Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj: Gž-2019/2025-2
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Filki Pejković, u ostavinskom predmetu iza pokojnog BF (ABC) ABC, rođenog **.**.1923., a umrlog **.**.2009., OIB: [osobni identifikacijski broj], rješavajući žalbu nasljednika BF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] Dugi [adresa] i ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić & Vrdoljak d.o.o. iz Splita, izjavljenu protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, poslovni broj O-4570/2022 od 3. studenog 2025., 30. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba nasljednika BF i ĆF te se ukida rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, poslovni broj O-4570/2022 od 3. studenog 2025. u točkama I, II i III izreke te se predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je koje nekretnine ulaze u ostavinsku imovinu pok. ostavitelja i to nekretnine koje su označene u toč. I upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ¾ dijela, dok nekretnine navedene u istoj izreci pod toč. 2. -6. koje su upisane na ime ostavitelja u cijelosti te izvanknjižno vlasništvo nekretnina pobliže opisanih pod toč. 1.-7., zatim pokretnine i prava pobliže navedena u toč. I izreke presude.
2. U toč. II izreke odlučeno je da na temelju oporuke ostavitelja i zakona imovina ostavitelja se raspoređuje nasljednicima ĆF, supruzi ostavitelja u ¼ dijela na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] prema pravomoćnoj presudi suda Po-187/12 i oporuci ostavitelja od 2. travnja 2007.
3. Zatim je odlučeno da nasljednici BF, GF i SF, kćerkama i sinu, pripada po ¼ nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te BF, GF i SF po 1/3 dijela nekretnina upisanih u toč. I izreke od 2.-6. te izvanknjižno vlasništvo navedeno od toč. 1.-7. i pokretnina i prava navedenih u toč. I izreke rješenja.
4. U toč. III izreke odlučeno je da će Zemljišnoknjižni odjel suda prvog stupnja nakon pravomoćnosti rješenja izvršiti uknjižbu prava vlasništva nasljednika na navedenim nekretninama kako je navedeno u toč. II izreke.
5. Protiv citiranog rješenja žalbu podnose nasljednice BF i ĆF zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) navodeći da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je zahtjev nasljednice BF u zastari temeljem odredbe čl. 75. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje ZN) jer da je tvrdila da određeni posebni dio nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je njezino isključivo vlasništvo koje je ona stekla temeljem drugog osnova vlastitim sredstvima uz suglasnost roditelja jer da je taj dio dogradila i uredila te privela svrsi. Stoga smatra da se ne primjenjuje niti jedan zastarni rok jer da je stekla pravo građenja na dijelu predmetne nekretnine.
6. Nasljednica ĆF u žalbi tvrdi da su pogrešno određeni suvlasnički dijelovi i da sud prvog stupnja nije rasporedio imovinu sukladno zakonu i pravu na nužni dio kao pravo bračnog druga, već da je ostavinsku imovinu podijelio isključivo sukladno sadržaju oporuke. Stoga su predložile da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati istom sudu na ponovan postupak.
7. Odgovor na žalbu nije podnesen.
8. Žalba je osnovana.
9. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je ostavitelj preminuo **.**.2009. u Splitu, da su kao nasljednici utvrđeni supruga ĆF u kojem braku je rođena kćerka BF, da su nasljednici iz prvog braka sa pok. HF djevojački B rođeni kćerka GF i sin SF, da je ostavitelj raspolagao oporukom koja je pohranjena i proglašena na zapisniku Stalne službe Općinskog suda u Omišu pod posl. br. R2-130/10 od 4. ožujka 2010.
10. Utvrđeno je da su nasljednici GF i SF priznali istinitu i valjanu oporuku pok. ostavitelja te su prihvatili nasljedstvo temeljem zakona i oporuke dok su nasljednice ĆF i BF osporavale oporuku uz obrazloženje da se ne radi o potpisu ostavitelja i da je ostavitelj raspolagao dijelom imovine koja je stečena u braku ostavitelja i supruge ĆF.
