REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11093/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak Hrgović kao predsjednice vijeća te Nediljka Bobana i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Valentine Kučić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika NN, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7 i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/2023 i 145/2024), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj, od 5. listopada 2025., Klasa: 211-07/25-1/18843, Urbroj: 511-12-31-25-1, na sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenika NN kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenik NN je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura (trideset eura), u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okrivljenik NN i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 690,00 eura zbog počinjenja prekršaja iz članka prekršaja iz članka 199. stavka 7. i članku 229. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci prekršajnog naloga, koju je dužan platiti u roku od 8 (osam) dana od dana pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 66,36 eura.

1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Okrivljenik u prigovoru ne poriče počinjenje prekršajnog djela te navodi okolnosti pod kojim se dogodilo djelo. Dodaje da je nekažnjavan pa predlaže da, a da mu je vozačka dozvola neophodna za posao i prijevoza bolesne majke i roditelja supruge. Zato predlaže ukidanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom i smanjenje novčane kazne.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: sud), na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija prigovorom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

5.1. No, ovaj je sud primijetio da, iako se ne radi o povredi materijalnog prava na štetu okrivljenika, izdavatelj prekršajnog naloga u izreci nije utvrdio pojedinačne novčane kazne za svaki pojedini prekršaj u stjecaju. Naime, kod djela u stjecaju, kao u konkretnom slučaju, najprije je potrebno utvrditi pojedinačnu novčanu kaznu za svaki pojedini prekršaj, a zatim temeljem članka 39. Prekršajnog zakona, izreći ukupnu novčanu kaznu, što izdavatelj prekršajnog naloga nije ispravno učinio, već je naveo zakonske raspone kazne za svako pojedino djelo, a potom izrekao ukupnu novčanu kaznu.

5.2. Međutim, s obzirom da je iz ukupno izrečene novčane kazne ipak moguće zaključiti koje su pojedinačne novčane kazne utvrđene okrivljeniku, to nije došlo do povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika. Naime, iz izrečene ukupne novčane kazne u iznosu od 690,00 eura, razvidno je da je izdavatelj prekršajnog naloga za prekršaj iz članka 199. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, izrekao novčanu u minimalnom trajanju od 660,00 eura te fiksnu kaznu u iznosu od 30,00 eura za prekršaj iz članka 229. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa.

5.3. Slijedom ranije iznesenog, ovaj sud izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje da je ubuduće u izreci prekršajnog naloga obvezan utvrditi iznose pojedinačno utvrđenih novčanih kazni za svaki pojedini prekršaj u stjecaju (umjesto samo navođenja propisanih raspona kazni), a potom, temeljem članka 39. Prekršajnog zakon, izreći ukupnu novčanu kaznu.

6. Razmotrivši u povodu prigovora okrivljenika odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri u trajanju od dva mjeseca, dakle, izrečenoj u trajanju u okviru zakonom propisanog raspona trajanja od jednog mjeseca do dvije godine, ovaj sud istu smatra i više nego primjerenom težini počinjenog prekršaja i opasnosti od ponavljanja istog. Pritom su osobito uzete u obzir sve okolnosti predmetnog djela, a to su činjenice da je okrivljenik počinio dva prekršaja, tako da je upravljajući motornim vozilom u prometu pod utjecajem alkohola od 1,07 g/kg bez vozačke dozvole, počinio teže prometne prekršaje, ugrozio ostale sudionike u prometu i imovinu, kakvo ponašanje upućuje na opasnost od budućeg istovjetnog ponašanja, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanje motornim vozilom B kategorije jer je primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka te će dodatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

6.1. Cijeneći da se radi o dva prekršaja, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, kao i da nisu utvrđene olakotne okolnosti, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne niti bi se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona mogla postići blažim kažnjavanjem, odnosno ukidanjem ili ublažavanjem zaštitne mjere.

7. Budući da je ovaj sud, odlučujući o prigovoru okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova postupka povodom prigovora. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj: 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 do 663,61 eura, a visina paušalnog iznosa troškova konkretnog postupka povodom prigovora određena je u iznosu koji je po mišljenju ovog suda primjeren složenosti i trajanju postupka i imovinskim prilikama okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

8. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 30. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Valentina Kučić, v.r.

Karmen Novak Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitskoj-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Sinj, u 2 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.