REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

59. P-2278/2020-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Emil Kota, odvjetniku Zagrebu, Markuševec, Deščevec 4, protiv tuženika RADIO TAKSI ZAGREB, Udruženje autotaksi prijevoznika Grada Zagreba, Zagreb, Božidara Magovca 55, OIB: 79841995872, radi ukidanja odnono poništavanja prvostupanjske i drugostupanjske odluke, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Ukida se u cijelosti Odluka Udruženja autotaksi prijevoznika Grada Zagreba od 14. rujna 2020. godine u kojoj je tužitelj HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] autotaksi prijevoznik broj 2932 v. HC, [adresa] proglašen krivim radi inkriminiranog: "stegovnog djela propisanog čl. 6. st. 6. i st. 12. Pravilnika o stegovnoj i materijalnog odgovornosti članova Udruženja - nepridržavanja obveza propisanih Statutom, Pravilnicima i odlukama tijeka Udruženja i Sukob sa strankom, te vrijeđanje i nekorektno ponašanje prema stranki", uz izrečenu stegovnu sankciju privremenog isključenja iz rada u radio mreži u trajanju od 12 mjeseci od dana pravomoćnosti odluke.

II. Ukida se u cijelosti odluka drugostupanjskog tijela Udruženja autotaksi prijevoznika Grada Zagreba od 7. listopada 2020.“

II. Poništava se Odluka Udruženja autotaksi prijevoznika Grada Zagreba od 14. rujna 2020. u kojoj je tužitelj HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] autotaksi prijevoznik broj 2932 v. HC, [adresa] proglašen krivim radi inkriminiranog: "stegovnog djela propisanog čl. 6. st. 6. i st. 12. Pravilnika o stegovnoj i materijalnog odgovornosti članova Udruženja - nepridržavanja obveza propisanih Statutom, Pravilnicima i odlukama tijeka Udruženja i Sukob sa strankom, te vrijeđanje i nekorektno ponašanje prema stranki", uz izrečenu stegovnu sankciju privremenog isključenja iz rada u radio mreži u trajanju od 12 mjeseci od dana pravomoćnosti odluke.

III. Poništava se odluka drugostupanjskog tijela Udruženja autotaksi prijevoznika Grada Zagreba od 7. listopada 2020.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je odlukom Radio taksi Zagreb, Udruženja autotaksi prijevoznika Grada Zagreba, od 14. rujna 2020., proglašen krivim radi inkriminiranog prekršaja uz stegovnu sankciju privremenog isključenja iz rada u radio mreži u trajanju od 12 mjeseci. Ističe kako je pobijana Odluka činjenično i pravno neutemeljena jer se zasnovana na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnom stanju jer tužitelj nije dana 30. kolovoza 2020. godine vozeći NN stranku odbio kartično plaćanje vožnje i pritom došao u sukob istom. Navodi kako bitne činjenice na kojima se temelji predmetna inkriminacija nisu valjano utvrđene tijekom postupka prvog stupnja, prvenstveno činjenica da dana 30. kolovoza 2020. zbog poteškoća u radu taksi aplikacije tehnički nije bilo moguće uspostaviti vezu sa bankom korisnika usluge a tablet tužitelja je dva puta prije toga bio u vezi istog problema na popravku u sjedištu Udruženja. Dakle, tužitelj nije svjesno odbio kartično plaćanje, već je isto iz tehničkih razloga bilo onemogućeno a predmetnu vožnju uredno je izvršio i istu nije naplatio od korisnika usluge. Navodi kako nije došao u nikakav "sukob sa strankom" budući da se radilo isključivo o nesporazumu vezanom uz tehnički problem dok u telefonskoj prijavi NN stranka izričito navodi da nikakvog sukoba nije bilo, već da je istoj bilo "neugodno što ne može platiti izvršenu uslugu te slijedom navedenog nije počinio stegovna djela iz čl. 6. st. 6. i st. 12. Pravilnika o stegovnoj i materijalnoj odgovornosti članova udruženja.

2. Tuženik u jedinom podnesku kojeg je dostavio sudu navodi kako je Odlukom Upravnog odbora Hrvatske obrtničke komore, broj: 2-222-3658/22-11-2024 od 28.05.2024. godine raspuštena je Skupština i sva imenovana tijela tuženika te je prestao mandat članovima Skupštine, Upravnog odbora, Nadzornog odbora, predsjedniku i potpredsjedniku Udruženja auto taksi prijevoznika grada Zagreb.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid odluku tuženika od 14. rujna 2020. o proglašenju HC krivim (list 3-4 spisa), žalba na odluku tuženika (list 5 spisa), odluku drugostupanjskog tijela od 7. listopada 2020. (list 6-7 spisa), Odluku Hrvatske obrtničke komore broj: 2-222-3658/22-11-2024 od 28. svibnja 2024. (list 34-35 spisa), iskaz tužitelja (list 40-42 spisa), Pravilnik o stegovnoj odgovornosti članova od 9. siječnja 2019. (list 47-56 spisa).

4. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio glavni tužbeni zahtjev neosnovanim a eventualno kumulirani tužbeni zahtjev osnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ukidanjem Odluke Udruženja autotaksi prijevoznika Grada Zagreba od 14. rujna 2020. u kojoj je tužitelj kao autotaksi prijevoznik proglašen krivim radi inkriminiranog: "stegovnog djela propisanog čl. 6. st. 6. i st. 12. Pravilnika o stegovnoj i materijalnog odgovornosti članova Udruženja - nepridržavanja obveza propisanih Statutom, Pravilnicima i odlukama tijeka Udruženja i Sukob sa strankom, te vrijeđanje i nekorektno ponašanje prema stranki", uz izrečenu stegovnu sankciju privremenog isključenja iz rada u radio mreži u trajanju od 12 mjeseci od dana pravomoćnosti odluke kao i ukidanje odluke drugostupanjskog tijela kojom je odluka od 14. rujna 2020. potvrđena. Tužitelj je također postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim predlaže da se navedene odluke ponište.

6. Uvidom u Odluku stegovne komisije od dana 14. rujna 2020. (list 3-4 spisa) utvrđeno je da je tužitelj HC kao okrivljeni proglašen krivim zbog stegovnih djela koja su propisana čl. 6. st. 6. i st. 12. Pravilnika o stegovnoj i materijalnoj odgovornosti članova Udruženja (dalje: Pravilnik) – nepridržavanje obveza propisanih Statutom, Pravilnicima i odlukama tijela udruženja i sukob sa strankom te vrijeđanje i nekorektno ponašanje prema stranki, te mu je za navedena djela izrečena stegovna sankcija privremenog isključenja iz rada u radio mreži u trajanju od 12 mjeseci od dana pravomoćnosti odluke. Iz obrazloženja odluke proizlazi da je tužitelj počinio stegovno djelo iz čl. 6. st. 6. Pravilnika na način da je 30. kolovoza 2020. vozeći stranku ( podaci poznati udruženju) odbio kartično plaćanje vožnje i pritom došao u sukob sa strankom koja je prijavila događaj. Protiv navedene odluke tužitelj je podnio žalbu.

7. Odlučujući po žalbi tužitelja drugostupanjsko stegovno tijelo tuženika sastavljenog od članova Upravnog odbora, na sjednici održanoj dana 7. listopada 2020. (list 6-7 spisa) , potvrdilo je odluku od 14. rujna 2020. kojom se tužitelj kažnjava kaznom privremenog isključenja iz rada u radio mreži na vremenski period od 12 mjeseci iz Radio Centra zbog počinjenih gore opisanih stegovnih propisanih Pravilnikom i ostalim internim aktima udruženja te je Odluka drugostupanjskog tijela pravomoćna danom donošenja.

. 8. Tuženik se nije odazvao niti jednom pozivu suda, dakle nije pristupio niti

na jedno ročište, pa tako nije postupio niti po rješenju suda od 28. kolovoza 2025. niti dostavio dokumentaciju na koju ga je sud pozivao. Dakle tuženik niti jednom svojom radnjom niti navodima nije otklonio tvrdnje tužitelja o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju tijekom provedenog stegovnog postupka.

9. Tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem tužitelja te je iz njegovog iskaza utvrđeno da je 30. kolovoza 2020. u večernjim satima dobio nalog za vožnju iz Bužanove ulice te je po dolasku u tu ulicu pokupio jednu gospođu koju je odvezao na benzinsku u Heinzelovoj i zatim vratio natrag u Bužanovu ulicu. Nakon završetka vožnje dva puta je pokušao naplatiti preko kartice izvršenu uslugu prijevoza međutim to nije bilo moguće učiniti zbog očiglednih tehničkih poteškoća. Gospođa je inzistirala da naplati uslugu, a on joj je rekao da to ne može učiniti putem kartičnog plaćanja te eventualno istu može platiti gotovinom. Kako nije imala gotovinu kod sebe rekao joj je da je vožnja bila kratka te da više neće pokušavati naplatiti istu karticom jer nije prošla već dva puta. Nedugo nakon tog događaja tuženik ga je pozvao na disciplinski te su mu tamo pustili snimku gdje se čuo ženski glas koji govori da joj se nije mogla naplatiti izvršena usluga vožnje te da joj je stoga neugodno. Tada je imao osjećaj da se ona ispričavala i u tome nije vidio ništa sporno. U roku od dva mjeseca od tog događaja isključili su ga iz rada u radio mreži i to na razdoblje od godine dana, a smatra da za isto nisu imali nikakve osnove. Napominje da se cjelokupni rad obavljao putem tableta koji stoji na konzoli , a na kojem se pokazivalo i vrijeme trajanja vožnje, relacija te se također putem istog i obavljalo kartično plaćanje. Ističe kako se bavi taksi uslugama od 1982. godine te nikada nije imao nekih problema i ovo je prvi put da ga se na ovakav način isključuje iz posla.

