Broj: Ppž-2523/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika VĆ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika VĆ, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek, od 25. veljače 2025., Klasa: 211-07/25-1/2889, Urbroj: 511-07-31-25-1, na sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I Prigovor okrivljenika VĆ odbija se kao neosnovan i pobijani prekršajni nalog se potvrđuje.
II Ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 8 dana po primitku ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik VĆ obvezan je naknaditi trošak prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpet eura) u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek, od 25. veljače 2025., Klasa: 211-07/25-1/2889, Urbroj: 511-07-31-25-1, okrivljenik VĆ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura (šestošezdeset eura), zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.
2. Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.
3. Predmetnim prekršajnim nalogom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 76,98 eura (sedamdesetšest eura i devedesetosam centa).
4. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je podnio prigovor zbog primijenjene prekršajnopravne sankcije, navodeći u bitnom da je svjestan protupravnosti svojeg nepromišljenog ponašanja, no da za obavljanje svakodnevnih dužnosti treba automobil. Istaknuo je da radi kao voditelj th, a uz to da je i vlasnik obrta koji obavlja djelatnost organizacije konferencija i poslovnih događanja, a uz navedeno da obavlja volonterski i posao tajnika 3rt. Dodao je da je trenutno u fazi izrade doktorata na rg, smjer Kultura i umjetnost, za što mu je isto tako potrebna mogućnost upravljanja vozilom u svrhu provedbe znanstvenih istraživanja. Napomenuo je da kroz osamnaest godina koliko upravlja vozilom, nije skrivio nikakvu prometnu nezgodu, te predlaže da se ukine odluka o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca.
5. Okrivljenik predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
6. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove propisane člankom 237. stavkom 1. točkom 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
7. Prigovor okrivljenika nije osnovan.
8. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je izdavatelj prekršajnog naloga okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 660,00 do 1990,00 eura, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura, predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj. Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja znatno ugrožavanje zaštićenog dobra te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to se opća svrha izricanja prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, naročito stoga što okrivljenik nije dokazao navode svojeg prigovora relevantnom dokumentacijom o svojim imovinskim i obiteljskim prilikama.
10. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je izdavatelj prekršajnog naloga osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.
11. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Nije prihvaćen osnovanim razlog za preinačenje odluke o zaštitnoj mjeri kojeg ističe okrivljenik. Naime, okolnost koju ističe okrivljenik da mu je potreban automobil za svakodnevno obavljanje mnogobrojnih poslova i aktivnosti, okrivljenik nije dokazao relevantnom dokumentacijom, pa stoga ovaj sud nije niti mogao ocijeniti takav navod okrivljenika. Ovaj sud ističe da sam paušalni navod prigovora okrivljenika nema takav značaj da bi na temelju istog došlo do promjene odluke o izricanju zaštitne mjere izdavatelja prekršajnog naloga. Duljina trajanja izrečene zaštitne mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle vrlo blizu donje zakonom propisane granice, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i visoku koncentraciju alkohola od 1,42 g/kg, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa, te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim člankom 51a. Prekršajnog zakona.
12. Stoga, navodi prigovora okrivljenika nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke izdavatelja prekršajnog naloga o izrečenoj novčanoj kazni i duljini trajanja izrečene zaštitne mjere.
13. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik obvezan na naknadu paušalnog iznosa troškova ovog žalbenog suda od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu trajanja postupka.
14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
15. Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu 30. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi Osječko-baranjskoj, Postaji prometne policije Osijek, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
