REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1751/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Hrvoju Lukšiću, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge, [adresa], OIB: 25132169807, koga zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnika iz Odvjetničkog društva ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o., Zagreb, Horvatova 80A, protiv tuženika ERSTE&STEIERMӒRKISCHE BANK d.d., [adresa], OIB: 23057039320, radi utvrđenja ništetnosti i isplate (vps: 737,55 eur), nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 10. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, s objavom dana 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o je

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160 / 51400607 - 5101994096 od dana 26. srpnja 2004. godine, sklopljenog između tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa] OIB: 23057039320 kao kreditora i HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, koja nosi naziv „NAKNADA“, u dijelu koji glasi: „ Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom plasmana.“

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa] OIB: 23057039320, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, upisano u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, MBS: 081446327, na ime plaćene naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita isplati iznos od 737,55 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. kolovoza 2004. godine pa do isplate, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je od 05. kolovoza 2004. do 31. prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje, od 01. siječnja 2008. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. godine određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizlašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa] OIB: 23057039320, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, upisano u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, MBS: 081446327, nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.359,32 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.337,38 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tužbom od dana 21. kolovoza 2024. pokrenuo parnični postupak, te predložio da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev, te donese presudu kojom se utvrđuje da je ništetna ugovorna odredba članka 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51400607 - 5101994096 od dana 26. srpnja 2004., sklopljenog između tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa] OIB: 23057039320 kao kreditora i HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, koja nosi naziv „NAKNADA“, u dijelu koji glasi: „ Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom plasmana.“te da se tuženik obveže na plaćanje iznos od 737,55 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. kolovoza 2004. godine pa do isplate,, time da je tužitelj kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 2.064,78 eur (1.327,23 eur deklaratorni dio tužbenog zahtjeva + 737,55 eur kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva).

2. Uobrazloženju tužbe tužitelj navodi da su tuženik i HF s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dana 26. srpnja 2004. sklopili Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51400607 – 5101994096 kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita kredit u iznosu od 116.500,00 CHF protuvrijednosti u kunama obračunate po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj, s rokom vraćanja od 360 mjeseci od puštanja kredita u tečaj, da je u članku 10. Ugovora o kreditu pod nazivom „NAKNADA” predviđena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, a koju naknadu je korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti u iznosu od 1,00 % (slovima: jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom plasmana, slijedom čega je korisniku kredita je dana 04. kolovoza 2004. godine naplaćena naknada u iznosu od 737,55 eur, a sve sukladno odredbi članka 10. pod nazivom „NAKNADA” Ugovora o kreditu.

3. Isto tako, tužitelj u tužbi navodi da je ugovor o kreditu tipski ugovor, kojeg je sastavio tuženik, da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da ta odredba nije jasna i razumljiva. Navodi da tuženik nije informirao korisnika kredita o tome koje je značenje i smisao ove odredbe. Navodi i da je tuženik obračuna naknadu, time da nisu određeni jasni parametri po kojoj se naknade banke određuju, već si one propisane jednostranom odlukom banke. Navodi da je ta odredba prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača, odnosno Ugovor o kreditu sklopljen između korisnika kredita i tuženika je standardizirani (tipski) ugovor, koji je, kao takav, unaprijed sročen i priređen od strane tuženika, a kojeg prema tome korisnik kredita može ili potpisati ili ne, kao I da navedeni Ugovor o kreditu u članku 10. sadrži odredbu s nazivom „NAKNADA”, a prema kojoj odredbi se naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita naplaćuje u visini od 1,00 % (jedan posto) na iznos kredita, time da se ista naplaćuje prije korištenja kredita.

