Broj: Ppž-3111/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice ĐD, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenice ĐD, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš, od 18. veljače 2025., Klasa: 211-07/25-3/2828, Urbroj: 511-12-30-25-2, na sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan prigovor okrivljenice ĐD te se pobijani prekršajni nalog potvrđuje.

II Ukoliko okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 8 dana po primitku ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenica ĐD obvezna je naknaditi trošak prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpet eura) u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš, od 18. veljače 2025., Klasa: 211-07/25-3/2828, Urbroj: 511-12-30-25-2, okrivljenica ĐD proglašena je krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 390,00 eura (tristodevedeset eura), zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.

2. Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.

3. Predmetnim prekršajnim nalogom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura (šezdesetšest eura i tridesetšest centa).

4. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenica je podnijela prigovor zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 mjeseca, navodeći u bitnom da živi sa sinom studentom, i to od njezine minimalne plaće. Istaknula je da joj automobil služi kako bi stigla obaviti posao a da bi joj oduzimanje vozačke dozvole dodatno otežalo već upitnu egzistenciju. Dodala je da vozi od 2003. godine te da nikada nije počinila prekršaj. Predlaže da joj se ukine zaštitna mjera i ublaži izrečena kazna.

5. Okrivljenica predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

6. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove propisane člankom 237. stavkom 1. točkom 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredbi Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

7. Prigovor okrivljenice nije osnovan.

8. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da na štetu okrivljenice nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud je utvrdio da je izdavatelj prekršajnog naloga okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu razmjernu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 390,00 do 920,00 eura, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj. Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenice predstavlja značajno ugrožavanje zaštićenog dobra te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to se opća svrha izricanja prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako to okrivljenica predlaže u prigovoru. K tome, uzimajući u obzir i nedokumentirane navode prigovora o imovinskim i obiteljskim prilikama okrivljenice, ovaj sud ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne.

1. Ovaj sud smatra da će se upravo ovako izrečenom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja, konkretno specijalna i generalna prevencija, te da će se okrivljenica ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.

11. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenice predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenica upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je izdavatelj prekršajnog naloga osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.

12. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Nije prihvaćen osnovanim razlog za preinačenje odluke o zaštitnoj mjeri kojeg ističe okrivljenica. Naime, okolnost koju ističe okrivljenica da joj je potreban automobil za svakodnevno obavljanje poslova, okrivljenica nije dokazala relevantnom dokumentacijom, pa stoga ovaj sud nije niti mogao ocijeniti takav navod okrivljenice iz njezinog prigovora. Ovaj sud ističe da takav samo paušalni navod prigovora okrivljenice nema takav značaj da bi na temelju istog došlo do promjene odluke o izricanju zaštitne mjere izdavatelja prekršajnog naloga. Duljina trajanja izrečene zaštitne mjere od jednog mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u minimalnom trajanju propisanom zakonom, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa, te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim člankom 51a. Prekršajnog zakona.

13. Stoga, navodi prigovora okrivljenice nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke izdavatelja prekršajnog naloga o izricanju zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije i duljini trajanja iste.

14. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenica obvezna naknaditi paušalni iznos troškova ovog žalbenog suda od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu trajanja postupka.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

16. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Omiš, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.