- 1 -              Rev 774/2020-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 774/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Z., Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju dipl.iur. M. M., protiv tuženice Z. R. iz Z., OIB:..., koju zastupa punomoćnica L. S., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, broj Gž-1606/2018-2 od 11. veljače 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini, broj P-4046/2013-39 od 19. lipnja 2017., u sjednici održanoj 25. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola, broj Gž-1606/2018-2 od 11. veljače 2019. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"Tuženica Z. R. iz Z., OIB:..., dužna je tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Z., OIB:..., isplatiti svotu od 292.519,18 kuna (dvjesta devedeset dvije tisuće petsto devetnaest kuna osamnaest lipa) uz pripadajuću zateznu kamatu određenu u skladu sa stavkom 2 članka 29 ZOO-a prema eskontnoj stopi hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana podnošenja tužbe, tj. od 22.prosinca 2009.godine pa do isplate, sve u roku 15 dana."

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I.              Prihvaća se kao osnovana žalba tuženice te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sv. Ivanu Zelini poslovni broj: P-4046/2013-39 od 19. lipnja 2017. na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja slijedećeg sadržaja:

 

"Tuženica Z. R. iz Z., OIB:..., dužna je tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Z., OIB:..., isplatiti svotu od 292.519,18 kuna (slovima: dvjesto devedeset dvije tisuće petsto devetnaest kuna i osamnaest lipa) uz pripadajuću zateznu kamatu određenu u skladu sa stavkom 2. članka 29. ZOO-a prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana podnošenja tužbe, tj. od 22. prosinca 2009. pa do isplate, sve u roku 15 dana."

 

II.              Nalaže se tužitelju da tuženici nadoknadi trošak prvostupanjskog postupka isplatom iznosa od 25.000,00 kuna, u roku od 15 dana dok se u preostalo dijelu u iznosu od 35.000,00 kuna zahtjev tuženice odbija."

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženica je osporila revizijske navode tužitelja i predložila reviziju odbiti kao neosnovanu, a tužitelju naložiti da joj naknadi troškove revizijskog postupka.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), pobijana drugostupanjska presuda ispitana je samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za isplatu 295.519,18 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, s osnova nepripadno primljenih iznosa mirovine, koji su tužiteljici isplaćeni u razdoblju od 11. veljače 1998. do 31. siječnja 2008., kako je to utvrđeno pravomoćnim rješenjem tužitelja od 11. lipnja 2008., klasa:140-02/08-1, Ur.broj:341-25-05/3-08-81756, broj spisa 425753.

 

8. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev, primjenom odredbe čl.164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10 i 130/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13, 133/13 – dalje: ZMO) u vezi s čl. 166. st. 2. ZMO, pri čemu je prigovor zastare ocijenio neosnovanim pozivom na odredbu čl. 166. st. 2. ZMO. Ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja temelji na utvrđenju, da je po pravu nadzora pravomoćnim rješenjem tužitelja, broj 464881 od 8. svibnja 2007., poništeno rješenje tužitelja od 23. travnja 1998., kojim je tuženici priznato pravo na starosnu mirovinu, jer je tužitelj 24. siječnja 2006. primio uvjerenje Federalnog zavoda za MIO/PIO Kantonalne administrativne službe S., broj 00044/98 od 16. siječnja 2006., na temelju kojeg je utvrđeno da se tuženica nalazila u osiguranju neprekidno u razdoblju od 28. prosinca 1966. do 7. kolovoza 1999., dakle i na dan priznanja prava na starosnu mirovinu od strane tužitelja.

 

9. Drugostupanjski sud je, odlučujući povodom žalbe tuženice, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti jer je ocijenio da unatoč dotadašnjoj sudskoj praksi, u istovrsnim predmetima, prema kojoj bi stav i ocjena prvostupanjskog suda bili pravilni i zakoniti, tužbeni zahtjev nije osnovan. Pritom se pozvao na Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i Protokol broj 1 uz Konvenciju, u vezi s odredbom čl. 141. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH). Zaključak drugostupanjskog suda je da se u ovom slučaju trebaju primijeniti pravna shvaćanja Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) iz presude Čakarević protiv Republike Hrvatske (zahtjev broj 48921/13), presuda od 26. travnja 2018. (dalje: Čakarević protiv Republike Hrvatske) jer se radi o istovrsnim predmetima.

 

9.1. Pozivajući se na pravna shvaćanja ESLJP iz navedene presude, drugostupanjski sud je ocijenio da tuženica u ovoj pravnoj stvari, nije doprinijela primanju spornih isplata mirovine, svojim lažnim tvrdnjama ili drugim postupcima koji ne bi bili izvršeni u dobroj vjeri, te da je na legitimnoj osnovi pretpostavila da je primanje spornih mirovina, pravno ispravno. Osim toga, drugostupanjski sud je ocijenio da u konkretnom slučaju javne vlasti nisu postupale na vrijeme, na prikladan i dosljedan način, što je bila njihova dužnost, jer je tužitelj tek nakon što je tuženica deset godina primala mirovinu utvrdio da joj ista ne bi pripadala.

 

10. Revident u reviziji navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer su razlozi koje sud navodi o odlučim činjenicama proturječni sadržaju isprava u spisu. To stoga što je iz dokumentacije u spisu razvidno da tuženica u zahtjevu za priznanje mirovine od 19. siječnja 1998., u rubrici u kojoj je postavljeno pitanje o inozemnom stažu, nije navela podatak da se nalazila u radnom odnosu u Bosni i Hercegovini, pa i u vrijeme podnošenja zahtjeva. Navodi da je takvim postupanjem tužitelj doveden u zabludu i oštećen za isplaćene iznose, pa se pravna shvaćanja iz presude ESLJP na koju se revident poziva, ne mogu primijeniti u ovoj pravnoj stvari.

 

11. U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, revident navodi da drugostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 164. ZMO u vezi s čl. 90. st. 3. ZMO, te da ne postoji obveza tužitelja provjeravati ima li osiguranik koji podnosi zahtjev za mirovinu, ostvaren staž osiguranja ili radni odnos u nekoj drugoj državi.

 

12. Osnovano revident ističe da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

13. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tuženici priznato pravo na starosnu mirovinu rješenjem tužitelja, od 23. travnja 1998. koje je doneseno povodom njezina zahtjeva od 19. siječnja 1998. U obrascu koji osiguranici obvezno popunjavaju, dajući tužitelju potrebne podatke, tuženica nije navela podatak da je bila u radnom odnosu u Bosni i Hercegovini, i to u istom razdoblju u kojem je bila u obveznom osiguranju u Republici Hrvatskoj. Nakon zaprimanja uvjerenja Federalnog zavoda za MIO/PIO od 16. siječnja 2006., tužitelj je utvrdio da se tuženica nalazila u osiguranju neprekidno u razdoblju od 28. prosinca 1966. do 7. kolovoza 1999. odnosno i na dan priznanja prava na starosnu mirovinu, zbog čega je tužitelj 8. svibnja 2007., po pravu nadzora, donio rješenje, kojim je poništeno rješenje o priznanju prava na starosnu mirovinu tužiteljici.

 

14. Slijedom navedenog, u okolnostima kad tuženica tužitelju prilikom podnošenja zahtjeva za starosnu mirovinu nije dala točan i potpun podatak o svom radno pravnom statusu i stažu osiguranja u inozemstvu, koji je u propisanom obrascu izrijekom zatražen, ne može se prihvatiti pravilnim zaključak suda drugog stupnja da tužiteljica ničim nije doprinijela primanju spornih iznosa mirovine, niti zaključak da je ona postupala u dobroj vjeri, te da je legitimno pretpostavila da je primanje mirovine pravno ispravno.

 

15. U obrazloženju pobijane odluke, sud se poziva na pravna shvaćanja ESLJP u presudi Čakarević protiv Republike Hrvatske (zahtjev broj 48921/13), presuda od 26. travnja 2018. Međutim, presuda u tom predmetu donesena je u činjeničnim i pravnim okolnostima koje nisu usporedive s onima u ovoj parnici jer u navedenom predmetnu ESLJP dobra vjera podnositeljice nije osporena, te je utvrđeno da je postupanje vlasti kod podnositeljice moglo potaknuti uvjerenje da ima pravo na isplate naknade za nezaposlene. U ovoj pravnoj stvari, nema osnova za zaključak o postojanju dobre vjere na strani tuženice kao osobe koja nije dala tužitelju zatraženi podatak o kojem ovisi njeno pravo na isplatu mirovine, niti se može zaključiti da tužitelj nije reagirao na vrijeme i na prikladan način, kad je odmah po primitku podataka od Federalnog zavoda za MIO/PIO Bosne i Hercegovine, po pravu nadzora, poništio rješenje kojim je tuženici priznato pravo na mirovinu. Stoga u konkretnom slučaju nema osnova za primjenu pravnih shvaćanja ESLJP iz predmeta Čakarević protiv Republike Hrvatske, na kojima je drugostupanjski sud utemeljio svoju odluku i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

16. U obrazloženju pobijane odluke razlozi o tim odlučnim činjenicama dijelom nisu navedeni, a dijelom su nejasni i proturječni, pa presudu nije moguće ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

17. Stoga je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, ukinuta presuda drugostupanjskog suda i predmet je vraćen tom sudu na ponovno suđenje.

 

18. U ponovljenom postupku sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem, te će pri ponovnom odlučivanju o žalbi tužitelja, iznijeti ocjenu svih žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja.

 

19. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 25. listopada 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Željko Šarić, v.r.