Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1158/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja TA, vlasnika obrta "[obrt]" iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Ivanu Emeru, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika podnesenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-612/2021-29 od 14. srpnja 2023., 30. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-612/2021-29 od 14. srpnja 2023. u točki I. izreke te u točki II. izreke za iznos od 1.451,66 eura (slovima: tisućučetristo- pedesetjedaneuroišezdesetišestcenti) sa zateznom kamatom od 14. srpnja 2023. do isplate.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se ista presuda u preostalom dijelu točke II. izreke na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 1.119,96 eura (slovima: tisućusto- devetnaesteuraidevedesetišestcenti) sa zateznom kamatom od 14. srpnja 2023. do isplate.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.928,40 kn/388,67 eura[1] sa zateznom kamatom od 31. listopada 2020. do isplate, a u točki II. izreke mu je naloženo nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.571,50 eura/19.375,00 kn sa zateznom kamatom od 14. srpnja 2023. do isplate.

2. Protiv presude je žalbu podnio tuženik, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP).

3. U žalbi ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da je izreka presude nerazumljiva, da proturječi razlozima te da o odlučnim činjenicama također postoji proturječnost između razloga i sadržaja isprava. Navodi da je tužitelj tužbom zahtijevao naknadu štete u iznosu od 1.340,50 eura, da je podneskom od 27. siječnja 2023. djelomično povukao tužbu zahtijevajući isplatu iznosa od 388,67 eura, da se podneskom od 8. veljače 2023. tuženik protivio smanjenju tužbenog zahtjeva, a da se u razlozima pobijane presude ističe suprotno, dakle, da se nije protivio takvoj radnji tužitelja, u čemu nalazi narečenu povredu postupka. Stoga da je sud prvog stupnja propustio odlučiti o preostalom dijelu zahtjeva pa je u istom podnesku zatražio i donošenje dopunske presude.

4. Glede merituma spora, ističe da je iskaz tužitelja kontradiktoran, da je nejasno je li popravak vozila trajao dugo zato što dijelovi za vozilo nisu bili dostupni u servisu ili zato što tužitelj nije imao novaca platiti popravak. Smatra da su dokazi ocijenjeni protivno čl. 8. ZPP-a, jer da u iskazima tužitelja i svjedoka ĆA postoje proturječja, a sud je utemeljio svoju odluku upravo na tim dokazima. Nadalje ističe da je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka, podneskom od 20. listopada 2022. dostavio Izvješće o paušalnom dohotku od samostalnih djelatnosti za 2020. pa kako nije dokazao da tu ispravu nije mogao dostaviti do zaključenja prethodnog postupka, smatra da sud prvog stupnja taj dokaz nije mogao uzeti u obzir, u skladu s čl. 299. st. 3. ZPP-a. Glede nalaza vještaka, ističe da vještak nije obrazložio zašto je prihvatio paušalno određen postotak udjela troškova goriva i drugih troškova na iznos izgubljene zarade te da tužitelj nije dostavio isprave kojima bi potkrijepio takav zaključak pa i u tome nalazi postojanje narečene povrede postupka.

5. Na kraju tuženik osporava i zakonitost odluke o parničnom trošku, smatrajući da je u tom dijelu pogrešno primijenjeno materijalno pravo te da je trošak zastupanja odvjetnika trebalo obračunati primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja svake radnje, a ne retroaktivno, na sve radnje unatrag, prema Tarifi koja se primjenjuje od 2. studenog 2022.

6. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, podredno presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

7. Žalba tuženika u odnosu na glavnu stvar nije osnovana, već je djelomično osnovana u odnosu na odluku o parničnom trošku.

8. Prije svega treba razjasniti procesnu situaciju koja je nastala uslijed podnošenja prijedloga za donošenje dopunske presude. Naime, tuženik je u istom podnesku podnio prijedlog za donošenje dopunske presude i žalbu, s tim što je u prijedlogu naveo da je sud prvog stupnja propustio odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 951,83 eura, polazeći od stajališta da je zbog protivljenja smanjenju tužbenog zahtjeva, sud trebao odlučiti presudom o cijelom zahtjevu iz tužbe. Sud prvog stupnja je o prijedlogu odlučio rješenjem poslovni broj Pn-612/2021- 32 od 13. rujna 2023., kojim je odbio prijedlog tuženika za dopunu presude, u bitnom navodeći da tužitelj nije povukao tužbu, niti se tuženik protivio smanjenju tužbenog zahtjeva, pri čemu je ocijenio da za smanjenje tužbenog zahtjeva nije bio ni potreban pristanak tuženika. Protiv tog rješenja tuženik nije podnio žalbu te je ono postalo pravomoćno, što znači da je ovaj sud i u ovom stadiju žalbenog postupka vezan domašajem tog rješenja. Dakle, ima se smatrati da je sud prvog stupnja odlučio o svim zahtjevima, a time i o zahtjevu tužitelja za isplatu štete u iznosu od 388,67 eura, što je iznos kojeg je tužitelj zahtijevao isplatiti prema podnesku od 27. siječnja 2023. Stoga se ovaj sud ne može upuštati u ocjenu je li se tuženik mogao protiviti takvoj procesnoj radnji tužitelja te je li u tom dijelu postupanje suda bilo zakonito.

