Pr-3491/2020-73

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Saneli Džuzdanović Ligutić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Adamas d.o.o. Solin, Zgon 25, OIB: 56201907043, zastupan po punomoćniku Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03. prosinca 2025. u nazočnosti pun. tužitelja Sanele Džuzdanović Ligutić, odvj. u Splitu i pun. tuženika Zvonimira Bućana, objavljene 30. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

I. "Nalaže se tuženiku ADAMAS d.o.o., OIB: 56201907043, Solin, Zgon 25, isplatiti tužitelju EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 11.911,51 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 11.146,86 eura EUR-a počev od 30.12.2020.god. (od dana podnošenja tužbe) pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. god. do 29.12.2023. god. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023.god. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate,

Za više zatraženi iznos od 2.786,72 eura tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

- 764,64 eura počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 8 (osam) postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine. Za više zatraženi iznos od 1.395,36 eura tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju ovim postupkom prouzročen parnični trošak postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 8 (osam) postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 30. prosinca 2020. navodi se kako je tužitelj kao radnik tuženika dana 07. rujna 2018. doživio ozljedu na radu. Naime, kako je tužitelj izvršavajući radne zadatke na objektu u izgradnji, koje je radove izvodio tuženik, pao na tlo sa visine cca 560 cm. Navedene prilike da je tužitelj zadobio ozljede, tj. kako je pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu koja se ogleda na povredu prva osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, s tim u svezi predložio je tuženika obvezati na isplatu iznosa 1.850,00 kn zajedno sa pripadajućim kamatama koji na iznos od 1.650,00 kn teku od podnošenja pa do isplate, a na iznos od 20.000,00 kn od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

Tužitelj je tijekom postupka isticao kako je vezano za štetni događaj obavljen inspekcijski nadzor nad tuženikom, da je utvrđeno kako je tužitelj obavljao poslove s posebnim uvjetima rada za koje nije bio stručno osposobljen, niti zdravstveno sposoban, te da nije ispunjavao posebne uvjete. Da tuženik nije provodio zaštitu na radu sukladno odredbama Zakon za zaštiti na radu.

1. 1. Podneskom od 25. studenoga 2025. tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev, predloživši sudu tuženika obvezati na isplatu ukupnog iznosa od 16.093,58 eura sa zakonskim zateznim kamatama koji na iznos od 13.933,58 eura teku od 30. prosinca 2020. pa do isplate, te na iznos od 2.160,00 kn s kamatom koje teku od presuđenja pa do isplate. Predložio je tuženika obvezati i na podmirivanje parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu podnescima od 29. siječnja 2021. i 28. travnja 2021. tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik je naveo kako je dana 07. rujna 2018. tužitelj bio radnik tuženika, ali kako je tuženik kao poslodavac osigurao potrebne radne uvjete za rad na siguran način. Inspekcija rada prilikom nadzora gradilišta da nije našla nikakve nedostatke iz područja zaštite na radu. Tuženik kao poslodavac da je tužitelju osigurao i zaštitnu opremu kao i građevinsku kacigu koju da tužitelj nije koristio. Baš zbog navedenog da je tužitelj doprinio nastanku štete kao i opsegu štete koju je pretrpio. Nadalje, da je bio osposobljen za poslove betonirca, da do ozljeđivanja tužitelja nije došlo zbog obavljanja radnji koje su neposredno i isključivo vezane uz obavljanje radnje poslova odlaganja tereta za koji poslao tužitelj ne bi bio obučen. Tuženik navodi kako je dužnost tužitelja bila pregledati mjesto rada te o nedostacima izvijestit poslodavca, što tužitelj nije učinio. Za uočavanje opasnosti vezano za položaj daske i tereta na paleti koji je bio odložen na dasci da nije potrebno nikakvo posebno znanje, iskustvo niti posebna osposobljenost, da ne treba potvrda o osposobljenosti radnika, kako bi radnik mogao zaključiti da je prelazak preko takve daske potencijalno opasan po život i zdravlje. Za uočavanje takve opasnosti da je dovoljna obična pažnja, odnosno pažnja prosječnog čovjeka koju je tužitelj kritične prigode propustio primijeniti kada je prešao preko te daske koji je vidio i mogao vidjeti i znati za opasnost od prelaska preko iste. Prelazak preko takve daske da nije bio vezan za opis poslova odlaganja tereta, već za opći rad na gradilištu i sam boravak na gradilištu. Na koncu, tuženik je naveo da kao poslodavca odgovara po načelu objektivne odgovornosti, ali da u konkretnom slučaju postoji i odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja. S tim u s vezi da bi se odgovornost poslodavca mogla umanjiti ili pak tuženika kao poslodavac osloboditi odgovornosti za naknadu štete. Tužitelj kao radnik da nije upotrebio niti običnu pažnju prilikom hodanja po gradilištu, nije nosio kacigu koju mu je tuženik kao poslodavac stavio na raspolaganje, pa je dakle, tuženik istekao prigovor suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja. Tuženik je naveo da tužitelj nije dostavio dokaz na okolnost, da u trenutku pada nije bio u alkoholiziranom stanju, što da bi smanjilo njegovu sposobnost za obavljanje poslova kao i kretanje po neizgrađenom objektu. Tuženik je prigovorio visini tužbenog zahtjeva iz svih zatraženih vidova.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Zapisnika o inspekcijskom nadzoru Urbr-524-10-04-02/09-18-3 od 03. listopada 2018; pregledom Rješenja Hrvatskog zavoda za Zdravstveno osiguranje Urbr 338-17-02-01-20-16 od 14. siječnja 2020.; pregledana je procjena rizika poduzeća na zaštitu na radu, zaštitu od požara i zaštitu čovjekove okoline ZAST Split; pregledan je Zapisnik o ocjeni o osposobljenosti radnika za rad na siguran način ZAST Split od 23. travnja 2018; uvid u medicinsku dokumentaciju; pregled zdravstvenog kartona tužitelja; izveden je dokaz saslušanjem svjedoka LF, AF, ŽF, BF, NF, ; izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke; izveden je dokaza vještačenjem po vještacima spec. neurokirurgu dr. SF, spec. ortopedu dr. Danči Tripalo, spec. traumatologu ortopedu dr. Arsenu Paviću, spec. psihijatru dr. Nikoli Sikirici.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

5. Punomoćnici stranka popisali su parnični trošak.

6. U ovom postupku nije bilo sporno da je dana 07. rujna 2018. tužitelj radeći kod tuženika, na radnom mjestu betonirca, zaposlen na gradilištu objekta u izgradnji doživio ozljedu na radu, pavši sa visine od cca 6m na tlo te da je pretrpio štetu,

-nije bilo sporno cijena sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 5,30 eura za jedan sat

7. Kao sporno trebalo je utvrditi je li tuženik kao poslodavac odgovoran za štetu koju je pretrpio tužitelj kao radnik, dok je obavljao poslove za tuženika, s tim u svezi je li tuženik dužan tužitelju naknaditi pretrpljenu štetu. Trebalo je utvrditi je li tužitelj svojim postupanjem doprinio nastanku štetnog događaja i u kojem obimu.

8. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17) propisano je ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi rada, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

9. Odredbom iz čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koji je radnik pretrpio obavljajući poslodavca, smatra da potječe od rada i da poslodavac za nju odgovara po objektivnoj odgovornosti.

Stavak 2. istog članka propisuje da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu

10. U stranačkom iskazu tužitelj je u bitnome naveo da je radio kod tuženika od 2012. godine, a od 2016. temeljem sklopljenog Ugovora o radu na radnom mjestu betonirca. Svakog dana da su na gradilištima tuženika po nalogu poslovođe BF svi građevinski radnici osim dizaličara, izvršavali sve građevinske poslove npr. šalovanje, armiranje, rad sa vibratorom. Izričito je iskazao da ga nikada nitko od strane tuženika nije osposobio za rad na siguran način, (isključio je mogućnost da bi osposobljavanje za rad na siguran način stekao na dan 23. travnja 2018.). Glede, zaštitne opreme da je nisu dobivali od tuženika, da su sami kupovali trliš i obuću, kacige su postojale u kontejneru, da su bile zastarjele, da nisu imale vezicu pa da se takva kaciga niti nije mogla koristiti. Međutim, neposredno nakon štetnog događaja da je tuženik radnicima kupio cjelokupnu zaštitnu opremu. Iskazao je kako tuženik na objektima u izgradnji nije postavljao sigurnosnu ogradu, oko ove zgrade u izgradnji da nije bila postavljena skela. Glede mjesta nezgode tj. izbačeni balkon na drugoj etaži (visina cca 7m) sa kojega dizalica nije mogla izvući teret, zato da je izvan balkona napravljen produžetak tj. platforma od drvenih greda koje su poklopili sa tri žute drvene daske. Daske da su trebali fiksirati za grede, sporne prigode da nisu bile fiksirane, nije imao saznanja tko je postavio platformu. Tužitelj je naveo kako ga je poslovođa BF dana 07. rujna 2018., nakon što su završili s nalijevanjem ploče, te nakon što su marendali (pio je uvijek samo sokove, nikada alkohol) uputio da sa kolegom premjeste paletu sa teretom, (na drugoj etaži odložili kooperanti tuženika), kako bi je dizaličar mogao premjestiti. Sa kolegom da je pristupio po vezivanju tereta, kada je uzimao kaiš kojega je trebao izvući i zakačiti na kuku dizalice, da je zagazio na platformu tj. drvenu dasku, i pao na tlo zajedno s daskom sa visine cca 7 metara. Iskazao je da uobičajeno provjerava mjesto na koje će zagaziti npr. platformu ili neko drugo opasno mjesto, u konkretnom slučaju da je vidio da su žutom daskom grede poklopljene, ali da nije mogao vidjeti jesu li grede bile pričvršćene, jer da platforma trebala biti napravljena od dasaka koje su čavlima pričvršćene za gredu. Navedeno, da se nije niti moglo vidjeti baš zbog palete građevinskog materijala odložene na toj paleti.

11. Svjedok dizaličar IF iskazao je kako i on kao dizaličar na gradilištima tuženika izvršavao i druge poslove po nalogu poslovođe, koji su bili potrebne, tj. da su na gradilištima tuženika svi izvršavali sve poslove. Nije imao saznanja jeli tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, da su radnici na gradilištu tuženika uvijek imali zaštitnu odjeću, obuću, rukavice i klasičnu kacigu. Neki radnici da su koristili kacige, a neki ne, na spornom mjestu nije bilo ni zaštitnih kaiša. Balkoni da nisu bili zaštićeni zaštitnom ogradom, te da na tom dijelu zgradu nije bilo skele oko objekta. Nije znao tko je radnicima dao zadatak da pomaknu paletu, zbog čega je on došao sa dizalicom. Iskazao je kako je paleta težine cca 1100kg bila naslonjena na tri žute ploče koje su poklopile dvije drvene grede. Nije imao saznanja jesu li ploče bile fiksirane za grede. Obzirom da je teret težine cca 1100kg bio odložen na daskama, i to na dvije žute daske prema balkonu, pa da su te daske na taj način bile pričvršćene. Međutim, kada je tužitelj ugazio na treću vanjsku dasku da je pao zajedno s daskom. Na koncu, iskazao je kako je bilo uobičajeno da radnici na gradilištu baš na taj način kaiševima povezuju teret tj. paletu kako bi je dizalicom mogao podići, da se radi o uobičajenoj radnji, a ne opasnoj, iako da je gradilištu sve opasno.

12. Svjedok RF, poslovođa na gradilištu, iskazao da je radilo sedam ili osam radnika tuženika. Da je tužitelj radio na radom mjestu betonirca, da je bio izvrstan radnik, te da bi baš njega zadužio da ga mijenja ukoliko on ne bi bio na gradilištu. Svi radnici tuženika da su izvršavali zadatke po nalogu inženjera ili vlasnika, da su bili osposobljeni za rad na siguran način tako i tužitelj. Nadalje, kako se radnici prilikom zapošljavanja educiraju o sigurnosti na radu, nije znao izdaje li se radnicima potvrda o navedenom. Dana 07. rujna 2018. da su nalijevali ploču do 11:30, potom marendali, pili sokove, te da su dogovorili kako će jedan od radnika nalivenu ploču polijevati vodom, a tužitelj i drugi kolega da će očistiti prostor od otpadnog građevinskog materijala radi šalovanja. Istaknuo je kako on nije uputio tužitelja ni dizaličara da pomiče paletu. Naime, kako su radnici kooperanta tuženika na balkonu drugog kata (visina cca 6m) postavili platformu. Da su radnicima kooperanta posudili dvije grede, kako bi na iste postavili daske radi odlaganja palete teške cca 1100kg, štoviše da ih je upozorio kako dvije grede ne mogu "nositi" teret od 1100kg, pa da je baš zbog toga svim radnicima i tužitelju kazao da ne smiju hodati ispod toga balkona, bojeći se da će grede popucati pod tim teretom. Nije imao saznanja jesu li daske bile fiksirane na gredama ni radnici kojeg poduzeća su ih postavili. Da je bila uobičajena praksa da se ulazna vrata na balkon zatvore daskom, koju su pomakli kako bi pristupili paleti. Tuženik da ne postavlja zaštitne ograde, zato postavljaju skelu po kojoj hodaju koja je zaštita, u smislu zaštite od pada. Međutim, da u tom dijelu nije bilo ni zaštitne ograde ni skele ( jer radnici tuženika na tom djelu objekta nisu radili, nego radnici kooperanta). Zaštitne pojaseve i užad da su koristili kod izvršavanja opasnih poslova, ali da vezivanje kaiševa nije bio opasan zadatak. Vezano za kacige iskazao je da su se radnici osobito za vrućih dana (kao što je bilo sporne prigode), neodgovorno odnosili tj. da su ih stavljali i skidali. Na koncu, je iskazao kako je osnovno pravilo prilikom postupanja nekom radnom zadatku, prethodno provjeriti može li se zadatak sigurno obaviti. Istaknuo je kako ni tužitelju niti dizaličaru nije naložio premještanje palete.

13. Svjedok AF, zamjenik šefa gradilišta, iskazao je da su ga radnici pozvali na gradilište nakon spornog događaja. Kako je tužitelj radio kao betonirac, uobičajeno izvršavajući i druge građevinske poslove, te da je bio osposobljen za rad na siguran način, tuženik da građevinske radnike oprema sa zaštitnom odjećom, glede zaštitne kacige da je radnici ponekad nose, a ponekad da je vraćaju ocjenjujući da nije potrebna ili zbog neposluha. Glede, zaštite balkona na visini od 6-7 m iskazao je da je postojala zaštita prednjeg dijela balkona koju su radnici morali pomaknuti kako bi uz pomoć dizalice na tu etažu istovarili paletu građevinskog materijala. Navedeno da su obavili radnici kooperantske tvrtke. Nezgoda da se dogodila nakon što su radnici nalili ploču, potom marendali, ne smiju piti alkohol za vrijeme radnog vremena. Paleta s građevinskim materijalom da je bila odložena na daskama koje su bile položene na dva podupirača, jer da je to bio jedini način da se paleta ubaci na balkon. Naime, da dizalica sa paletom građevinskog materijala na drugi način nije mogla materijal dostaviti do balkona. Iskazao je da su daske trebale biti fiksirane, ali nije imao saznanja tko je postavio daske na podupiračima, radnici tuženika ili radnici kooperanta.

14. Svjedok LF, kao betonirac radio je na istim poslovima kao i tužitelj, da im je grupovođa RF svakog dana davao radne zadatke. Izričito je iskazao da nisu bili osposobljeni za rad na siguran način jer da za tim nije bilo potrebe, obzirom da su sve poslove kvalitetno izvršavali. Tuženik da im je dao zaštitne cipele, rukavice i kacigu. Toga dana da tužitelj nije imao kacigu jer da za obavljanje poslova toga radnog dana nije bila potrebna. Naime, da su nalijevali ploču na drugoj etaži pa da im ništa nije moglo pasti na glavu. Izričito je iskazao kacigu nose redovito u opasnim situacijama. Po nalogu RF da se nakon marende (pili sokove jer se na gradilištu ne smije piti alkohol) pristupili poslovima na drugoj etaži, između ostaloga da su trebali pomaknuti paletu koja im je tamo smetala. Paleta s građevinskim materijalom da se nalazila uz rub balkona, da se radilo o materijalu u vlasništvu kooperanta, koji su izvodili unutarnje građevinske radove. Nadalje, kako je uobičajeno da rubovi balkona budu ograđeni improviziranom ogradom, letvama ili metalnim podupiračima. Sporne prilike zaštitne ograde da nisu bile na drugoj etaži. Tužitelj i on da su se dogovorili da će paletu pomaknuti uz pomoć kaiševa koju će provući ispod palete, da je on trebao tužitelju dodati kaiševe koje bi tužitelj zakačio. Naime, kako je tužitelj trebao kaiš provući ispod palete, kada mu je dodao kaiš, da je začuo tužiteljevo zapomaganje i jaukanje, da se odmah podigao i vidio da je tužitelj s druge etaže (visine 5,5-6 m) pao na tlo. Nadalje, kako su daske tzv. pivka bile postavljene na dva profila, da su trebale biti fiksirane, ali svjedoku nije bilo poznato jesu li radnici koji su paletu s materijalom odložili i montirali daske iste učvrstili. Naime, kako je tužitelj pao zajedno s jednom od tih dasaka. Svjedok je iskazao kako smatra da je tužitelj pao, nagazivši na dasku dok su materijal na paleti ovijali kaišem. Na koncu, iskazao je kako nisu provjeravali jeli daska pričvršćena iako je uobičajeno da vlastite sigurnosti provjeravaju, međutim, da nisu mogli u svakom trenutku takve situacije ni predvidjeti niti provjeriti.

15. Svjedok VF, tesar, tužiteljev brat, iskazao je da su svi radnici na gradilištu osim dizačara obavljali iste poslove po nalogu RF. Iskazao je da nije bio obučen na rad na siguran način, te da od tuženik a nije dobio zaštitnu odjeću, nego da su nosili kratke hlače i majice s logom tuženika. Međutim, nakon tužiteljevog pada da su od tuženika dobili zaštitnu odjeću, cipele i rukavice. Kacige da nisu nosili jer da su im stalno spadale s glave. Nakon što su marendali, da nisu pili alkohol, da ga nikad ne piju, da je tužitelj sa kolegom Z otišao na drugu etažu kako bi pomakli paletu s građevinskim materijalom koja je tamo smetala za iznošenje građevinskog materijala ostalog od šalovanja i slično. Sa sigurnošću je iskazao da je navedeno naložio predradnik RF. Z i tužitelj da su provlačili kaiše ispod palete kako bi je dizalica mogla podići, da je vidio tužitelja u trenutku kada je zagazio na jednu dasku platforme i zajedno s njom pao na tlo s visine od cca 6m na tlo. Platformu s daskama da su napravili radnici kooperantskog poduzeća koju su paletu i odložili, te da oni niti nisu gledali jesu li daske na platformi fiksirani ili ne jer da to nije bio njihov posao. Posao vezivanja palete da ne predstavlja teški građevinski zadatak.

16. Pregledom Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 03. listopada 2018. utvrđeno je kako je tužitelj obavljao poslove betonirca, koji poslovi spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada za koje radnik mora ispunjavati uvjete zdravstvene sposobnosti. S tim u svezi, kako je tužitelju izdano Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za poslove betonirca. Nadalje, kako iz Zapisnika ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način izdan od društva ZAST d.o.o. dana 23. travnja 2018. proizlazi kako je tužitelj teoretski i praktično osposobljen za rad na siguran način na poslovima betonirca na gradilištu tuženika. Nadalje je utvrđeno kako je ozlijeđen prilikom povlačenja trake zavezivanje tereta ispod palete koja se nalazila na dasci 50cm preko ruba balkona. Hodajući po daska smještenim ispod palete, da je krenuo prema drugom kraju palete, da zagazio na dasku koja je stajala uz druge dvije iste daske smještene ispod palete. Međutim, kako daska na koju je zagazio nije bila učvršćena nego samo položena na profil, i nije bila opterećena težinom paletom, kao što su bile pričvršćene druge dvije daske. Na koncu, kada je zagazio na dasku da se nalazi nezaštićen od pada s visine u prazan prostor zajedno sa daskom, da je pao sa balkona na zapadnoj strani treće etaže. Iz svega navedenog je zaključeno kako poslodavac nije provodio zaštitu na radu procjenjivanjem rizika kao temeljnog općeg načela prevencije te da nije primijenio ni posebna pravila zaštitu na radu koja se odnose na radnike u smislu ispunjavanja posebnih uvjeta za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada – vezač tereta. Tuženik da je prije početka rada radnika na mjestu rada trebao utvrditi je li mjesto ispunjava propisane uvjete temeljem izrađene procjene rizika radnog mjesta vezača tereta. Poslodavac nije na propisan način organizirao prve pomoći na radu jer nije osposobio ni jednog radnika za pružanje pomoći za slučaj potrebe.

17. Pregledom Zapisnika o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način ZAST d.o.o. društvo za zaštitu na radu, zaštitu od požara i zaštitu čovjekove okoline od dana 23. travnja 2018., utvrđeno kako je tužitelj osposobljen za rad na siguran način na poslovima betonirca. U popisu procjene rizika betonirac obavlja poslove betoniranja, armiračke poslove, klesarske, zidarske i sve ostale građevinske poslove.

18. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi kako su svi radnici na gradilištu tuženika (osim dizaliča) izvršavali iste poslove. Tužitelj kao betonirac obavljao je sve druge tako i pomoćne građevinske poslove, u konkretnom slučaju raščišćavali su etažu od odloženih građevinskih materijala koje su se tamo nalazile nakon šalovanja. Kako bi zadatak raščišćavanja izvršili bilo je potrebno, pomaknuti paletu s građevinskim materijalom težine cca 1100kg. Kako bi dizalica paletu mogla pomaknuti, da je bilo potrebno pripremiti za podizanje tj. obaviti posebnim kaišima koji bi se vezali za kuku dizalice. Radilo se o jednostavnom uobičajenom poslu, sve radne zadatke pa tako i zadatak vezan za raščišćavanje etaže radnici su dobili od poslovođe RF. Paleta građevinskog materijala bila je odložena na vanjskom dijelu balkona druge etaže i to na improviziranoj drvenoj platformi. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je paleta s građevinskim materijalom na tom mjestu mogla biti odložena isključivo na takav način, kako su postupili radnici tuženikovog kooperanta. Tužitelj je povezujuću paletu, koncentriran na radnju provlačenja kaiša ispod palete, zakoračio na jednu od dasaka improvizirane palete, baš onu koja nije bila učvršćena težinom odloženog tereta. Iz iskaza svih svjedoka proizlazi da bi takva platforma (dva drvena nosača i tri daske pivke) prema pravilima struke trebala biti napravljena na način da su daske fiksirane. Svjedok LF koji je radio s tužiteljem iskazao je da drugačije nisu mogli niti predvidjeti niti vidjeti. Tužitelje je zakoračivši na nefiksiranu dasku pao na tlo s visine druge etaže cca 6m. Te prilike tužitelj (je zadobio prema procjeni sudskih vještaka dr. Tripalo, dr. Pavić, dr. SF) politraumu, ozlijede tri organska sustava. Prema zaključku dr. SF u slučaju da je sporne prilike koristio zaštitnu kacigu ozljede glave bile bi manje, jer zaštitna kaciga štiti upravo dijelove glave koji su prilikom pada bili ozlijeđeni.

Tužitelj je olako držeći kako kaciga za izvršavanje takvih jednostavnih poslova, raščišćavanje etaže od zaostalog građevinskog materijala, na drugoj etaži objekta u izgradnji, nije niti potrebna. Svjedoci LF i VF su iskazali da su kacige nisu nosili jer da u konkretnom slučaju nisu bile potrebne, ističući da kacige stalno spadaju s glave jer nemaju kvalitetne vezice. Iskazali su kako kacigu koriste uvijek kada su smatrali da je potrebno i nužno. Ovaj sud smatra kako je dužnost svih građevinskih radnika tako i betonirca na drugoj etaži objekta u izgradnji, odgovorno sudjelovati u radnom procesu sukladno pravilima zaštite na radu ( tužitelj je bio osposobljen za rad na siguran način ZAST d.o.o. 23. travnja 2018.). Tužitelj je zaštitnu kacigu trebao beziznimno koristiti tijekom trajanja radnog procesa bez obzira na klimatske uvijete (vrućina rujanskog dana) kao i bez obzira na vlastitu iskustvenu prosudbu tj. u kojim uvjetima i kada zaštitnu kacigu treba nositi. Svjedoci su iskazali da zaštitnu kacigu nose uvijek kada je nužno. Ovaj sud smatra da se tužitelj nije ponašao kao prosječno pažljivi radnik pa je na taj način, svojom nepažnjom doprinio nastanku i obimu pretrpljene štete. Prosječno pažljivi radnik bi na prostoru gradilišta, oko objekta u izgradnji i u objektu koristio zaštitnu kacigu kako prilikom kretanja tako i prilikom rada na visini (na drugoj etaži cca 6 m). Noseći zaštitnu kacigu zaštito bi se od bilo kakvih udaraca, dok bi kod pada sa visine od cca 6m smanjio posljedice tj. težinu zadobivene ozljede. Na takav način postupajući tužitelj je doprinio nastanku štetnog događaja, te je tuženik dokazao uvjete iz odredbe čl.25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu, ovaj sud ocjenjuju kako je tužitelj u obimu od 20% doprinio nastanku štetnog događaja, te je u tom omjeru i odgovoran za štetu koju je pretrpio.

19. S druge strane za istaći je kako je tuženik kao poslodavac proveo osposobljavanje betonirca za rad na siguran način. Međutim, po mišljenju suda tuženik, građevinska tvrtka kao poslodavac trebao je radnicima osigurati sigurne uvjete rada na gradilištima tako i na predmetnom objektu u izgradnji. Tužitelj je radne zadatke izvršavao prema nalogu poslovođe RF (iako nije naložio da se paleta težine cca 1100kg premješta), naložio je raščišćenje druge etaže, za što je bilo nužno pomicanje palete. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka kao i tužitelja kako su paletu s građevinskim materijalom na improviziranoj drvenoj platformi odložili radnici drugog građevinskog poduzeća, tuženikovi kooperanti. Prema iskazu svjedoka radnika tuženika nisu niti znali kada i tko je platformu postavio, znali su da oni nisu. Tuženik je trebao na propisani način osigurati sve etaže gradilišta zaštitnim ogradama ili skelom ili je pak izlaz na balkon zatvoriti daskom, kako se na balkon ne bi moglo slobodno izaći. Nije bilo sporno da na tom mjestu vanjskog dijela balkona druge etaže nije bilo ni zaštitne skele, a zaštitna ograda je pomaknuta zbog postavljanje palete što su prema iskazima svjedoka također napravili radnici druge tvrtke. Tuženik je trebao koordinirati radom svojih radnika vodeći računa i o radnjama radnika drugih firmi angažiranih na istom gradilištu. Iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da je tuženik kao nositelj građevinskih radova trebao provjeriti jeli mjesto rada zadovoljava propisane uvjete. Radnici kooperanta su na nepropisan način postavili tj. improvizirali drvenu platformu kako bi paletu dostavili na drugu etažu. Drvena platforma trebala je biti solidno napravljena i učvršćena prema pravilima struke, navedeno prema iskazu svjedoka šefa gradilišta Župe i poslovođe RF. Nadalje, RF je iskazao kako je baš on upozorio radnike da ne prolaze ispod platforme, smatrajući navedeno opasnošću obzirom da je velika težina postavljena na samo dva nosača i tri drvene daske. RF je iskazao cit"…sve je to rizično ako ne napraviš sam svoju skelu". Tuženik na čijem gradilištu su se poslovi izvršavali trebao je kontinuirano kvalitetno nadzirati i koordinirati rad svih radnika angažiranih na istom gradilištu, sve sa ciljem osiguravanja sigurnih uvjeta rada što je bila dužnost tuženika kao poslodavca. Navedeno posebno kod činjenice da je na gradilištu radio veći broj radnika različitih tvrtki. Nadalje, iz iskaza zamjenika šefa gradilišta Župe i poslovođe RF u trenutku spornog događa niti jedan od nadređenih nije bio nazočan na gradilištu, RF u gradu, AF u kancelariji u Solinu. Dakle, tuženik je smislu odredbe čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu doprinio nastanku nezgode na radu i štete koju je tuženik pretrpio u omjeru od 80%.

20. Odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti, u smislu ovog Zakona, razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

21. Člankom 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti, sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnost slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je st. 2. propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

22. Odredbom čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtijeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga.

23. Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a u slučaju tjelesne ozljede ili narušena zdravlja, oštećeni ima pravo na naknadu troškova liječenja, drugih potrebnih troškova, naknadu za gubitak zarade te naknadu za trajno povećanje potreba.

24. Kako bi se utvrdila visina neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio, sud je izveo vještačenjem po vještacima spec. ortopedu dr. Danč Tripalo i spec. psihijatru dr. Nikoli Sikirici, spec. ortopedu traumatologu dr. Arsenu Paviću. spec. neurokirurgu dr. Vlatku Ledenku.

25. Vještak spec. neurokirurg dr. Vlatko Ledenko, zaključio je s neurokirurškog aspekta kako je tužitelj u predmetnoj nezgodi zadobio teške tjelesne ozlijede. Nakon završetka liječenja i stabilizacije zdravstvenog stanja da je zaostalo trajno umanjenje životnih aktivnosti od 8%, istaknuo je kako se postotak umanjenja životne aktivnosti iz neurokirurške domene treba pribrojiti postotku koju će odrediti ortoped. Navedeno da će se očitovati u povremenim glavoboljama, smetnjama koncentracije i oštećenoj motorici cijelog čela. S neurokirurške strane da je tužitelj trpio bol jakog intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana i slabog intenziteta u trajanju od 30 dana. Glede naruženosti i potrebe za tuđom njegom i pomoći iskazao da je dominanto bila potrebna iz traumatološke i ortopedske strane pa da će to cijeniti vještak ortoped. Na koncu, vještak je zaključio kako bi u konkretnom slučaju korištenje zaštitne kacige koju tužitelj u spornom trenutku nije imao, u svakom slučaju umanjilo oštećenje odnosno zadobivene ozljede.

26. Vještak spec. ortoped dr. Danči Tripalo u pisanom vještvu od 21. prosinca 2023. koje je sačinila nakon kliničkog pregleda tužitelja, te prema cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji zaključila je kako su kod tužitelja ograničene kretnje oba ručna zgloba do 1/3 puna pokreta, da je zaostala manja nestabilnost lijevog koljena zbog distenzije med. koloturnog ligamenta, te blaga prominijencija lijevog akromioklavikuralnog zgloba. Zaključila je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio teže tjelesne ozljede koje su ostavile umanjenje životnih aktivnosti zbog čega da će tužitelj ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radove gdje je potrebna jača snaga u rukama te gdje je potrebno držati teži predmet, posebno lijevom rukom. Zbog manje nestabilnost lijevog koljena da će ulagati napore kod hodanja po neravnom terenu. S tim u svezi, za prijelom lopatice i iščašenje lijevog akromioklavikuralnog zloga

– umanjenje životnih aktivnosti iznos 5%. Zbog nestabilnosti koljena umanjenje životnih aktivnosti iznos 5%. Umanjenje životnih aktivnosti za desni ručni zglob iznosi 10%, a za lijevi ručni zglob 10%. Ukupno umanjenje životnih aktivnosti da iznosi 25%. Navela je kako zbog preklapanja nije aritmetički zbrojila već je dio postotka umanjila. Na koncu, umanjenje životnih aktivnosti procijenjeno po vještaku spec. neurokirurgu dr. Ledenku da je zbrojila (da se radi o drugom organskom sustavu). Zaključila je kako je kod tužitelja zaostalo umanjenje životnih aktivnosti u ukupnom iznosu od 33%. Nadalje, da je tužitelj bolove jakog intenziteta trpio tri dana, bolove srednjeg intenziteta dva tjedna i bolove slabog intenziteta dva mjeseca. Tužitelju da je bila potrebna nemedicinska pomoć kod obavljanja osobne higijene jer da je tužitelj nosio gips na obje ruke kao i tutor longetu na lijevom koljenu. S tim u svezi da su tužitelju bila potrebna tri sata dnevno tuđe njege i pomoći jedan mjesec. Dva sata dnevno tijekom još jedan mjesec i jedan sat dnevno još jednog mjeseca. Naruženije da je zaostalo u blagom stupnju.

Odgovarajući na prigovore tužitelja u dopunskom vještvu od 03. lipnja 2024. spec. ortoped dr. Danči Tripalo je zaključila kako su bolovi trajali duže nego je procijenila. Međutim, kako bolovi ne traju 24sata, da se smire kada bolesnik nije aktivan. Zbog lakšeg računanja bolove da je bolove navela kao da su trajali 24 sata tj. da ih je zgusnula. Navedeno da je uobičajeno u sudskoj praksi. Ostala je pri već procijenjenim bolovima. Glede naruženija navela je da ostaje kod procjene naruženija blagog stupnja jer da je ožiljak uredno zarastao te da je vidljiv trećoj osobi tek kada mu se skrene pažnja. Blago izbočenje zgloba na lijevom ramenu da se također ne vidi, posebno dok je tužitelj odjeven. Na koncu, da bi bolovima dodala još i bolove glave koje je tužitelj imao zbog ozlijede, a što je vještačio neurokirurg. Obzirom da neurokirurg nije procijenio bolove. Zaključila je kako je potrebno procijenjenim bolovima dodati i bolove glave. Bolovi jakog intenziteta da su trajali još jedan dan, srednjeg intenziteta jedan tjedan i slabog intenziteta dva tjedna. Bolovi glave koji su u uzročno-posljedičnoj vezi s ozljeđivanjem da postoje i na dalje što da je obuhvaćeno procjenom umanjenja životnih aktivnosti.

27. Kako je tužitelj i dalje iskazivao prigovore na mišljenje vještakinje spec. ortopeda Danči Tripalo sud je izveo dokaz vještačenja po drugom sudskom vještaku spec. ortopedu traumatologu dr. Arsenu Paviću.

28. Vještak spec. traumatolog ortoped dr. Arsen Pavić temeljem medicinske dokumentacije, pisanog vještva (sačinjenog nakon kliničkog pregleda), koje je vještvo u cijelosti prihvatio, istakao da je tužitelj dobro podnio ozbiljne ozlijede koje su teške tjelesne ozlijede, prihvaćajući procjenu dr. Tripalo vezano za ograničenje od 10% za desni i lijevi ručni zglob, kao i nestabilnost vezano za ozlijede koljena, smatrajući da je procjena od 5% realna. Umanjenje životnih aktivnosti zbog prijelom lopatice i oštećenje zgloba cijenio kao realno umanjenje životnih aktivnosti od 5%. Međutim, vještak je dodatno cijenio i vratni segment kralježnice, zbog ograničene pokretljivosti s kojeg osnova je dodao još 3%, tako da bi ukupna procjena umanjenja životnih aktivnosti bila 30%. Navedenoj procjeni da se ima pridodati i deficit koji je zasigurno nastao zbog prijeloma trnastog nastavka vratnog segmenta kralježnice na razini 6. vratnog kralješka, zbog čega da će ostati deficit koji će se manifestirati pri okretima glave u stranu. Umanjenu životnih aktivnosti koje je procijenio neurokirurg, da bi nužno trebalo zbrojiti pa da bi ukupno umanjenje životnih aktivnosti kod tužitelja iznosilo 38%. Izričito je iskazao kako je procjenu od 3% zbog ograničenja pokretljivosti vratnog segmenta kralježnice, cijenio rukovodeći se činjenicom da je tužitelj liječen po svim drugim opisanim deficitima pa je procjenu od 3% (kao najmanji mogući deficit) cijenio iskustveno uzimajući u obzir tip ozljede. Vještak dr. Pavić u cijelosti je prihvatio procjenu bolova, procjenu tuđe njege i pomoći kao i procjenu naruženja utvrđeno od strane dr. Tripalo.

Očitujući se na prigovore tuženika angažirani vještaci spec. dr. Danči Tripalo i spec. Arsen Pavić na ročištu održano dana 02. rujna 2025. suglasno su zaključili kako je zaključak vezan za vratnu kralježnicu dao vještak traumatolog dr. Pavić, a na koje se u vještvu nije očitovala dr. Tripalo, dr. Tripalo je navela kako je mislila da se očitovao vještak neurokirurg. Naime, da se radilo o prijelomu spinoznog nastavka C6, evidentno je zbog čega je došlo do manje pokretljivosti u vratnoj kralježnici u blagom iznosu od 2,5%. ostalo da je prethodno uzela u obzir.

Procijenjena umanjenja životnih aktivnosti da je utvrđena polazeći od činjenice kako je kod tužitelja došlo do ozljede tri organska sustava (CNS, lokomotorni sustav, toreks), do politraume. Suglasno su iskazali kako je ukupna povreda prava osobnosti s trajnijim umanjenjem opće životne aktivnosti 30%, čemu da treba pridodati postotak kojeg je dao neurokirurg vezano za ozlijede glave. Dakle, da bi ukupan postotak umanjenja iznosio 38%.

29. Vješat spec. psihijatar dr. Nikola Sikirica temeljem medicinske dokumentacije i sukladno procjeni vještaka ortopeda dr. Pavić, dr. Tripalo i vještaka neurokirurga Ledenka je zaključio kako u spisu nema nalaza koji bi govorili u prilog da je navedeni traumatski događaj doveo do razvoja simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze specifičnog psihijatrijskog poremećaja. Uzimajući u obzir psihološki normalno i razumljivo reagiranje prosječene osobe na konkretnu traumu i posljedice traume, zaključio je da je tužitelj u trenutku događaja doživio primarni strah u trajanju od jedne minute, da se nastavio sekundarni strah jakog intenzitete u trajanju do tjedan dana. Zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta sljedećih četiri do pet tjedana te sekundarni strah blažeg intenziteta sljedećih četiri do pet mjeseci. Tužitelj da će trpjeti duševne boli zbog umanjenje životnih aktivnosti koja će se očitovati u obliku blaže sniženog raspoloženja, skupa neugodnih emocija te osjeća vlastite neadekvatnosti.

30. Cijeneći kriterije odnosno kvalifikatorne okolnosti u smislu čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koje utječu na visinu naknade: težina povrede, jačina i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, teške fizička ozlijede tri različita sustava – politrauma. Nadalje, životna dob tužitelja (rođen 1981.), uzimajući okolnosti slučaja, do ozljeđivanja je došlo za vrijeme izvršavanja uobičajenih zadataka. Kao i obzirom na cilj kojem ta naknada služi tužitelju. Po ocjeni ovog suda, tužitelju bi s osnova pretrpljene neimovinske štete bilo pravično priznati novčanu naknadu u iznosu od 13.933,58 eura. Međutim, kako je tužitelj doprinio nastanku štete za 20%, navedeni iznos valjalo je umanjiti za 20% i tužitelju odrediti na ime naknade neimovinske štete iznos od 11.146,86 eura, dok je za više zatraženi iznos od 2.786,72 tužbeni zahtjev kao neosnovan trebalo odbiti.

31. Tužitelju na dosuđeni iznos od 11.146,86 eura pripada pravo i na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe čl. 1103. i odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima od podnošenja tužbe dana 30. prosinca 2020. kako je tužbom i zatraženo.

32. Prema odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a tuženik je dužan tužitelju naknaditi imovinsku štetu s osnova tuđe njege i pomoći. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje spec. ortoped dr. Danči Tripalo sa kojom procjenom se u cijelosti suglasio spec. ortoped traumatolog dr. Pavić, proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega kod obavljanja osobne higijene zbog nošenja gipsa na obje ruke i tutor longete na lijevom koljenu u trajanju od jedan mjesec tri sata dnevno, zatim jedan mjesec dva sata dnevno, potom još jedan mjesec jedan sat dnevno. Na ročištu održanom dana 02. rujna 2025. punomoćnici stranaka učinili su nespornom cijenu jednog sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 5,31 eur po satu. Kada se pomnoži cijena sata tuđe njege i pomoći od 5,31 eur sa 180 sati, koliko je tužitelju bilo potrebno tuđe njege i pomoći, tužitelju bi s ovog osnova pripadao ukupan iznos od 955,80 eura. Navedeni iznos valjalo je umanjiti za 20% s obzirom na doprinos tužitelja nastanku štete, pa se tako dobije iznos od 764,64 eura koliko se tužitelju dosuđuje na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći.

Za više zatraženi iznos od 1.395,36 eura tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti. Na dosuđeni iznos s osnova tuđe njege i pomoći tužitelju pripada pravo i na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe čl. 1086. i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koje teku od presuđenja pa do isplate kako je to tužitelj zatražio. Slijedom prednjih utvrđenja temeljem citiranih odredbi Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu i Zakona o obveznim odnosima sud je odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 98/14), a tužitelju zastupanom po odvjetniku je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak za sastav tužbe 500 eura, za sastav podnesaka od 01. lipnja 2021., 02. lipnja 2022., 23. veljače 2024., 19. lipnja 2024., 30. listopada 2024. i 25. studenoga 2025. po 500 eura. Za pristup na ročišta održana 19. travnja 2021., 17.lipnja 2021., 08. srpnja 2021., 21. listopada 2021., 07. ožujka 2022., 05. svibnja 2022., 19. siječnja 2023., 29. veljače 2024., 03. lipnja 2024., 04. srpnja 2024., 08. listopada 2024., 26. studenoga 2024., 02. rujna 2025., 03. prosinca 2025. po 500 eura. Za pristup na ročište održano 20. siječnja 2022. 250 eura. ovom iznosu trebalo je pridodati iznos od 2.687,50 eura za pripadajući PDV. Tako bi punomoćniku tužitelja pripadao parnični trošak u iznosu od 13.437,50 eura.

Kako je ovom postupku u kojem je bio sporan osnov i visina tužitelj uspio 80% glede osnova i 70% glede visine to mu se obistinjuje srazmjeran trošak od 50% od pripadajućeg iznosa od 13.437,50 eura tj. srazmjeran iznos od 6.718,75 eura kojem je trebalo pridodati iznos od 685,65 eura za troškove provedenog vještačenja tako se punomoćniku tužitelja obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 7.404,40 eura. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pripadaju i zatražene zatezne kamate u smislu odredbe čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima koji teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate u smislu odredbe čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, zato je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 30. prosinca 2025.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnio u tri primjerka, pismeno, putem ovog suda za županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.