11. Nadalje sud prvog stupnja navodi da je oporukom ostavitelj rasporedio svu imovinu, na način da je supruzi ĆF i kćerki BF ostavio na jednake dijelove nedovršenu kuću sagrađenu 1985. u [adresa] s pripadajućom okućnicom, te je u stambenoj kući anagrafske oznake [adresa], ostavio BF stan na prvom katu, supruzi ĆF garsonijeru-apartman na prvom katu, položenu sjeverozapadno od navedenog stana, time da postoji poseban ulaz s istočne strane kuće za stan i apartman, da je u prizemlju navedene kuće dućan ostavio supruzi ĆF i kćerki BF po ½ te 2 parkirna mjesta ispred kuće. Također im je ostavio dva vrta istočno od kuće te istočni dio koji u naravi predstavlja prolaz između vrta i kuće, kao i šupu na parkiralištu površine 2 x 2 m2.
12. Nadalje navedenim nasljednicima je ostavitelj ostavio dvor "ispred dućana te kuće", kako zapovijeda granica dućana s preostalim dijelom prizemlja, s time da kćerka GF i sin SF imaju pravo prolaza tim dijelom dvorišta.
13. Sinu SF i kćerki GF, u stambenoj kući anagrafske oznake [adresa], temeljem oporuke ostavljen je preostali dio prizemlja osim dućana na jednake dijelove te na prvom katu kuće dva južna apartmana, visoko potkrovlje, sve na jednake dijelove, zatim dvor ispred i iza kuće i to zapadni dio GF i SF, a istočni dio BF i ĆF.
14. Nadalje u sastavu dijela prizemlja koji je ostavio GF i SF pripada radionica i crna kužina, te im ostavlja i dva vrta ispred kuće te vrt iza kuće tzv. "gornji vrtal " i to od puta do gomile, time da na tom gornjem dijelu vrta GF i SF mogu proširiti tri metra vrta za parking, s time da nekretnina ispod tog parkinga ostaje u vlasništvu ĆF i BF, a stupovi od tog parkinga će biti na nekretnini ĆF i BF.
15. Isto tako u oporuci je navedeno da terasa iznad dijela prvog kata koji je pripao ĆF i BF može koristiti SF i GF i tu nitko nema pravo nadogradnje, ali da SF i GF ostavlja parking jugoistočno od objekta, time da taj parking ima 4 parkirna mjesta po dva svakome.
16. U oporuci je nadalje navedeno da sve ostale nekretnine i pokretnine ostavlja po 1/3 dijela djeci GF, SF i BF.
17. Tijekom postupka određen je prekid postupka pod posl. br. O-1236/10 od 5. srpnja 2010. te su nasljednice ĆF i BF upućene na pokretanje parnice protiv GF i SF radi utvrđenja valjanosti oporuke i da je donesena pravomoćna presuda pod posl. br. Po-187/12 kojom je odbijen tužbeni zahtjev u tom postupku tužiteljica na utvrđenje da je ništava oporuka pok. JF koja je zavedena kod Općinskog suda u Omišu pod posl. br. Pi- 6/07 i koja je sastavljena kod suda prvog stupnja pod posl. br. R1-41/07.
18. U tom postupku je također utvrđeno da je ĆF temeljem bračne stečevine za vrijeme braka sa pok. JF postala vlasnica u ¼ dijela obiteljske kuće u [adresa] s pripadajućim zemljištem označenim kao kat. čes. zgr. 717 kat. čes. 4701 i 7624/1 sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da te nekretnine u tom dijelu ne ulaze u ostavinsku masu iza smrti pok. JF dok je preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u tom postupku odbijen te je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu pod posl. br. Gž- 1060/18 od 24. veljače 2012.