9. S obzirom na činjenicu da vrijednost predmeta spora iznosi 388,67 eura, proizlazi da se u konačnici radi o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. ZPP-a pa se presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona (povreda pravila o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Sud prvog stupnja nije počinio neku od postupovnih povreda iz čl. 467. ZPP-a pa tako ni povredu na koju ukazuje žalitelj, budući da su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati. Pravilno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je ocijenjeno da tužitelju pripada pravo na naknadu štete koja se odnosi na izgubljenu dobit u iznosu od 388,67 eura sa zateznom kamatom od 31. listopada 2020. do isplate.

11. Naime, iz utvrđenja suda prvog stupnja bi proizlazilo da je 20. kolovoza 2020. došlo do prometne nezgode u kojoj je oštećeno vozilo tužitelja, krivnjom osiguranika tuženika, da je tužitelj registrirani taxi prijevoznik te predmetno vozilo koristi isključivo u tu svrhu, da je vozilo bilo na popravku u razdoblju od 20. kolovoza do 1. listopada 2020. te da je tužitelj zbog toga izgubio na zaradi iznos od 786,83 eura pa kako je tuženik isplatio tužitelju nesporni iznos štete od 398,16 eura (3.000,00 kn) 3. prosinca 2020., ocjenjuje da je tuženik u obvezi platiti razliku u iznosu od 388,67 eura.

12. Visina štete je utvrđena na temelju nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstveno-financijske struke, pri čemu je vještak obračun izvršio na temelju podataka o ostvarenom primitku tužitelja za 2020. te potvrde o visini dohotka i primitaka za 2022, pa je izmakla korist utvrđena pravilnom primjenom čl. 1046. i čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO)

13. Tuženik u žalbi u osnovi osporava činjenična utvrđenja suda prvog stupnja ističući da tužitelj nije dokazao koji su razlozi zbog kojih je popravak vozila trajao tako dugo, da vještak nije obrazložio iz kojih razloga je prihvatio paušalno određen udio troškova goriva u odnosu na rashod tužitelja, međutim, kako je već navedeno, ovaj sud nije ovlašten ocjenjivati pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja pa su utoliko izneseni žalbeni navodi bez utjecaja na ishod ovog žalbenog postupka.

14. Međutim, tuženik s osnovom ukazuje da je parnični trošak tužitelja pogrešno obračunat. Naime, trošak zastupanja tužitelja je obračunat prema vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi, a ne prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog zahtjeva, na način da je za svaku radnju odvjetnika priznat iznos od 199,08 eura (1.500,00 kn), umjesto iznosa od 99,54 eura (750,00 kn). Tako proizlazi da trošak zastupanja za ukupno devet radnji odvjetnika iznosi 895,88 eura pa kada se tome pridoda porez na dodanu vrijednost proizlazi da trošak zastupanja iznosi 1.119,85 eura, a čemu treba pridodati i trošak sudskih pristojbi i vještačenja u iznosu od 331,81 eura što daje ukupan trošak od 1.451,66 eura. Pritom treba navesti da je sud prvog stupnja pravilno primijenio Tarifu koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku primjenom Tbr. 48. st. 3. Tarife pa su žalbeni navodi tuženika u tom dijelu bez osnove.

15. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja u točki I. izreke te u točki II. izreke za iznos od 1.451,66 eura sa zateznom kamatom potvrditi primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, te žalbu tuženika uvažiti i istu presudu u točki II. izreke u preostalom dijelu, za iznos od 1.119,96 eura preinačiti i odbiti zahtjev za nadoknadu parničnog troška u tom dijelu, primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

16. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka, s obzirom na činjenicu da sa žalbom nije uspio u odnosu na glavnu stvar, već samo djelomično u odnosu na sporednu tražbinu.

U Rijeci 30. prosinca 2025.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan