Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-142/2022-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Ani Bobinac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Petru Tomljanoviću, odvjetniku u Senju, radi utvrđenja prava vlasništva, VPS: 2.654,46 eura, nakon održane glavne javne rasprave 22. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i tužiteljice osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tužene, dana 30. prosinca 2025. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnica u cijelosti novoformirane nekretnine označene kao zk.č.br. 1351/2 KUTEREVO, KUTEREVO, DVORIŠTE ukupne površine 91 m[2] , DVORIŠTE površine 91 m , k. o. [katastarska općina], formirane od nekretnine označene kao zk.č,br. 1351 KUĆIŠTE, KUĆA I DVORIŠTE ukupne površine 245 m[2] , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], slijedom čega je tužena RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužna trpjeti da tužiteljica u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima ishodi upis uknjižbe prava vlasništva na svoje ime i korist temeljem ove presude i geodetskog elaborata 313/2025 – Prijavnog lista, od 29.10.2025. godine izrađenog od strane ing. geod. Zdravka Pavelića, ovlaštenog inženjera geodezije, i potvrđenog po Državnoj geodetskoj upravi, Područnom uredu za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, Klasa: 932-06/2025-02/216, Urbroj: 541-20-04/2-25-3 dana 03.12.2025. godine, uz istovremeno brisanje s imena i koristi tuženice.

II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.472,48 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se tužiteljica sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška, odnosno sa iznosom od 713,50 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ustala tužbom protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u izreci ove presude navodeći da tužiteljica posjeduje dio nekretnine u vlasništvu tužene označene kao čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dio koji čini jedinstvo s okućnicom tužiteljice i objektima sagrađenima na čkbr. [katastarska čestica] dok da tužena posjeduje dio nekretnina u vlasništvu tužiteljice označenih kao čkbr. [katastarska čestica]. Na mjestu razgraničenja posjeda parničnih stranaka da je postojala ograda koju je tužena srušila neposredno prije podnošenja ove tužbe, no, da način posjedovanja osim jasnih naznaka na terenu mogu potvrditi i svjedoci koji su prije tužiteljice posjedovali navedene nekretnine. Naglašava se da je tužiteljica prije podnošenja tužbe pokušavala s tuženom postići dogovor da se izvrši cijepanje nekretnina radi usklađenja faktičnog stanja uživanja i stanja kako je upisano u zemljišne knjige, no, da je tužena odbila bilo kakav dogovor te je srušila ogradu koja je činila među između nekretnina stranaka i bila postavljena prije više od 50 godina. Tužiteljica navodi da ovom tužbom predlaže da se sukladno stanju uživanja utvrdi vlasnicom dijela čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to u dijelu koji tužiteljica stvarno uživa i posjeduje te je tužbeni zahtjev konačno uređen nakon izrade parcelacijskog elaborata i to podneskom od 19. prosinca 2025. godine predlažući njegovo usvajanje kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice navodeći da je to njezina zemlja koju je naslijedila od svojih roditelja, a da tužiteljica nikada nije uživala prijepor, već bi samo "znala proći tim dijelom". Također navodi da se drvena ograda koju spominje tužiteljica postavljala samo radi ovaca, a ne radi nekog razgraničenja. Navodi da je tužiteljica posadila živicu, a da je ona tu živicu uklonila.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvatke iz zemljišne knjige, list 4 – 8 spisa, u Prijepise posjedovnih listova, list 9 – 12 spisa, u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. RŽ P i pok. RŽ EŽ, list 18 – 22 spisa, održano je ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika na kojem ročištu su saslušani svjedoci IŽ, GŽ, ĆŽ, ZŽ, ĐŽ, list 33 – 36 spisa, izvršen je uvid u Nalaz i mišljenje vještaka mjernika te Skicu lica mjesta sa priležećim fotografijama lica mjesta, list 48 – 53 spisa, uvid u prijedlog parcelacije, list 54 spisa, u Povijest promjena na katastarskim česticama, list 82 spisa, saslušan je vještak mjernik, list 122 spisa, kao i tužiteljica u svrhu dokazivanja, list 122 i 123 spisa te izvršen uvid u Geodetski elaborat, list 128 – 135 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Ovaj Sud drži da utvrđeno činjenično stanje valja podvesti pod odredbu čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17).

