REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-983/2024-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Vesne Stanić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, Trg Marka Marulića 13, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, kojeg zastupa DD, službena osoba, uz sudjelovanje zainteresirane osobe NEXI CROATIA d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 50, radi priznavanja profesionalne bolesti, 30. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, KLASA: UP/II-502-03/23-01/855, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od 2. siječnja 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/23-03/13, URBROJ: 338-21-02-02-23-16 od 9. listopada 2023. te priznavanje dijagnoze G56.0 kao profesionalne bolesti, uz priznavanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi profesionalne bolesti.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, KLASA: UP/II-502-03/23-01/855, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od 2. siječnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/23-03/13, URBROJ: 338-21-02-02-23-16 od 9. listopada 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem dijagnoza G56.0 nije priznata tužiteljici kao profesionalna bolest, slijedom čega joj nisu priznata ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi profesionalne bolesti.
2. Tužiteljica u tužbi osporava rješenje tuženika, navodeći da je u dovoljno dugom periodu bila izložena faktoru rizika (radna ekspozicija pred računalom) koji je doveo do toga da se kod nje dijagnoza G56.0 razvila kao profesionalna bolest. U prilog svojih navoda, tužiteljica se poziva na medicinsku dokumentaciju i zaključke specijalista prema kojima je kod nje sindrom karpalnog kanala rezultat profesionalnog oboljenja. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje uz priznavanje dijagnoze G56.0 kao profesionalne bolesti.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, proveo je sudsko-medicinsko vještačenje po vještakinji Mariji Zavalić, specijalistici medicine rada, te je održao raspravu.
6. Prema članku 68. stavku 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23; dalje: ZOZO) profesionalne bolesti prema ZOZO-u su bolesti izazvane dužim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima.
Prema članku 68. stavku 2. ZOZO-a lista profesionalnih bolesti i poslova na kojima se te bolesti javljaju i uvjeti pod kojima se smatraju profesionalnim bolestima utvrđuju se posebnim zakonom.
Prema članku 2. stavku 1. Zakona o listi profesionalnih bolesti („Narodne novine“ broj 162/98 i 107/07; dalje: ZLPB) profesionalnom bolešću smatra se bolest za koju se dokaže da je posljedica djelovanja štetnosti u procesu rada i/ili radnom okolišu, odnosno bolest za koju je poznato da može biti posljedica djelovanja štetnosti koje su u svezi s procesom rada i/ili radnim okolišem, a intenzitet štetnosti i duljina trajanja izloženosti toj štetnosti je na razini za koju je poznato da uzrokuje oštećenje zdravlja.
Članak 3. stavak 1. ZLPB-a sadrži listu profesionalnih bolesti.
7. Iz podataka spisa tuženika proizlazi da je poslodavac tužiteljice NEXI CROATIA d.o.o. za tužiteljicu podnio prijavu profesionalne bolesti, zaprimljenu 24. ožujka 2023., radi utvrđivanja i priznavanja dijagnoze G56.0 (Sindrom karpalnog kanala) kao profesionalne bolesti. Tijekom prvostupanjskog postupka pribavljeno je stručno-medicinsko mišljenje Službe za medicinu rada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, KLASA: 502-03/23-09/313, URBROJ: 381-09-90-23-5 od 2. listopada 2023. prema kojem se ne potvrđuje profesionalna etiologija dijagnoze G56.0 kod tužiteljice. Nakon što prvostupanjskim rješenjem navedena dijagnoza nije priznata kao profesionalna bolest, tuženik je povodom žalbe tužiteljice pribavio nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije od 21. prosinca 2023. Navedeno liječničko povjerenstvo u svojoj ocjeni utvrđuje da, nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju i mišljenje Službe za medicinu rada, nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje profesionalne etiologije bolesti pod dijagnozom G56.0, jer radna izloženost po svom intenzitetu i trajanju nije bila dovoljna niti su opisana kontinuirana statodinamička opterećenja ručnog zgloba i šake, prvenstveno u obliku ponavljajućih pokreta, koja bi bila takvog karaktera da mogu predstavljati isključiv uzrok sindroma prenaprezanja u vidu obostranog sindroma karpalnog kanala (tipkanje je više pasivna repetitivna kretnja, bez upotrebe sile), a i ukupno vrijeme izloženosti ovom faktoru rizika bilo je relativno kratko za razvoj profesionalne etiologije sindroma prenaprezanja.
8. Uzimajući u obzir tužbene navode kojima se osporavaju zaključci liječničkog povjerenstva Direkcije, sud je odredio vještačenje po sudskoj vještakinji Mariji Zavalić, specijalistici medicine rada, radi razjašnjenja može li se dijagnoza G56.0 kod tužiteljice smatrati profesionalnom bolešću prema stručno-medicinskim kriterijima iz članka 68. ZOZO-a u svezi članka 2. ZLPB-a.
9. Sudska vještakinja Marija Zavalić, nakon izlaganja relevantnih dijelova medicinske i druge dokumentacije, u svom pisanom nalazu i mišljenju zaključuje da se bolest sindrom karpalnog kanala obostrano (G56.0) kod tužiteljice ne može priznati profesionalnom bolešću jer ne zadovoljava kriterij kontinuiranog rada na računalu od najmanje dvije godine do pojave kliničkih znakova bolesti, s obzirom na to da je tužiteljica godinu dana po rođenju djeteta, do 13. svibnja 2021., koristila porodiljni dopust, da to vrijeme nije radila na računalu kod poslodavca i da su se bolovi karakteristični za sindrom karpalnog kanala pojavili devet mjeseci po povratku na posao nakon porodiljskog i rodiljnog dopusta koji je trajao više od godinu dana (vrijeme prije poroda i do godine života djeteta).
10. Tužiteljica je iznijela prigovore na nalaz i mišljenje na koje se sudska vještakinja Zavalić detaljno očitovala na raspravi, a njezina obrazloženja u bitnome se iznose u nastavku.
10.1. Prema očitovanju vještakinje Zavalić netočan je navod tužiteljice da se kod nje radi o kratkim prekidima (izloženosti radu na računalu), jer je porodiljni dopust prema dokumentaciji trajao od carskog reza najmanje do povratka na posao, a radi se o periodu preko godine dana. Za nastanak sindroma karpalnog kanala bitna je kontinuirana prisutnost pritiska u području navedenog kanala i vrijeme koje je potrebno da se najprije razvije edem u tom području, da taj edem pritišče na živac i da nakon toga dolazi do propadanja odnosno nefunkcionalnosti dijela živca medijanusa. Za navedeno je prema literaturnim podacima potrebno najmanje dvije godine kontinuiranog pritiska u području karpalnog kanala na medijalni živac. Osim toga, nigdje u dokumentaciji koja je priložena u spisu nije bilo podataka da je tužiteljica imala bilo kakvih tegoba prije odlaska na porodiljni, a koje bi se uklapale u kliničku sliku sindroma karpalnog kanala i to desne ruke, jer se ovaj sindrom kod uporabe kompjutera i "miša" razvija na onoj ruci na kojoj postoji pritisak karpalnog kanala na "miš", što je u ovom slučaju desna ruka koja je dominantna ruka tužiteljice.
10.2. U odnosu na prigovor tužiteljice da se ona ranije javljala zbog blažih tegoba, no nije odmah upućena na odgovarajuće pretrage niti je sindrom karpalnog kanala odmah dijagnosticiran nego joj je krivo dijagnosticirana upala tetive, vještakinja Zavalić je obrazložila da je tužiteljica prve tegobe imala opisane (kao bolest zglobnih sveza i tetiva) 28. veljače 2022. i da se s porodiljnog vratila u svibnju 2021., a što je prekratko vrijeme da bi se zbog rada na računalu razvio sindrom karpalnog kanala kojeg je sigurno imala. Vještakinja napominje da je prema Zakonu o listi profesionalnih bolesti jasno propisano da uz kliničku sliku bolesti mora biti zadovoljeno i vrijeme ekspozicije štetnosti, u ovom slučaju pritiska na područje karpalnog kanala i dovoljan vremenski period da razvije edem dovoljno velik da pritišče na živac, a zatim da dođe do smanjene funkcije dijela niti navedenog živca, a što je kod tužiteljice utvrđeno dijagnostičkom pretragom MNG-om i uklapalo se u kliničku sliku navedenog sindroma.
10.3. U svezi medicinske dokumentacije i mišljenja drugih specijalista, posebno specijalista ortopedije dr. I i specijalista medicine rada, a čija ocjena govori o profesionalno uvjetovanom sindromu karpalnog kanala, vještakinja Zavalić se očitovala da ortopedi nisu educirani za ocjenu je li bolest nastala isključivo zbog uvjeta rada, a što je uvjet da bude priznata kao profesionalna bolest, niti su educirani o Zakonu o listi profesionalnih bolesti. Što se tiče specijalista medicine rada, vještakinja Zavalić je ukazala da je specijalist medicine rada koji je davao mišljenje o profesionalnoj bolesti naveo da postoji mogućnost da se o istoj radi, ali da treba provjeriti još elemente ekspozicije, dok je specijalist medicine rada iz Zavoda za javno zdravstvo, kojeg je HZZO pitao radi li se o profesionalnoj bolesti ili ne, izrijekom naveo da se o profesionalnoj bolesti ne radi jer nije zadovoljeno vrijeme dužine ekspozicije, a sukladno zakonu odnosno doktrini medicine rada.
10.4. Što se tiče prigovora tužiteljice da nalazi jasno potvrđuju težinu stanja kod tužiteljice, da postoji znatno suženje karpalnog kanala, da je ignoriran podatak o izrazitoj natečenosti desne šake, da je tužiteljica imala znatne smetnje u funkciji ruke, što ukazuje na dugotrajnu profesionalnu izloženost i kroničan razvoj sindroma, vještakinja Zavalić je obrazložila da to upravo pokazuje da se ne radi o bolesti koju je izazvala profesionalna izloženost jer je dužina ekspozicije u kontinuitetu kraća od osam mjeseci od početka rada do pojave simptoma. Razvoj ovakvog pritiska u području karpalnog kanala govori da je taj pritisak bio i prije početka kontinuiranog rada nakon povratka sa porodiljnog dopusta, ali su se simptomi javili tek nakon tog povratka. Vještakinja je napomenula da je kod žena za vrijeme trudnoće, a zbog hormonskih promjena vrlo čest sindrom karpalnog kanala jer edem u području karpalnog kanala nastaje zbog hormonalnih promjena za vrijeme trudnoće, što ona ne može tvrditi da se dogodilo kod tužiteljice, ali dugotrajnost pritiska koji se očitovao kliničkom slikom upravo govori da nije kontinuirana izloženost nakon porodiljnog bila uzrok razvoja ovog sindroma, a da tužiteljica koliko je vidljivo iz dokumentacije nije prije trudnoće navodila nikakve tegobe koje bi govorile o sindromu karpalnog kanala prije odlaska na porodiljni odnosno kao posljedicu izloženosti pritisku na karpalni kanal zbog prethodne izloženosti prije trudnoće.
10.5. Vezano za prigovor tužiteljice da su se simptomi s lijeve strane razvili naknadno kao posljedica kompenzacijskog preopterećenja lijeve ruke uslijed nemogućnosti korištenja dominantne desne šake, vještakinja Zavalić se očitovala da izloženost eventualno lijeve ruke, odnosno prebacivanje "miša" s desne na lijevu ruku, nije bilo dovoljno duga da se razvije lijevostrani sindrom karpalnog kanala jer ponovno do njegovog razvoja nije prošlo više od dvije godine od povratka s porodiljnog s tim da napominje da je u vrijeme od dijagnostike desnostranog sindroma karpalnog kanala tužiteljica bila na bolovanju, a da u vrijeme izrade EMNG- a nije opisano nikakvih promjena lijevo. To znači da je tužiteljica tek nakon dijagnosticiranog desnostranog sindroma karpalnog kanala eventualno preopterećivala lijevu ruku što bi u konkretnom slučaju jedino moglo značiti prebacivanje "miša" na lijevu šaku, a tužiteljica nije imala na EMNG-u, kojim je dokazan desnostrani sindrom karpalnog kanala, opisanih nikakvih promjena na lijevoj strani. Tužiteljica je od dijagnosticiranja desnostranog sindroma bila na bolovanju odnosno nije bila izložena radnim uvjetima. Tužiteljica je ne samo zbog sindroma karpalnog kanala nego i drugih razloga bila na bolovanju.
10.6. Vještakinja Zavalić je pojasnila da nije propisan vremenski rok izloženosti koja utječe na nastanak sindroma karpalnog kanala, već se redovito prati literatura, odnosno medicinska doktrina. Na primjer, neke zemlje u Europi (Francuska, Španjolska) ne priznaju sindrom karpalnog kanala kao profesionalnu bolest upravo zbog nedostatka dovoljnih potvrda medicinskih studija, dok je u Hrvatskoj stav da priznajemo i uzeli smo literaturno najmanji mogući rok, a to je kontinuitet od dvije godine kada su po nekim znanstvenim i stručnim radovima dokazane promjene kod osoba koje su radile sa miševima starije proizvodnje. Vezano za minimalno trajanje izloženosti, uzimaju li se u obzir i druge okolnosti poput prekovremenog rada, vještakinja je navela da se uzimaju podaci o izloženosti koje je dao poslodavac, ali naglašava da se svi oni koraci koje je ranije navela (edem, pritisak na živac, oštećenje živčanih niti koji se dokazuje EMNG-om) moraju razviti u periodu od dvije godine. Dodatno je vještakinja odgovorila da je moguće da su uzrok predmetnog sindroma kod tužiteljice hormonalne promjene, a na koje se kao uzrok edemu i razvoju sindroma, nakon porodiljnog dopusta nadovezao i posao.
11. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudske vještakinje Zavalić kao stručan i uvjerljiv, utemeljen na dostupnoj medicinskoj dokumentaciji za tužiteljicu, a istim se argumentirano i potpuno odgovara na sporno pitanje na način da se dijagnoza G56.0 kod tužiteljice ne može priznati kao profesionalna bolest, jer ne zadovoljava kriterij kontinuiranog rada na računalu od najmanje dvije godine do pojave kliničkih znakova bolesti. Uz navedeno, sudska vještakinja je argumentirano, detaljno i uvjerljivo odgovorila na sve prigovore tužiteljice, ne ostavljajući dvojbe u pogledu njezinih stručnih zaključaka. Kod takvog stanja stvari, sud nije prihvatio prijedlog za provođenjem novog vještačenja. Saslušanje tužiteljice sud ne smatra relevantnim za odluku u ovom sporu, jer je za rješavanje spornog pitanja koje je stručno-medicinske naravi bilo mjerodavno provesti vještačenje.
12. Uvažavajući izloženo, sud zaključuje da je tuženik pravilno i potpuno utvrdio sve relevantne činjenice pozivajući se nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije te ispravno zaključio da kod tužiteljice nisu ispunjeni kriteriji iz članka 68. ZOZO-a u svezi članka 2. ZLPB-a za priznavanje dijagnoze G56.0 kao profesionalne bolesti. Stoga je sud ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS). Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troškova upravnog spora jer tužiteljica nije uspjela u sporu (članak 147. stavak 1. ZUS).
U Zagrebu 30. prosinca 2025.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. opunomoćenik tužiteljice
2. tuženik
3. zainteresirana osoba
