REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
STALNA SLUŽBA U KRAPINI
Krapina, Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1
Poslovni broj: Pr-22/2024-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji Romani Mališ, u parničnom postupku tužitelja RR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranije na adresi [adresa]), zastupanog po punomoćniku Berminu Meškiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Modern House System d.o.o. za graditeljstvo, trgovinu i usluge, [adresa], OIB 19732441652, zastupan po zz ČR, direktoru, koje zastupa punomoćnik Ninoslav Pintarić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon javno provedene i zaključene glavne rasprave 27. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zz tuženika ČR uz punomoćnika, 30. prosinca 2025., donio je, objavio je i
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku MODERN HOUSE SYSTEM d.o.o., OIB 19732441652 na ime naknade štete isplatiti tužitelju RR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 10.240,00 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. srpnja 2024. do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te mu naknadi parnični trošak u iznosu od 2.955,00 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. ZOO-a tekućom od 30. prosinca 2025. pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.
II O d b i j a s e tužitelj sa zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 3.760,00 € kao neosnovanim.
III O d b i j a s e tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka povrh dosuđenih 2.955,00 € kao neosnovanim.
IV O d b i j a s e tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka. i
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužba tužitelja povučena za iznos od 6.000,00 €.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je 16.5.2024. u gradu Wiggensbach, Savezna Republika Njemačka, za vrijeme obavljanja poslova radnog mjesta bravara za tuženika (kao izaslani radnik), pretprio ozljedu na radu u kojoj je zadobio tjelesne ozljede, radi čega je isti dan hospitaliziran kao hitan slučaj, a dijagnoze koje su istome toga, ali i ostalih dana u kojima su provođeni medicinski postupci i kontrole, utvrđene, navedene su u priloženoj medicinskoj dokumentaciji (akutni kompartment sindrom na lijevom stopalu s pomaknutim prijelomom nožnog palca). Tužitelj je po nalogu poslovođe krenuo podizati korpu od krana međutim ista nije bila osigurana te je tužitelju korpa od krana pala na lijevo stopalo, nakon čega je isti imao operaciju lijevog stopala u Njemačkoj, da bi nakon tri dana ponovno imao još jednu operaciju. Tužitelj još uvijek nosi fiksator u nozi, te po očitovanju doktorice neće moći godinu dana „stati“ na nogu, te ne može više raditi ovaj posao koji je radio. Tužitelj s tuženikom ima potpisan Ugovor o radu na određeno vrijeme od 6.10.2023. a koji je još uvijek na snazi. Tužitelj je trenutno u postupku rehabilitacije, te još uvijek nosi fiksator u nozi.
1.1. Zakonom o radu u čl. 111 je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu, poslodavac je dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava sukladno odredbi čl. 1045. u vezi s čl. 1046. ZOO-a. Također, sukladno čl. 25. Zakona o zaštiti na radu: Ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Pozitivni zakonski propisi reguliraju da u slučaju da radnik na radu ili u svezi s radom strada radeći na stroju ili strada od predmeta koji ima obilježja opasne stvari ili strada pri obavljanju djelatnosti koja ima obilježja opasne djelatnosti, za ocjenu odgovornosti poslodavca primjenjivat će se kriterij objektivne odgovornosti. ZOO određuje da šteta nastala u svezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Tuženik nije ispunio zakonsku obvezu iz čl. 41. ZZR koji u st. 3 propisuje da je poslodavac obvezan osigurati da sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike. Takvo je stajalište i sudske prakse; “Nesrećom na radu smatra se nesreća koju radnik pretrpi u vršenju posla svog radnog mjesta na osnovi ugovora o radu kao i u vršenju drugih poslova koje obavlja na zahtjev i u korist poslodavca za vrijeme trajanja radnog vremena.” - Odluka VSRH Revr 319/2007-2 od 30.9.2008.
1.2. Tužitelj je pokušao spor s tuženikom riješiti mirnim putem te mu je uputio odštetni zahtjev 18. lipnja 2024. Tuženik je odgovorio na Odštetni zahtjev preko svoga punomoćnika 1.7.2024. navodeći "16.5.2024. došlo je do povređivanja Vaše stranke i to na način da je izvršavao naređenje poslovođe DR tvrtke Arpoganus Stahlbrau GmbH, te je pokušao podići korpu kranom, kojim prilikom su lanci skliznuli, a korpa je pala radniku na lijevo stopalo. Dakle, radnik RR nije pretrpio ozljedu obavljajući poslove za poslodavca, već je po naredbi poslovođe druge tvrtke obavljao poslove koji nisu ugovoreni ugovorom o radu sa Modern House System d.o.o. S obzirom na naprijed navedeno Modern House System d.o.o. nije u obvezi prema Vašoj stranci". Notorna je činjenica da tužitelj ima potpisan Ugovor o radu na određeno vrijeme s tuženikom, da ga je isti taj tuženik izaslao na radu u Njemačku te da je obavljao poslove po nalogu tuženika u drugoj državi. Također za rad u Njemačkoj plaću mu je isplaćivao tuženik. Da je tome tako svjedoči i činjenica da je tuženik prijavio ozljedu na radu za tužitelja, a što potvrđuje sam tuženik u svome odgovoru na odštetni zahtjev od 1.7.2024. Notorna je činjenica i da tuženik odgovora po načelu objektivne odgovornosti.