6. Citirana odredba, između ostalog, propisuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

7. Cijeneći sve izneseno, ovaj Sud drži da je posjed tužiteljice i njezinih prednika barem pošten budući kad su ga stekli nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjedovanje.

8. Po ocjeni ovoga Suda nedvojbeno je da je riječ o samostalnom i neprekidnom posjedovanju prijepora od strane tužiteljice i njezinih prednika, a koje traje zasigurno duže od 20 godina.

9. Sud je punu vjeru poklonio utvrđenjima na licu mjesta kao i saslušanim svjedocima i to GŽ, IŽ, NŽ, koji su sumještani te mogu imati i imaju vjerodostojna saznanja o kronologiji posjedovanja prijepora.

10. Na licu mjesta vještak mjernik, a nakon što je tužiteljica predočila površinu koju potražuje u ovom postupku, identificirao je pokazano navodeći da tužiteljica pokazuje stanje uživanja paralelno sa starom kućom na čkbr. [katastarska čestica] do drvenog stupa nekadašnje ograde, a zatim na polovicu starog bunara. Potom da pokazuje stanje uživanja od polovice starog bunara do zida štale tužene, zatim u smjeru istoka do međe sa tuženom, označeno kamenom, a u smjeru juga postavljenom žičanom ogradom. Vještak konstatira da tužiteljica iskazuje da svoj zapadni dio čkbr. [katastarska čestica] ne posjeduje (tužiteljica je upisana samovlasnicom), već da ga posjeduje tužena. Vještak mjernik je prijepor predočen od strane tužiteljice naznačio na Skici lica mjesta (list 50 spisa) kao i na fotografijama (list 51 – 53 spisa) te je sačinio i prijedlog parcelacije sukladno stanju posjedovanja (list 54 spisa).

11. Svjedok GŽ, koji je u srodstvu i sa tužiteljicom i sa tuženom, navodi da je pratio pokazivanje vještaka mjernika te pojašnjava da je njegova rodna kuća bila odmah do ove pokazane površine od strane tužiteljice pa da pamti iz djetinjstva da je ovu pokazanu površinu uživala obitelj tužiteljice kao i njegova obitelj. Sjeća se da je bio postavljen drveni plot čiji ostaci su još vidljivi, da je taj drveni plot postavljao tuženičin djed i to od davnina te je ta ograda predstavljala među između njihovih posjeda. Naime, da je preko ograde bio posjed od obitelji tužene, a ovo što je pokazala tužiteljica da je to bilo od njezine obitelji te navodi da se tužiteljica također djevojački prezivala GŽ. Zaključuje da ono što je tužiteljica pokazala na licu mjesta i što potražuje da je "od pamtivijeka bilo od njezine obitelji", a ujedno i od njegove familije. Također pojašnjava da jedan dio što tužiteljica potražuje, da joj je on prepustio. Naposljetku, ističe da nitko nije smetao tužiteljicu, a niti njega ranije u ovome posjedovanju te niti tužena i nitko od njezinih predaka, a na prigovor istinitosti iskaza, svjedok navodi da je govorio "isključivo istinu i to sto posto".

12. Svjedokinja IŽ, u srodstvu s tužiteljicom, a nesrodna s tuženom, iskazuje pak da joj je poznato posjedovanje pokazane površine jer da je ona kupila sada ovu vidljivu staru kuću koja se nalazi odmah uz pokazanu površinu, da ju je kupila od saslušanog svjedoka GŽ, a poslije da je ona tu kuću prodala tužiteljici. Stoga da joj je poznato tko je uživao zemlju koju je na očevidu pokazala tužiteljica. Svjedokinja navodi da pokazano od strane tužiteljice da je doista ona i uživala, da je uživala pokazano sve do drvene ograde koja je ranije postavljena, a ograda se pružala od sredine bunara pa sve do ceste s tim što ne zna tko je tu ogradu uklonio.

13. Svjedok ĆŽ, u srodstvu sa obje parnične stranke, navodi tek da zna da je bio postavljen drveni pleteni plot, no, ne sjeća se tko ga je postavljao, a da je taj plot sprječavao da blago od tužene ne ide na drugu stranu, a nema drugih relevantnih saznanja.

14. Svjedok ZŽ, u srodstvu sa obje parnične stranke, iskazuje pak da je njegova kuća udaljena od pokazane površine cca 50 te da iz djetinjstva pamti drvenu ogradu koja se pružala od sredine bunara pa prema cesti. Ne zna tko je ogradu postavljao kao niti tko ju je uklonio, no, da je ona služila da blago ne bi prelazilo. Šterna, odnosno bunar, da je bila zajednička. Također navodi da pokazani prijepor od strane tužiteljice, da su ranije uživali tužiteljičini roditelji ČŽ i ŠŽ s tim da je ŠŽ preminuo. Isto tako, navodi da tužiteljica pokazano kosi jer da ima apartmane i goste te da održava prijepor. Naposljetku navodi da ne zna da li je itko smetao tužiteljicu u ovome posjedovanju.

15. Svjedok ĐŽ, sin tužene, navodi da se sjeća dok je bio sasvim mali da je njegov djed EŽ, odnosno otac njegove majke, postavljao drvenu ogradu koja se pružala od sredine bunara pa do štale, a da je ta ograda služila da majka od tužiteljice ČŽ može "kalati" vodu iz bunara. Znao je viđati tužiteljičinu majku kako dolazi do bunara "kalati" (uzimati) vodu preko njihove zemlje i vraćati se natrag, a da ne zna zašto nije prelazila ogradu, "valjda iz kulture". Također, da bi on, odnosno njegova obitelj, kada bi išli po vodu iz bunara, da bi do bunara dolazili s njihove strane, odnosno sa druge strane ograde.

16. Vještak Zdravko Pavelić, usmeno saslušan na glavnoj raspravi od 27. listopada 2025. godine, navodi da je prisustvovao očevidu na licu mjesta vezano za prijepor, da je temeljem toga sačinio skicu lica mjesta te definirao slovnim oznakama granicu uživanja na susjednoj čkbr. [katastarska čestica] i predmetnoj čkbr. [katastarska čestica]. Navodi da se o istom očitovao u pisanom nalazu i mišljenju te navodi da je pokazan prijepor od strane tužiteljice definiran slovnim oznakama S, E, D, G, H, I, J, C, ukupne površine 116 m[2] . Vještak je u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja i to kako u grafičkom tako i u pisanom dijelu navodeći da je takvo stanje zabilježeno.

17. Tužiteljica PŽ u svome iskazu navodi da ono što je pokazala na licu mjesta da su prije nje uživali njezini roditelji ŠŽ i ČŽ, njezin djed R, a da je ona to počela uživati nakon smrti oca ŠŽ 2003. godine. Oca ŠŽ da su naslijedile ona i sestra CŽ koja živi u [adresa] sa kojom se dogovorila te ju je isplatila iz zemlje. Nadalje navodi da je prijepor uživala, a prije nje i njezini preci, do ograde koja je vidljiva na licu mjesta, a da su tu ogradu postavljali tuženičin otac EŽ i djed ZŽ. Naglašava da ona ne traži bilo što drugo, nego ono što su njezini i uživali, odnosno kako je i ona uživala u naravi te naglašava "da joj nije jasno protivljenje tužene". Spomenuta ograda da se poštivala te se sjeća iz djetinjstva da ni djeca nisu išla preko te ograde, odnosno niti tužena i njezini preci nisu prelazili u njihov dio. Ovo što potražuje da zapravo predstavlja dvorište njezine stare roditeljske kuće koja kuća se nalazi na čkbr. [katastarska čestica]. Isto tako, navodi da bunar koji je vidljiv na licu mjesta i koji se nalazi na samoj međi, a prikazan je i na fotografijama i na skici lica mjesta, da je oduvijek bio vlasništvo njezine, tužiteljičine, obitelji, a da su taj bunar koristili prednici tužene jedino kada bi trebalo napajati blago dok su ga držali jer da tužena ima bunar pored svoje kuće. Tužiteljica je također iznijela da joj je njezina punomoćnica predočila da je punomoćnik tužene prije godinu dana predložio sklapanje nagodbe na način da se tuženoj prepusti predmetni bunar koji se nalazi na međi, a za uzvrat da bi završili spor. Vezano za navedeno, tužiteljica navodi da je suglasna da predmetni bunar onda pripadne u vlasništvo tužene, tj. da prilikom parcelacije čestice bunar bude vlasništvo tužene.

