1        Poslovni broj: 10 Us I-1340/2023-8

 

Poslovni broj: 10 Us I-1340/2023-8

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja N. Z. iz F., I. …, zastupan po opunomoćenicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. V. i I. K. u Z., U. A. M. …, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Poreč-Parenzo, Poreč, Gimnastička 2, radi ukidanja dozvole za boravak i rad, 25. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

              I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Poreč-Parenzo, KLASA: UP/I-216-02/23-23/2857, URBROJ: 511-08-27-23-1 od 8. lipnja 2023.

            

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

 

Obrazloženje

              1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-02/23-23/2857, URBROJ: 511-08-27-23-1 od 8. lipnja 2023., u točki 1. izreke ukinuta je dozvola za boravak i rad tužitelju, rođenom …. u S., B. i H., državljaninu B. i H., izdana za radno mjesto konobar/konobarica za poslodavca C. c. d. o. o., sa sjedištem u P., za vremensko razdoblje od 16. veljače 2023. do 2. veljače 2024. U točki 3. je utvrđeno da tužitelju prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i da je dužan napustiti teritorij Europskog gospodarskog prostora u roku od 7 dana, računajući od dana izvršnosti rješenja. Istim rješenjem u točki 4. izreke tužitelju se određuje zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru u trajanju od 2 godine računajući od dana napuštanja teritorija Europskog gospodarskog prostora, dok je u točki 5. izreke rješenja određeno da je tužitelj dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske navedeno rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske. U točki 6. izreke rješenja određeno je da će se tužitelja prisilno udaljiti ako ne postupi po izvršnosti rješenja.

 

                            2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako je na samom razgovoru, kod Policijske postaje Poreč izjavio kako nema nikakvih saznanja o kriminalnim organizacijama, niti da je član bilo koje od kriminalnih organizacija, stoga smatra kako su navodi tuženika u potpunosti pravno i činjenično ne utemeljeni, obzirom da tuženik svoje tvrdnje nije potkrijepio niti jednim pravno relevantnim dokazom, te ističe kako je ne kažnjavana osoba, te da je predložio tuženiku da po službenoj dužnosti pribavi službenu potvrdu i uvjerenje o ne kažnjavanju iz njegove matične zemlje, na što da se tuženik nije osvrtao već da je u ovom pobijanom rješenju naveo kako tužitelj tijekom razgovora sa službenim osobama nije bio iskren i nije pokazao dostatnu razinu poštovanja prema službenim osobama, a te iste službene osobe ne provjere tužitelja, već da ga klasificiraju kao suradniku kriminalnih organizacija bez pravno valjanih dokaza. Posebno ističe činjenicu kako mu je dozvola za boravak i rad KLASA: UP/I-216-02/23-09/15483 izdana 16. veljače 2023., a četiri mjeseca poslije da tuženik donosi ovakvo pobijano rješenje i da se postavlja pitanje, kako je uopće moguće onda da je tužitelju bila izdana dozvala za boravak i rad, a da prethodno nadležne službe nisu provjerile tužitelja, te se poziva na članak 5. stavak 2. i članka 59. stavak 1. Zakona o strancima. Ističe kako u pobijanom rješenju, tuženik nije pravilno napisao uputu o pravnom lijeku, obzirom da je u istoj uputio naveo kako se ne može izjaviti žalbe, bez navođenja razloga zbog kojih se žalba ne može podnijeti te da li žalba odnosno pokretanje upravne tužbe odgađa izvršenje, ali je naveo kako se može pokrenuti upravni spor tužbom u roku od 30 dana, stoga tužitelju ne preostaje ništa drugo nego svoju pravnu zaštitu potražiti putem ovog suda kao stvarnog i mjesno nadležnog suda. Također smatra da je povrijeđeno i načelo utvrđivanja materijalne istine propisano člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku koje nalaže da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari i stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika.

             

              3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako smatra neosnovanim navode iz tužbe, te ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja.

 

              4. U sporu je održana rasprava 23. listopada 2023. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

5. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je ostao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te je predložio da se saslušaju policijski službenici koji su radili na predmetu, da se pribavi spis upravnog postupka, kao i spis SOA-e.

 

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te u onu koja prileži spisu predmeta ovoga upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti predložene dokaze, osim uvida u spis upravnog postupka, ocijenivši te dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

 

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

8. Odredbom članka 94. stavak 1. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22, 151/22, dalje: Zakon), propisano je da će Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti ukinuti dozvolu za boravak i rad ako: 1. su ispunjeni uvjeti iz članka 87. stavka 1. ovoga Zakona, 2. su prestali postojati uvjeti na temelju kojih je izdana, 3. poslodavac više ne ispunjava uvjete iz članka 99. stavka 1. ovoga Zakona, 4. državljanin treće zemlje obavlja poslove za koje mu nije izdana dozvola za boravak i rad, 5. državljanin treće zemlje radi za poslodavca za kojeg mu nije izdana dozvola za boravak i rad, 6. se provjerom u Poreznoj upravi ili u Središnjem registru osiguranika utvrdi da poslodavac ne isplaćuje plaću i/ili doprinose, 7. državljanin treće zemlje ili poslodavac ne poštuje propise o radu, obveznom zdravstvenom i mirovinskom osiguranju te druge propise u skladu s kojima se djelatnost mora obavljati, 8. je prijedlog za ukidanje podnio poslodavac ili državljanin treće zemlje, 9. je poslodavac sankcioniran zbog neprijavljenog rada i/ili nezakonitog zapošljavanja.