1.3. Slijedom iznijetog, tužitelj postavlja specificirani tužbeni zahtjev (list 177 spisa), a nakon provedenog medicinskog vještačenja, za naknadu neimovinske i imovinske štete sukladno Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su 1331-VI/02 i 1372-11/02 i Pravnog shvaćanja VSRH Odluka broj Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a po sljedećim kvalifikatornim kriterijima: s naslova neimovinske štete: -po kriteriju fizičkih bolova; -po kriteriju straha; -po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti; -po kriteriju duševnih bolova zbog naruženosti; s naslova imovinske štete: -po kriteriju tuđe njege i pomoći; -troškovi liječenja, ukupno iznos od 14.000,00 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate i troškovima postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude. Tužitelj napominje da je zadobio tešku tjelesnu ozljedu s trajnim posljedicama u dobi od 29 godina života, pa su dobivene ozljede i posljedice ovih ozljeda već same po sebi od velikog značaja za svakodnevni normalni život, radi čega tužitelj trpi i ozbiljne psihičke posljedice.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se u potpunosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te ističe da su isti u potpunosti pravno neosnovani. Tuženik osporava i pravnu osnovu tužbe i visinu tužbenog zahtjeva. Nesporno je da je tužitelj bio radnik tuženika, no tuženik osporava da bi se tužitelj ozlijedio za vrijeme obavljanja radnih zadataka upravo za tuženika već nasuprot tvrdnjama iz tužbe tužitelj se ozlijedio obavljajući poslove za treću osobu po nalogu poslovođe DR tvrtke Arpogaus Stahlbau i to bez odobrenja i dopuštenja tuženika, kao njegova poslodavca. Tuženiku je bilo iskreno žao što je došlo do ozljeđivanja tužitelja, no osporava da bi bio odgovoran za nastanak te ozljede. Odmah po saznanju za ozljeđivanje radnika KR, tuženik je poduzeo sve potrebne radnje kako bi se radniku pružila pomoć i kako bi se isti mogao vratiti u Republiku Hrvatsku. Isto tako tuženik napominje kako je predmetna ozljeda tužitelja nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom tužitelja ili treće osobe na koju tuženik, kao poslodavac nije mogao utjecati niti izbjeći posljedice unatoč provedenoj zaštiti na radu pa tuženik ne može biti odgovoran sukladno članku 25. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu. Ujedno, u konkretnom slučaju potrebno je tuženika, kao poslodavca osloboditi od odštetne odgovornosti odnosno potpuno ekskulpirati zbog postojanja ekskulpacijskih razloga iz čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik ističe kako tužiteljeva ozljeda na radu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nije mogao spriječiti, izbjeći niti otkloniti odnosno nastala je isključivom radnjom tužitelja. Tuženik tijekom postupka namjerava dokazati da u konkretnom slučaju ne postoji pravno relevantna uzročno-posljedična veza između radnje ili propuštanja tuženika, kao poslodavca i nastale ozljede tužitelju kao radniku. Naime, tuženik je kao poslodavac tužitelja kao radnika osposobio za rad na siguran način za poslove bravara. Na mjestu na kojem je stradao tužitelj bile su poduzete sve potrebne mjere zaštite na radu te su mu osigurana sva zaštitna sredstva i svi strojevi i alati su bili u ispravnom stanju, ali za poslove bravara. Radno mjesto tužitelja je bilo radno mjesto s posebnim uvjetima rada. Tužitelj je bio zdravstveno sposoban za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada.
2.1. Konačno, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže da Naslovni sud nakon provedenog dokaznog postupka tužitelja odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid odnosno pročitana je sljedeća dokumentacija: odštetni zahtjev s potvrdom o primitku (list 4-6 spisa), odgovor na odštetni zahtjev (list 7), račune (list 9-11, 59-66), ugovor o radu na određeno vrijeme (list 14-15), medicinsku dokumentaciju za tužitelja (list 16-22, 46-58), dozvolu boravak (list 23-24), potvrdu A1 o zakonodavstvu o socijalnoj sigurnosti koje se primjenjuje na imatelja potvrde (list 35-38), uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika (list 39), uvjerenje o osposobljenosti (list 41), zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način (list 43-44), Ugovor o zajedničkom radu na projektima (list 77-81), Dodatak 2. popis izaslanih radnika na projekt (list 86-87), izjava od 27. svibnja 2024. (list 103), prijava o ozljedi na radu s pripadajućom dokumentacijom (list 107-144), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za ortopediju i traumatologiju izv.prof.dr.sc. Miljenku Franiću, dr. med. (list 164-173), u svrhu dokazivanja saslušan je tužitelj RR osobno te zz tuženika, direktor ČR.
3.1. Tuženik je na zapisniku od 27. studenog 2025. odustao od dokaznog prijedloga da se provede dokaz saslušanjem JR i DR jer ne mogu do njihovih adresa.
4. Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj RR iskazao je da je radio kod tuženika 9 mjeseci na poslovima radnog mjesta bravara. Po naređenju poslodavca izaslan je na rad u Njemačku u tvrtku ARPOGANUS, gdje je također obavljao poslove bravara i sve poslove po naređenju poslovođe DR, i to poslove pjeskarenja, rezanja brenerom, brušenje fleksom, istovarivanje i utovarivanje kamiona i poslove na viljuškaru i sve je te poslove obavljao. Pojasnio je da tih 9 mjeseci koje je radio kod tuženika, radio je kao izaslani radnik u Njemačkoj. Dana kad se ozlijedio, 16.5.2024., poslovođa DR naredio mu je da podigne košaru težine negdje oko 200 kg koja je bila na kranu. Uzeo je upravljač od krana da je podigne i nakon što se podigla od tla nekih 50 cm, pala je na tlo i pri tome njemu na stopalo. Ta košara bila je učvršćena s tri lanca koje lance on nije postavljao. Kad je korpa pala njemu na stopalo, kad je odskočila, uspio je izvući stopalo. Bio je ozlijeđen, liječio se 5 mjeseci. Prvih 5 dana bio je u bolnici u Njemačkoj, nakon toga su ga otpustili gdje su ga uputili da otvori bolovanje u državi gdje je trenutno prijavljen, a bio je prijavljen u Hrvatskoj, u [adresa] na adresi [adresa]. U bolnici u Njemačkoj imao je dvije operacije, gdje su mu stavili dva fiksatora i dren. Nakon što se vratio iz Njemačke u [adresa], liječio se privatno u BiH. Doktorica u [adresa], PR uputila ga je da se liječi u BiH jer on nije imao sredstava da bi svaki dan plaćao taksi da ga vozi na previjanje u ambulantu u [adresa]. Radi toga otišao je u BiH gdje se liječio privatno, gdje je sve sam plaćao. Pomoć i njegu pružala mu je supruga. Od ozljede stopala ne može stajati cijeli dan, ne može raditi što je radio prije. Kad cijeli dan stoji, stopalo otekne i noga ga boli od zgloba do koljena. Bio je osposobljen za rad sa kranom, odnosno pojasnio, bio je obučen za rad bravara. Njegova ozljeda prijavljena je kod HZMO-a, a što je prijavio direktor tuženika. U trenutku nesreće nije radio "na crno", radio je za tuženika. Njegovo stanje sada je definitivno, što su mu rekli doktori, odnosno da mu noga funkcionira 50-60%. DR je poslovođa tvrtke u kojoj je radio kao izaslani radnik i po njegovom nalogu je izvršavao poslove. U Njemačkoj mu je naloge, odnosno uputu za rad davao poslovođa DR. U tih 9 mjeseci nije nikad radio izvan tog radnog mjesta gdje je bio izaslani. Njegovo radno mjesto bio je stroj koji je ispred njega, a do njega je bio paravan preko kojeg se ne vidi, a nakon čega je bilo radno mjesto JR. Razmak između njih bio je 20-ak metara. Prije predmetne ozljede imao je ozljedu gdje je ozlijedio prst kada je podigao cijev od nekih 50-60 kg. Imao je 13 šavova. Direktor tuženika, ČR, rekao je da ako bolovanje nije ispod 2 mjeseca da se ne otvara, da ide kazna na firmu i da dolazi inspekcija. Nakon te ozljede prsta odmorio je samo jedan dan i nastavio raditi. Tuženik ga je izaslao na rad u tvrtku ARPOGANUS u Widdgensbachu. Potpisao je ugovor o radu i trebao je obavljati poslove bravara. U Njemačkoj je obavljao poslove savijanja željeza, što je posao bravara. Kada bi jednom rekao da nije obučen za rad sa kranom, to dolazi do njegovog gazde i on bi dobio otkaz. Mogao je odbiti nalog poslovođe, ali bi dobio otkaz. Zna da je netko dobio otkaz kada bi odbio nalog. Iz tvrtke tuženika samo on i JR bili su izaslanici tuženika na radu u Njemačkoj. Poznato mu je da su drugi izaslani radnici iz drugih tvrtki ako bi odbili kakav nalog dobili otkaz. I prije predmetnog događaja po naređenju poslovođe DR obavljao je poslove koji nisu bili u opisu radnog mjesta bravara, npr. poslove brusača, poslove pjeskarenja, poslove upravljanja brenerom i poslove koje je već naprijed u iskazu naveo. Nije direktora tuženika obavještavao o tome da je po naređenju poslovođe u Njemačkoj obavljao određene poslove izvan radnog mjesta bravara. Njemu u ugovoru o radu piše da je sklopljen za poslove radnog mjesta bravara, ali i da je po naređenju, nalogu poslodavca dužan obavljati i druge poslove, pri tome misli i na poslove za koje nije osposobljen. Lanci na košari koja je bila na kranu bili su postavljeni, vidio je da su lanci na mjestu gdje trebaju biti, kad je počeo podizati košaru upravljačem, lanci su pukli i košara je pala prema njemu na stopalo. Prije nego što je počeo dizati košaru se odmaknuo, ali nije mogao jako daleko jer je upravljač na kratkom kabelu. Nije obučen za upravljanje kranom, ali je vidio da su lanci postavljeni. Svi upravljači na kranovima su maksimalno 2 metra od motora. Košaru je morao pomaknuti na visinu od 2 metra jer je smetala, da bi mogao iz CNC stroja izaći komad težine 16 tona. U tom trenutku poslovođa DR je upravljao viljuškarom da bi izvukli taj komad od 16 tona. JR bio je na svom radnom mjestu. Prije predmetnog događaja nije upravljao kranom na kojem je ta košara bila, a niti nekim drugim kranom koji bi bio u krugu tvrtke. Inače su tim kranom upravljali radnici iz Rusije, i tada je dolazilo do nesreća i on je i bio i očevidac takvih nesreća u kojima je dolazilo do ozljeda više-manje prstiju na rukama radnika. Nije bilo ozljeda kao kod njega. Poslovođa DR ga nije upozoravao na neki rizik. Bio je prisutan kada su nekih dva mjeseca prije toga mijenjani lanci na svim kranovima u krugu tvrtke jer je bila inspekcija. Ni u jednom trenutku nije čuo iz kog razloga su lanci na toj košari pukli. Isti dan nakon što se vratio iz Njemačke i bio osobno kod doktorice u [adresa] otišao u BiH kako mu je savjetovala. Pri tome mu je rekla da se liječi u BiH, dala mu je svoj kontakt u vidu telefona i e-mail-a i trebao joj je slati sve nalaze, a ona je njemu slala doznake i da ih on proslijedi svome poslodavcu i na temelju toga je dobivao naknadu. Nakon što je dobio doznake kod doktorice predao ih je svom poslodavcu, pri čemu je pokazao na prisutnog ČR. Poslodavcu nije govorio o tome što mu je savjetovala doktorica PR i da on ide u BiH, a niti se nešto dogovarao tom prilikom s poslodavcem. Poslodavcu je poslao e-mail gdje je opisao događaj jer je njemu poslodavac poslao izjave koje je trebao ispuniti i opisati događaj. Nakon što mu je predočena izjava koju je tužitelj priložio i u spis, iskazao je da je to izjava koju je napisao. U konačnici je isto jesu li lanci skliznuli ili pukli. DR nema veze s tvrtkom tuženika, već je izaslan u tu tvrtku od tuženika. Tvrtka Modern House System nema nikakav ugovor s tvrtkom ARPOGANUS. Ne zna s kojom tvrtkom Modern House System ima ugovor u Njemačkoj. Ne zna ima li tvrtka Modern House System ugovor s tvrtkom IWF d.o.o. On kao radnik ne zna o ugovorima koje je tuženik sklapao s drugim tvrtkama. Telefonom je dogovarao sve što je bilo potrebno da bi došao na rad u Njemačku s prisutnim direktorom tuženika. U Njemačkoj se trebao javiti kod GR. Ni na koji način nije obučen u vezi zaštite na radu.
5. Saslušan u svrhu dokazivanja zz tuženika ČR iskazao je da je tužitelj bio zaposlenik tvrtke u kojoj je on direktor, od 10. mjeseca 2023. do 10. mjeseca 2024. Mjesto rada tužitelja bilo je [adresa] i po potrebi terenski rad, u slučaju tužitelja, to je bilo u Njemačkoj. Tužitelj se ozlijedio u Njemačkoj gdje je bio poslan na rad na radno mjesto bravara za savijanje željeznih komada, koji posao je obavljala tvrtka IWF d.o.o. koja je bila kooperant tvrtke ARPAGAUS. Tužitelj se ozlijedio sredinom 5. mjeseca 2024. i u tom trenutku bio je zaposlenik njegove tvrtke. Tužitelj je bio izaslan na terenski rad s uputama za rad od tuženika i tvrtke IWF da radi posao savijanja željeznih komada. Poznato mu je kakve je ozljede pretrpio tužitelj. Poznato mu je da se tužitelj liječio u bolnici u Njemačkoj, a dalje detalje ne zna. Način na koji se ozlijedio tužitelj poznat mu je samo iz izjave ozlijeđenog. Tužitelju je data sva zaštitna oprema
– radno odijelo, rukavice, cipele s metalnom kapicom te šljem za glavu. Tužitelj je poslan na rad u Njemačku, a ugovor je sklopljen s kooperantskom tvrtkom IWF. Tužitelj je prije potpisa ugovora o radu obavio liječnički pregled, a nakon potpisa ugovora o radu, tužitelj je odradio probni rad, odslušao je o zaštiti na radu i položio ispit za bravara. Tužitelj je potpisao potrebnu dokumentaciju, a koja je priložena u spis. Za ozljeđivanje tužitelja saznao je od njega slijedeći dan po ozljeđivanju kad se javio telefonski, a nakon što je operiran u bolnici. Kad se u Njemačkoj dogodi ozljeda na radu, poziva se hitna pomoć, policija i inspektor zaštite na radu, odnosno inspektora poziva policija. Koliko je njemu poznato ništa od toga nije napravljeno, tužitelja je u bolnicu odvezao radnik iz tvrtke ARPAGAUS. Koliko je njemu poznato, tužitelj je bio u bolnici u Njemačkoj nekih tjedan dana. Zna da mu se javio kao što je naprijed iskazao i da on traži bolovanje i koliko ima pravo na odštetu od osiguranja. Tužitelja je obavijestio da se mora vratiti u Hrvatsku, da mora izabrati liječnika i da mora otvoriti bolovanje, a da će za osiguranje provjeriti. Tužitelj je rekao da se on neće liječiti u Hrvatskoj već da ide u BiH. Od osiguranja dobivena je obavijest da ne može dobiti tužitelj odštetu jer nisu zadovoljeni uvjeti za odštetu za ozljedu na radu jer da nema nikakve dokumentacije, jer da nije bilo policijskog očevida, odnosno da nema policijskog zapisnika, da nema zapisnika inspektora zaštite na radu, a u bolnici da je tužitelj naveo nepostojeću firmu za koju radi, vjerojatno zato da bi dobili na vremenu da se sve to riješi bez policije jer bi u problemu bio DR. Kad je tužitelj došao u Hrvatsku, otišao je u dom zdravlja u [adresa] gdje je izabrao liječnika, a papire za bolovanje doslovno mu je predao na benzinskoj pumpi kroz prozor. Po kasnijim saznanjima, poznato mu je da tužitelj nije dobio dozvolu od liječnika da ode u BIH. Tužitelj je trebao dobiti pisanu dozvolu od liječnika da napusti državu, a sve zbog provjere HZZO jer ga mogu tražiti na adresi na kojoj je prijavljen. U zakonskom roku od 8 dana izvršio je prijavu ozljede na radu koja ozljeda na radu nije priznata jer nije bila priložena sva potrebna dokumentacija. Kako ima poznanstva na HZZO-u u [adresa], bilo im je rečeno da će ta prijava ozljede na radu biti odbijena, pa kako je želio pomoći tužitelju, osobno je prepravljao tu prijavu ozljede na radu na način da je dodao da je poslovođa DR, a koji s njegovom tvrtkom nema nikakve veze, a također je nešto mijenjao i sa izjavom tužitelja. U konačnici ozljeda je priznata kao ozljeda na radu i to kao neka naknadna ozljeda, a ne kao ozljeda koja je trebala biti prijavljena u zakonskom roku od 8 dana. Dokumentacija je poslana tužitelju da bi ga obavijestili da mu je priznata ozljeda na radu i isplaćivana mu je redovna puna plaća i doprinosi. Tužitelju je od tuženika odmah u 6. mjesecu isplaćen iznos od 1.250,00 € kao pomoć zbog ozljede na radu. Redovnu punu plaću isplaćivao je tužitelju sve do isteka ugovora o radu i radne dozvole 2.10.2024. Od kad je tužitelj napustio Hrvatsku više nije dolazio na kontrole kod izabrane liječnice i nije im dostavljao mjesečno doznake. Tužitelj je uredno svakog 15.-og u mjesecu pitao kad će plaća i sjeća se da ga je u 8. mjesecu pitao kad će dostaviti doznake, ali je rekao da uredno šalje e-mail doktorici, ali da mu se ne javlja. Nakon toga dostavio im je slike doznaka za 7. i 8. mjesec na kojim doznakama je šifra bolesti A0, a zapravo je trebalo na doznakama biti šifra B0 i evidencijski broj ozljede na radu, a što na tim dostavljenim slikama doznaka nije bilo. I takve doznake dao je u knjigovodstvo i dalje je isplaćivana tužitelju redovna plaća kao da radi. Kako se bližio istek ugovora o radu i radne dozvole, a željeli su povrat sredstava od države, kod doktorice PR išli su po doznake, ali ih doktorica nije htjela izdati jer nije imala nikakvih podataka, odnosno tužitelj nije dolazio kod nje u ordinaciju. O tome su obavijestili HZZO i bilo je rečeno da će se onda poslati inspekcijski nadzor kod liječnika. Nakon toga liječnica je unatrag izdala sve doznake. Kasnije je saznao i to od JR koji je bio njegov zaposlenik i od tvrtke IWF da se sve to zataškalo jer je DR imao radnika iz BiH koji je dao otkaz, a tužitelj je trebao početi raditi za njih. JR nije želio svjedočiti i u njegovoj tvrtci je dao otkaz i vratio se u BiH. Priznata je ozljeda na radu tužitelju. Tužitelju je isplaćivana puna plaća jer nisu imali doznaka. Nije točno da bi nadređeni tužitelju bio DR, već mu je nadređeni bio JR iz njegove firme, odnosno njima obojici AR iz tvrtke IWF. Ne zna kako to da je DR davao nalog za rad tužitelju. Tužitelj nikad nije bio osposobljen za rad s kranom i košarom. Ne zna tko je bio zadužen za pregled krana i košare. Ne zna je li košara pala ili je puknuo lanac, sve što zna, zna iz izjave tužitelja. Ne zna je li lanac bio atestiran. Ne postoji drugi način osiguranja košare osim lancima. Nepredvidiv događaj koji se dogodio je taj da tužitelj uopće nije trebao rukovati tim kranom jer tužitelj za taj posao od njih nije bio zadužen. Očito mu je to naredio DR. Tužitelj nije imao kontrolu nad stanjem tih lanaca, ali ako je već išao raditi s time da je mogao pregledati. Ranik vjerojatno ne može utjecati, odnosno spriječiti puknuće lanca. Da je lanac bio ispravan, smatra da do ozljede ne bi uopće došlo. Ako lanac nije bio ispravan, odgovoran bi bio vlasnik lanca. Tužitelj je imao i prije ozljeda kod njega i točno je da mu je savjetovao da to ne prijavljuje.
6. Provedenim postupkom, a osobito uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju kao i Prijavu ozljede na radu te iskazom tužitelja, a i samog zz tuženika utvrđeno je da je do ozljeđivanja tužitelja došlo 16. svibnja 2024., prilikom obavljanja njegovih redovnih radnih zadataka u okviru njegovog radnog mjesta i to kada je nesporno bio zaposlenik tuženika temeljem sklopljenog Ugovora o radu na određeno vrijeme, a koji radni odnos se odnosi na obavljanje poslova na radnom mjestu bravara kao i da će tužitelj kao radnik obavljati i druge poslove prema nalogu poslodavca, a koji su u skladu s naravi i vrsti posla za koje je zasnovan radni odnos. Također je utvrđeno da je tužitelj radio na poslovima u inozemstvu kao izaslani radnik, radnik hrvatskog poslodavca koji radi izvan RH. Utvrđeno je i da je tužitelj ozlijeđen dok je upravljao kranom što je nesporno budući isto proizlazi i iz Prijave ozljede na radu (list 107-111 spisa) gdje je pod točkom 34. naznačeno: "Radnik je pomicao korpu kranom, tešku cca 200 kg, koja je pala i ozlijedila mu stopalo.", a koju prijavu na radu je 3.6.2024. podnio ČR kao ovlaštena osoba poslodavca i koja ozljeda je 11. lipnja 2024. priznata kao ozljeda na radu s evidencijskim brojem priznate ozljede na radu 502691605242/2024. Isto tako utvrđeno je da je tužitelj imao Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti (list 39 spisa) za poslove bravara određene Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada iz čl. 3.t. 1, 16, 17, 18 (18) dok iz istog Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 5/84), primjena kojeg je utvrđena čl. 113. Zakona o zaštiti na radu – NN 59/96, proizlazi da tužitelj nije bio osposobljen za upravljanje dizalicama na mehanizirani pogon – što je predmetni kran kojim je rukovao tužitelj, a koji uvjeti su propisani točkom 5. Popisa poslova s posebnim uvjetima rada, uvjeti koji moraju ispunjavati radnici i rokovi za ponovnu provjeru sposobnosti radnika. Iz Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika ne proizlazi da bi tužitelj ispunjavao još i te posebne propisane uvjete. Isto tako, a kako to i sam zz tuženika tvrdi, tužitelju je bio nadređeni " JR iz moje firme", a za kojeg zz tuženika u spis predmeta nije dostavio dokaz da je bio osposobljen iz područja zaštite na radu kao ovlaštenik poslodavca. S druge strane, tužitelj je naveo da mu je nadređeni bio DR iz čega proizlazi da niti nije bila ustrojena "zapovjedna linija", odnosno tuženik kao poslodavac je odgovoran što je ozlijeđeni upravljao kranom, a nije bio osposobljen za rad na siguran način niti je poslodavac utvrdio da je zdravstveno sposoban obavljati te radove (poslove upravljanja dizalicama na mehanizirani pogon) s time da mu poslovođa nije smio naložiti da obavlja posao bez dokaza da je osposobljen za rad na siguran način te da je zdravstveno sposoban obavljati navedeni posao odnosno upravljati kranom, a priloženi Zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način (list 43-44) odnosi se na poslove bravara. Iako tuženik tvrdi da je tužitelju dana sva zaštitna oprema, u spis predmeta nije dostavio dokaz odnosno potpis radnika da je istu i preuzeo.
6.1. Iz svega navedenog proizlazi da je tuženik odgovoran za ozljedu na radu koju je pretrpio tužitelj, a kako je to propisano čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018 i 96/2018). Obzirom da poslodavac odgovaran po načelu objektivne odgovornosti, dakle bez obzira na krivnju, isti se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala višom silom odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe. Šteta nije nastala utjecajem više sile, a niti se ista može pripisati namjeri ili krajnjoj nepažnji tužitelja. Zbog toga je tuženik kao poslodavac odgovaran za nastalu štetu. Sam tužitelj nije pridonio nastanku štetnog događaja jer je posao obavljao po nalogu poslovođe, a tuženik kao poslodavac je taj koji mora organizirati rad na siguran način prema pravilima zaštite na radu.
7. U odnosu na visinu nastale štete tužitelja, provedeno je medicinsko vještačenje po liječniku vještaku Miljenku Franiću, dr.med., stalnom sudskom vještaku za ortopediju i traumatologiju.
8. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju 16.5.2024. zadobio ozljedu: lom proksimalne falange palca lijevog stopala. Na pregledu kod vještaka 17.10.2025. tužitelj je doprinio originalnu medicinsku dokumentaciju, tužitelj se žali na česte bolove u području lijevog stopala, izraženijeg dorzuma te palca. Bolovi su izraženiji kod većeg opterećenja, dužeg stajanja, hodanja, promjene vremena, kretanja po neravnom terenu…Često ga smeta obuća u smislu neudobnosti. Naveo je da sličnih ozljeda nije bilo. Ponekad uzima brufen protiv bolova. Na lijevom stopalu odmah se uočava veći nepravilan ožiljak dužine cca 10 cm u dijelu širok na dorzumu. Blokirane kretnje IMTP i IP zgloba palca te bolne i ograničene kretnje lijevog gležnja u slabijem stupnju te se otežano diže na prste i pete. Po ozljeđivanju tužitelja u štetnom događaju provedeno je adekvatno liječenje te se razvije komplikacija u smislu nekroze mekih česti lijevog stopala zbog čega je liječenje duže trajalo. Nakon završenog liječenja zaostaju bolovi u području lijevog stopala. Zaostaje i ograničena pokretljivost lijevog gležnja u slabijem stupnju te blokirane kretnje IMTP zgloba i IP zgloba palca lijevog stopala. Liječnik vještak smatra da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljede koju je zadobio tužitelj. Mišljenja je da se zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo 11.10.2024. obzirom na karakter ozljede zadobivene u štetnom događaju te priloženu medicinsku dokumentaciju. Troškovi liječenja prema priloženim računima su opravdani.
8.1. Kod tužitelja trajne posljedice navedenih ozljeda smanjuju opću i radnu sposobnost za 8% i u tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu.
8.2. Tužitelj je pretrpio strah: tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 4 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, slabijeg intenziteta 40 dana.
8.3. Radi zadobivene ozljede, tužitelj je trpio bol jakog intenziteta 5 dana, srednje jakog intenziteta 30 dana, a manjeg intenziteta trajanja još 50 dana. Daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore.
8.4. Kod tužitelja, naruženje slabijeg stupnja je zaostalo obzirom na ožiljak u području lijevog stopala.
8.5. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno kroz 30 dana liječenja. U periodu od 30 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 2 sata dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova...).
9. Nalaz i mišljenje liječnika vještaka, sud prihvaća u cijelosti smatrajući ga stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke, kojem nalazu i mišljenju stranke nisu niti prigovarale.
10. Na temelju provedenih dokaza i utvrđenih činjenica, sud je utvrdio da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19.st.2. u vezi čl. 1046. ZOO-a te stoga tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete u smislu čl. 1100.st.1. ZOO-a, a nastala mu je i imovinska šteta u vidu tuđe pomoći i njege (čl. 1095. st.1. ZOO-a).
11. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO).
11.1. Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su, u konkretnom slučaju, pravo na tjelesno i pravo na duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Sud je raspravljao i utvrđivao činjenice koje je prvo tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah, duševnu bol zbog smanjenja životnih aktivnosti, te trošak za tuđu pomoć i njegu u kući, budući da su one, u smislu članka 1100. stavka 2. ZOO kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Iako je točno da sukladno odredbi članka 1100. ZOO-a osnova za dosuđenje pravične novčane naknade ne predstavlja pretrpljena fizička bol, strah već je osnova povreda prava osobnosti. Dakle, neimovinsku štetu po prihvaćenoj objektivnoj koncepciji čini već sama povreda prava osobnosti izazvana štetnom radnjom. Međutim, pretrpljeni fizički bolovi, strah kao i duševni bolovi zbog smanjenja životnih aktivnosti, te trošak za tuđu pomoć i njegu ne mogu se zanemariti jer upravo oni su mjerilo težine povrede prava osobnosti, uz druge relevantne okolnosti i svakako utječu, a na što upućuje i sadržaj stavka 2. članka 1100. ZOO-a, kao kvalifikatorni elementi, na ukupnu visinu pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti.
11.2. Prema ocjeni ovoga suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuditi prvo tužitelju pravičnu novčanu naknadu, stoga, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao prvo tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.
12. Slijedom toga sud je tužitelju dosudio pravičnu naknadu neimovinske štete prema slijedećim kriterijima:
-intenzitetu i trajanju fizičkih bolova koje je trpio tužitelj uzimajući pri tome u obzir karakter ozljeda, tijek liječenja i sve nelagodnosti tijekom liječenja (dvije operacije, postavljanje fiksatora, drena…), te je istom s tog osnova dosudio naknadu u iznosu od 4.000,00 €
-intenzitetu i trajanju pretrpljenog straha koji je tužitelj pretrpio te je istom s tog osnova dosudio naknadu u iznosu od 3.000,00 €
-intenzitetu i trajanju pretrpljene duševne boli radi smanjenja životnih aktivnosti za 8% te je istom s tog osnova dosudio naknadu u iznosu od 2.000,00 €, pri čemu je sud pri ocjeni ovog vida neimovinske štete osim stupnja smanjenja životne aktivnosti uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj stradao u dobi od 29 godina života te je po prirodnom tijeku stvari za očekivati da će posljedice osjećati još dugi niz godina s vremenom još i više
-intenzitetu i trajanju za pretrpljene duševne boli radi naruženja te je istom s tog osnova dosudio naknadu u iznosu od 1.000,00 € s obzirom da se radi o naruženju lakog stupnja, koje naruženje je uočljivo trećima samo ponekad, budući se radi o stopalu koje i inače nije izloženo pogledu trećih.
12.1. Na opisani način tužitelju je dosuđena pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 10.000,00 €.
12.2. Odluku o visini pravične novčane naknade sud je donio sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002. broj Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.
13. Temeljem čl. 1095.st.1. ZOO-a, tužbeni zahtjev za imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege dosuđen je u iznosu od 240,00 € jer je tužitelju ukupno ista bila potrebna 60 sati, pri čemu je 1 h tuđe pomoći i njege 4,00 €, koju cijenu sata je sud odredio po slobodnoj ocjeni u smislu odredbe čl. 223. ZPP-a, a koju pomoć i njegu je tužitelju pružala supruga kako je to iskazao, odnosno nije imao direktnih troškova za isti.
14. Tužitelju nije priznat trošak liječenja u iznosu od 76,59 € budući je tužitelj, a kako je iskazao liječenje obavljao u BiH, a ne u Republici Hrvatskoj, a računi koje je priložio u spis iskazani su u KM.
15. Tužitelju je ukupno dosuđena naknada štete u iznosu od 10.240,00 € dok je odbijen s iznosom od 3.760,00 € kao neosnovanim.
16. Tužitelju je na dosuđenu imovinsku i neimovinsku štetu dosuđena i zakonska zatezna kamata tekuća od dana podnošenja tužbe jer na temelju čl. 1103. ZOO-a naknada neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, dok na temelju odredbe čl. 1086. ZOO-a naknada imovinske štete, dospijeva od trenutka nastanka štete, no tužitelj je i ovu vrstu štete zatražio od dana podnošenja tužbe.
17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154.st.2. ZPP-a, odnosno isti je dosuđen prema uspjehu stranaka u postupku. Tužitelj je uspio sa 100% u osnovi i sa 73% u visini, pa je njegov uspjeh 86,5% dok je uspjeh tuženika 13,5%. Kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika, proizlazi da je tužitelj uspio sa 73% te mu je tuženik u tom postotku dužan naknaditi parnični trošak.
17.1. Troškovi tužitelja sastoje se od troškova za sastav odštetnog zahtjeva, tužbe i podneska od 10.11.2025. te zastupanja na ročištu 22.10.2024., 27.11.2024., 12.2.2025. i 27.11.2025., za svaku radnju po 250 bodova odnosno po 500,00 €, određeni u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), ukupno 3.500,00 €, a 73% od 3.500,00 € iznosi 2.555,00 €. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja u iznosu od 400,00 €, pa je tuženik dužan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.955,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.
17.2. Tužitelju nije priznat trošak pristojbi na tužbu i presudu budući je tužitelj temeljem Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/2018 i 51/2023) oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi i nije ih dužan platiti.
17.3. Isto tako tužitelju nije priznat trošak putovanja odvjetnika iz [adresa] u [adresa], koji trošak je punomoćnik tužitelja ovlašten naplatiti od svoje stranke, ali mu suprotna strana nije dužna naknaditi taj iznos.
18. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja smanjio tužbeni zahtjev s prvotno zatraženih 20.000,00 € na 14.000,00 €, a smanjenje tužbenog zahtjeva je raspolaganje koje ima značaj povlačenja tužbe kojem smanjenju se tuženik nije protivio, radi čega je temeljem odredbe čl. 193.st.2. riješeno kao u izreci.
U Krapini 30. prosinca 2025.
Sutkinja
Romana Mališ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana.
Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa istog.
Dostaviti:
1. Odvjetnik Bermin Meškić
2. Odvjetnik Ninoslav Pintarić