18. Pri tome valja istaći da je Sud na ročište za glavnu raspravu za 27. listopada 2025. godine pozvao i parnične stranke radi saslušanja, a pozivi su upućeni putem njihovih punomoćnika, međutim, tužena nije pristupila na zakazano ročište te ista nije niti mogla biti saslušana. Isto valja naglasiti da je punomoćnik tužene pristupio na samo jedno ročište za glavnu raspravu i to 24. lipnja 2024. godine, a isti je određen za pružatelja pravne pomoći tuženoj Rješenjem Upravnog odjela za opću upravu i braniteljska pitanja Ličko-senjske županije od 28. rujna 2023. godine. Navedeni punomoćnik je za sva slijedeća ročišta redovno tražio njihovu odgodu pa je tako tražena odgoda ročišta zakazanog za 25.11.2024. godine čemu je Sud udovoljio te je glavna rasprava odgođena. Potom je zakazana glavna rasprava za 6. ožujka 2025. godine, no, punomoćnik tužene ponovno predlaže odgodu i ovoga ročišta i to zbog bolesti čemu je Sud ponovno udovoljio te je odgodio i ovo ročište. Potom je zakazano ročište za 27.10.2025. godine te je punomoćnik tužene ponovno podneskom zatražio odgodu i ovoga ročišta, no, koji prijedlog je Sud odbio kao neosnovan i usmjeren ka odugovlačenju postupka s obzirom da je već u dva navrata povodom prijedloga navedenog punomoćnika ročište odloženo, a riječ je o spisu iz 2022. godine, dakle, o starom spisu. Potom je zakazano ročište za 22.12.2025. godine, međutim, u pogledu i ovoga ročišta punomoćnik tužene je ponovno podneskom predložio njegovu odgodu, čemu Sud ponovno nije udovoljio zbog ekonomičnosti postupka i općenito duljine trajanja istog. Naprotiv, Sud je na glavnoj raspravi od 22. prosinca 2025. godine zaključio glavnu raspravu.

19. Cijeneći kako utvrđenja na licu mjesta tako i suglasne iskaze saslušanih svjedoka (osim svjedoka ĐŽ), po ocjeni ovoga Suda, izvjesno je da su još prednici tužiteljice, odnosno njezini roditelji, posjedovali pokazani prijepor koji je u naravi predstavljao dvorište njezine stare roditeljske kuće koja se nalazi na čkbr. [katastarska čestica]. Ovaj Sud je prihvatio da je upravo postavljena ograda od koje su sada vidljivi samo stari drveni stupovi koji su na Skici lica mjesta (list 50 spisa) označeni točkama B, C, D, koje točke su vidljive na fotografijama lica mjesta (list 51 spisa) predstavljala razgraničenje između posjeda prednika tužiteljice i tužene, koje razgraničenje se potom nastavljalo točkom E odnosno po sredini bunara prikazanog na Skici lica mjesta te na fotografiji lica mjesta (list 52 spisa), a potom do zida štale tužene (fotografija – list 52 spisa). Sud je posebno imao u vidu činjenicu da su predmetnu ogradu postavljali tuženičin otac EŽ i djed ZŽ, što je potvrdio i saslušani svjedok GŽ izrijekom navodeći da je taj drveni plot čiji su ostaci još vidljivi postavljao tuženičin djed i to "od davnina", navodeći da je postavljena ograda predstavljala među između posjeda. Dapače, decidirano navodi da je preko ograde bio posjed od obitelji tužene, a s druge strane da je bio posjed obitelji tužiteljice.

Da su predmetnu ogradu kao granicu posjeda postavljali tuženičini prednici, potvrđuje i iskaz svjedoka ĐŽ, tuženičinog sina, koji doduše navodi da je tu ogradu postavljao njegov djed EŽ, tj. tuženičin otac.

20. Isto tako, premda proistječe da je bunar na prijeporu bio zajednički kako to potvrđuje i saslušani svjedok ZŽ, a na to ukazuje i pružanje ograde koja se pružala do sredine bunara, tužiteljica je na glavnoj raspravi, a prilikom saslušanja, izrijekom navela da tuženoj "prepušta" bunar koji se nalazi na međi, odnosno da se sačini parcelacijski elaborat tako da bunar bude na površini koja bi pripala tuženoj, iz čega proistječe da je tužiteljica napravila ustupak tuženoj kako je to navodno punomoćnik tužene i predlagao njezinoj punomoćnici najavljujući da bi se na taj način "završio spor".