 

              9. Odredbom članka 87. stavak 1. Zakona, propisano je da će Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, ukinuti privremeni boravak državljaninu treće zemlje ako: 1. prestanu postojati uvjeti za odobrenje privremenog boravka, 2. ima zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska, 3. u roku od 30 dana nakon odobrenja privremenog boravka ili izdavanja dugotrajne vize ne prijavi svoje boravište policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, 4. odjavi boravište iz Republike Hrvatske na vlastiti zahtjev, 5. od dana odobrenja privremenog boravka odobrenog na rok do godine dana boravi u inozemstvu višekratno duže od 90 dana ukupno ili duže od 30 dana jednokratno, 6. od dana odobrenja privremenog boravka odobrenog na rok do dvije godine boravi u inozemstvu višekratno duže od 180 dana ukupno ili duže od 60 dana jednokratno, 7. boravi u Republici Hrvatskoj suprotno svrsi odobrenja privremenog boravka, 8. bračni ili izvanbračni drug odnosno životni ili neformalni životni partneri ne žive u stvarnom bračnom ili izvanbračnom odnosu ili životnom partnerstvu ili neformalnom životnom partnerstvu, a privremeni boravak je odobren u svrhu spajanja obitelji odnosno životnog partnerstva.

 

              10. Odredbom članka 5. stavak 1. Zakona, propisano je da sigurnosnu provjeru za državljanina treće zemlje u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti provodi Sigurnosno-obavještajna agencija sukladno propisu kojim se uređuje provođenje sigurnosnih provjera.

 

11. Odredbom članka 184. stavak 1. Zakona, propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijeti rješenje o povratku. Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a (stavak 2.). Prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana (stavak 3.).

 

12. Odredbom članka 186. stavak 2. Zakona, propisano je da ako državljaninu treće zemlje, kojem se donosi rješenje o protjerivanju ili rješenje o ukidanju zakonitog boravka Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje, treba odrediti rok za dragovoljni odlazak, o dragovoljnom odlasku iz članka 184. stavka 2. ovoga Zakona će se odlučiti rješenjem o protjerivanju ili rješenjem Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje kojim državljaninu treće zemlje prestaje zakoniti boravak.

 

13. Odredbom članka 189. stavak 2. Zakona, propisano je da će se državljanina treće zemlje protjerati ako: - je zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine, - je zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom u razdoblju od pet godina više puta pravomoćno osuđivan na kaznu zatvora u ukupnom trajanju od najmanje tri godine, - je zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje osam godina osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora, - predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost.

 

14. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju izdana dozvola za boravak i rad 16. veljače 2023. s rokom važenja do 2. veljače 2024. za radno mjesto konobara kod poslodavca C. c. d. o. o., sa sjedištem u P..

 

              15. U mišljenju Sigurnosno-obavještajne agencije (dalje: SOA) od 6. travnja 2023. koje se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka i koje je označeno kao „Neklasificirano“, navodi se kako dostavljaju negativno mišljenje jer raspolažu podacima koji predstavljaju razlog za ukidanje odobrenog boravka. Također se navodi da je tužitelj bliski suradnik domaćih i regionalnih kriminalnih grupacija, da tužitelj u tijeku razgovora sa službenom osobom nije iskren, te da nije pokazao dostatnu razinu poštovanja prema službenim osobama i institucijama Republike Hrvatske, te da isti stoga ispunjava uvjeta pretjerivanje iz Republike Hrvatske i određivanje zabrane ulaska i boravka u trajanju od dvije godine.

 

              16. Nadalje, iz spisa predmeta upravnog postupka slijedi da je tužitelj u postupku upoznat s negativnim mišljenjem SOA-e od 6. travnja 2023. koje je označeno kao „Neklasificirano“ te da je o tome tuženik sastavio zapisnik od 2. lipnja 2023., na koji zapisnika tužitelj nije imao primjedbi, te je isti i potpisao, iz čega slijedi da je tužitelju omogućeno očitovanje u upravnom postupku sukladno odredbama članka 30. i 52. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09, 110/21, dalje: ZUP).

 

              17. Sud je dopisom od 12. listopada 2023. zatražio od SOA-e da dostavi sudu spis predmeta  koji je činio osnovu za donošenje osporavanog rješenja, te je Sud dana 17. listopada 2023. izvršio uvid. Uvidom u isti, ovaj Sud je utvrdio da je SOA opravdano dala negativno mišljenje za tužitelja obzirom da raspolažu podacima koji predstavljaju razlog za odbijanje zahtjeva za izdavanja odobrenja za privremeni boravak.

 

              18. Stoga kako tužitelj ne ispunjava uvjet iz članka 59. stavka 1. točke 7. Zakona, jer predstavlja opasnost za javni poredak, a kako je to razvidno iz gore navedenog mišljenja SOA-e, to se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim, a tužbeni navodi tužitelja izneseni u navedenom pravcu neosnovanim.

 

              19. Ostali navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu, budući da je osporeno rješenje doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu mjerodavnih odredbi Zakona, pri čemu nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na drugačije odlučivanje u predmetnoj upravnoj stvari.

 

              20. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, pa je stoga trebalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

21. Točka II. izreke presude temelji se na odredbama članka 79. stavak 4. ZUS-a i donesena je obzirom na postignuti uspjeh u sporu.

 

U Rijeci 25. listopada 2023.  

    

          S u t k i nj a

 

              Danica Vučinić, v. r.

           

 

 

 

 

              UPUTA U PRAVNOM LIJEKU

                        Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.