Poslovni broj: P-174/2025-

Republika Hrvatska

Općinski sud u Metkoviću

Stalna služba u Pločama

Ploče, Vladimira Nazora 14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, po sucu tog suda Darku Jelčiću, u pravnoj stvari tužitelja RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici Nedjeljko Tutavac i Luka Šiljeg, odvjetnici u Pločama, Vukovarska 6, protiv tuženika Grada Ploče, Trg kralja Tomislava 23, OIB:15429488788, koga zastupa kao zakonski zastupnik gradonačelnik FŠ i kao punomoćnik Sandra Wagner, odvjetnica u Metkoviću, Andrije Hebranga 6, radi utvrđenja i uspostave prijašnjeg stanja, nakon glavne rasprave zaključene 3. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnice tuženika, prema članku 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP), 30. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbijaju se tužbeni zahtjevi pod 1. i 2. što glase:

„1. Nalaže se tuženiku Gradu Ploče, Trg kralja Tomislava 23.,Ploče, OIB:15429488788 da sa tužiteljem sklopi Dodatak osnovnom Ugovoru o zakupu poslovnog prostora, sklopljenom dana 8. svibnja 2020.godine između Športskog društva Gusar Komin OIB:15080543185 i tužitelja, a kojim Dodatkom će se nastaviti zakup poslovnog prostora iz navedenog Ugovora za vrijeme od 23 mjeseca i 11 dana, računajući od dana pravomoćnosti presude, u roku od 15 dana.“

„2. U slučaj ogluhe tuženika o nalog suda iz točke 1. tužbenog zahtjeva, ova presuda ima se smatrati nadomjeskom tom Dodatku osnovnog Ugovora o zakupu, opisanog u točki 1. presude, u kojem slučaju je tužitelj ovlašten stupiti u posjed poslovnog prostora, predmet Ugovora o zakupu, koristiti taj prostor 23 mjeseca i 11 dana, te nakon toga poslovni prostor predati tuženiku.“

r i j e š i o  j e

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od 750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, koje kamate teku od presuđenja do isplate, sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere.

Obrazloženje

1.Tuženik se u zemljišnim knjigama vodi kao vlasnik nekretnine položene u k. o. [katastarska općina],upisane u zk uložak broj: [broj ZK uloška] kao kat. čest. [katastarska čestica],a koja nekretnina u naravi predstavlja igralište ŠD Gusar Komin iz [adresa],OIB:15080543185. Tuženik je predmetnu nekretninu dao na korištenje i upravljanje navedenom ŠD, a to Društvo je od samih početaka, u dogovoru sa tuženikom koristilo igralište i poslovnu zgradu, u kojoj se nalazi i Caffe bar. Dana 8.svibnja 2020.godine, navedeno ŠD, uz znanje i suglasnost tuženika, sklopilo je sa tužiteljem Ugovor o zakupu poslovnog prostora, a koji poslovni prostor je površine 102 m2,sa dva WC-a i bućalištem. Tužitelj je, odmah po sklapanju predmetnog ugovora stupio u posjed zakupljenog poslovnog prostora, ishodio sva potrebna odobrenja za rad i pružanje ugostiteljskih usluga, te uredno plaćao zakupodavatelju ugovorenu zakupninu, a radi se o Ugovoru, sklopljenom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina s početkom zakupa 11.svibnja 2020.godine i završetkom toga zakupa 11.svibnja 2025.godine. Iako je ŠD Gusar, već od izgradnje igrališta, bilo isključivi korisnik navedene nekretnine i njome upravljalo, tek naknadno je taj odnos reguliran između tuženika i ŠD Gusar posebnim ugovorom, koji ugovor je bio samo puki pisani sadržaj već postojećeg prava ŠD Gusar. Dana 1.lipnja 2023.godine, tuženik je bez znanja i privole tužitelja nasilno ušao u prostor, predmet zakupa toga poslovnog prostora, a radi navodnog obavljanja određenih radnji, dakle izvršavanja radova, sa navodnom namjerom uređenja prostora, te je, promjenom ulaznih vrata i brave na tim vratima onemogućio tužitelju nastavak obavljanja dopuštene djelatnosti, iako je ostalo do isteka roka ugovora još 23 mjeseca i 11 dana, pri čemu uopće nije obavijestio tužitelja o vrsti, početku i opsegu radova i roku trajanja tih radova, a što je bio dužan po odredbi članka 13. stavak 2. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora. Od tada do danas, tužitelj nije mogao niti pristupiti u zakupljeni prostor, a kamoli da bi u njemu mogao obavljati registriranu djelatnost. Tuženik je, a nakon opisanog ulaska u poslovni prostor obavio određene radove i namjerava raspisati natječaj radi izbora zakupnika toga istoga poslovnog prostora. Nakon što je tužitelj doznao za takvu namjeru tuženika, dana 6.lipnja 2025. godine uputio je pismo tuženiku, sa prijedlogom da se ne raspisuje nikakav natječaj, istakao da polaže prava kao zakupnik koji nije i to krivnjom tuženika i ŠD Gusar, mogao koristiti zakupljeni prostor 23 mjeseca i 11 dana, te predložio da se sklopi dodatak osnovnom ugovoru o zakupu, i to na način da se izmijeni članak 3.toga Ugovora i produži zakup za 23 mjeseca i 11 dana. Tuženik je odgovorio na to pismo dana 24.lipnja 2025.godine, a kojim pismom je u cijelosti otklonio sve prijedloge tužitelja. Iz naprijed navedenih činjenica, očito je da je tužitelj pretrpio štetu ovakvim postupanjem tuženika, radi se o imovinskoj šteti, pa je tuženik dužan uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala, a to temeljem članka 1085.stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi sa člankom 13.stavak 1.,2.i 3. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora. S obzirom da tuženik odbija prijedloge tužitelja za mirno rješenje ovoga spora, iako je svjestan da je tužitelju nastala znatna imovinska šteta, te da je za trajanja valjanog pravnog posla-Ugovora o zakupu poslovnog prostora, tužitelju onemogućeno obavljati djelatnost, a krivnjom tuženika Ugovor o zakupu nije konzumiran od strane tužitelja, to tužitelju ne preostaje ništa drugo nego podnijeti tužbu, a kojom tužbom će tražiti uspostavu prijašnjeg stanja, što znači omogućiti tužitelju nastavak korištenja zakupljenog prostora i sklapanje dodatka osnovnom Ugovoru o zakupu toga poslovnog prostora, i to sve do isteka onoga preostaloga roka od 23 mjeseca i 11 dana, koliko je tužitelj imao prava po Ugovoru, koristiti zakupljeni poslovni prostor. Posebice se ističe da je tuženik,za sve vrijeme trajanja i izvršavanja sklopljenog Ugovora, znao i odobravao postupke ŠD Gusar, bio mu je predočen Ugovor o zakupu, taj Ugovor je odobrio, tako da suprotne tvrdnje tuženika ne odgovaraju stvarnom stanju. Slijedom navedenog podnosi se ova tužba i predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev što glasi:

„1.Nalaže se tuženiku Gradu Ploče, Trg kralja Tomislava 23.,Ploče, OIB:15429488788 da sa tužiteljem sklopi Dodatak osnovnom Ugovoru o zakupu poslovnog prostora sklopljenom dana 8.svibnja 2020.godine između Športskog društva Gusar Komin OIB:15080543185 i tužitelja, a kojim Dodatkom će se nastaviti zakup poslovnog prostora iz navedenog Ugovora za vrijeme od 23 mjeseca i 11 dana, računajući od dana pravomoćnosti presude, to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2.U slučaj ogluhe tuženika o nalog suda iz točke 1.tužbenog zahtjeva, ova presuda ima se smatrati nadomjeskom tom Dodatku osnovnog Ugovora o zakupu, opisanog u točci 1.presude,u kojem slučaju je tužitelj ovlašten stupiti u posjed poslovnog prostora, predmet Ugovora o zakupu, koristiti taj prostor 23 mjeseca i 11 dana, te nakon toga poslovni prostor predati tuženiku.

3.Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja,a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, koje kamate teku od presuđenja do isplate, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

POSEBAN PRIJEDLOG:

S obzirom na činjenicu da je tuženik osporio sva prava tužitelju, istakao da će raspisati natječaj radi izbora novoga zakupnika poslovnog prostora, naprijed opisanog, to tužitelj, a radi osiguranja nenovčane tražbine, i s obzirom na činjenicu da je u ovoj tužbi učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, predlaže sudu, a s obzirom da je učinio vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ostvarenje tražbine tužitelja, a da je mjera potrebna kako bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete koja tužitelju prijeti, predlaže sudu odrediti ovu

PRIVREMENU MJERU

Kojom privremenom mjerom se zabranjuje opterećenje nekretnine na koju je upravljena tražbina, a koja nekretnina je položena u k. o. [katastarska općina], upisana u zk uložak broj: [broj ZK uloška] kao kat. čest. [katastarska čestica],i u naravi predstavlja igralište ŠD Gusar Komin iz [adresa] sa poslovnom zgradom, u čijem prizemlju se nalazi prostor za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, a na način da se tuženiku zabranjuje raspisivanje natječaja i davanje u zakup trećim osobama, navedenog poslovnog prostora, koja mjera će trajati do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe neurednost tužbenog zahtjeva jer isti nije u svezi sa činjenicama navedenim u tužbi, a niti je isti provediv što je prvenstvena pretpostavka za valjanost istoga. Tužitelj je, da je ovaj tužbeni zahtjev uistinu osnovan, mogao tražiti vidove naknade štete, ali nikako ne može prisilit jedinicu lokalne samouprave da mimo javnog natječaja s njim sklopi Ugovor o zakupu nekretnine u njezinom vlasništvu. Tužitelj u tužbi navodi kako je tuženik nekretninu označenu kao k. č. [katastarska čestica], ZU 1550, K. O. [katastarska općina] dao na korištenje i upravljanje ŠD Gusar Komin, te da je to športsko društvo sa tužiteljem sklopilo Ugovor o zakupu poslovnog prostora i to uz suglasnost i znanje tuženika. Tuženik ne spori da bi tužitelj i naprijed navedeno društvo sklopili Ugovor o zakupu poslovnog prostora, a za što je dostavljen i nepobitan dokaz, no spori da bi to bilo uz njegovu suglasnost, a na tu okolnost nije ni dostavljen niti jedan dokaz. Dakle, Ugovor o zakupu na koji se tužitelj poziva je sklopljen sa nevlasnikom, jer je u vrijeme sklapanja tog ugovora Grad Ploče bio upisan kao vlasnik spornog poslovnog prostora. Nadalje se u činjeničnoj građi tužbe navodi da je tužitelj „uredno plaćao zakupodavatelju ugovorenu zakupninu“ iako to nije točno, radi čega se kao dokaz dostavlja bilanca i izvještaj o prihodima i rashodima ŠD Gusar Komin od 2020.g. pa sve do 2024.g., a iz kojeg je razvidno tužitelj nikada nije platio niti jednu zakupninu, a što svakako pored nedostatka suglasnosti, predstavlja razlog za otkaz spornog Ugovora o zakupu, a sve sukladno Zakonu o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora. Grad Ploče je nakon revizije svih nogometnih igrališta 2019.g. donio Odluku o načinu upravljanja i korištenja sportskih građevina u vlasništvu Grada Ploča, koja je odluka objavljena u Službenom glasniku broj 8 od 8.prosinca 2020.g. Nakon toga je 8.srpnja 2022.g. sukladno citiranoj Odluci sa NK Gusar Komin sklopljen Ugovor o upravljanju i korištenju sportske građevine. Člankom 2. tog ugovora je ugovoreno da se NK Gusar Komin daje ta građevina na upravljanje i korištenje. No, odredba čl. 8. istog ugovora zabranjuje ustupanje trećim osobama bez suglasnosti Grada Ploča. Dakle, obzirom da je ugovor sa tužiteljem na koji se poziva sklopljen ranije, trebalo je ishoditi suglasnost Grada Ploča za korištenje, što se nije dogodilo. Radovi koje je Grad Ploče kao vlasnik poduzeo na uređenju spadaju u okvir vlasničkih prava, a uređivao se kako sportski objekt, tako i okolno zemljište. Što se tiče štete koja se spominje ističe se kako tužitelj nije pretrpio nikakvu štetu, niti mu pripada pravo tražiti tu štetu. Upravo suprotno, zakupodavac je pretrpio štetu zbog neplaćanja zakupnine. Sada kada je sportski objekt uređen, tužitelj se može bez problema, kao i ostale zainteresirane osobe javiti na natječaj za davanje u zakup. Grad Ploče nikada nije bio u nikakvom ugovornom odnosu sa tužiteljem, te s istim nema nikakav nerazjašnjeni odnos. Tužitelj i sam navodi da je uslijed poduzetih radova onemogućen u obavljanju poslovne djelatnosti još 2023.g., te se do danas nikom nije obratio u smislu zaštite svojih prava i interesa, jer je očito bio svjestan svoje pozicije. Ističe se kako slijedi raspisivanje natječaja sukladno čl. 12. Odluke o načinu upravljanja i korištenja sportskih građevina u vlasništvu Grada Ploča jer sud, u svakom slučaju, niti ne može prisiliti tijelo jedinice lokalne samouprave na sklapanje dodatka ugovora o zakupu poslovnog prostora, odnosno da isto raspolaže nekretninama u svom vlasništvu protivno odredbama posebnih zakona. Slijedom svega navedenog, predlaže se naslovnom sudu tužbu i tužbeni zahtjev odbiti, a tuženika obvezati na nadoknadu parničnog troška.

O PRIJEDLOGU ZA IZRICANJE PRIVREMENE MJERE

U odnosu na postavljen prijedlog za određivanje privremene mjere, a sve sukladno odredbama Ovršnog zakona, tuženik ukazuje naslovu kako je prijedlog u cijelosti neuredan, a podredno i neosnovan. Naime, važeći Ovršni zakon u čl. 341., a u svezi s čl. 346. propisuje određene uvjete za usvajanje takvog prijedloga. Propisani uvjeti su da predlagatelj učini vjerojatnom opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio, znatno otežao ostvarenje tražbine, a posebice time što bi promijenio postojeće stanje stvari, te ako učini vjerojatnim da je takva mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Pregledom tužbe i dokumentacije koja je priložena uz tužbu, prvenstveno dopisa tuženiku, jasno je da nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta. Zbog toga, predlaže se naslovnom sudu postavljeni prijedlog za izricanje privremene mjere odbiti.

3. U dokaznom postupku pregledani su: ugovor o zakupu poslovnog prostora od 8.svibnja 2020.(l.7-9 spisa),očitovanje na prijedlog za mirno rješavanje spora (l.10- 13 spisa), odgovor na zahtjev od 9.lipnja 2025.(l.14-15 spisa), Ugovor o upravljanju i korištenju sportske građevine od 8.srpnja 2022. (l.25-27 spisa), službeni glasnik broj 8 od 8.prosinca 2020.(l.29-32 spisa), izvještaj o prihodima i rashodima iz 2022.( l.33-36), bilanca iz 2021. (l.37-40 spisa), izvještaj o prihodima i rashodima iz 2021. (l.41-44 spisa), bilanca iz 2020. (l.45-48 spisa), izvještaj o prihodima i rashodima iz 2020. (l.49- 52 spisa),zk. izvadak br.1550 k. o. [katastarska općina] (l.54 spisa), bilanca iz 2023 (l.55-58 spisa), izvještaj o prihodima i rashodima iz 2023. (l.59-62 spisa), bilanca iz 2022 (l.63-66 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan u potpunosti iz slijedećih razloga:

5. Nije sporno da je Športsko društvo Gusar Komin – dalje: ŠD sklopilo ugovor o zakupu poslovnog prostora s tužiteljem 8. svibnja 2020. predmet kojeg je poslovni prostor u prizemlju poslovne zgrade, površine 102 m2, dva WC i bućalište u kojem će tužitelj obavljati ugostiteljsku djelatnost. Ugovor je na određeno vrijeme, u trajanju 5 godina „i to od 11. svibnja 2020. do 11. svibnja 2025. mjesečna zakupnina iznosi 3.000,00 kuna, a plaća se 15. u tekućem mjesecu za prethodni mjesec“.

6. Iz iskaza svjedoka MŠ koji je u vrijeme sklapanja ugovora o zakupu predsjednik ŠD jasno i nedvojbeno proizlazi da je on zastupao ŠD kod sklapanja ugovora o zakupu poslovnog prostora s tužiteljem RŠ nakon konzultacija s odvjetnikom Ivanom Kotoromanovićem iz Ploča koji je ŠD pomogao kod sastavljanja javnog poziva koji su objavili u Dubrovačkom vjesniku ili Dubrovačkom dnevniku. Na poziv se javio samo tužitelj. Ugovor o zakupu je također sastavio odvjetnik Ivan Kotromanović te su ga on i tužitelj potpisali kod javnog bilježnika Tomislava Žderića u Pločama. Svjedok doslovce iskazuje: „U vezi ovog ugovora nismo ništa pitali tuženika, niti smo o tome (tuženiku) razgovarali s odvjetnikom.“

7. Zaključak je ovog suda da tuženik (Grad) nije imao nikakve veze sa sklapanjem ugovora o zakupu, jer nije sudjelovao u nijednoj radnji u vezi ovog ugovora, već su ugovor sklopili ŠD i tužitelj i to nakon što se tužitelj konzultirao sa odvjetnikom Ivanom Kotromanovićem, koji je i sastavio ugovor.

8. ŠD ne može dati poslovni prostor u zakup za kafić bez izričite suglasnosti tuženika (Grada Ploča – dalje: Grad).

9. Naime, djelatnost ŠD je sport, pa bi bavljenje ugostiteljskom djelatnošću- iznajmljivanje poslovnog prostora za Caffe bar zahtijevalo izričitu pisanu suglasnost vlasnika Grada, a čega u konkretnom slučaju nema.

10. Stoga tvrdnja da bi ŠD uz znanje i suglasnost tuženika sklopilo sa tužiteljem predmetni ugovor o zakupu nikako ne stoji, niti je ičim dokazana.

11. Ne stoji ni tvrdnja tužitelja da bi ŠD u dogovoru sa tuženikom koristilo poslovnu zgradu u kojoj se nalazi i Caffe bar jer tužitelj nije dokazao ovu tvrdnju pošto je tuženik nije priznao, niti se takav zaključak može izvesti iz iskaza svjedoka LŠ predloženog na ovu okolnost.

12. Nadalje, tvrdnja da je tuženik 1. lipnja 2023., nasilno ušao u poslovni prostor i time onemogućio tužitelju nastavak obavljanja dopuštene djelatnosti, također nije dokazana, jer tužitelj nije predložio dokaze kojima bi potvrdio svoje navode. Naime, iz iskaza svjedoka ČŠ proizlazi da su u to vrijeme započeti radovi na rekonstrukciji sportskog kompleksa te da je ugovorom o upravljanju i korištenju istog sa ŠD određeno da ŠD ne može dati funkcionalne dijelove ŠD trećima na korištenje bez suglasnosti tuženika koji nije zatražio suglasnost za sklapanje ugovora o zakupu s tužiteljem. Dakle, ŠD je raspolagalo poslovnim prostorom bez znanja i suglasnosti tuženika. Iz iskaza svjedoka DŠ proizlazi da je prije nego je krenuo postupak obnove igrališta u svojstvu predsjednika ŠD potpisao ugovor sa tuženikom o korištenju sportskog kompleksa i tužitelj je izašao iz prostora kada je počeo proces obnove, te je tuženik zbog toga svoj inventar iznio iz Caffe bara bez ikakve prisile. I naposljetku tužitelj u svom iskazu navodi da je iz objekta izašao po uputi predsjednika ŠD i iznio svoje stvari kada su počeli radovi na obnovi.

13. Iz iskaza svjedokinje KŠ proizlazi da je ŠD sa tuženikom u vezi predmetnog ugovora o zakupu organiziralo dva sastanka i to jedan prošle 2024., a drugi početkom 2025. koji su završili u smislu da će se naći rješenje. Tužitelj je u svom iskazu potvrdio iskaz ove svjedokinje da su bila dva sastanka sa tuženikom u vezi ugovora o zakupu s tim da on tvrdi da su se dogovorili s tuženikom da po završetku radova on ulazi u kafić na vrijeme koje je preostalo iz ugovora u trajanju od jedne godine i jedanaest mjeseci uz mogućnost da nastavi zakup.

14. Iz iskaza svjedoka ČŠ proizlazi da tuženik nije sklopio dogovor s tužiteljem o nastavku korištenja poslovnog prostora. Naime, ovaj svjedok tvrdi da je na sastanku na upit o sudbini tog prostora rekao da je prostor u vlasništvu tuženika koji je jedini ovlašten raspolagati istim, te da se može dati u zakup jedino putem javnog natječaja.

15. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika FŠ proizlazi da je tuženik dugogodišnji vlasnik cjelokupnog sportskog kompleksa (više od 15 godina), pa tako i predmetnog poslovnog prostora i da tuženik nikada nije imao ugovorni odnos s tužiteljem. Nadalje, predmetnim poslovnim prostorom tuženik kao vlasnik jedino može sukladno zakonu raspolagati javnim natječajem. Iz razgovora s pročelnikom tuženika ĐŠ utvrdio je da pročelnik nije decidirano i nedvosmisleno tužitelju rekao da će situacija ići u njegovu korist. Ugovor o zakupu između tužitelja i ŠD je sklopljen bez suglasnosti tuženika, a prvu informaciju o tome da se u zakupu nalazi zakupoprimac je dobio nakon početka izvođenja rekonstrukcije sportskog kompleksa, koji stalno koristi ŠD („u to vrijeme, i prije i nakon sklapanja ugovora“).

16. Zakonom o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“, broj: 125/2011, 64/2015, 112/2018, 123/2024 – dalje: ZZPP) ureduje se zasnivanje i prestanak zakupa poslovnoga prostora te međusobna prava i obveze zakupodavca i zakupnika neovisno o tome tko je zakupodavac, odnosno zakupnik (stavak 1.). Poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske, jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba u njihovu isključivom ili pretežitom vlasništvu daje se u zakup javnim natječajem (članak 6. stavak 1.). Ugovor o zakupu sklopljen protivno odredbama ovoga članka ništetan je (stavak 13.). Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na poslovne prostore u vlasništvu pravnih osoba u isključivom ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske odnosno jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave.

17. Zaključak je da ŠD nije moglo zaključiti ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora bez znanja i suglasnosti tuženika, koji jedini kao vlasnik, može dati poslovni prostor u zakup javnim natječajem.

18. Ugovor o zakupu sklopljen između ŠD i tužitelja sklopljen protivno odredbama članka 6. ZZPP ništetan je.

19. Budući su tužbeni zahtjevi u potpunosti neosnovani, neosnovan je i zahtjev za određivanjem privremene mjere, pa ga je valjalo odbiti.

20.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023.– dalje: OT).

21.Tuženiku su priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura, (Tbr. 8. t. 1. OT), a zastupanje na ročištima 7.10.2025. i 3.12.2025. 400,00 eura ili za svako ročište 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT), ili ukupno 600,00 eura što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 150,00 eura daje parnični trošak od 750,00 eura (čl. 155. st. 1. ZPP- a).

23. Zbog svega izloženog presuđeno je i riješeno kao u izreci (I., II., III. i IV.).

U Pločama, 30. prosinca 2025.

Sudac:

Darko Jelčić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu u roku 15 dana od dana kada je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka.

Dna:

1. Nedjeljko Tutavac i Luka Šiljeg, odvjetnici u Pločama, Vukovarska 6

2. Sandra Wagner, odvjetnica u Metkoviću, Andrije Hebranga 6