Poslovni broj: R1 Ob-293/2022-24

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Lani Stanić Bulum, u pravnoj stvari predlagateljice ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Boško Šiljeg, Nedjeljko Tutavac i Luka Šiljeg, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Boško Šiljeg & Nedjeljko Tutavac & Luka Šiljeg iz Ploča, Vukovarska 6 protiv prvoprotustranke TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugoprotustranke UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja izvanbračne zajednice, 30. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog podnesen 7. studenog 2022., ispravljen i dopunjen podneskom od 30. prosinca 2022., koji glasi:

"Utvrđuje se da je predlagateljica ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s pok. PČ (Mate) iz Ploča, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenim **.**.1954., a umrlim **.**.2022., živjela s njim u zajedničkom kućanstvu i izvanbračnoj zajednici od 2006. godine do njegove smrti, dakle do 13. ožujka 2022. godine pa joj pripadaju sva prava kao izvanbračnom drugu pa i pravo na korištenje prava na obiteljsku mirovinu.".

Obrazloženje

1. Predlagateljica ĆČ je 7. studenog 2022. Općinskom sudu u Metkoviću, Stalna služba u Pločama podnijela prijedlog radi utvrđenja izvanbračne zajednice u kojem traži da se, radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu, utvrdi postojanje izvanbračne zajednice s pok. PČ koja je trajala od 2005. do njegove smrti 13. ožujka 2022.

1.1. Općinski sud u Metkoviću, Stalna služba u Pločama se rješenjem poslovni broj R2-76/2022-2 od 9. studenog 2022. proglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu. Po nalogu suda iz rješenja poslovni broj R1 Ob-293/2022-2 od 21. prosinca 2022. predlagateljica je u podnesku od 30. prosinca 2022. ispravila i dopunila prijedlog, ujedno naznačujući protustranke – pravne sljednike pok. RČ.

2. Prvoprotustranka TČ se prijedlogu protivi, a drugoprotustranka UČ je s prijedlogom suglasan.

3. U vezi s prijedlogom za utvrđenje izvanbračne zajednice sud je pregledao smrtni list Matičnog ureda Ploče od 29. prosinca 2022 (str. 18 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj O- 157/2022, UPP-OS-63/2022-4 od 18. srpnja 2022. (str. 19-21), presudu Općinskog suda u Pločama poslovni broj P-255/2004 od 22. veljače 2005. (str. 22-24 spisa), saslušao svjedokinju EČ (str. 45-51 spisa), predlagateljicu ĆČ te protustranke TČ i UČ (str. 45-51 spisa).

3.1. Pregledom isprava koje je predlagateljica dostavila u spis, i to presude Općinskog suda u Pločama poslovni broj P-255/2004 od 22. veljače 2005., smrtnog lista Matičnog ureda Ploče od 29. prosinca 2022. i rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj O-157/2022, UPP-OS-63/2022-4 od 18. srpnja 2022. utvrđeno je da su predlagateljica ĆČ i pok. PČ bili u braku sklopljenom 25. kolovoza 1984. koji je razveden tom presudom (presuda pravomoćna 9. travnja 2005.), da je pok. PČ umro **.**.2022. i da su u ostavinskom postupku njegovim nasljednicima proglašeni njegovi sinovi TČ i UČ, zakonski nasljednici prvog nasljednog reda.

3.2. Svjedokinja IČ u svom iskazu navodi da predlagateljica bila prava žrtva obitelji. Svjedokinja ih je upoznala u početku rata kada su se doselili u zgradu u kojoj je i ona živjela. Došli su s dvoje male djece, mlađi je bio nekih tri godine, a stariji pošao u prvi razred. Muž je bio na ratištu na Dubrovačkom području i tamo ostajao po 15 dana pa bi došao na dan, dva i ponovno otišao, a sve obaveze ostale na teret predlagateljici, koja je i radila u Luci Ploče kao spremačica s malim primanjima i bez auta vodila mlađeg u vrtić, a starijeg morala ostaviti bez nadzora doma, a još je imala i teret kada je došla u zgradu jer su zbog prezimena mislili da je Ć i u svim ti okolnostima je ona obavljala sve što je potrebno, na posao ne bi smjela zakasniti jer je šef bio strog i nerazuman, a počinjala raditi u 6,00 ujutro. I muža i ženu je jako dobro poznavala, a pri kraju rata je primijetila da je on nekako rastresen i kad bi došao odmah bi pozivao da idu u kafić, da stalno negdje idu pa tako i u Međugorje u koje je i ona jednom išla jer je zvao da ide, a ona je otišla radi mira. Tako se i ĆČ radi mira nikada nije suprotstavljala i s njim sve pokušavala riješiti na miran način ali njegova je morala biti zadnja. Svjedokinji je ovo sve poznato jer je u to vrijeme svaki dan bila kod njih. Tako je primijetila njegovo čudno ponašanje jer bi primjerice navečer se normalno rastavili, a ujutro kada bi je vidio ružno bi i čudno reagirao pa bi ona odlazila u suzama zbog njegove burne reakcije i tada je shvatila da on ima psihičke probleme. Počeo se zatvarati u sebe, nije davao novac u kuću, govorio bi da će on pribavljati sve što je potrebno, ali je zapravo samo stvarao dugove u trgovinama, a onda je predlagateljicu jednom udario kišobranom pa kada ju je drugi put udario šakom odlučila je da to mora prekinuti. Govorila je svjedokinji da on ima zdravstvenih problema i da mu ona govori da ide kod doktora, ali on nije htio. Čak je i svjedokinja pokušala s njim razgovarati kako do razvoda ne bi došlo jer je znala koliko ga djeca vole i znala je da je između njih kao supružnika ljubav obostrana i neizmjerna i bilo joj zbog svega toga preteško i žao pa je čak, što nikome od njih nije ni rekla, išla u Udrugu branitelja kako bi oni u okviru svojih mogućnosti pomogli da do razvoda ne dođe. Kako je ona radila u zgradi suda kada je bila rasprava u vezi s razvodom, nakon nje ĆČ je doletila kod nje plačući i rekla da joj je teško, ali nije joj bilo teško što će ostati sama i što će se morati brinuti sama o djeci već što je on pred sucem pokazao svu nemoć rekavši kako se on ne bi mogao brinuti o tada mlljt. sinu jer se ni o sebi ne može brinuti. I nakon razvoda oni su nastavili živjeti u tom stanu, kojeg je zapravo ona dobila na korištenje od svoje firme. Sjeća se da nije htio plaćati uzdržavanje za mlljt, sina, a sjeća se da je i ona osigurala za starijeg da prije vojske ide u autoškolu kako bi se time bavio i ne bi otišao na krivi put. Nakon što je PČ otišao u mirovinu došli su kod njih u kuću na Hvar i sjeća se da je on kada su došli u grad izvadio dvije novčanice od 1.000,00 kuna i rekao da je to zadnje što znači da je potrošio sav novac kojeg je imao. Nakon nekog vremena, s obzirom na stanje u kojem je bio, zatvarao se u sebe. On je prvo otišao u podstanarski stan u istoj zgradi, a onda kada je dobio stan od Ministarstva branitelja onda je otišao u taj stan. Svjedokinja sada ne može reći nakon koliko točno vremena se on odselio iz stana u kojem su zajedno živjeli, ali kada se odselio nije viđala ĆČ pa se zabrinula i čak zvala sinove da pita što je, ali se oni nisu izjasnili nakon čega je od drugih ljudi saznala da ona zapravo cijelo vrijeme ide kod muža i ostaje s njim, da mu spremi i opere i sve što je potrebno i okupa ga, a sva njegova roba je cijelo vrijeme bila u njenom stanu i kada bi mu nešto trebalo dala sinovima da mu odnesu. Taj stan u koji se odselio je bio 500 metara udaljen od njenog stana. Svaki dan bi kontaktirala s predlagateljicom, a onda nje odjednom po 7, 8 ili 10 dana ne bi bilo, ona bi joj lupala na vrata, ona se ne bi javljala pa bi se zabrinula, a takvih je situacija sigurno bilo četiri do pet puta godišnje pa je onda odlučila više se ne živcirati radi toga i brinuti. Drugi su joj ljudi govorili da je naivna ali njoj tu nije bilo ništa čudno što su oni i dalje zajedno jer je znala kakva je to ljubav. Sjeća se i niza situacija u kojima je ona tražila pomoć za njega pa je tako intervenirala i kada se pojavio problem s aneurizmom. Rekla joj je kasnije da joj se javio u noći s nekom nesuvislom porukom, da je odmah zvala starijeg sina koji ga je onda odveo u bolnicu, a kada je ona došla nakon toga ona je baš razgovarala s ministrom T i molila ga da mu pomogne je se nalazi u bolnici u Splitu, a nakon te njene intervencije je odmah prebačen u Zagreb gdje je i operiran. Navodi da je u [adresa] stalno živjela do 2018., a i sada više puta dođe tamo jer tamo ima prebivalište, a od 2006. pa i nakon što je odselio ona je njih više puta vidjela zajedno u njenom stanu, za Božić i Novu godinu svakako, a sigurno još tri ili četiri puta. Vani ih nije viđala jer se ionako malo kreće po vani, ali drugi su joj rekli da su ih vidjeli, a i predlagateljica joj je rekla jednom da se išla naći s njim na obali i da je stariji sin reagirao u smislu da što se imaju nalaziti kada su razvedeni. Nadodaje da ona predlagateljici u početku nije dala do znanja da joj je poznato da se oni i dalje viđaju iako joj je čak i njena sestra rekla da su oni i dalje zajedno, nije se u to htjela petljati, ali onda kada je već postalo jasno da se oni stalno viđaju rekla joj je da će joj ona biti kuma, a ona je rekla da su se oni dogovorili da će se ponovno vjenčati kada bude godišnjica prvog vjenčanja.

3.3. Predlagateljica ĆČ navodi da je ljubav prema njenom PČ trajala od 20. lipnja 1977. kada su pošli kao momak i cura i da ljubav traje do danas i da će trajati ubuduće, a da su u sudnici njeni sinovi. Prvi je rođen iz ljubavi 1985., a oni su se vjenčali 25. kolovoza 1984., a drugi UČ 1989., nakon što je ona imala dvije operacije karcinoma i sve to su njen suprug i ona prošli zajedno, a ona razvod nije željela već je do njega došlo jer je on bio bolestan i ranjen i nije se htio liječiti. Mora reći i naglasiti da je on bio predivan čovjek, a ona je samo htjela da pođe kod doktora, a kako on to nije htio zaprijetila mu je razvodom. Razveli su se sporazumno 2005. i sudac je tada rekao da takav brak u svom životu nije razveo. Ona je u mirovinu pošla 1997., a on 2003. i ona je mnoge stvari krila od svoje djece, ali ističe da njoj zaista nije važno niti joj je bilo važno što je on sve novce potrošio ni svi ti problemi već samo on jer su se voljeli, poštivali i odgajali svoju djecu. Živjeli su nakon razvoda u stanu u kojem su do tada živjeli jer joj ga je bilo žao, a bilo joj je žao i djece. Ona ne traži ništa nego samo dio mirovine koju su skupa zaradili. I nakon što se iselio u svoj stan oni su se i dalje cijelo vrijeme viđali, a naravno da ona djeci o tome nije govorila jer oni su odrasli ljudi. Predočava sudu fotografije i za jednu od njih navodi da je fotografija od ožujka 2020. kada su bili zajedno na piću, a druga iz bolnice koja je isto iz 2020. Na upit suda odgovara da je on 2006. odselio iz njihovog stana. Na daljnji upit suda navodi da nikakve razlike nije bilo u njihovom odnosu nakon razvoda u odnosu na ono u braku, oni su postupali jednako kao i prije, čak bi se i rasplakali kad bi se sreli jer je on patio za njom jednako kao i ona za njim. Dio mirovine traži samo iz razloga jer su je zaradili skupa i jer su oni doista bili zajedno, a mnogi su je dobili iako i zapravo nisu bili zajedno, ali nije joj to bitno već je samo spomenula. Navodi da su se oni nakon što se odselio u stan u [adresa] viđali kad god im se "ćefnulo", ona je odmah dva dana nakon što se on uselio došla kod njega i viđali su se i u stanu kod njega i u stanu kod nje, bio je kod nje i za Božić i za Novu godinu, a bili su tu prisutni i njena rodbina. Kada se razbolio još je češće bila kod njega. Na daljnji upit odgovara da je nakon što se odselio doslovno obavljala sve što je bilo potrebno za njega i obraćala se drugim ljudima kako bi mu pomogli. Ne želi ulaziti u intimne detalje, ali on je bio njen bračni partner i ostao i ona je i skuhala i spremila i ošišala ga i obrijala i šila i apsolutno sve radila što god je trebalo.

3.4. Protustranka TČ navodi da se ne sjeća kada je bio točan datum razvoda njegovih roditelja. Nakon razvoda ne može reći da odnos njihov nije bio dobar, ali nisu se susretali i navodi da do ovoga nije trebalo doći, da se gospođa ĆČ, ako ga je već rodila mogla bar obratiti i objasniti da bi mogla dobiti mirovinu i mogli su se sve dogovoriti. Njega nitko o ničemu nije obavijestio i samo je dobio poziv od suda. Na upit suda vezano za odnos roditelja nakon razvoda braka navodi da se oni nisu viđali, da se ona nametala i slikavala bi ih, a jednom kada je on došao kod njega i zatekao nju i pitao što je ovo, otac koji je tada već bio bolestan je preokrenuo očima, a ona razbila luster. Jednom kada je došao kod odvjetnika za neke svoje stvari on mu je rekao da je otac bio dobar čovjek, a kada je zastupao majku u vezi s razvodom da je ona za oca rekla da je ovakav, onakav i da će ga ogoliti, u što se on kune i ta gospođa ĆČ kada je on umro on je zvao svog brata i on, a i tetka U su ga molile da stave majku na osmrtnicu, a on je prvo rekao da neće doći ni na sprovod a onda popustio i došao. Čak je oca i na sprovodu osramotila jer je napala vojnika koji je išao predati njoj zastavu. Osim ove situacije u stanu s lusterom on ih nikada nije vidio da bi oni bili zajedno. Iako ne zna točno kada, ali ubrzo nakon razvoda je otac dobio zabranu prilaska i odselio kat ispod kao podstanar, a onda u [adresa] i on je ocu cijelo vrijeme pomagao pa bi mu davao novac i kada je radio u Cavtatu u Hotelu Croatia, kada je razvozio letke išao bi sa njim i dobivao za to novac, a kasnije mu dao auto da razvozi letke s nekim ljudima, a jedno vrijeme i njegovom suprugom. I kada je imao štand u vezi s kojim je on njemu otvorio OPG on je bio prijavljen. Njegova žena mu je sve pomagala, prala i sve što je bilo potrebno. Cijelo to vrijeme kada god bi on bio sa svojim ocem nikada nije vidio majku da bi došla. Navodi da on nije upoznat da bi ona igdje bila s njegovom djecom i ne zna kako je do toga došlo, a to govori jer je spominjala da je s njegovom kćerkom bila u bolnici kod oca. Navodi da on samo govori istinu, a da je zadnje tri ili četiri godine prije očeve smrti s njim bio njegov brat pa je li se ona u to vrijeme s ocem viđala, je li ju on puštao ili bi ona došla kada bi on otišao on ne zna. Navodi da su je ljudi u udruzi branitelja pa čak i u Luci zaobilazili jer bi ružno govorila protiv oca. On ima osjećaj i zna da otac ne želi da ona dobije mirovinu i da će ići do kraja, pa čak i do Strasbourga i do groba ako je potrebno da se to ne dogodi. Ne želi da ga se ne shvati krivo i izvinjava se svima. Nitko od ljudi mu nikada nije rekao da bi se otac i majka viđali nakon razvoda braka, a ne sjeća se ni da bi mu brat to govorio. S majkom razgovara, ona bi se javila kad bi je nazvao i on bi se javio kad bi ona njega nazvala, može reći da su u odličnom odnosu, ali da u dobrom i vrlo dobrom jesu.

3.5. Protustranka UČ navodi da su njegovi roditelji od njegovog sedmog razreda do očeve smrti se dosta puta viđali, više nego netko kad izađe iz braka. Bilo je tu i loših i dobrih trenutaka, svašta su prolazili i oni i brat i on, stalno je bila borba, nekada je to bila financijske prirode, ne bi ulazio u detalje, ali ono što može reći je da je majka bila tu kada je trebalo pomoći ocu, bratu ili njemu. U prvo vrijeme dok je otac mogao brinuti sam o sebi nije toliko često dolazila, ali zadnjih osam godina kada se otac razbolio dolazila je često, svakako dva do tri puta na mjesečnoj bazi, pomagala je i njemu u brizi oko oca, a i brat je pomagao ali zadnje tri ili četiri godine je u tome zakazao. Na upit suda je li mu otac govorio išta o odnosu s majkom nakon razvoda braka navodi da mu je spominjao i da je on znao da se oni kada se susretnu vani odu na piće i da su razgovarali telefonom, a pozivi dolazili i od jedne i od druge strane, a razgovarali su i o financijama i o psihičkom stanju, a radilo se i o obziru prema njima djeci. U prvo vrijeme kada se odselio njegovo je financijsko stanje bilo dobro, a kada je došlo do problema u tom smislu onda se izgube svi prijatelji, a ostanu ti oni koji su u krvnom srodstvu. Možda je njegov brat krivo shvatio, ne radi se ovdje o imovini ili o ičemu dugom već samo o mirovini koju njegova majka zaslužuje. Bilo je puno situacija gdje je ona uskočila. Susjed P koji je bi predložen za svjedoka je jednom ocu popravio struju i majka koja je bila platila 3.000,00 kuna. Volio bi da se ovo riješi na miran način, da odu u miru kući jer im je mir svima potreban. Njemu je bilo teško i nekada nije mogao sve izdržati kada se otac razbolio, a bio je i mlad i iako razumije da njegov brat ima troje djece, da je ipak bio nedaleko od njih, ali da kada mu je bilo teško i kada mu je trebao netko pomoći ili kada bi se na kraće vrijeme morao maknuti zvao je svoju majku i ona je uvijek tu uskočila. Na poseban upit punomoćnika predlagateljice u odnosu na iskaz njegove majke na današnjem ročištu u dijelu koji se odnosi na emocionalnu, financijsku, ekonomičnu stranu veze koju su roditelji imali nakon razvoda do očeve smrti odgovara da je suglasan u potpunosti s onim što je majka iskazala, a čak je to bilo i više od onoga što je ona rekla.

4. Pretpostavke za valjanost braka su punoljetnost, poslovna sposobnost i sposobnost rasuđivanja, nepostojanje srodstva i nepostojanje braka odnosno životnog partnerstva (članak 25. do 28. Obiteljskog zakona - "Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 156/23, dalje: ObZ). Kako propisuje odredba članka 11. stavka 1. ObZ-a učinci izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili je nastavljena sklapanjem braka. Izvanbračna zajednica koja ispunjava ove pretpostavke stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ObZ-a o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova (stavak 2. istog članka ObZ-a).

4.1. Prema članku 22. stavcima 1. i 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje: ZOMO) u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine osigurani su članovi njegove obitelji, a pod članom obitelji smatra se i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, s time da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku.

5. Na temelju pregledanih isprava i u tom dijelu suglasnih iskaza svjedokinje IČ, predlagateljice ĆČ i protustranaka TČ i UČ utvrđeno je da su predlagateljica ĆČ i pok. PČ bili u braku do 9. travnja 2002. kada je brak razveden. Nakon razvoda je jedno vrijeme pok. PČ ostao u stanu u kojem su do tada živjeli, u [adresa] u [adresa], potom odselio u stan koji se nalazio u istoj zgradi, kat ispod stana u kojem je do tada živio s predlagateljicom, a zatim u stan kojeg je dobio od Ministarstva branitelja, a koji se nalazi u [adresa] u [adresa] i u kojem je živio do svoje smrti 13. ožujka 2022. Iz iskaza svjedokinje IČ, predlagateljice ĆČ i protustranke UČ proizlazi da su predlagateljica i pok. PČ i nakon razvoda, pa i nakon što se odselio i nadalje bili u kontaktu, povremeno se nalazili i da bi mu ona pomagala i obavljala za njega sve što je bilo potrebno. Tako svjedokinja IČ navodi da je od drugih ljudi saznala da predlagateljica zapravo cijelo vrijeme ide kod muža i ostaje s njim, da mu spremi i opere i sve što je potrebno i okupa ga i da je sva njegova roba cijelo vrijeme bila u njenom stanu i da bi, kada bi mu nešto trebalo, dala sinovima da mu odnesu i da se sjeća niza situacija u kojima je predlagateljica tražila pomoć za njega. Od 2006. pa i nakon što je odselio više puta bi ih vidjela zajedno u stanu predlagateljice, za Božić i Novu godinu svakako, a sigurno još tri ili četiri puta. Vani ih nije viđala jer se malo kreće po vani, ali drugi su joj rekli da su ih vidjeli, a i predlagateljica joj je to jednom spomenula. Predlagateljica navodi da su se ona i PČ i nakon što se 2006. odselio u svoj stan i dalje cijelo vrijeme viđali, kad god im se "ćefnulo", i u stanu kod njega i u stanu kod nje, da je bio kod nje i za Božić i za Novu godinu i da je kada se razbolio još češće bila kod njega, da je obavljala doslovno sve što je bilo potrebno za njega i obraćala se drugim ljudima kako bi mu pomogli, skuhala bi spremila, šišala ga i obrijala i šila i apsolutno sve radila što god je trebalo. Protustranka UČ u iskazu potvrđuje da su se njegovi roditelji od njegovog sedmog razreda do očeve smrti dosta puta viđali, više nego netko kad izađe iz braka, da je on znao da se oni kada se susretnu vani odu na piće i da razgovaraju telefonom, da je majka bila tu kada je trebalo pomoći ocu, bratu ili njemu, da u prvo vrijeme dok je otac mogao brinuti sam o sebi nije toliko često dolazila, ali da je zadnjih osam godina kada se otac razbolio dolazila često, svakako dva do tri puta na mjesečnoj bazi i da je je bilo puno situacija gdje je ona uskočila. Protustranka TČ tvrdi da se roditelji nisu viđali nakon razvoda braka već da se majka nametala i opisuje situaciju kada je jednom došao kod oca i zatekao majku i pitao što je ovo, otac preokrenuo očima, a majka razbila luster. Tvrdi da je on ocu cijelo vrijeme pomagao i davao novac i da je ocu pomagala njegova žena, a da majku cijelo to vrijeme, kad god bi bio sa svojim ocem nikada nije vidio da bi došla i da mu nitko od ljudi nikada nije rekao da bi se otac i majka viđali nakon razvoda braka, međutim, navodi potom da je zadnje tri ili četiri godine prije očeve smrti s ocem bio njegov brat pa da ne zna je li se ona u to vrijeme s ocem viđala, je li ju on puštao ili bi ona došla kada bi on otišao, s time da se ne sjeća se da bi mu brat govorio da se viđaju. Međutim, iako predlagateljica i u zahtjevu iz prijedloga traži da se utvrdi da je s pok. PČ "živjela u zajedničkom kućanstvu", niti iz jednog iskaza ne proizlazi da bi predlagateljica ĆČ s pok. PČ kao korisnikom mirovine do njegove smrti živjela u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine da bi se mogla smatrati članom obitelju u smislu članka 22. stavaka 1. i 3. ZOMO-a. Svjedokinja IČ zaključuje da je predlagateljica povremeno boravila u stanu pok. PČ po tome što bi njih dvije kontaktirale svaki dan, a onda predlagateljice odjednom po 7, 8 ili 10 dana ne bi bilo i ne bi joj se javljala, ali iz njenog iskaza proizlazi da bi to bilo četiri do pet puta godišnje. Protustranka UČ potvrđuje da je majka često dolazila, ali u prvo vrijeme dok je otac mogao brinuti sam o sebi ne toliko često, a i zadnjih osam godina kada se otac razbolio i kad je često dolazila to je bilo dva do tri puta mjesečno. Ni sama predlagateljica to ne tvrdi u svom iskazu već navodi da su se, kada je PČ odselio u svoj stan viđali kad god im se "ćefnulo", i to i u stanu kod njega i u stanu kod nje, a da je kada se razbolio češće bila kod njega.

6. S obzirom da pretpostavke iz članka 22. stavaka 1. i 3. ZOMO-a nisu ispunjene, riješeno je kao u izreci.

U Dubrovniku 30. prosinca 2025.

Sutkinja

Lana Stanić Bulum

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. odvjetnik Boško Šiljeg, Zajednički odvjetnički ured Boško Šiljeg & Nedjeljko Tutavac & Luka Šiljeg Vukovarska 6, Ploče

2. TČ, [adresa]

3. UČ, [adresa]