REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-3793/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Vesne Stanić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OP, državljanina Ruske Federacije, smještenog u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, zastupanog po opunomoćeniku Milanu Baniću, odvjetniku u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 355, OIB: 36162371878, kojeg zastupa SP, službena osoba, radi međunarodne zaštite, 30. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/8530, URBROJ: 511-01-212-25-12 od 25. rujna 2025. te za odobravanje tužitelju međunarodne zaštite i azila u Republici Hrvatskoj.
II. Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti odvjetniku Milanu Baniću troškove pružene pravne pomoći u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/8530, URBROJ: 511-01-212- 25-12 od 25. rujna 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.
2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika, smatrajući da je tuženik pogrešno utvrdio odlučne činjenice i da ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite. Posebno naglašava da je zemlju podrijetla napustio zbog straha od mobilizacije i upućivanja na ratište u Ukrajinu, zbog čega ne može tražiti zaštitu u zemlji podrijetla. U slučaju povratka, prijeti mu uhićenje, vjerojatno i fizičko kažnjavanje. Smatra da tuženik nije pravilno utvrdio činjenice vezane uz stanje u zemlji podrijetla i nije uzeo u obzir podatke službenih smjernica EU-a. Uz navedeno, ukazuje na zapis na ruskom jeziku kojeg je predao opunomoćeniku. Predlaže poništiti osporeno rješenje i priznati mu azil na području Republike Hrvatske.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 23. prosinca 2025. na kojoj je saslušan tužitelj uz prevoditeljicu za ruski jezik.
6. Sukladno članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ broj 70/15, 127/17 i 33/23 i 17/25; dalje: ZMPZ) azil će se priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
Prema članku 21. stavku 1. ZMPZ-a supsidijarna zaštita priznat će se tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ZMPZ-a ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
7. Uvažavajući podatke spisa tuženika i sudskog spisa, sud smatra da ne postoji dostatna podloga za tvrdnje tužitelja o tome da mu prijeti opasnost od mobilizacije u zemlji podrijetla i slanja na ratište u Ukrajinu.
8. Prema ocjeni suda, tuženik je u osporenom rješenju iznio više relevantnih činjenica koje se tiču stanja u regiji zemlje podrijetla tužitelja, uvjeta regrutacije i korištenja čečenskih boraca na ukrajinskom ratištu (npr. (npr. vrlo mali broj regruta na godišnjoj razini s područja Čečenije), a koje proizlaze iz relevantnih izvora, primjerice, izvješće o stanju u zemlji podrijetla Agencije EU za azil, poglavlje 4.1 vezano za uvjete regrutacije i korištenja čečenskih boraca na ratištu u Ukrajini. Nadalje, u osporenom rješenju iznesene su i konkretne činjenice u odnosu na tužitelja (npr. tužitelj nije služio vojni rok, ima ograničenja zdravstvene sposobnosti glede služenja vojnog roka i obavljanja vojne službe, nesmetano je boravio na području Ruske Federacije prije napuštanja zemlje podrijetla u svibnju 2024., nema dokaza o zaprimanju ili upućivanju poziva za mobilizaciju). Navedena utvrđenja tuženika u svojoj ukupnosti ukazuju na izostanak stvarnog rizika od mobilizacije tužitelja.
9. Tužitelj konkretnim dokazima nije doveo u pitanje izložena utvrđenja, a to nije učinio ni sa zapisom priloženim uz tužbu, uz prijevod istog u navodima tužbe, budući da taj zapis govori o prometnoj nezgodi na području Hrvatske i nema sadržajne veze s razlozima napuštanja zemlje podrijetla. Raspravni iskaz tužitelja sud ocjenjuje općenitim i bez upućivanja na konkretan dokaz (npr. poziv za mobilizaciju) ili okolnosti koje bi ukazivale na realnu opasnost od mobilizacije. S tim u vezi, sud napominje da je tužitelj nakon početka ruskih vojnih aktivnosti u Ukrajini ishodio putovnicu u zemlji podrijetla (u 2023.) i nesmetano napustio zemlju podrijetla (u svibnju 2024.), zbog čega se ne čini vjerojatnim da mu je prijetila mobilizacija. Iz raspravnog iskaza tužitelja, kao i njegovih izjava danih tijekom upravnog postupka, proizlazi da nakon napuštanja zemlje podrijetla na adresi stanovanja (kod članova obitelji) nije zaprimljen takav poziv za tužitelja niti je tužitelj dobio bilo kakvu informaciju od članova obitelji o takvom pozivu. Pozivanje na navodna iskustva drugih ljudi, prema ocjeni suda, nisu dostatna u slučaju tužitelja koji nije služio vojni rok, ograničeno je vojno sposoban i nema konkretnih naznaka da mu prijeti mobilizacija. Isto tako, sama činjenica da je tužitelj vojno evidentiran, odnosno da posjeduje vojnu knjižicu i da obavlja liječničke preglede za potrebe evidencije, u kontekstu navedenih okolnosti ne ukazuje na postojanje rizika od upućivanja na ratište u Ukrajinu, budući da u odnosu na tužitelja ne egzistira poziv za mobilizaciju, a vojno evidentiranje je redovna pojava u svakoj državi u kojoj postoji obveza služenja vojnog roka (koji tužitelj nije služio).
10. Kod izloženog stanja stvari, sud prihvaća zaključak tuženika da ne postoje razlozi za odobrenje azila na području Republike Hrvatske u smislu članka 20. ZMPZ-a. Također, sud prihvaća ocjenu tuženika, potkrijepljenu odgovarajućim obrazloženjem i izvorima u osporenom rješenju, o izostanku razloga za pružanje supsidijarne zaštite u smislu članka 21. ZMPZ-a. Napominje se da tužitelj, osim općenitih navoda, nije učinio vjerojatnim da mu prijeti ozbiljna nepravda u slučaju povratka. Tužitelj je nesmetano napustio zemlju podrijetla, zbog čega sud ne nalazi da bi samom činjenicom povratka u zemlju podrijetla trpio ozbiljnu nepravdu, dok se podaci o traženju međunarodne zaštite ne priopćavaju zemlji podrijetla.
11. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS).
12. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj. Stoga je točkom II. izreke ove presude tužitelju odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15 i 155/22; dalje: Pravilnik). Pravnu pomoć je pružio odvjetnik Milan Banić pa je točkom III. izreke ove presude naloženo tuženiku da mu po dostavi računa isplati iznos od 1.250,00 eura, uključujući PDV-e, sukladno članku 6. i 9. Pravilnika te Tbr. 27. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) za sastav tužbe i pristup na raspravu.
U Zagrebu 30. prosinca 2025.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. opunomoćenik tužitelja
2. tuženik