19. Zaključak je suda prvog stupnja da je provedenim postupkom utvrđeno kako je oporuka ostavitelja valjana jer je očitovao svoju volju u obliku predviđenom za valjano oporučivanje, da je njegove očitovanje moguće i dopušteno i da je potpis na oporuci potpis pok. ostavitelja. Sud prvog stupnja je utvrdio ostavinsku imovinu i to koje nekretnine su upisane u zemljišnim knjigama i koje su navedene u izreci pod toč. I od toč. 1.-6. zatim koje su izvanknjižno vlasništvo u daljnjem dijelu izreke od toč. 1. -7., zatim pokretnine kao i prava na grobnom mjestu.
20. U odnosu na prigovor nasljednice BF kojim traži da se izdvoji iz ostavine kao posebno etažno vlasništvo stečeno građenjem stana koji je izgrađen na prvom katu iznad garaže kao i ograđena terasa koja se nalazi na vrhu tog posebnog dijela nekretnine, zaključuje da ta nasljednica nema nikakvu ispravu kojom bi dokazala postignut dogovor sa ostaviteljem o gradnji posebne etaže kao njezino isključivo vlasništvo, da u nasljedničkoj izjavi nije istakla takav zahtjev. Nadalje navodi da je istakla takav zahtjev na ročištu održanom 14. veljače 2023. a da prema odredbi čl. 75. st. 3. ZN-a pravo iz st. 1. tog članka o izdvajanju imovine iz ostavine u korist potomaka koji su privređivali s ostaviteljem se ostvaruje samo na zahtjev ovlaštenika i da zastarijeva za pet godina od otvaranja nasljedstva koje je otvoreno smrću ostavitelja 25. studenog 2009. pa da stoga je ta nasljednica prekludirana na isticanje tog prava.
21. Zaključak je suda prvog stupnja da u odnosu na nekretnine koje su pripale supruzi temeljem navedene presude pripada ¼ kuće pobliže opisane u toč. I. izreke izreke pod 1., a da ostali dio nekretnina pok. ostavitelja u toj kući u ¾ dijela pripadaju na način da po ¼ pripada djeci kao i ostale nekretnine sve temeljem oporuke ostavitelja i to u 1/3 dijela sve sukladno čl. 226. ZN-a.
22. Osnovani su žalbeni navodi nasljednice ĆF da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer sud prvog stupnja ne navodi niti jednu činjenicu u vezi istaknutog prava navedene nasljednice na nužni dio jer prema čl. 70. st. 1. ZN- a pravo na nužni dio je nasljedno pravo koje pripada pojedinom nužnom nasljedniku i da prema st. 2. istog članka raspolaganja za slučaj smrti koja su suprotna nečijem pravu na nužni dio su pobojna i da prema st. 3. nužni dio nasljednika između ostalog i bračnog druga iznosi jednu polovinu a nužni dio ostalih nužnih nasljednika 1/3 od onog dijela kojem bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja.
23. Naime sud prvog stupnja je točki II izreke odlučio da se na temelju oporuke ostavitelja i zakona raspoređuje ostavina na način da ĆF pripada ¼ nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] prema pravomoćnoj presudi i oporuci ostavitelja ali nije odlučio o njezinom pravu na nužni dio pa se stoga ne može ispitati pravilnost primjene odredbe čl. 70. ZN-a na način da li supruga ostavitelja ima pravo na nužni dio jer nekretnina koju je stekla ĆF temeljem navedene presude suda prvog stupnja kojom je utvrđena kao suvlasnica u ¼ dijela predmetne nekretnine je izdvojena iz ostavine pa o pravima navedene nasljednice sud prvog stupnja nije odlučio niti je dao razloge. Isto tako sud ni ostale nekretnine koje su pripale supruzi po oporuci i to u ½ dijela nedovršenu kuću u [adresa], garsonijeru na I katu kuće , [adresa] i ½ dućana u toj kući te parkirno mjesto, ne raspoređuje kao ostavinsku imovinu, niti o tome daje razloge, slijedom čega nije odlučio o cijeloj ostavini prema oporuci.