21. Sud je punu vjeru poklonio iskazu tužiteljice čiji iskaz je uvjerljiv i logičan, podudaran sa iskazima saslušanih svjedoka GŽ, IŽ, ZŽ kao što je podudaran i sa utvrđenjima na licu mjesta, odnosno sa neposrednim opažanjem Suda na licu mjesta.

22. Tužiteljica je opisala kronologiju posjedovanja prijepora izrijekom navodeći da ne traži bilo što drugo osim onoga što su njezini prednici uživali, a nakon njih i ona sama s tim što posebno apostrofira ogradu čiji su ostaci vidljivi na licu mjesta navodeći da se predmetna ograda "poštivala" te da čak ni djeca nisu prelazila preko te ograde očito je smatrajući međašnom linijom između posjeda stranaka.

23. Iz Geodetskog elaborata kojeg je vještak mjernik sačinio sukladno stanju posjedovanja u naravi razvidno je da je istim parcelirana čkbr. [katastarska čestica] na način da je novoformirana čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja predstavlja pokazani prijepor, a ostatak čestice je ostao pod brojem 1351/1. Isto tako, vidljivo je da je vještak mjernik prilikom sačinjenja Geodetskog elaborata uzeo u obzir prijedlog tužiteljice u smislu da bunar koji je predstavljao međašnu liniju, odnosno koji je bio na samoj međi, pripadne tuženoj te je razvidno da se doista predmetni bunar prema Geodetskom elaboratu, a prema Kopiji katastarskog plana (list 135 spisa) nalazi na čkbr. [katastarska čestica], dakle, na čestici koja ostaje u vlasništvu tužene, a ne na čkbr. [katastarska čestica] koja je predmet tužbenog zahtjeva. Navedeno je izvjesno kada se usporedi Kopija katastarskog plana odnosno novoformirana čkbr. [katastarska čestica] (list 135 spisa) sa Skicom lica mjesta (list 50 spisa).

24. Temeljem svega iznesenog očito je riječ o samostalnom, savjesnom i nesmetanom posjedovanju prijepora koje traje znatno duže od 20 godina imajući u vidu i posjedovanje pravnih prednika tužiteljice, tj. roditelja i djeda. Proizilazi da je tužiteljica putem svojih pravnih prednika stekla pravo vlasništva na prijeporu putem dosjelosti. Ovaj Sud posjed tužiteljice i njezinih prednika smatra savjesnim budući isti nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjedovanje istoga, osobito što su sami prednici tužene postavljali predmetnu ogradu čiji su ostavi još uvijek vidljivi, a koja je dijelila posjede stranaka.

25. Stoga je valjalo presuditi kao u izreci.

26. S obzirom da je tužiteljica uspjela u parnici, to joj je tužena dužna naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

27. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku te je tako Sud priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, nadalje, trošak zastupanja na ročištima od 21.9.2023., 20.12.2023., 27.5.2024., 24.6.2024., 27.10.2025. i 22.12.2025. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište, što daje ukupan iznos od 1.400,00 eura, a što sa pripadajućim PDV-om od 350,00 eura, daje ukupan iznos od 1.750,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

27.1. Sud nije priznao trošak zastupanja na ročištu od 6.3.2025. godine s obzirom da navedeno ročište nije niti održano, odnosno punomoćnici stranaka suglasno nisu pristupili na isto. Nadalje, nije priznat niti trošak sastava podneska od 25.11.2024. godine kojim se punomoćnica tužiteljice samo slaže s prijedlogom protivne strane za odgodom ročišta kao niti za sastav podneska od 11.9.2025. godine budući se tim podneskom samo požuruje postupanje u predmetu, a navedeni postupci nisu nužni za vođenje parnice te ne mogu teretiti protivnu stranu.

27.2. Pored toga, Sud je priznao i trošak očevida i identifikacije prijepora u iznosu od 649,48 eura kao što je priznat i trošak pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 73,00 eura pa proistječe da je ukupni iznos kojeg je tužena dužna isplatiti tužiteljici na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 2.472,48 eura.

27.3. Stoga je valjalo tužiteljicu odbiti sa viškom zatraženog parničnog troška u iznosu od 713,50 eura, kao neosnovanim.

28. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15).

29. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 30. prosinca 2025.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. pun. Ana Bobinac, odvjetnica u Zagrebu

2. pun. Petar Tomljanović, odvjetnik u Senju

3. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti

4. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti