se u cijelosti se slaže s iskazom svojeg brata i samo još želi reći da je taj stan u [adresa] njegov jedini krov nad glavom i drugdje nemam gdje živjeti. Znao je da je firma GAMDAL-KOV d.o.o. super poslovala, a nije znao za dugovanja i probleme koji su poslije nastali. Na posebno pitanje punomoćnice tužitelja, odgovara da osim predmetnog stana nije vlasnik nikakve druge nekretnine, a jedino ima auto.

24. Tuženica PH navodi da se lažem s iskazom svojeg oca što se tiče obiteljske situacije. Ni ona, ni sestra, nisu znale nikakve detalje o poslovanju firme GAMDAL-KOV d.o.o., odnosno mislile su da dobro funkcionira. I prilikom sklapanja ugovora o darovanju otac im je rekao da je to radi mira u kući, odnosno tako kao što je danas objasnio. Sestra i ona i dalje žive u toj kući u kojoj su i prije živjele te druge nekretnine nemaju i namjeravaju ostati živjeti u kući i dalje.

25. Tuženica LH u cijelosti se slaže s iskazom svoje sestre i oca i nema tome što za dodati. Na posebno pitanje punomoćnice tužitelja, je li joj nešto poznato u vezi nekretnine u Cerovcu Barilovičkom, odgovara da nije.

26. Sud u bitnome nema razloga sumnjati u istinitost iskaza tuženika ali ti iskazi, imajući u vidu isprave u spisu i nesporne činjenice koje iz njih proizlaze, nisu ni odlučni.

27. Što se tiče obveze tuženika ČH temeljem predmetnih ugovora o kreditu, nepobitno je da je on potpisivanjem navedenih ugovora o kreditu i zadužnica koja služi kao instrumenti osiguranj otplate kredita, preuzeo obveze po tim kreditima kao jamac platac.

28. Prema odredbi čl. 111. st. 3. ZOO-a, ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme.

29. Iako je očito netočna tvrdnja tuženika da je nad društvom GAMDAL-KOV d.o.o. otvoren stečaj, treba istaknuti da prema odredbi čl. 114. st. 1. ZOO-a, slučaju stečaja glavnog dužnika vjerovnik je dužan prijaviti svoju tražbinu u stečaj i o tome obavijestiti jamca, inače odgovara jamcu za štetu koju bi ovaj imao zbog toga, a prema odredbi stavka 2. tog članka, smanjenje obveze glavnog dužnika u stečajnom postupku ne povlači za sobom i odgovarajuće smanjenje jamčeve obveze, te jamac odgovara vjerovniku za cijeli iznos svoje obveze. Dakle, hipotetski, da je i otvoren stečaj nad glavnim dužnikom i da je tužitelje propustio prijaviti predmetnu tražbinu u stečaj i o tome obavijestiti jamca to ne bi dovelo do prestanka tuženikove obveze, već samo, eventualno, o odgovornosti jamcu za štetu, a što za ovaj postupak nije odlučno.

30. Suprotno tvrdnjama tuženika JH, činjenice da je on "firmu prodao" te nije više imao utjecaja na njeno poslovanje i podmirenje njenih obveza, nisu odlučne za postojanje njegove obveze kao jamca platca. Naime, ni glavni dužnik GAMDAL-KOV d.o.o., ni on kao jamac platac, a ni bilo koja treća osoba, predmetnu tražbinu tužitelja nisu ispunili pa nije prestalo ni njegovo jamstvo te ni njihova obveza nije prestala ni ispunjenjem prema odredbama čl. 161-164. ZOO-a, a iz činjenica iznesenih u postupku ne proizlazi da bi prestala ni suglasnošću volja sudionika, a ni bilo na koji drugi zakonom određen načina (čl. 160. st. 1. i 2. ZOO-a).

31. Što se tiče postojanja i visine tražbine, budući da su tuženici isto osporavali, provedeno je i financijsko vještačenja.

32. Prema nalazu stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja mr. sc. VH iz društva Ručević vještačenja d.o.o., u skladu s postavljenim zadatkom, vještak prvo daje pregled odredbi predmetnih Ugovora o kreditu, a zatim za svaki od predmetnih kredita utvrđuje stanje potraživanja tužitelja prema 1. tuženiku na dan otkaza predmetnih kredita 24. srpnja 2024.