Sud je ocijenio iskaz tužitelja vjerodostojnim jer je isti logičan, životan i uvjerljiv.

10. Naime u konkretnom slučaju tužitelju je izrečena stegovna odgovornost odnosno teška povreda stege radi nepridržavanja obveza propisanih Statutom, Pravilnicima i odlukama tijela udruženja (čl.6. st. 6. Pravilnika) te radi sukoba sa strankom te vrijeđanja i nekorektnog ponašanja prema stranci (čl. 6. toč.12 Pravilnika o stegovnoj i materijalnoj odgovornosti članova). Međutim iz iskaza tužitelja, kojeg je ovaj sud u cijelosti prihvatio, ne proizlazi da bi došlo do teške povrede stege jer je iz njegovog iskaza kao nedvojbeno utvrđeno da je izvršio uslugu prijevoza stranke a pritom navedenu uslugu nije niti naplatio . Prema tome činjenični opis stegovnog dijela koji mu se stavlja na teret „odbijanje kartičnog plaćanja“ nije točan jer ne odgovara utvrđenom činjeničnom stanju. Naime nije logično niti životno da bi tužitelj odbio kartično plaćanje kada u konačnici navedenu uslugu uopće nije niti naplatio, odnosno iz navedenog prema ocjeni ovoga suda nedvojbeno proizlazi kako je došlo do tehničkih poteškoća i tužitelj doista nije bio u mogućnosti naplatiti uslugu putem kartice te istu nije niti naplatio jer stranka kod sebe nije imala gotovine pa se prema tome, navedeni događaj nikako se ne može podvesti pod tešku povredu stege . Također iz drugostupanjske odluke je razvidno da se stranka osjećala uvrijeđenom radi nenaplate vožnje. Nadalje u odnosu na povredu čl. 6 točku 12. Pravilnika niti iz navedene stegovne odluke stegovne komisije ne proizlazi da je tužitelj vrijeđao stranku jer sama stranka navodi da je tužitelj bio „neugodan“ a pri tome je riječ o subjektivnom osjećaju stranke koju je i neplaćanje usluge izazvalo te je posljedično tome uslijedila i prijava samog događaja. Dakle imajući u vidu prethodno navedene okolnosti cijelog slučaja, navedena prijava nije razlog da bi se izrekla teška stegovna mjera u vidu isključenja iz radio mreže na godinu dana.

Nadalje u pogledu tuženikovih navoda nepridržavanja obveza propisanih Statutom, Pravilnicima i odlukama tijela udruženja valja istaknuti kako niti u izreci niti u obrazloženju nije navedeno koje su to točno odredbe statuta povrijeđene kao niti koje to točno odredbe Pravilnika i odluke tijela udruženja. Stoga povreda navedena u članku 6. toč.6 . Pravilnika nije jasno obrazložena niti pojašnjena u samoj odluci od 14 . rujna 2020. a tako niti u odluci drugostupanjskog tijela od 7. listopada 2020. pa je prema tome ista u navedenom dijelu nejasna, neodređena i samim time nezakonita.

11. Međutim predmetne odluke od 14. rujna 2020. i 7. listopada 2020. donesene su od strane tijela tuženika koja nisu bila nadležna za donošenje takvih odluka.

12. Prema odredbi čl. 78. st. 1. t. 4. Zakona o obrtu („Narodne novine“, broj: 143/13, 127/19, 41/20; dalje ZO), osnivanjem suda časti Hrvatska obrtnička komora obavlja javne ovlasti te je istim zakonom propisano da sud časti odlučuje o neizvršavanju obveza članova. Nadalje prema odredbi čl. 80. Statuta Hrvatske obrtničke komore propisano je da sud časti između ostalog odlučuje o povredama Statuta i drugih akata Komore, područne obrtničke komore i udruženja obrtnika pa imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik udruženje obrtnika, predmetne odluke kojima je tužitelj isključen iz radio mreže tuženika neosnovane su već iz razloga što su iste donesene glede povrede statuta i drugih akata tuženika od strane tužitelja, a što je u nadležnosti suda časti pri Hrvatskoj obrtničkoj komori.

13. Slijedom navedenog, tužitelj je u smislu odredbe čl.7. st. 1., 8. i 299. ZPP- a dokazao svoje navode te kako je utvrđeno da navedene odluke nisu osnovane, a ujedno su donesene od strane tijela koje nije ovlašteno za donošenje istih, valjalo je uvažiti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev te odlučiti kao pod točkom II. i III. izreke jer navedeni razlozi nisu pretpostavke za ukidanje pa je stoga u odnosu na glavni zahtjev odlučeno kao pod točkom I. izreke.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa), te je stoga tužitelju priznat trošak jednokratne nagrade u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7/2 Tarife) sa zakonskim zateznim kamatama u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a kako je i odlučeno pod točkom IV. izreke.

Zagreb, 30. prosinca 2025.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dana ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, odnosno u roku 15 dana po primitku presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.