4. Nadalje, u obrazloženju tužbe tužitelj navodi da su korisnik kredita kao ustupitelj i tužitelj kao primatelj sklopili Ugovor o ustupu / prijenosu tražbine dana 06. lipnja 2023. kojim ugovorom je utvrđeno kako je korisnik kredita s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu, dok je člankom 2. istog Ugovora o ustupu / prijenosu tražbine izričito ugovoreno kako korisnik kredita kao Ustupitelj sklapanjem ugovora svoju tražbinu prema tuženiku s naslova povrata preplaćenih iznosa s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknada na temelju Ugovora o kreditu zajedno sa svim sporednim pravima prenosi na tužitelja kao primatelja, dok tužitelj kao primatelj u cijelosti prima prenesenu tražbinu, slijedom čega je tužitelj kao novi vjerovnik u odnosu na tuženika tužitelj obavijestio tuženika pisanim putem, time da je uz tužbu tužitelj dostavio pisane dokaze za koje smatra da potrvrđuju njegove navode, kao i prijašnje sudske odluke (list 8-56 spisa).

5. U podnesku od dana 11. listopada 2024. tuženik je dostavio pisani odgovor na tužbu, naveo da u cijelosti spori osnovanost tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja, te je osporio vrijednosti predmeta spora navedenu u tužbi od 21. kolovoza 2024. u iznosu od 2.064,78 eur, time da se potražuje isplata iznosa od 737,55 eur, pa u skladu s osporavanjem tuženik smatra da je vrijednost predmeta spora očito suviše visoko naznačena, te se pozvao na sudsku praksu, odnosno stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske je u više odluka jasno zauzeo shvaćanje da se deklaratorni zahtjev koji je istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu i treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činjenje i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora.

6. Isto tako, u odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, je je tražbina potrošača strogo osobne naravi pa ne može biti predmet ustupa. Osporava da je korisnik kredita bio potrošač. Istaknuo je prigovor zastare. Navodi da je odredba ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita jasna, razumljiva i lako uočljiva, o njoj se pojedinačno pregovaralo i nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navodi i da je tuženik korisnika kredita u cijelosti informirao o njegovoj obvezi plaćanja naknade za obradu kredita na način da su službenici banke s korisnikom kredita jasno komunicirali da postoji obveza, u slučaju odobrenja kredita, na plaćanje naknade za odobrenje kredita. Osporava tijek zateznih kamata i navodi da bi kamate mogle teći samo od podnošenja zahtjeva jer tuženik nije bio nepošteni stjecatelj, i dostavio pisane dokaze za koje smatra da dokazuju njegove navode, te kopije sudske prakse na koju se poziva, kao i kopiju Izvornog znanstvenog rada Dr.sc. Marka ĐF pod nazivom Stjecanje bez osnove (list 77-193 spisa).

7. Nakon dostave odgovora na tužbu, tužitelj je u svom očitovanju od dana 24. listopada 2024. osporio navode iz tuženikovog odgovora na tužbu, te ponovio već iznesene navode koje je istaknuo tijekom postupka, time da je uz očitovanje dostavio dokumentaciju i sudsku praksu za koju smatra da dokazuje svoje navode (list 203-255 spisa).

8. Tuženik je u svom očitovanju od dana 24. siječnja 2025. dostavio svoje očitovanje na navode tužitelja iz podneska od dana 24. listopada 2024. osporio navode tužitelja u cijelosti, te dostavio dokumentaciju i sudsku praksu za koju smatra da dokazuje svoje navode (list 269-284 spisa).

9. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u u dostavljenu dokumentaciju, kao i dostavljene sudske odluke koje su stranke dostavile, i to kopiju presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-617/22-3 od 25. svibnja 2022. (list 8-11 spisa),kopiju Direktive Vijeća 93/13/EZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (list 12-17 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2047/22 od 8. studenog 2022. (list 18-24 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 2154/22 (list 25-33 spisa), kopiju dopisa tužitelja upućen tuženiku nazvan Obavijest o preuzimanju tražbine, zahtjev za dostavu dokumentacije, prijedlog izvansudske nagodbe od 6. lipnja 2023. (list 34 spisa), kopiju dopisa tuženika korisniku kredita HF iz [adresa] o platežu naknade za otplatu kredita od dana 23. srpnja 2024. (list 35 spisa), kopiju dopisa korisnika kredita HF iz [adresa] o ustupu tražbine od dana 6. lipnja 2023. (list 36 spisa), kopiju Aneksa br. 1 Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke na nekretnini) (list 38-40 spisa), kopiju Aneksa br. 1 Ugovora o kreditu br. 5101994096 (list 41-46 spisa), kopiju Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-5101994096 (list 47-50 spisa), kopiju Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesija) (list 51-55 spisa), kopiju prikaza procesa obrade kredita za razdoblje od 2004.g. do 2011.g. (list 77-81 spisa), kopiju obračuna naknade za bankarske usluge u visini 1%, odnosno 5.557,05 kn (list 82 spisa), kopiju rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-1748/21-2 od 27. svibnja 2021. (list 83-90 spisa), kopiju rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 1562/21-2 od 5. listopada 2021. (list 91-95 spisa), kopiju procesa obrane kredita (list 96-97 spisa), kopiju rješenja Vrhovnog suda RH br. Revr-758/2007 od 16. siječnja 2008. (list 98-99 spisa), kopiju presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2781/11-2 od 16. lipnja 2015. (list 100-102 spisa), kopiju rješenja Vrhovnog suda RH br. Rev-1264/07-2 od 29. listopada 2008. (list 103-105 spisa), kopiju presude Vrhovnog suda RH br. Rev- 141/06-2 od 22. veljače 2006. (list 106-107 spisa), kopiju presude i rješenja Vrhovnog suda RH br. Rev-170/06-2 od 28. veljače 2006. (list 108-110 spisa), kopiju presude Vrhovnog suda RH br Rev-1125/2013-2 od 25. veljače 2014. (list 111-112 spisa), kopiju presude i rješenja Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-2637/23-3 od 9. travnja 2024. (list 113-129 spisa), kopiju presude u predmetu C621/17 (list 130-138 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2101/2022-4 od 11. listopada 2022. (list 139-144 spisa), kopiju izbornog znanstvenog rada dr.sc. ĐF sjecanje bez osnove (list 149-193 spisa), kopiju izvoda iz zapisnika Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od dana 30. siječnja 2020. (list 203 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2047/22-2 od 8. studenog 2022. (list 204-210 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-617/22-3 od 25. svibnja 2022. (list 211-214 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-4090/22-2 od 6. prosinca 2022. (list 215-220 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-1972/22-2 od 23. kolovoza 2022. (list 221-226 spisa), kopiju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-4681/21-11 od 5. srpnja 2022. (list 227-235 spisa), kopiju presude Vrhovnog suda RH br. Rev-173/23-2 od 13. veljače 2024. (list 236-243 spisa), kopiju izvoda iz zapisnika sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda RH od dana 5. studenog 2020. (list 244-246 spisa), kopiju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P- 237/21-14 od 31. ožujka 2022. (list 247-255 spisa),

kopiju presude i rješenja Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-2637/23 (list 269-284 spisa), time da je tijekom dokaznog postupka izveden dokaz saslušanjem svjedokinje HFT djelatnice tuženika (list 308-309 spisa), kao i svjedoka UF korisnika kredita (316-317 spisa).

10. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu u kojem se traži utvrđenje (toč. I tužbenog zahtjeva) kao i u dijelu u kojem se nalaže isplata novčane tražbine (toč. II tužbenog zahtjeva).

11. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe ugovora o kreditu i isplate preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita.

12. Uvidom u Ugovor o kreditu (list 46-50 spisa) sud je utvrdio da su ERSTE&STEIERMAERKISCHE BANK d.d., 51000 [adresa], i HF iz [adresa], kao korisnik kredita, VF iz [adresa], ([adresa]), [adresa], kao sudužnik dana 26.07.2004. sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 /51400607-5101994096, temeljem Kreditnog zahtjeva broj 5178008090 i Odluke Banke broj 200704029449378 od 26. srpnja 2004., da je iznos kredita 116.500,00 CHF, protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj, namjena kredita stambeni krediti građana preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu, stambeni kredit za kupovinu nekretnine, rok korištenja 04. kolovoza 2004. rok vraćanja 360 mjeseci, od puštanja kredita u tečaj, vraćanje kredita 360 mjesečnih anuiteta nakon puštanja kredita u tečaj, da kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu, iznos anuiteta 624,69 CHF, time da je odredbom čl. 10 određeno da je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 01,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom plasmana.

13. Iz ugovornih odredbi proizlazi da je korisnik kredita fizička osoba, da je namjena kredita stambena, odnosno namjena je kupnja nekretnine za stanovanja, odnosno proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru, jer korisnik kredita HF nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. čl. 6. ugovora o kreditu određeno je da je namjena kredita izgradnja obiteljske kuće. Iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi korisnik kredita bio obrtnik ili trgovac, odnosno da bi stan bio korišten u bilo kakve poslovne svrhe.

14. U skladu s sklopljenim Ugovorom o kreditu stranke sud dana 12. veljače 2016. sklopile ANEX br.1 Ugovora o kreditu broj 51400607-5101994096 (list 41-46 spisa), te dana 15. veljače 02.2016. Aneks broj: 1 (slovima: jedan) sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini obzirom da je 12.02.2016. potpisan Aneks broj 1 (jedan) Osnovnog ugovora u CHF kojim su utvrđene promjene u načinu ispunjenja obveza iz Osnovnog ugovora u CHF isključivo i jedino u svrhu ispunjenja zakonskih obveze Banke propisanih Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) (u daljnjem tekstu: ZID ZPK).

15. Tijekom dokaznog postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka, korisnika kredita, koji je u svom iskazu naveo da je kredit sklopio 2004. i to upravo radi kupnje nekretnine, odnosno da se radilo o stambenom kreditu, te da je otišao kod tuženika jer je imao najpovoljnije uvjete kredita (list 316 spisa) Sud je prihvatio iskaz svjedoka u tom dijelu, jer je logičan i uvjerljiv te u skladu s ugovorom o kreditu u kojem je navedena svrha odobrenih sredstava po u skladu s ugovorom o kreditu, koji je u spisu, a iz niti jednog dokaza ne proizlazi da je HF kupljenju nekretninu koristio u bilo kakve poslovne svrhe.

16. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da je korisniku kredita naplaćena naknada za obradu kredita, time da je svjedok iskazao da je posebno platio iznos naknade.

17. Iz ugovora o ustupu/prijenosu tražbine proizlazi da su korisnik kredita EF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ustupitelj i Druga fundadja SPV d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807 primatelj sklopili 6. lipnja 2023. UGOVOR O U STUPU/PRUE NOSU TRAŽBINE (CESIJA ) prema kojem su u čl. Suglasno utvrdile da da je ustupitelj kao korisnik kredita dana 26. srpnja 2004. sa Erste&Steiermarkische banka d.d. sklopio ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 /51400607-5101994096, kojim ugovorom se Erste&Steiermarkische banka d.d. obvezala staviti na raspolaganje Ustupitelju Iznos od 116.500,00 CHF po srednjem tečaju za CHF po tečajnoj listi Erste & Steiermarkische banka d.d. važeće na dan korištenja kredita, a Ustupitelj se obvezao isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom o kreditu koji je prilog ovom ugovoru o ustupu tražbine I čini sastavni dio istog, da ustupitelj s naslova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu prema Erste&SteiermSrkische banka d.d. ima tražbinu na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknada, da sklapanjem sklapanjem ugovora ustupitelj sve svoje tražbine prema Erste&SteiermSrkische banka d.d. navedene u članku 1. ovoga ugovora, kao i sve ostale Ustuplteljeve tražbine koje bi postojale prema Erste&Steiermarkische banka d.d., a temeljile bi se ili bi proizlazile iz predmetnog Ugovora o kreditu, zajedno sa svim sporednim pravima, prenosi na primatelja, a primatelj u cijelosti prima prenesenu mu tražbinu,da Prijenosom predmetne tražbine primatelj stječe prema Erste & Steiermarkische banka d.d., kao dužniku, ista prava koja je do potpisa ovog Ugovora prema Erste&Steiermarkische banka d.d. imao i Ustupitelj, da se Ustupitelj obvezuje odmah nakon sklapanja Ugovora o Izvršenom ustupu tražbine obavijestiti dužnika, Erste&Steiermarkische banka d.d. uz napomenu da se nakon zaprimljene obavijesti ustupljena tražbina može valjano ispuniti jedino Primatelju kao novom vjerovniku te Primatelju predati sve isprave o ustupljenoj tražbini u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, a koje posjeduje, kao i da ugovorne strane suglasno utvrđuju kako sva druga prava i obveze, osim onih koje su predmet ovog ugovora, a koje proizlaze iz Ugovora o kreditu i eventualno drugih ugovora Ustupitelja s Erste&Steiermaridsche banka d.d., ostaju nepromijenjeni I obvezuju kako su i ugovoreni.

18. Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba je odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, vidljivo je koja tražbina je ustupljena, a visina te tražbine se može utvrditi s obzirom na to da se može utvrditi u kojem iznosu je korisnik kredita platio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

19. Tijekom dokaznog postupka, kako je već prije navedeno, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka, korisnika kredita UF korisnika kredita (316-317 spisa) na sporne okolnosti, time da je svjedok u svom iskazu naveo da je kredit podigao radi kupnje nekretnine, da je ugovor bio pripremljen pa nije mogao utjecati na njegove odredbe, da ga nitko u banci nije upozorio na nekakvu naknadu za obradu kredita, te da je saznao da je ona naplaćena, da su on i sudužnik išli kod javnog bilježnika radi solemizacije ugovora, da je javni bilježnik pročitao taj ugovor te da ga je više tumačio sudužniku, time da on nije bio upozoren na odredbu o naknadi za obradu kredita, kao i da mu u banci nisu objašnjene pojedine odredbe ugovora.

20. Sud je prihvatio iskaz svjedoka kao istinit, jer je logičan i uvjerljiv te u skladu s ugovorom o kreditu koji je u spisu, a kako je to već navedeno kod ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka kada je iskazivao o namjeri sklapanja ugovora o kreditu i namjeni odobrenih sredstava, time da je iskazivao i na okolnost samog sklapanja ugovora o kreditu.

21. Iz iskaza navedenog svjedoka ne proizlazi da mu je tuženik dao bilo kakve informacije o tome na koje konkretne troškove se odnosi naknada za obradu kredita, koja je svrha ugovaranja te naknade i kako će se određivati, odnosno da mu nije dao nikakve informacije prema kojima je mogao procijeniti kakve financijske posljedice proizlaze za njega iz te odredbe. Također, u odnosu na tu odredbu korisnik kredita nije imao nikakvu mogućnost pregovaranja, kao niti o ostalim odredbama ugovora jer se radilo o tipiziranom ugovoru koji mu je ponuđen.

22. Isto tako, tijekom dokaznog postupka izveden dokaz saslušanjem svjedokinje HFT djelatnice tuženika (list 308-309 spisa), koja je u svom iskazu navela da je bila zaposlena u kreditnom odjelu banke, od 1998 do 2024, da je primala stranke, potencijalne klijente kredita i predočavala im sadržaj Ugovora i odgovarala sam na njihove upite, da je klijentima predočivala kamatnu stopu, koje troškove će imati, troškove naknade, troškove javnog bilježnika eventualne troškove što se tiče polica osiguranja, dali životnog ili osiguranja nekretnine, troškove za procjenu nekretnine, troškove interkalarne kamate, da im je predočen značaj valutne klauzule, kao i da je klijentima objašnjavala obvezu plaćanje naknade predviđene za obradu kredita i tada je bio iznos od 1,00%, obračunata s datumom plasmana.

23. Sud nije prihvatio iskaz ove svjedokinje kao logičan i istinit, obzirom da je svjedokinja dugogodišnja djelatnica tuženika, s tuženikom je bila u dugogodišnjem dohodovnom odnosu i zainteresirana je za ishod ovog postupka, te je iskaz ove svjedokinje u suprotnosti s iskazom svjedoka, korisnika kredita.

24. Isto tako, svjedokinja u svom iskazu navela da se nisu mogle mijenjati odredbe Ugovora, niti na prijedlog klijenta niti njegovih sugestija, da su klijenti mogli samo prihvatiti Ugovor kako je sastavljen, ili odbiti, da se radilo o tipskom ugovoru, da klijent imao niti mogao imati bilo kakav utjecaj na sadržaj odredbe o plaćanju naknade, jer je ta odredba bila sastavni dio Ugovora, mogla je samo varirati visina naknade.

25. Sud je prihvatio iskaz ove svjedokinje kao logičan i istinit, obzirom da je je dan u skladu s dostavljenom dokumentacijom, odnosno s ugovorom i kreditu, time da je u ovom dijelu iskaz svjedokinje sukladan iskazu svjedoka koji je iskazivao na spornu okolnost da li se ili nije moglo pregovarati o sadržaju ugovora, kao i na okolnost da li se radilo o tzv. tipskom ugovoru ili ne.

26. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača., a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena odredba je ništava, slijedom čega sud smatra da je i odredba čl. 10 ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita ništetna sukladno odredbi čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP-a. Nadalje, odredba o naknadama je ništetna i prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 – dalje: ZOO). Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO-a objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Prema odredbi čl. 269. st. 2. ZOO-a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

27. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru i da se o spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati, kao i da u samom ugovoru nije navedena visina naknade, može se zaključiti da banka o interesima potrošača nije vodila računa. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

28. Prema odredbi čl. 83. ZZP-a treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

29. Odredba o naknadi za obradu kredita je unaprijed formulirana od strane tuženika te korisnik kredita nije mogao imati utjecaj na njezin sadržaj. Korisnik kredita nije imao mogućnost sklopiti ugovor o kreditu bez navedene odredbe, niti pregovarati o toj odredbi jer u tom slučaju ne bi mogao sklopiti ugovor o kreditu, odnosno tuženik ne bi pristao na sklapanje ugovora o kreditu bez te odredbe ili s drugačijom odredbom o naknadu za obradu kredita. Korisnik kredita je imao mogućnost samo ili prihvatiti ili ne prihvatiti ugovor kojeg je unaprijed formulirao tuženik. Tuženik nije postupao u dobroj vjeri i korisnik kredita kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita niti oko njenog neprihvaćanja. Također, tuženiku nije bila poznata niti svrha ugovaranja predmetne naknade, niti ga je tuženi informirao o svrsi ugovaranja naknade. Sve navedene okolnosti prouzročile su značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

30. Ništetnost odredbi o naknadama ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe o naknadama sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je vratiti tužitelju iznos od 737,55 eur.

31. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

32. Tražbina koje je predmet ugovora o ustupu potraživanja nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno čl. 3. ZZP-a, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). Tražbina koje je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu.

33. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine pa nije odlučno to što je ustupitelj potrošač, a primatelj nije. Identitet tražbine ustupom nije promijenjen što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača.

34. Nadalje, i Europski sud zauzima takvo pravno stajalište u presudi C-383/18 od 23. svibnja 2019. (sudska praksa je javno dostupna na Internetskim stranicama Europskog suda). Europski sud je u točki 20. obrazloženja presude C-383/18 zauzeo sljedeće stajalište: "Uvodno valja pojasniti kako okolnost da se sporovi u glavnom postupku vode isključivo između prodavatelja robe ili pružatelja usluga ne predstavlja prepreku primjeni Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkom kreditu. Naime, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 24. svojeg mišljenja, područje primjene te direktive ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu, nego o svojstvu stranaka ugovora o kreditu. Međutim, u ovom slučaju potraživanja koja su predmet sporova u glavnom postupku proizlaze iz triju ugovora o potrošačkom kreditu sklopljenih između triju potrošača i triju tuženika u glavnom postupku te su prenesena na tužitelja u glavnom postupku nakon prijevremenog ispunjenja obveza prema navedenim ugovorima.

35. Sud smatra da je ništetna je odredba čl. 10 kojom određeno da za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora, a za slučaj slučaj prijevremenog povrata kredita, banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama Banke, obzirom da sud smatra da u konkretnom slučaju banka nije prezentirala korisniku kredita o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, niti mu je dala bilo kakve informacije o predmetnoj naknadi, pa tako niti bilo kakve informacije iz kojih bi korisnik kredita kao potrošač mogao zaključiti o financijskim posljedicama navedene odredbe. Predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor kojeg je tuženik sastavio te se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Povrijeđeno je načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

36. Tuženikov prigovor zastare je neosnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok.

37. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti te odredbe (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.).

38. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadama ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o toj naknadi, niti je to vidljivo iz ugovora. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja. Stopa zatezne kamate određena prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

39. Sud je smatrao da je osnovan prigovor tuženika vezano za vrijednost predmeta spora, te je na ročištu održanom dana 5. veljače 2025. odredio vrijednost predmeta spora u visini od 737,55 eur, odnosno u dijelu u kojem se pod toč. II tužbenog zahtjeva traži da sud usvoji tužbeni zahtjev kojim se traži isplata novčane tražbine.

40. Tužitelj je uspio s oba tužbena zahtjeva, a mu je tuženik dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, koji su tužitelju odmjereni prema konačnoj vrijednosti predmeta spora, kako ju je sud utvrdio. Naime, ocjenjujući da je tuženikov prigovor suviše visoke vrijednosti predmeta spora, kako ju je tužitelj naznačio u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti osnovan, sud je, primjenom odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a, vrijednost predmeta spora u ovom dijelu odredio u visini iznosa plaćanje kojeg tužitelj tužbom potražuje.

41. Pogrešno je shvaćanje tužitelja da bi vrijednost predmeta spora u ovom dijelu imala biti određena u iznosu od 2.064,78 eura, a prema odredbi čl. 19. Zakon o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.). Svrha citirane odredbe je obračun vrijednost predmeta spora radi naplate sudske pristojbe prilikom pokretanja postupka te ne dokida procesnu odredbu vezanu uz odmjeravanje vrijednosti kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu iz čl. 40. ZPP-a. Po ocjeni ovog suda, s obzirom da tužitelj zahtjeva utvrđenje ništetnosti i povrat plaćenog na temelju ništetne odredbe, za ocjenu vrijednosti predmeta spora u odnosu na zahtjev za utvrđenje mjerodavna je upravo vrijednost koja se, kao posljedica utvrđenja ništetnosti, potražuje radi plaćanja (Pž-566/2025-2).

42. Temeljem odredbe čl. 154. i 155. st 1. ZPP-a ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.) Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023), time da je među strankama prijepor o vrijednosti predmeta spora, pa tako i troškovima postupka, slijedom čega je tužitelju je priznat trošak zastupanja za sastav tužbe od dana 21. kolovoza 2024. (Otbr. 7.1. i 46.) 150,00 eur, trošak sastava obrazloženog podneska od dana 24. listopada 2024. kojim se tužitelj očitovano na navode odgovora na tužbu tuženika (Otbr. 8.1. i 46.) 150,00 eur, trošak pristupa na ročište ročište od dana 05. veljače 2025. (Otbr. 9.1., 7.1. i 46.) 150,00 eur, trošak pristupa na ročište dana 13. ožujka 2025. na Općinskom sudu u Šibeniku, time da na ročištu nije izveden dokaz saslušanjem predloženog svjedoka (Otbr. 9.5.) 50,00 eur, trošak pristupa na ročište od dana 17. travnja 2025. na Općinskom sudu u Rovinju, obzirom da nije izveden dokaz saslušanjem predložene svjedokinje (Otbr. 9.5.) 50,00 eur, trošak pristupa na ročište dana 07. srpnja 2025. na Općinskom sudu u Rovinju (Otbr. 9.1., 7.1. i 46.) 150,00 eur, trošak pristupa na ročište dana 16. rujna 2025. (Otbr. 9.5) 50,00 eur, trošak pristupa na ročište dana 06. studenog 2025. na Općinskom sudu u Šibeniku, na kojem je izveden dokaz saslušanjem svjedoka JF (Otbr. 9.1., 7.1. i 46.) 150,00 eur, trošak pristupa na ročište od dana 10. prosinca 2025. (Otbr. 9.1., 7.1. i 46.) 150,00 eur, ukupno 1.050,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 262,50 eur, 1312,50 eur, te je tužitelju priznat trošak sudskih pristojbi u iznosu od 46,82 eur (pristojba na tužbu 33,55 eur plaćena 21.08.2024. kao i pristojba na presudu 13,27 eur , time da je visina pristojbe utvrđena je u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi "Narodne novine" br. 53/2019., 92/2021., 37/2023, ukupno 1.359,32 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. III izreke presude.

43. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova za sastav tužbe od dana 14. kolovoza 2024. (Otbr. 7.1. i 46.) 50,00 eura, trošak pribavljanje potvrde o visini naknade za obradu kredita (Otbr. 36. i 46.) iz razloga što sud smatra da taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka 50,00 eur, trošak sastava obrazloženog podneska od 24. listopada 2024. (Otbr. 8.1. i 46.) 50,00 eur, trošak pristupa na ročište od dana 05. veljače 2025. (Otbr. 9.1., 7.1. i 46.) 50,00 eur, trošak pristupa na ročište dana 13. ožujka 2025. (Otbr. 9.5.) 150,00 eur, trošak pristupa na ročište na Općinskom sudu u Rovinju 17. travnja 2025. ( Otbr. 9.1.) 150,00 eur, trošak pristupa na ročište dana 07. srpnja 2025. (Otbr. 9.1., 7.1. i 46.) 50,00 eur, trošak pristupa na ročište dana 16. rujna 2025., a koje nije održano (Otbr. 9.5.) 150,00 eur, trošak pristupa na ročište dana 09. listopada 2025. obzirom da toga dana nije održano ročište u ovom predmetu 200,00 eur, trošak pristupa na ročište dana 06. studenog 2025. na Općinskom sudu u Šibeniku, na kojem je izveden dokaz saslušanjem svjedoka JF (Otbr. 9.1., 7.1. i 46.) 50,00 eur, trošak pristupa na ročište od dana 10. prosinca 2025. (Otbr. 9.1., 7.1. i 46.) 50,00 eur, ukupno 1.000,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 250,00 eur, 1.250,00 eur, te se tužitelj odbija sa zahtjevom za platež sudskih pristojbi u iznosu od 87,38 eur (traženo 134,20 eur – 46,82 eur koliko je tužitelju priznato za trošak sudskih pristojbi, odnosno tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 1.337,38 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. IV izreke.

U Zagrebu, 30. prosinca 2025.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

1. Tužitelju, po punomoćniku uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku