REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Š 5

Poslovni broj: Us I-699/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja Allegheny financial d.o.o. (OIB: 56388790507), Zagreb, Trakošćanska 4, kojeg zastupa opunomoćenica Maria Mandić, odvjetnica u Zaprešiću, Ulica hrvatske mladeži 6, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske (OIB: 95093210687), Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba (OIB: 61817894937), Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi komunalne naknade, 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-03/188, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 12. veljače 2025. i prvostupanjskog tijela Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2022-02/2504, URBROJ: 251-10-01/01-2022- 01 od 29. prosinca 2022.

II. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je to tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura (slovima: dvije tisuće eura), u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove odluke zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako tuženik ne podmiri trošak u ostavljenom roku, dok se o preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 3.000,00 eura odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2022-02/2504, URBROJ: 251-10-01/01-2022-01 od 29. prosinca 2022. tužitelju je određen iznos komunalne naknade za poslovni prostor površine 714,90 m[2] i građevinsko zemljište površine 236,06 m[2] koje služi u svrhu obavljanja te poslovne djelatnosti, na adresi [adresa] (poslovni prostor u Vjesnikovom neboderu), za razdoblje od 17. listopada 2022. pa nadalje, a na temelju koeficijenta namjene iz čl. 15. Odluke o komunalnoj naknadi (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 4/19, 11/20 i 29/22, dalje: Odluka) koji se koristi za poslovne prostore u kojima se obavlja poslovna djelatnost koja nije proizvodna 7,00 i za građevinsko zemljište koje služi u svrhu obavljanja te poslovne djelatnosti 10 % koeficijenta namjene za predmetni poslovni prostor.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-03/23-03/188, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 12. veljače 2025. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Međutim, spis je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Ureda predsjednice suda, broj: 31 Su-369/2025-6 od 9. svibnja 2025. delegiran ovom Sudu na daljnje rješavanje zbog velikog broja predmeta koje trenutno Upravni sud u Zagrebu ima u radu.

4. Tužitelj tužbom osporava obračun komunalne naknade za predmetni poslovni prostor i građevinsko zemljište iz razloga što da je za obračun korišten krivi koeficijent namjene. Pojašnjava da je korišten koeficijent namjene 7,00 za poslovni prostor i 0,70 za građevinsko zemljište kao da se radi o prostoru u kojem se obavlja poslovna djelatnost, međutim u stvarnosti da se u predmetnom prostoru ne obavlja nikakva poslovna djelatnost jer se radi o prostoru koji se nalazi u neboderu „Vjesnik“ u Zagrebu, koji objekt se je koristio u svrhu izdavačke i grafičke djelatnosti, dakle proizvodne djelatnosti, međutim da se je ta djelatnost prestala obavljati prije otprilike pet godina kada je ugašena tiskovina „Vjesnik“ te da se nakon toga predmetni prostor ne koristi niti se može koristiti za ikakvu poslovnu djelatnost obzirom da objekt zbog dotrajalosti nema temeljnu infrastrukturu (klimu za zrak i hlađenje, grijanje, nema sanitarni čvor, vodu i dr.) da bi se mogao koristiti. Navodi da se kroz cijelo razdoblje koje je obuhvaćeno prvostupanjskim rješenjem predmetni prostor ne koristi i da se to može utvrditi očevidom i građevinskim vještačenjem i fotografijama objekta koje će dostaviti naknadno. Smatra da je obzirom da se predmetni prostor ne koristi trebalo primijeniti koeficijent namjene prema namjeni u čiju svrhu je prostor bio korišten odnosno izgrađen, dakle koeficijent namjene za proizvodne djelatnosti iz čl. 12. Odluke i tako određen koeficijent namjene umanjiti za 50 % u skladu s čl. 97. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 68/18, 110/18 i 32/20 dalje: ZKG) budući da se predmetni prostor od kada je prestalo izdavanje tiskovine „Vjesnik“ ne koristi. Tužitelj je u tužbi još istaknuo i zabranu retroaktivnog djelovanja upravnih akata te prigovor zastare. Smatra da se komunalna naknada ne može utvrditi retroaktivno za 2021. već samo za tekuću godinu u kojoj se rješenje donosi sukladno čl. 100. st. 2. ZKG, a pored toga smatra da su obveze po komunalnoj naknadi za 2021. i 2022. u zastari obzirom da se na zastaru obveze komunalne naknade primjenjuje čl. 226. Zakona o obveznim odnosima (trogodišnji zastarni rok). Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te je ujedno zatražio naknadu troška ovog spora.

5. Tužitelj je u tužbi predložio da se odgodi izvršenje navedenog prvostupanjskog rješenja zbog nastanka štete koja bi se teško mogla popraviti, međutim Sud je ovosudnim rješenjem od 10. srpnja 2025. odbio navedeni prijedlog tužitelja iz razloga pobliže navedenih u obrazloženju tog rješenja.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Zainteresirana osoba je u svom odgovoru na tužbu u biti ponovila navode koje iznio tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložila da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

8. U tijeku spora održana je rasprava dana 2. prosinca 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na raspravu je pristupila opunomoćenica tužitelja, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika i zainteresiranu osobu koji su uredno pozvani. Rasprava je na temelju odredbe čl. 89. st. 4. ZUS, a u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe.

9. Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužitelja je pojasnila kako je sporna zgrada oduvijek evidentirana u papirima kao proizvođačka djelatnost i da od početka njezine uporabe pa do današnjega dana ta namjena nikada nije mijenjana niti prilagođavana za neku drugu djelatnost osim proizvođačke, u kojem slučaju je koeficijent namjene 3,00. K tome je navela da bi koeficijent namjene trebalo umanjiti za 50 % sukladno odredbi ZKG prema kojoj će se komunalna naknada umanjiti za 50 % ako se u prostoru djelatnost ne obavlja više od šest mjeseci u kalendarskoj godini što je ovdje nesporno slučaj. Navela je još da se radi o zgradi Vjesnika koja je nedavno izgorjela, pa ta činjenica dodatno ukazuje da se radi o prostoru koji se nije koristio, a s tom činjenicom su bili upoznati i tuženik kao suvlasnik predmetne zgrade i Grad Zagreb na području kojeg se nalazi predmetna zgrada. Stoga smatra da se radi o notornoj činjenici da se predmetna zgrada nije koristila. Na upit Suda navela je da postoji više suvlasnika predmetne zgrade, a većinski suvlasnik je Republike Hrvatska, te da tužitelj prodaje svoj suvlasnički udio aktivno već zadnjih 10 godina, ali da ga ne može prodati upravo zbog stanja u kojem se zgrada nalazi, te da je zbog prodaje i pokrenut postupak etažiranja koji traje cca sedam godina. Stoga da sam tužitelj ne može privesti namjeni cijelu zgradu bez suglasnosti ostalih suvlasnika, a niti može iznajmiti svoj suvlasnički dio s obzirom na derutno stanje u kojem se zgrada nalazi.

10. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Sud je odbio u sporu provesti dokaz očevidom i građevinskim vještačenjem na okolnost da se predmetni poslovni prostor ne koristi iz razloga što su se odlučne činjenice za donošenje odluke u ovom sporu mogle utvrditi uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

11. Na temelju razmatranja činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

12. Čl. 97. st. 1. t. 4. i 5. ZKG propisano je da koeficijent namjene ovisno o vrsti nekretnine i djelatnosti koja se obavlja iznosi za:

4. poslovni prostor koji služi za proizvodne djelatnosti ne može biti manji od 1,00 ni veći od 5,00,

5. poslovni prostor koji služi za djelatnosti koje nisu proizvodne ne može biti manji od 1,00 ni veći od 10,00,

6. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti može biti najviše 10% koeficijenta namjene koji je određen za poslovni prostor.

St. 2. istog članka propisano je da za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, kad se poslovna djelatnost ne obavlja više od šest mjeseci u kalendarskoj godini, koeficijent namjene umanjuje se za 50%, ali ne može biti manji od koeficijenta namjene za stambeni prostor odnosno za neizgrađeno građevinsko zemljište.

13. Odredbom čl. 8. st. 4., 5. i 6. Odluke propisano je da koeficijent namjene iznosi za poslovni prostor koji služi za proizvodne djelatnosti od 3,00 do 5,00 sukladno čl. 12., 13. i 16. Odluke, a za poslovni prostor koji služi za djelatnosti koje nisu proizvodne od 1,00 do 10,00 sukladno čl. 14., 15. i 16. Odluke, dok za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti 10 % koeficijenta namjene koji je određen za pojedini poslovni prostor.

14. Čl. 10. st. 1. Odluke propisano je da za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, kad se poslovna djelatnost ne obavija više od šest mjeseci u kalendarskoj godini, koeficijent namjene umanjuje se za 50 %, ali ne može biti manji od koeficijenta namjene za stambeni prostor odnosno za neizgrađeno građevinsko zemljište. St. 2. istoga članka propisano je da obveznik plaćanja komunalne naknade zahtjev za umanjenje koeficijenta namjene iz st. 1. ovoga članka podnosi gradskom upravnom tijelu nadležnom za komunalne poslove uz koji je dužan priložiti odgovarajuću dokumentaciju (raskid ugovora o zakupu, rješenje o odjavi obrta, plaćanje paušala za struju i slično) kojom dokazuje da poslovnu djelatnost nije obavljao više od šest mjeseci.

15. Čl. 11. st. 3. Odluke propisano je da za poslovne prostore u kojima se ne obavlja djelatnost, koeficijent namjene određuje se prema posljednjoj djelatnosti koja se obavljala u prostoru, a ako to nije moguće utvrditi, prema djelatnosti u svrhu koje je prostor izgrađen.

16. Čl. 12. Odluke, u tablici pod brojem 5., propisano je da koeficijent namjene za poslovni prostor koji služi za proizvodne djelatnosti kao što je grafička djelatnost iznosi 3,00.

17. Čl. 14. Odluke propisan je koeficijent namjene za poslovni prostor koji služi za djelatnosti koje nisu proizvodne i koje su taksativno popisane u tablici u tom članku, a u čl. 15. Odluke je propisano da koeficijent namjene za poslovne prostore koji služe ili su izgrađeni za djelatnosti koje nisu navedene u tablici iz čl. 14. Odluke iznosi 7,00.

18. Tuženik i prvostupanjsko tijelo su temeljili svoje odluke na primjeni citiranog čl. 15. Odluke kao da se radi o poslovnom prostoru koji se koristi za obavljanje djelatnosti koja nije proizvodna i koja nije navedena u čl. 14. Odluke. Iz obrazloženja osporavanog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja sijedi da su tuženik i prvostupanjsko tijelo u odnosu na prigovor tužitelja da se predmetni poslovni prostor ne koristi naveli da su presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje: VUS RH), poslovni broj Usoz-85/21 od 26. rujna 2022. ukinute ranije odredbe čl. 10. st. 2. i 3. Odluke koje su propisivale koeficijent namjene za poslovne prostore u kojima se ne obavlja poslovna djelatnost u čiju svrhu je prostor bio korišten, odnosno izgrađen i da je stoga primijenjen koeficijent namjene za poslovni prostor u kojem se obavlja poslovna djelatnost iz čl. 15. Odluke koji iznosi 7,00, a za građevinsko zemljište 10 % koeficijenta namjene određenog za predmetni poslovni prostor sukladno citiranom čl. 8. t. 6. Odluke. Tuženik je nadalje obrazložio da su usluge koje se pružaju u obavljanju komunalnih djelatnosti od općeg interesa pa da su prema tome svi vlasnici, odnosno korisnici prostora za koje postoji obveza plaćanja komunalne naknade dužni sudjelovati u financiranju komunalnog gospodarstva te tako pridonositi općem dobru, a što će stranka činiti sa prostorom čiji je vlasnik, to je njezina autonomna volja, ali obveza plaćanja komunalne naknade postoji neovisno o raspolaganjima stranke prostorom te neovisno o građevinskom stanju prostora. U odnosu na umanjenje visine komunalne naknade kada se poslovna djelatnost ne obavlja više od šest mjeseci u kalendarskoj godini tuženik je naveo da se taj zahtjev podnosi nakon što se donese rješenje o komunalnoj naknadi i da se sukladno tom zahtjevu donosi rješenje koje je stvar drugog, posebnog ispitnog postupka, te se isto ne može rješavati u konkretnom upravnom postupku utvrđenja komunalne naknade, a tome da ide u prilog čl. 101. ZKG koji propisuje što se utvrđuje rješenjem o komunalnoj naknadi i stav iz presude VUS RH, poslovni broj Us-5205/2011-4 od 12. veljače 2014.

19. Dakle, nije sporno da se u predmetnom poslovnom prostoru u periodu za koji je određena komunalna naknada, a i nadalje, ne obavlja nikakva djelatnost. Naime, tu činjenicu ne spore upravna tijela, već smatraju da nisu mogla primijeniti koeficijent namjene za prostore u kojima se ne obavlja poslovna djelatnost iz čl. 10. st. 2. i 3. Odluke, jer su te odredbe ukinute spomenutom presudom VUS RH poslovni broj Usoz- 85/21. Stoga se sukladno citiranom čl. 11. st. 3. Odluke za takve poslovne prostore u kojima se ne obavlja djelatnost koeficijent namjene određuje prema posljednjoj djelatnosti koja se je obavljala u prostoru ili prema djelatnosti za koju je prostor izgrađen.

20. Iz rješenja o izvedenom stanju od 22. travnja 2014. koje je tužitelj priložio uz tužbu slijedi da se tim rješenjem ozakonjuje nezakonito rekonstruiran gospodarsko proizvodni kompleks namijenjen tiskarskoj i izdavačkoj djelatnosti (rekonstrukcija tiskare, dogradnja prostorije za baliranje otpadnog papira, dogradnja uredskih prostorija, dogradnja nadstrešnice za utovar kamiona, rekonstrukcija i proširenje strojarnica liftova, uz izvedbu pomoćnih prostorija - spremišta na ravnom krovu nebodera, dogradnja nadstrešnice za parkiranje automobila uz Press centar, dogradnja vanjskih ulaznih stepenica, izgradnja nadstrešnice za parkiranje automobila) u [adresa], Odranska 1 i 1/1 , na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina].

21. Dakle, predmetni prostor je prema navedenom rješenju o izvedenom stanju zadnje rekonstruiran (izgrađen) u svrhu tiskarske i izdavačke djelatnosti, a sukladno citiranom čl. 12. Odluke tiskarska i izdavačka djelatnost ulazi u proizvodne djelatnosti (grafičku djelatnost) za koju koeficijent namjene iznosi 3,00, pa je stoga kod obračuna komunalne naknade za predmetni poslovni prostor trebalo uzeti koeficijent namjene 3,00.

22. Osim toga, sukladno citiranom čl. 97. ZKG i citiranom čl. 8. Odluke koeficijent namjene za poslovni prostor koji služi za proizvodne djelatnosti niti ne može biti viši od 5,00, pa je i to razlog radi kojeg je primijenjeni koeficijent namjene za predmetni poslovni prostor od 7,00 previsok.

23. Nadalje, kako nije sporno da se u predmetnom poslovnom prostoru ne obavlja poslovna djelatnost više od šest mjeseci u kalendarskoj godini, to je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti i umanjenje od 50 % iz citiranog čl. 97. st. 2. ZKG i čl. 10. Odluke pod uvjetom da koeficijent namjene s tim umanjenjem nije manji od koeficijenta namjene za stambeni prostor koji sukladno čl. 8. st. 1. Odluke iznosi 1,00, i manji od koeficijenta namjene za neizgrađeno građevinsko zemljište koji sukladno čl. 8. st. 7. Odluke iznosi 0,05.

24. Dakle, zaključno se navodi da se radi o poslovnom prostoru u kojem se u periodu za koji je određen sporni iznos komunalne naknade iz prvostupanjskog rješenja nije obavljala poslovna djelatnost, a prema posljednjem aktu za građenje (rješenju o izvedenom stanju od 22. travnja 2014.) slijedi da je prostor izgrađen i rekonstruiran u svrhu tiskarske i izdavačke djelatnosti. Stoga je za određivanje koeficijenta namjene za predmetni poslovni prostor trebalo uzeti da se radi o poslovnom prostoru koji služi za proizvodnu - grafičku djelatnost, međutim u kojem se ta djelatnost ne obavlja više od šest mjeseci u kalendarskoj godini. Koeficijent namjene za prostor u kojem se obavlja proizvodna - grafička djelatnost je 3,00, te taj koeficijent treba umanjiti za 50 % jer se ta djelatnost ne obavlja više od šest mjeseci u kalendarskoj godini, što znači da je koeficijent namjene za predmetni poslovni prostor 1,5 (dakle nije manji od koeficijenta namjene za stambeni prostor koji sukladno čl. 8. st. 1. Odluke iznosi 1,00 kako to propisuje zabrana iz citiranog čl. 97. st. 2. i čl. 10. st. 1. Odluke).

25. Pri tome, pogrešno smatra tuženik da se zahtjev za umanjenje koeficijenta namjene za spomenutih 50 % treba podnijeti u drugom zasebnom postupku nakon što se donese rješenje o komunalnoj naknadi. Naime, iz odredba ZKG i Oduke ne slijedi da bi se o umanjenju od 50 % trebalo raspravljati u zasebnom postupku, a ne u istom postupku u kojem se i donosi rješenje o komunalnoj naknadi. Naime, jedna od obveza službene osobe u upravnom postupku je utvrditi sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari, dakle sve odlučne činjenice. Stoga ako je stranka istaknula da se u poslovnom prostoru za koji se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade ne obavlja poslovna djelatnost više od šest mjeseci, tada je obveza službene osobe u istom postupku utvrditi tu činjenicu i ovisno o utvrđenju te činjenice donijeti konačno rješenje.

26. U odnosu na istaknute prigovore da se komunalna naknada ne može utvrditi retroaktivno za 2021. već samo za tekuću godinu u kojoj se rješenje donosi te da su obveze po komunalnoj naknadi za 2021. i 2022. u zastari (trogodišnji zastarni rok) navodi se da je prvostupanjsko rješenje doneseno 29. prosinca 2022. za period od 17. listopada 2022. pa nadalje, dakle radi se o rješenju koje je doneseno u istoj godini za koju se utvrđuje obveza komunalne naknade, pa su stoga ti prigovori tužitelja neosnovani.

27. Slijedom svega navedenoga, Sud je na temelju čl. 117. st. 1. ZUS usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i poništio oba upravna rješenja i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo će obračunati komunalnu naknadu za predmetni poslovni prostor primjenom koeficijenta namjene 1,5. Posljedično tome obračunat će komunalnu naknadu i za građevinsko zemljište koje služi u svrhu obavljanja te poslovne djelatnosti.

28. Odluka Suda o troškovima spora iz točke III. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Obzirom da tuženik nije uspio u ovom sporu, to je dužan snositi svoje troškove ovog spora, ali i opravdane troškove koji su u povodu ovog spora nastali tužitelju.

29. Opravdani trošak tužitelja sastoji se od zastupanja istog u ovom sporu putem opunomoćenice. Prema čl. 144. st. 3. ZUS vrijednost predmeta upravnog spora smatra se neprocjenjivom pa je tužitelju sukladno Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarife) priznat trošak za sastav tužbe i za zastupanje na raspravi u iznosu od 1.000,00 eura po radnji, što sveukupno iznosi 2.000,00 eura. Sukladno čl. 144. st. 1. ZUS radi se o opravdanom izdatku koji je učinjen u povodu ovog spora te je stoga taj trošak tuženik dužan naknaditi tužitelju. Tužitelj je zatražio naknadu troška za sastav prijedloga za određivanje odgodnog učinka tužbe kojeg je podnio u okviru tužbe, međutim ne radi se o podnesku za kojeg stranka ima pravo na naknadu troška sukladno čl. 27. Tarife, pa u tom dijelu tužitelju nije priznat zatraženi trošak.

30. Sukladno odredbi čl. 144. st. 4. ZUS na dosuđeni iznos troška ovog spora tužitelju pripadaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troška do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troška ne podmiri u ostavljenom roku.

31. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 30. prosinca 2025.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja (čl. 127. st. 2. ZUS i čl. 148. st. 5. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Mariji Mandić, odvjetnici u Zaprešiću, Ulica hrvatske mladeži

- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike

Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14

- zainteresiranoj osobi Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1