24. Osnovani su žalbeni navodi zakonske nasljednice BF da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje odredba čl. 75. st. 3. ZN-a jer nasljednica nije u prijedlogu za izdvajanje ostavine navela da je svojim radom ili davanjima pridonijela da se imovina poveća, već da je građenjem stekla pravo vlasništva na dijelu nekretnine opisane u toč. I izreke pod toč. 1. jer da je uz suglasnost roditelja uložila svoja sredstva i na garaži sagradila posebni dio nekretnine.
25. Stoga će o ovom prigovoru sud prvog stupnja odlučiti u nastavku postupka time da ne treba se prekidati postupak u okviru odredbe čl. 224. st. 1. i 2. ZN-a ako su između stranaka sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine ako se te sporne činjenice mogu utvrditi na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava nego će na temelju predmnjeve da je sadržaj tih isprava istinit, donijeti rješenje o nasljeđivanju a onoga tko tvrdi suprotno uputit će da to dokaže u parnici.
26. Naime iz priloženih vlasničkih listova za nekretninu opisanu u toč. I izreke pod toč. 1. proizlazi da je vlasnik oporučitelj pa stoga sukladno čl. 8. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama i čl. 230. st. 1. ZPP-a ta javna isprava dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje, dakle vlasništvo nad predmetnom nekretninom, onda temeljem predmnjeve da je sadržaj tih javnih isprava istinit, može se donijeti rješenje o nasljeđivanju a stranku koja tvrdi suprotno treba uputiti da to dokaže u parnici.
27. Isto tako navodi se da su u oporuci opisno određeni dijelovi predmetnih nekretnina koji su na temelju oporuke pripali pojedinom nasljedniku a koji nisu upisani u zemljišnim knjigama kao posebni dijelovi(etažno vlasništvo), a niti su nasljednici dostavili etažne elaborate kojim bi ti posebni dijelovi bili neodvojivo povezani s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, to isti ne predstavljaju pojedinačnu nekretninu u smislu čl. 9. u vezi s čl. 66. st. 1. i čl. 69. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV), pa stoga sud nije bio ovlašten rješenjem o nasljeđivanju sam odrediti veličinu suvlasničkih dijelova cijelih nekretnina koje su predmetom ostavine i koji su povezani u oporuci opisno određenim dijelovima nekretnina s obzirom da se veličina suvlasničkog dijela cijele nekretnine koji je povezan sa posebnim dijelom nekretnine utvrđuje primjenom čl. 68. ZV-a.
28. Stoga za raspoređivanje predmetnih nekretnina nasljednicima u suvlasničkim dijelovima kako je to odredio sud prvog stupnja ne proizlazi iz stanja spisa niti iz sporazuma nasljednika da su upravo ti suvlasnički dijelovi odgovaraju nekretninama iz oporuke koje su opisane kao posebni dijelovi bez naznake broja katastarskih čestica.
29. Isto tako se napominje da iz sadržaja oporuke proizlazi da nasljednici ĆF, supruzi pok. ostavitelja su pripale zajedno sa BF i nekretnine navedene pod točkom 23. ovog rješenja, pa će sud prvog stupnja u nastavku postupka nakon što utvrdi sve relevantne činjenice koje su navedene u ovom rješenju voditi računa o sadržaju oporuke te o pravu služnosti koje bi pripalo GF i SF ispred dućana koji se navodi u oporuci te će utvrditi da li je tim raspolaganjima supruga DF namirena u nužnom dijelu.
30. Nakon što sud prvog stupnja utvrdi sve relevantne činjenice potrebne za raspoređivanje ostavine a vodeći računa o sadržaju čl. 29., čl. 224. st. 2. ,226. st. 2. , čl. 69 st. 1, čl. 70 i čl. 71 ZN-a te čl. 9. st. 1. i čl. 66. i čl. 69. ZV-a ponovno će rasporediti ostavinu na temelju oporuke i eventualno na temelju zakona ukoliko se utvrdi da ĆF pripada pravo na nužni dio.
31. Slijedom obrzaloženog primjenom odredbe čl. 380. t.3. ZPP-a odlučebno je kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci, 30. prosinca 2025.
Sutkinja
Filka Pejković