33. Addiko Bank d.d. (kao kreditor), društvo GAMDAL-KOV d.o.o. (kao korisnik kredita) i JH (kao jamac-platac) sklopili su 23. studenog 2023. godine Ugovor o kreditu broj: 151-51034239 na temelju kojega je korisniku kredita odobren kredit na iznos od 109.000,00 EUR, a kredit je bio namijenjen za obrtna sredstva. Korisnik kredita može kredit koristiti jednokratno, najkasnije u roku od 90 dana od dana sklapanja ugovora, a u slučaju da korisnik kredita do navedenog roka ne iskoristi kredit, smatrat će se da je korisnik kredita odustao od korištenja kredita te se ugovor raskida. Nadalje, na iskorišteni iznos kredita zaračunavaju se kamate od 5,00% dekurzivno godišnje, a kamatna stopa je fiksna. Na ugovorenu visinu kamate banka može zaračunati malus koji predstavlja povećanje kamatne stope, a kamate se obračunavaju mjesečno, od dana korištenja kredita i uključene su u anuitete. Visina iznosa kamate utvrđuje se planom otplate koji čini sastavni dio ovog Ugovora i koji će banka dostaviti korisniku kredita po iskorištenju kredita. Ugovoreni rok vraćanja kredita je 12 mjeseci od dana stavljanja kredita u otplatu, a kredit se vraća u mjesečnim anuitetima koji se utvrđuju otplatnim planom i podmiruju se u eurima. Iskorišteni iznos kredita se stavlja u otplatu danom kada je iskorišten, a dospijeće prvog anuiteta je prvog dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten. Dospijeće svakog sljedećeg anuiteta je svakog prvog dana u mjesecu za prethodni mjesec. Također, ugovoreni su, između ostalog, i instrumenti osiguranja, i to obična zadužnica korisnika kredita i jamca-platca potvrđena od javnog bilježnika. Nadalje, što se tiče izračuna potraživanja tužitelja po predmetnom Ugovoru o kreditu broj 151-51034239, sukladno svim navedenim uvjetima iz predmetnog Ugovora o kreditu, na slijedećim stranicama, u tabelarnom prikazu Tabele 1, daje izračun plana otplate kredita, s iskazivanjem anuiteta i strukture istih (glavnica i kamate). Iz Tabele 1 razvidno je da je na ime primljene svote od 109.000,00 EUR obveza korisnika kredita bila platiti kreditoru iznos od ukupno 111.546,71 EUR. S obzirom na kašnjenje u podmirenju dospjelih obveza, u Tabeli 2 na sljedećim stranicama nalaza izrađen je obračun zateznih kamata primjenom zakonom propisane metode obračuna - jednostavne metode s proporcionalnim kamatnjakom te su primijenjene stope kamata u visini kako slijedi: s obzirom na objavljenu visinu kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta (Narodne novine, broj 69/2023.), visina stope zateznih kamata u odnosima iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava iznosila je 12,00 % godišnje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023.; s obzirom na objavljenu visinu referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke) (Narodne novine, broj 156/2023., 77/2024.), visina stope zateznih kamata u odnosima iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava iznosila je 12,50 % godišnje od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. te 12,25 % godišnje od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. Prema odredbama Zakona o obveznim odnosima, od primljenih uplata podmiruju se prvo dospjele nenaplaćene redovne kamate, zatim dospjele nenaplaćene zatezne kamate, a tek potom se umanjuje glavnica. Iz Tabele 2 sa sljedećih stranica nalaza razvidno je da je preostalo potraživanje kreditora po predmetnom kreditu na dan otkaza ugovora (24. srpnja 2024.) iznosilo rekapitulirano kako slijedi: (+) dospjela glavnica: 109.000,00 EUR (+) redovne kamate: 2.284,85 EUR (+) zatezne kamate: 233,65 EUR = potraživanje 111.518,50 EUR (-) obavljene uplate: 55.987,32 EUR = preostalo potraživanje: 55.531,18 EUR. Na dan otkaza predmetnog kredita iznos potraživanja tužitelja po predmetnom kreditu iznosio je 55.531,18 EUR, a sastojao se od 535,09 EUR nepodmirenih redovnih kamata, 233,65 EUR nepodmirenih zateznih kamata i 54.762,44 EUR nepodmirenog glavnog duga.

34. Addiko Bank d.d. (kao kreditor), društvo GAMDAL-KOV d.o.o. (kao korisnik kredita) i JH (kao jamac-platac) sklopili su 12. veljače 2024. godine Ugovor o kreditu broj: 171-51034763 na temelju kojega je korisniku kredita odobren kredit na iznos od 135.000,00 EUR, a kredit je bio namijenjen za obrtna sredstva. Korisnik kredita može kredit koristiti jednokratno, najkasnije u roku od 90 dana od dana sklapanja ugovora, a u slučaju da korisnik kredita do navedenog roka ne iskoristi kredit, smatrat će se da je korisnik kredita odustao od korištenja kredita te se ugovor raskida. Nadalje, na iskorišteni iznos kredita zaračunavaju se kamate od 5,10% dekurzivno godišnje, a kamatna stopa je fiksna. Na ugovorenu visinu kamate banka može zaračunati malus koji predstavlja povećanje kamatne stop, a kamate se obračunavaju mjesečno, od dana korištenja kredita i uključene su u anuitete. Visina iznosa kamate utvrđuje se planom otplate koji čini sastavni dio ovog Ugovora i koji će banka dostaviti korisniku kredita po iskorištenju kredita. Ugovoreni rok vraćanja kredita je 24 mjeseca od dana stavljanja kredita u otplatu, a kredit se vraća u mjesečnim anuitetima koji se utvrđuju otplatnim planom i podmiruju se u eurima. Iskorišteni iznos kredita se stavlja u otplatu danom kada je iskorišten, a dospijeće prvog anuiteta je prvog dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten. Dospijeće svakog sljedećeg anuiteta je svakog prvog dana u mjesecu za prethodni mjesec. Također, ugovoreni su, između ostalog, i instrumenti osiguranja, i to obična zadužnica korisnika kredita i jamca-platca potvrđena od javnog bilježnika. Nadalje, što se tiče izračuna potraživanja tužitelja po predmetnom Ugovoru o kreditu broj 171-51034763, sukladno svim navedenim uvjetima iz predmetnog Ugovora o kreditu, na slijedećim stranicama, u tabelarnom prikazu Tabele 2, daje se izračun plana otplate kredita, s iskazivanjem anuiteta i strukture istih (glavnica i kamate). Iz Tabele 3 razvidno je da je na ime primljene svote od 135.000,00 EUR obveza korisnika kredita bila platiti kreditoru iznos od ukupno 141.993,26 EUR. S obzirom na kašnjenje u podmirenju dospjelih obveza, u Tabeli 4 na sljedećim stranicama nalaza izrađen je obračun zateznih kamata primjenom zakonom propisane metode obračuna - jednostavne metode s proporcionalnim kamatnjakom te su primijenjene stope kamata kako slijedi: s obzirom na objavljenu visinu referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke) (Narodne novine, broj 156/2023., 77/2024.), visina stope zateznih kamata u odnosima iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava iznosila je: 12,50 % godišnje od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. te 12,25 % godišnje od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. Prema odredbama Zakona o obveznim odnosima, od primljenih uplata podmiruju se prvo dospjele nenaplaćene redovne kamate, zatim dospjele nenaplaćene zatezne kamate, a tek potom se umanjuje glavnica. Iz Tabele 4 s prethodnih stranica nalaza razvidno je da je preostalo potraživanje kreditora po predmetnom kreditu na dan otkaza ugovora (24. srpnja 2024.) iznosilo rekapitulirano kako slijedi: (+) dospjela glavnica: 135.000,00 EUR (+) redovne kamate: 2.718,86 EUR (+) zatezne kamate: 139,25 EUR = potraživanje 137.858,11 EUR (-) obavljene uplate: 17.786,07 EUR = preostalo potraživanje:

120.072,04 EUR. Na dan otkaza predmetnog kredita iznos potraživanja tužitelja po predmetnom kreditu iznosio je 120.072,04 EUR, a sastojao se od 1.336,02 EUR nepodmirenih redovnih kamata, 139,25 EUR nepodmirenih zateznih kamata i 118.596,77 EUR nepodmirenog glavnog duga.

35. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenog zadatka, vještak u mišljenju navodi da: potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu broj 151-51034239 na dan otkaza predmetnog kredita (24. srpnja 2024.) iznosio je ukupno 55.531,18 EUR, a sastojalo se od 535,09 EUR nepodmirenih redovnih kamata, 233,65 EUR nepodmirenih zateznih kamata i 54.762,44 EUR nepodmirenog glavnog duga. Na iznos od 54.762,44 EUR obračunavaju se daljnje zatezne kamate, za razdoblje od 25. srpnja 2024. do isplate. Potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu broj 171- 51034763 na dan otkaza predmetnog kredita (24. srpnja 2024.) iznosio je ukupno 120.072,04 EUR, a sastojalo se od 1.336,02 EUR nepodmirenih redovnih kamata, 139,25 EUR nepodmirenih zateznih kamata i 118.596,77 EUR nepodmirenog glavnog duga. Na iznos od 118.596,77 kn obračunavaju se daljnje zatezne kamate, za razdoblje od 25. srpnja 2024. do isplate. Vještak napominje da su iznosi iz nalaza i mišljenja iskazani su isključivo u eurima, u skladu s odredbama čl. 13. st. 5. i čl. 57. st. 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022. i 88/2022.).

36. Tužitelj se podneskom od 16. rujna 2025. očitovao da u potpunosti prihvaća sva utvrđenja i izračune vještaka te je u skladu s time i precizirao tužbene zahtjeve kao u izreci.

37. Tuženici se na nalaz i mišljenje nisu u danom roku očitovali, a tuženik JH se podneskom od 20. listopada 2025. očituje na nalaz i mišljenje vještaka te dosadašnji tijek ovo postupka na način da i dalje "osporava postojanje potraživanja tužitelj s bilo koje pravne osnove u ukupnom iznosu od 175.603,22 eura te u biti ponavlja pravne prigovore koje je već iznosio te predlaže da sud pozove vještaka da se izričito očituje o tome je li dugovanje tuženika dospjelo na dan poduzimanja predmetne pravne radnje koju tužitelj pobija, odnosno na dan 26. travnja 2024., a ako je dospjelo toga dana, neka navedene koliki je bio iznos duga na taj dan.

38. Budući da tuženici niti ne prigovaraju matematičkom izračunu vještaka, a vještak je u cijelosti jasno i određeno odgovorio na postavljeni zadatak, od vještaka nije trebalo tražiti nikakvo dodatno očitovanje.

39. Pitanje dospjelosti tužiteljeve tražbine nije ni bilo u zadatku vještačenje jer je dospjelost jasno vidljiva iz odredbi čl. 16. ugovora o kreditu te raskida ugovora o kreditu, a iz čega je sasvim jasno da je tužiteljeve tražbine dospjela 24. srpnja 2024. kada je tužitelj i glavnom dužniku i tuženiku JH, kao jamacu platacu, otpremio obavijesti i raskidima obaju ugovora o kreditu.

40. U vezi navedenoga, prema pravnom shvaćaju zauzetom na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 24. svibnja 2021., dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika, mora postojati u trenutku podnošenja tužbe. Takvo je pravno shvaćanje izraženo i u sudskoj praksi, npr. odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 1807/2018-2. od 15. lipnja 2021. i Rev 4928/2019-2. od 16. ožujka 2021., pri čemu valja naglasiti da je osnovna funkcija Vrhovnog suda Republike Hrvatske u revizijskom postupku da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

41. Dakle, budući da je tužbe u ovom predmetu podnesene 13. prosinca 2024. i 17. prosinca 2024., navedena je pretpostavka ispunjena.

42. Što se tiče slijedeće pretpostavke, odnosno pravne radnje dužnika, sud nema razloga sumnjati u iskaze tuženika, odnosno da je tuženik ugovor o darovanju sa svojim kćerima sklopio nakon što je sa bivšom suprugom sporazumno uredio imovinske odnose u pogledu bračne stečevine, a s obzirom da su unatoč navedenom dogovoru sa bivšom suprugom, odnosi bili i dalje dosta turbulentni, pa da djeca mogu mirno spavati, odnosno da imaju dom, odnosno da on neće u tu kuću dovesti nekog drugog ili je prodati. Isto tako, sud nema razloga sumnjati ni u iskaze u pogledu darovanja stana u [adresa] bratu SH ali ti iskazi s obzirom na odredbe čl. 67. st. 2. i st. 3. ZOO-a, nisu odlučni, a nije osnovana tvrdnja tuženika JH iz odgovora na tužbu da ovo raspolaganje "nije besplatno jer je rezultat ugovora o podjeli bračne stečevine između tuženika i bivše supruge majke II i III tužene".

43. Naime, i po nazivu i po sadržaju radi se upravo o ugovoru o darovanju u smislu odredbi čl. 479. ZOO-a, budući da je tuženik JH njime svojim kćerima FH i LH predmetne nekretninu prepustio "bez protučinidbe"

44. Dakle, radi se o klasičnom besplatnom raspolaganju, za koje je mjerodavna odredba čl. 67. st. 3. ZOO-a, prema kojoj se smatra da je dužnik (JH) znao da poduzetim raspolaganje nanosi štetu vjerovniku (radi se o neoborivoj presumpciji) i za pobijanje te radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi (tuženicama PH i BH) to bilo poznato ili moglo biti poznato (pa to ne treba ni dokazivati), a što naravno vrijedi i za ugovor o darovanju kojeg je tuženika JH sklopio sa svojim bratom, tuženikom SH

45. Budući da se tuženice PH i LH te tuženik SH temeljem navedenih ugovora o darovanju ishodili uknjižbe prava vlasništva na predmetnim nekretninama na svoje ime, uslijed čega je prestalo vlasništvo tuženika JH, i ta je pretpostavka ispunja.

46. Što se tiče insolventnosti dužnika, kao treće pretpostavke za pobijanje dužnikove pravne radnje, prvo treba reći da je za ovu parnicu sasvim nebitno utvrđivati je li insolventan glavni dužnik GAMDAL-KOV d.o.o. budući da tuženik JH, temeljem odredbe čl. 111. st. 3. ZOO-a, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme. Sukladno tome, odbijeni su dokazni prijedlozi tuženika usmjereni na dokazivanje tih činjenica.

47. Bitna je insolvetnost tuženika JH koja pak sasvim jasno proizlazi iz nespornih i utvrđenih činjenica u ovom postupku.

48. Naime, nesporno je da tuženik AH nakon pobijane pravne radnje (darovanja) nije više vlasnik nikakvih nekretnina te da je prema potvrdama Financijske agencije od 17. prosinca 2024. u Očevidniku redoslijeda plaćanja za ovršenika JH osnova OV-6737/23 JAM evidentirana na 2. mjestu s iznosom obveza evidentiranih u Očevidniku redoslijeda plaćanja prije ove osnove od 5.282,46 EUR-a, a osnova za plaćanje OV-1636/24-NSD-JAM je evidentirana na 3. mjestu s iznosom obveza evidentiranih u Očevidniku redoslijeda plaćanja prije ove osnove od 15.383,82 EUR-a, odnosno da su prema potvrdi Financijske agencije klasa: 034-011/24-07/1, urbroj: 118-08-2012-24. od 17. prosinca 2024., za ovršenika JH su evidentirani podaci: ukupni iznos neizvršenih osnova za plaćanje: 1.065.215,77 EUR (trošak u iznosu od 3.185,78 EUR, kamata u iznosu od 64.753,63 EUR, glavnica u iznosu od 997.276,36 EUR); broj dana blokade računa: 173. S obzirom na visinu tužiteljeve tražbine, sasvim je neozbiljno pozivanje tuženika na vlasništvo osobnog vozila marke Mazda 6 CD Active, proizvedenog 2007., a činjenice da je tuženik JH jedan od članova društva GIDRAN d.o.o. (prema njegovom iskazu ima 20 % udjela ) te osnivač i jedini član društva BURA PROMET d.o.o., a imajući u vidu sve ostale činjenice, također nisu odlučne.

49. Naime, prema pravnim shvaćanjima iznesenim u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Rev 109/2015-2. od 25. rujna 2018. godine, donesenom povodom izvanredne revizije (svrha koje je upravo osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog čega su ta stajališta obvezna za sve sudove), za pobijanje pravnih radnji dužnika u smislu odredbe čl. 66. st. 2. ZOO- a, nije nužno utvrditi da je namirenje vjerovnika potpuno onemogućeno – a nije niti nužno da vjerovnik prije pokretanja postupka po tužbi za pobijanje pravne radnje dužnika pokuša namiriti svoju tražbinu u ovrsi i te okolnosti nemaju značaj pretpostavki za takvu tužbu. U navedenom se rješenju Vrhovni sud Republike Hrvatske poziva i na svoju odluku posl. br. Rev 1008/05-2. od 24. siječnja 2006., prema kojoj pravna radnja dužnika "mora dovesti do negativne promjene u dužnikovoj imovini zbog koje je namirenje vjerovnika postalo otežano ili potpuno onemogućeno. Oštećenje vjerovnika postoji kada zbog poduzete radnje dužnik više nema dovoljno imovine za ispunjenje vjerovnikove tražbine…", a takva situacija u konkretnom slučaju nepobitno postoji te zbog toga nije potrebno provoditi vještačenje na okolnosti vrijednosti tuženikovih udjela u tim trgovačkim društvima, niti saslušavati svjedoke, tim više što prema pravnom shvaćanju izraženom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Rev 3245/2015-2. od 30. listopada 2018. godine, "teret dokaza da je I. tuženik solventan, odnosno da ima drugu imovinu dostatnu za podmirenje tražbine tužitelja (vjerovnika)

– jest na tuženicima".

50. Sukladno tome, tuženici pogrešno smatraju da je tužitelj trebao u ovoj parnici dokazivati da se nije mogao naplatiti niti iz udjela JH u navedenim trgovačkim društvima.

51. Osim toga, tuženik JH je svoju solventnost može najjednostavnije dokazati tako da ispuni svoju obvezu prema tužitelju i tako, temeljem odredbe čl. 69. st. 4. ZOO-a, izbjegne pobijanje svoje pravne radnje.

52. Prema tome, pobijanje dužnikove pravne radnje (uz ovrhu na nekretnini) jedino omogućuje vjerovnikovo namirenje u konkretnom slučaju tako da su ispunjene sve opće pretpostavke za pobijanje dužnikove pravne radnje u ovoj parnici.

53. Konačno, sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju ni pozivanje tuženica PH i UH te tuženika SH na pravo na dom nije zapreka za usvajanje tužbenog zahtjeva.

54. Naime, prema u smislu odredbe čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, proč. tekst, 8/99 ispr., 14/02 i 1/06, dalje: Konvencija) te prakse Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluke broj: U-III-46/2007. od 22. prosinca 2010., U-III-405/2008. od 21. veljače 2012., U-III-1422/2006. od 6. lipnja 2012., U-III-5917/2013 od 23. svibnja 2014, U-III-869/2014. od 29. kolovoza 2014., U-III-3774/2012. od 10. prosinca 2015. godine itd.) i Europskog suda za ljudska prava (npr. Bjedov protiv Hrvatske – presuda od 29. svibnja 2012., zahtjev br. 42150/09, Orlić protiv Hrvatske - presuda od 21. lipnja 2011., zahtjev br. 48833/07, Paulić protiv Hrvatske – presuda od 22. listopada 2009. godine, zahtjev br. 3572/06 itd.), pravo na "dom" je autonoman pojam i ocjena o tome predstavlja li određeni prostor dom zaštićen člankom 8. st. 1. Konvencije ovisi o činjeničnim okolnostima, posebice o postojanju dostatnih i trajnih veza s tim prostorom, te zaštita prava na dom ne ovisi o zakonitosti posjeda na temelju domaćem prava, jer se svakoj osobi, ukoliko tijekom postupka istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštovanje doma mjerom prisilnog iseljenja, mora omogućiti ocjena razmjernosti i razumnosti takve mjere.

55. Dakle, nužno je provesti test razmjernosti, odnosno ispitati prvenstveno predstavlja li predmetne nekretnine "dom" tuženica PH i LH, te tuženika SH a zatim je li miješanje tužitelja utemeljeno na zakonu; je li usmjereno na postizanje legitimnog cilja te je li nužno u demokratskom društvu.

56. Imajući u vidu nesporne činjenice te iskaze tuženika sud utvrđuje da predmetna kuća u [adresa] nepobitno predstavlja dom tuženica PH i LH u kojem su živjele i prije darovanja te žive i dalje, kao i da stan u [adresa] predstavlja dom tuženika SH.

57. S druge strane, tražbine tužitelja temelji se na ovršnim ispravama – zadužnicama izdanim od tuženika ČH koji svoje obveze po zadužnicama nije ni djelomično ispunio već, naprotiv, i dalja smatra da ih niti ne treba ispuniti te je poduzimanjem navedenih pravnih radnji pokušao u cijelosti onemogućiti naplatu tražbina, pri čemu treba naglasiti da tužitelj nije osoba javnog prava već privatno trgovačko društvo kojemu je u konkretnom slučaju jedina mogućnost da naplati svoje tražbine upravo pobijanje dužnikove pravne radnje i namirenje iz vrijednosti predmetne nekretnina.

58. Dakle, miješanje tužitelja je utemeljeno na zakonu, usmjereno je na postizanje legitimnog cilja te je nužno u demokratskom društvu te u konkretnom slučaju ima prednost pred pravom na dom tuženica PH i LH te tuženika SH.

59. Sukladno svemu navedenom, tužbeni su zahtjevi usvojeni u cijelosti.

60. Budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, njihovi su zahtjevi za naknadu troškova odbijen te je njima naloženo da naknadi troškove tuženiku i to, temeljem odredbe čl. 161. st. 3.ZPP-a, solidarno 61. Troškovi zastupanja tužitelju su odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023., dalje: Tarifa), a od troškova određeno zatraženih troškovnikom kao potrebni su mu priznati troškovi: sastava tužbe u predmetu P-534/2024 po tbr. 7/1 Tarife u visini od 100 bodova, sastava tužbe u predmetu P-543/2024 po tbr. 7/1 Tarife u visini od 100 bodova, sastava podneska u predmetu P-543/2024. od 5. ožujka 2025. po tbr. 8/1 u visini od 100 bodova; pristupa na ročište 12. ožujka 2025. u predmetu P-534/2024. u visini od 25 bodova (a ne zatraženih 100 bodova), sastava podneska od 16. rujna 2025. u visini od 100 bodova te zastupanja na ročištima 6. ožujka 2025., 9. travnja 2025. i 26. studenoga 2025. po tbr. 9/1 u visinama od po 100 bodova, a što zajedno iznosi 700 bodova, odnosno, prema vrijednosti boda od 2,00 eura iz tbr. 54. Tarife, 1.400,00 eura, čemu valja dodati i PDV u iznosu od 350,00 eura.

62. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 19. studenoga 2025. jer nisu bili potrebni za vođenje parnice, a nisu mu priznati niti troškovi sudskih pristojbi jer nisu određeno zatraženi, a što, sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a moraju biti.

63. Sukladno navedenom tuženicima je naloženo da tužitelju na ime naknade troškova plati ukupno 1.750,00 eura, a odbijen je preostali dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 312,50 eura.

64. Na troškove je dosuđena i zakonska zatezna kamata od donošenja presude, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zlataru 30. prosinca 2025.

S u d a c:

Damir Čižmek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove je presude dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku iz Zagreba, 2. punomoćniku tuženika JH, RH, odvjetniku iz [adresa]

3. punomoćniku tuženika SH i PH, Josipu Pintariću, odvjetniku iz Čakovca

4. punomoćniku tuženice LH, Franu Ježiću, odvjetniku iz Varaždina

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte