REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska br. 31

Poslovni broj: P-82/2020-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Đuri Drušku, u građanskopravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo državne imovine, kojega zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, Andrije Hebranga 2, Vukovar, protiv tuženika ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Marko Cvrković, odvjetnik u odvjetničkome društvu Cvrković & partneri d.o.o., [adresa], radi isplate naknade za korištenje poslovnoga prostora, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 20. studenoga 2025., u nazočnosti zakonske zastupnice tužitelja i punomoćnika tuženika, na temelju odredbe članka 335. stavka 4. ZPP-a, 30. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, iznos od 7.167,00 € (slovima: sedam tisuća sto šezdeset sedam eura), zajedno sa zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od 9. travnja 2019. pa do isplate, od 9. travnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim tekućom od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate tekućom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

II. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužiteljevoga tužbenog zahtjeva, kojim tužitelj Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, od tuženika ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], traži isplatu iznosa od 8.958,82 € (slovima: osam tisuća devetsto pedeset osam eura i osamdeset dva centa) s pripadajućom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, trošak parničnoga postupka u iznosu od 3.249,90 € (slovima: tri tisuće dvjesta četrdeset devet eura i devedeset centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. prosinca 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnoga troška u iznosu od 2.000,10 € (slovima: dvije tisuće eura i deset centi), sve zajedno s pripadajućom kamatom.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnoga postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj Republika Hrvatska je podnio tužbu ovome sudu 27. veljače 2020. protiv uvodno označenoga tuženika, radi naknade štete.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako slijedi: „I. Tužitelj je vlasnik poslovnog prostora ukupne površine 36,00m2 u [adresa], koji je dio nekretnine: k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je posjed predmetne nekretnine preuzeo od tuženika sa danom 30. travnja 2019. godine. II. Tuženik je samostalno, na temelju isprva koje nisu izdane od nadležnih tijela niti su konvalidirane, bez valjanog pravnog osnova, bio u posjedu poslovnog prostora iz točke I. tužbe, od 23. veljače 2009. do 30. travnja 2019. za korist frizerskog salona "KISS ME" u vlasništvu tuženika, osnovanog 29. srpnja 1997. odjavljenog iz Obrtnog registra sa danom 29. travnja 2019. Na opisani način tuženik je u razdoblju od 30. travnja 2014. do 30. travnja 2019. ostvario korist na ime neplaćene naknade za korištenje poslovnog prostora u vlasništvu tuženika od 121.500,00 kn koliko bi tužitelj prihodovao od zakupnine za isti poslovni prostor da ga nije koristio tuženik. Visina naknade utvrđena je u iznosu od 1.620,00 kuna uvećano za iznos PDV-a, dakle u iznosu od 2.205,00 kuna i to sukladno točki 2. stavak 2. Odluke o iznosu naknade za korištenje poslovnog prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske KLASA:372-01/18-01/134 UR.BR. 536-03-01/01-18-01 od 12. lipnja 2018. a koju je donio Grad Vinkovci (odluka o zakupu poslovnog prostora Grada Vinkovci, 7/99, točnije Zaključak o kategorizaciji poslovnih prostora i utvrđenju visine zakupnine objavljen u Službenom glasniku grada Vinkovci br. točka 8/10). Napominjemo kako, po saznanju tužitelja, u utuženom razdoblju Grad Vukovar nije donio akt kojim se utvrđuju početne cjeline zakupnine za poslovne prostore. III. Tužitelj je po trgovačkom društvu DRŽAVNE NEKRETNINE d.o.o. kao pravnoj osobi ovlaštenoj za upravljanje predmetnom nekretninom, dopisom od 4. travnja 2019. a koji je tuženik primio dana 9. travnja 2019. pozvao tuženika na namirenje predmetne tražbine u utuženom iznosu no tuženik, do danas nije namirio predmetnu tražbinu, niti u dijelu. Postupajući po odredbama čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku, tužitelj je uputio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora od 21. studenoga 2019. da u zakonskom roku od 3 mjeseca tužitelju plati naknadu za korištenje poslovnog prostora iz točke I. tužbe. Rok iz čl. 186.a Zakona o parničnom postupku je bezuspješno protekao. IV. Budući tuženik u ostavljenom roku nije postupio po zahtjevu iz točke III. ove tužbe to tužitelj po zakonskom zastupniku, temeljem odredbi čl. 1111. do 1120. Zakona o obveznim odnosima, podnosi ovu tužbu i predlaže da Sud nakon provedenog postupka donese slijedeću presudu: Nalaže se tuženiku ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknadu za korištenje poslovnog prostora u [adresa], u iznosu od 121.500,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 9. travnja 2019. do isplate, sve po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate, kao i da tužitelju naknadi parnične troškove a sve u roku od 15 dana.".

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako slijedi: "Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, tuženik ne spori da je do 30.04.2019.g., bio u poštenom posjedu poslovnog prostora ukupne površine 36,00 m2 u [adresa], koji je dio nekretnine upisane kao izdvojeno vlasništvo u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kč. br. [katastarska čestica], kada je isti predao u posjed tužitelju putem društva Državne nekretnine d.o.o. Za vrijeme ranije vlasti, tuženik je od Općine Vukovar dobio u posjed predmetni prostor koji je bio u urušenom objektu, nastradalom u ratnim djelovanjima, te ga potpuno obnovio zbog čega je izdvojio značajna financijska sredstva. Slijedom toga, tuženik je bio pošteni posjednik i u dobroj vjeri. Odredbom čl. 164 st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koji je vjerovao da mu pripada. Slijedom toga, tuženik kao pošteni posjednik, nije u obvezi platiti naknadu za korištenje nekretnine. Da je tuženik pošten proizlazi iz ugovora koji je priložen uz tužbu, od pravnog prednika Grada Vukovara, te činjenice da tužitelj nije bio upisani (zk. vlasnik) sporne nekretnine, niti je preko 20 godina od mirne reintegracije tuženika obavijestio o vlasništvu, potrebi predaje posjeda i dr. Ovo tim više što tužitelj nije bio upisani vlasnik nekretnine, niti se tuženiku ikada obratio vezano za predmetni poslovni prostor. Kada se tužitelj obratio tuženiku za predaju u vlasništvo poslovni prostor, tuženik mu je dostavio svu dokumentaciju kojom dokazuje svoje poštenje i ulaganja u spornu nekretninu, a nakon toga, dobrovoljno izašao iz posjeda nekretnine. Opreza radi tuženik ističe kako je potraživanje tužitelja suviše visoko određeno. Naime, tuženik smatra da iznos naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora nije niti može biti veći od 600,00 kn mjesečno. Naime, iako se radi o nekretnini u centru grada, ista nema izlog, a nalazi se sa bočne strane zgrade, sa ulazom neposredno sa ceste bez pristupa pješačkom stazom. Iako u centru, lokacija nije atraktivna, a lokal nije uređen zapušten je i vlažan. Tuženik smatra da s obzirom na sadašnje propise, ista nekretnina ne udovoljava minimalnim tehničkim uvjetima za obavljanje bilo koje djelatnosti. Naime, nekretnina nema pristup pješačkom stazom, već neposredno na ulice, čime je zakonski nedopušten pristup ulazu u poslovni prostor. Opreza radi, tuženik ulaže i prigovor zastare. Naime, smatra kako je rok zastare 3 godine od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora. Tuženik je imao značajna ulaganja u spornu nekretninu. Naime, preuzeo je potpun uništen prostor sa uništenom katnom i krovnom konstrukcijom. Uređenje prostora bilo je značajno i iziskivalo je troškove od oko 150.000,00 kn. Kako rokovi za naknadu troškova ulaganja teku od dana predaje posjeda nekretnine, potraživanje tuženika premašuje potraživanje tužitelja. Sve navedeno su nužni i korisni troškovi. Odredbom čl.164.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, određeno je da zahtjeva li vlasnik da posjednik preda stvari, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao. Na ime naknade nužnih i korisnih troškova, tuženik traži iznos od 150.000,00 kn. Kamate potražujem od dana donošenja očitovanja po zahtjevu za mirno rješenje spora, tj. od dana 21.05.2020.g. Prije podnošenja protutužbe, tuženik – protutužitelj se obratio tužitelju – protutuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a koji zahtjev je tužitelj- protutuženik otklonio. Predlažem da sud po provedenom postupku donese slijedeću presudu: Nalaže se tužitelju- protuženiku Republika Hrvatska, OIB 52634238587, platiti tuženiku - protužitelju ZV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 150.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 21.05.2020.g., do isplate, sve po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate, kao i da tuženiku- protutužitelju naknadi parnične troškove u roku od 15 dana.".

4. Podnescima od 23. prosinca 2020. i od 8. siječnja 2021. tužitelj je istaknuo kako tuženik nije naveo koje je to točno radove izveo, niti je priložio račune. Ističe kako je tuženik u zahtjevu za mirno rješenje spora naveo drugi iznos koji potražuje, odnosno iznos od 200.000,00 kn. Ukazuje kako tuženik nije bio pošteni posjednik, jer je u zemljišnim knjigama vidljiva uknjižba prava vlasništva Republike Hrvatske od 2. travnja 2009. Napominje kako je visina naknade određena prema Odluci o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske od 12. lipnja 2018., Odluci Grada Vinkovaca i Zaključku, a u Odluci od 12. lipnja 2018. ne navodi se stanje ili atraktivnost poslovnog prostora. Iznosi kako je obveza naknade na ime ulaganja u predmetni poslovni prostor prestala prijebojem iste, prije nego što je taj prostor postao vlasništvo tužitelja. Ukazuje kako nije nastupila zastara u smislu odredbe članka 165. stavka 2. Zakona o vlasništvu.

5. Podneskom od 28. listopada 2021. tuženik je naveo kako je bio pošteni posjednik, imao je valjanu pravnu osnovu te nije znao da je tužitelj postao vlasnik predmetnog poslovnog prostora. Predlaže provođenje gospodarskog vještačenja na iznos tržišne vrijednosti najma. Ističe kako prostor nije iznajmljen od dana kada ga je tuženik napustio. Ostaje pri protutužbenom zahtjevu te osporava prigovor prijeboja, jer je potraživanje tuženika nastalo tek nakon predaje posjeda nekretnine.

6. Rješenjem poslovni broj: 6 P-82/2020-13 od 8. rujna 2023., koje je steklo svojstvo pravomoćnosti 27. rujna 2023., odbačena je protutužba tuženika u ovoj pravnoj stvari, kojom protutužbom je tuženik zatražio isplatu iznosa od 150.000,00 kn s pripadajućom kamatom na ime naknade nužnih i korisnih troškova za koje tuženik tvrdi da je imao prilikom ulaganja u predmetnu nekretninu.

7. Dana 19. ožujka 2024. održano je pripremno ročište u ovoj pravnoj stvari, na koje je pristupio za tužitelja TV, zamjenik u Općinskome državnom odvjetništvu u Vukovaru, dok je za tuženika pristupio zamjenički punomoćnik Pero Ivanović, odvjetnik u [adresa].

8. Na pripremnome ročištu usvojen je, u smislu odredbe članka 292. stavka 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 70/19., dalje: ZPP), dokazni prijedlog tuženika za provođenje gospodarskoga vještačenja na okolnost iznosa naknade za korištenje predmetnoga poslovnog prostora, dok je primjenom odredbe članka 292. stavka 4. ZPP-a sud odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanje tuženika i svjedoka OV na okolnost za koje troškove bi tuženik imao pravo na naknadu, odnosno na okolnost koliko je tuženik uložio u predmetnu nekretninu i kada su ulaganja vršenja, zatim dokazni prijedlog tuženika za provođenje građevinskog vještačenja na okolnost iznosa koji je tuženik uložio u predmetnu nekretninu, s time što će vještak posebno iskazati koji bi bili nužni troškovi, a koji korisni troškovi ulaganja u predmetnu nekretninu, ako ih je bilo te dokazni prijedlog tuženika za očevid na licu mjesta, sve iz razloga što je protutužba za isplatu iznosa ulaganja tuženika u predmetnu nekretninu pravomoćno odbačena. Također, odbijen je i dokazni prijedlog tužitelja za priklapanje ovome spisu spisa ovoga suda P-12/2024, jer se radi o postupku koji nije nužno vezan za ovaj postupak, te dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka PV, koji je sačinio procjenu koja se nalazi u spisu, a obzirom da tada nije bio imenovan niti kao sudski vještak niti kao procjenitelj u ovom postupku, iz razloga što se visina predmetnog potraživanja u ovom predmetu utvrđuje gospodarskim vještačenjem.

9. Na pripremnome ročištu zaključen je prethodni postupak i održana je glavna rasprava u smislu odredbe članka 292. stavka 8. ZPP-a, koja je odgođena te je određeno da će se iduća zakazati nakon što bude provedeno gospodarsko vještačenje na okolnost iznosa naknade za korištenje predmetnoga poslovnog prostora.

10. Dana 8. rujna 2025. stalni sudski vještak za financije i računovodstvo Krešimir Strmotić, dipl. oec. iz Vinkovaca je u spis dostavio nalaz i mišljenje, u kojemu je isti zaključno naveo kako slijedi: "Mišljenja sam da bi visina zakupnine u promatranom razdoblju iznosila 95,56 EUR bez PDV-a, odnosno 119,45 EUR s PDV- om. Obzirom da su utvrđene visine zakupnine u utuženom razdoblju za lokale u zgradi koja je susjedna onoj u kojoj je predmetni lokal, tada je postignuta visina zakupnine za predmetni poslovni prostor u 2025. g. korigirana stopom inflacije samo usporedna utvrđenoj visini zakupnine prema ponudi u utuženom razdoblju te bi se ona mogla koristiti da nema konkretnih primjera zakupnine na užem području na kojem se nalazi predmetni poslovni prostor. Iznos zakupnine bi za 60 mjeseci iznosio 5.733,60 EUR, a uvećano za PDV bi iznosio 7.167,00 EUR.".

11. Podneskom od 6. listopada 2025. vještak Krešimir Strmotić očitovao se na prigovore stranaka na vještački nalaz i mišljenje te je naveo kako slijedi: "Prigovor tužitelja je pravne naravi, jer sam ja nalaz dao sukladno nalogu suda kojim je određeno gospodarsko vještačenje, što pretpostavlja uzimanje u obzir tržišnih okolnosti odnosno tako sam ja shvatio zadatak. Dakle, sud me nije uputio na provjeru izračuna po navedenoj Odluci. U pogledu atraktivnosti lokala u odnosu na usporedne lokale sam dao mišljenje na str. 3 nalaza (zadnja dva odlomka) i na str. 4 (prvi odlomak), pri kojem ostajem u cijelosti i dalje. Napominjem da sam u nalazu naveo kako je predmetni lokal dan u zakup u travnju 2025. g. uz visinu zakupnine od 143,34 EUR bez PDV-a te bi se korekcijom ovog iznosa po stopi inflacije za utuženo razdoblje dobio iznos zakupnine od 108,43 EUR bez PDV-a, dok je temeljem tržišne visine iskazan iznos od 95,56 EUR bez PDV-a odnosno manje. U spisu se nalazi Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji od 21.05.2018. g. između RH – Ministarstva državne imovine i Državnih nekretnina d.o.o. (u nastavku: Društvo) u kojem se navodi kako je Društvo osnovano temeljem Izjave o osnivanju od 24.10.2013. g. Državnog ureda za upravljenje imovinom, čiji je pravni sljednik Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom, a njegov pravni sljednik je Ministarstvo državne imovine. U članku 5. se navodi kako je Društvo – između ostaloga - ovlašteno i dužno u poslovima upravljanja i raspolaganja nekretninama u vlasništvu RH vršiti naplatu zakupnine odnosno naknade za korištenje poslovnih prostora kojima upravlja, u ime RH a za svoj račun i retroaktivno za razdoblje od 1. travnja 2014. g. do trenutka preuzimanja nekretnine na upravljanje. Dakle, ako bi utužena naknada bila prihod Državnih nekretnina d.o.o., kako proizlazi iz navedenog dokumenta, a ovo društvo je obveznik PDV-a, mišljenja sam da je potrebno platiti i PDV. Sukladno navedenom, ostajem kod nalaza i mišljenja u cijelosti.".

12. Podneskom od 28. listopada 2025. vještak Krešimir Strmotić očitovao se na daljnje prigovore stranaka, navodeći kako slijedi: "U nalazu sam priložio zapisnik s javnog otvaranja ponuda po javnom pozivu od 26.04.2025. g. prema kojem je pristigla jedna ponuda za predmetni lokal koja je ocijenjena valjanom. Je li nakon toga sklopljen ugovor te se lokal počeo koristiti, nije mi poznato o čemu se po potrebi može očitovati tužitelj. Napominjem da eventualno postignuta visina zakupnine u 2025. g. ne utječe na visinu zakupnine utvrđenu u nalazu, jer zakupnina za predmetno razdoblje nije iskazana sukladno traženoj početnoj visini zakupnine iz 2025. g. (i za koji iznos je dana jedina ponuda) već prema visini zakupnine iz utuženog razdoblja. Tužitelj je dostavio podnesak od 20.10.2025. g. u kojem iskazuje svoje pravno mišljenje pa nemam što dodati već navedenom u nalazu i svom očitovanju od 06.10.2025. g. Uvidom u spis putem e-Komunikacije uočio sam i podnesak tužitelja od 28.10.2025. g. u kojem replicira tuženiku iznoseći svoje pravne stavove, tako da se radi o pravnoj stvari. Sukladno navedenom, ostajem kod nalaza i mišljenja te očitovanja od 06.10.2025. g. u cijelosti.".

13. Dana 20. studenoga 2025. u ovoj pravnoj stvari održano je ročište glavne rasprave, na koje su pristupile uredno pozvane stranke, kao i vještak Krešimir Strmotić.

14. Vještak Krešimir Strmotić je izjavio kako slijedi: "U cijelosti ostajem pri svom pisanom nalazu i mišljenju, kao i pri navodima svih podnesaka koje sam predao u spis. Nalazu i mišljenju, kao i navodima podnesaka nemam ništa novoga za dodati. To je sve što imam za izjaviti. Prilikom izrade vještačkog nalaza i mišljenja nisam se vodio Odlukom o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništu Republike Hrvatske od 12. lipnja 2018. Tom odlukom nisam se vodio zato što mi je rješenjem od 3. svibnja 2024. određen zadatak da utvrdim koliko iznosi visina naknade za korištenje predmetnog prostornog prostora u vlasništvu tužitelja u utuženome razdoblju od 30. travnja 2014. do 30. travnja 2019. Predmetni poslovni prostor korišten je do trenutka predaje tako da smatram kako je bio u mogućnosti korištenja i nakon toga. Razlog prestanka korištenja lokala bio je zahtjev tužitelja za povrat toga prostora.".

15. Stranke nisu imale daljnja pitanja ili primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

16. Na istoj raspravi su se izveli dokazi čitanjem svih isprava priloženih u sudski spis, kao i iskaza vještaka, nakon čega je glavna rasprava zaključena.

17. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, u svu dokumentaciju koja prileži spisu, kao i u iskaz vještaka dan pred ovim sudom tijekom provedenoga parničnog postupka.

18. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka (članak 8. ZPP-a), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, kako je to presuđeno pod točkom I. izreke presude, a djelomično neosnovan, kako je to presuđeno pod točkom II. izreke presude.

19. Iz odredbe članka 17. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje: Zakon o vlasništvu) proizlazi kako ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja (stavak 1.). Kad su ostaviteljevi posjedi zbog njegove smrti prešli na dva ili više sunasljednika, svi su oni time postali suposjednici svakoga pojedinoga od tih posjeda, pa će ga tako izvršavati, osim ako je na temelju oporukom izražene ostaviteljeve volje ili odluke ostavinskoga suda izvršavanje povjereno nekome drugome (stavak 2.). Prelaskom ostaviteljeva posjeda na njegova nasljednika ili nasljednike ne dira se u ostale posjede iste stvari, odnosno prava (stavak 3.).

20. U skladu s odredbom članka 18. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje: Zakon o vlasništvu) posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

21. Prema odredbi članka 164. Zakona o vlasništvu pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno (stavak 1.). Zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni (stavak 2.). Nije koristan trošak onaj kojim je pošteni posjednik promijenio namjenu stvari, ako to vlasniku nije korisno (stavak 3.). Za troškove koji nisu ni nužni ni korisni ne može ni pošteni posjednik zahtijevati naknadu, ali ako mu ona ne bude ponuđena, može prije nego što vrati stvar odvojiti i sebi uzeti ono što joj je tim troškovima dodao, ako se to može učiniti bez oštećenja same stvari (stavak 4.). Vrijednost plodova i drugih koristi koje je imao od stvari odbit će se od troškova koje posjednik osnovano traži (stavak 5.). Troškovi, kao i vrijednost plodova, obračunavaju se prema cijenama kad ih se naknađuje (stavak 6.). Pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari (stavak 7.).

22. Sukladno odredbi članka 165. Zakona o vlasništvu nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario (stavak 1.). Vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana (stavak 2.). Nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku; to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari (stavak 3.). Nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode (stavak 4.). Ono što je posjednik dodao, učinivši troškove koji mu se ne naknađuju, ovlašten je odvojiti i sebi uzeti, ali jedino ako to može učiniti bez oštećenja same stvari (stavak 5.). Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada (stavak 6.).

23. Člankom 10. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05. i 41/08., dalje: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).

24. Odredbom članka 8. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17., dalje: ZZK) propisano je kako zemljišne knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava.

25. Kao sporna pitanja među strankama sud je utvrdio poštenje posjeda tuženika, je li nastupila zastara predmetnoga potraživanja, je li osnovan tuženikov prigovor radi prebijanja istaknut prvi puta u podnesku od 28. listopada 2021. te koji je iznos predmetnoga potraživanja.

26. Prvenstveno, sud smatra kako tuženik nije pošteni posjednik predmetne nekretnine – poslovnoga prostora ukupne površine 36,00 m2, koji se nalazi u [adresa], koji je dio nekretnine upisane kao izdvojeno vlasništvo u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], sve u smislu odredbe članka 18. stavka 3. Zakona o vlasništvu.

27. Naime, predmetni poslovni prostor su na temelju ugovora o zakupu od 1. listopada 1992., koji je sklopljen između tadašnje Općine Vukovar kao zakupodavca i VV i CV kao zakupoprimaca, koristile od početka 1993. godine VV i LV za frizersku djelatnost, a prema tome ugovoru iste su bile dužne sanirati predmetni lokal, a Općini Vukovar su bile dužne dostaviti predmet i predračun sanacijskih radova. Dužnost sanacije predmetnoga poslovnog prostora i njegovoga osposobljavanja za obavljanje frizerske djelatnosti proizlazi i iz zaključka Izvršnoga savjeta Općine Vukovar od 10. rujna 1992. (str. 14 spisa).

28. Dana 3. veljače 1995. sklopljen je aneks I. ugovora o zakupu (str. 9 – 13 spisa), u kojem je navedeno da je 1. veljače 1995. istekao rok do kojega su zakupci VV, LV i CV bili oslobođeni plaćanja zakupnine na ime uloženih vlastitih sredstava i sanacije poslovnog prostora te je ugovorena mjesečna zakupnina u iznosu od 106,10 novih dinara, koja će se usklađivati s porastom cijena na malo.

29. VV je na zapisnik Grada Vukovara, Upravnog odjela za gospodarenje gradskom imovinom i poslove stanovanja KLASA: 940-01/05-01/55, URBROJ: 2196/01-7-05-3 od 4. studenoga 2005. (str. 15 spisa) izjavila kako predmetni poslovni prostor u [adresa], koristi od mjeseca siječnja 1993. na temelju ugovora o zakupu s tadašnjom Općinom Vukovar. Poslovni prostor je bio u ruševnom stanju te je izjavila da je uložila znatna imovinska sredstva da ga dovede u stanje kakav je danas. Izjavila je i kako predmetni poslovni prostor koristi nesmetano do danas, da ima saznanja kako je do 1991. na tim poslovnim prostorom pravo korištenja imala frizerska zadruga "Sloga", a od mirne reintegracije do danas nitko joj se od nadležnih službi nije obratio radi plaćanja zakupa. Napomenula je kako je zainteresirana, nakon što se riješe imovinskopravni odnosi, odnosno kada predmetni poslovni prostor bude u vlasništvu Grada Vukovara, sklopiti ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora.

30. Dana 22. srpnja 2008. sklopljen je ugovor o ortaštvu između VV i ZV, ovdje tuženika (str. 16 – 17 spisa), kojim je ugovoreno da se isti udružuju radi zajedničkog obavljanja obrta pod nazivom frizerski obrt " [obrt]" sa sjedištem u [adresa], u kojem će obavljati djelatnost frizerskog salona.

31. Dana 23. veljače 2009. vlasnik frizerskog obrta " [obrt]" postao je ovdje tuženik, što je vidljivo iz rješenja Ureda državne uprave u Vukovarsko – srijemskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinskopravne poslove Vukovar KLASA: UP/I- 311-02/09-03/206, URBROJ: 2196-01-02-02-3/09-2 od 23. veljače 2009. (stranice 18 - 19 spisa).

32. Dana 29. travnja 2019. frizerski obrt " [obrt]" je prestao, što proizlazi iz izvatka iz obrtnog registra od 31. listopada 2019. na stranici 20 spisa, dok je tuženik 30. travnja 2019. vratio posjed navedenog poslovnog prostora, koja činjenica među strankama nije sporna, a koja proizlazi i iz zapisnika o primopredaji nekretnina Ministarstva državne imovine Republike Hrvatske KLASA: 372-03/18-03/67, URBROJ: 536-03-22-04-01/01-19-02 od 30. travnja 2019. (stranice 6 - 8 spisa).

33. Spisu prileži i obavijest i poziv Državnih nekretnina d.o.o. KLASA: 372- 03/19-01/306, URBROJ: DN-5-01/VR-19-5 od 4. travnja 2019., koji su tuženiku dostavljeni 9. travnja 2019., a kojim je tuženik pozvan kao korisnik predmetnog poslovnog prostora u razdoblju od 19. svibnja 2009. do 31. ožujka 2019. isplatiti naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora za 5 godina unazad, odnosno od 1. travnja 2014. do 31. ožujka 2019. u iznosu od 121.500,00 kn , odnosno 1.620,00 kn mjesečno (stranice 23 - 25 spisa).

34. Kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora se 2. travnja 2009. uknjižila Republika Hrvatska, što je vidljivo iz izvatka iz zemljišne knjige na stranici 4 – 5 spisa.

35. Ovaj sud ne može prihvatiti kao osnovane navode tuženika da je bio pošteni posjednik predmetnog poslovnog prostora, jer je isti u tom poslovnom prostoru od 23. veljače 2009. samostalno obavljao frizersku gospodarsku djelatnost, a sukladno članku 10. stavku 2. ZOO-a bio je dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima ( pažnja dobrog stručnjaka).

36. Pod ovim sud razumijeva i provjeru zemljišnoknjižnog stanja nekretnine (poslovnog prostora) u kojem se djelatnost obavlja te sud ne može prihvatiti činjenicu da tuženik kroz razdoblje od preko 10 godina nije provjerio zemljišnoknjižno stanje predmetne nekretnine, tim više što prema članku 8. stavku 1. ZZK-a zemljišne knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava.

37. Pri tome, tuženik je vlastoručno potpisao zapisnik o primopredaji nekretnina od 30. travnja 2019. u kojem nije naveo pravni temelj korištenja predmetne nekretnine (rubrika je ostala prazna) te je izjavio i da je dužan zaključno s mjesecom travnjem 2019. podmiriti sve neplaćene naknade za korištenje predmetne nekretnine, što također ide u prilog zaključku suda da je tuženik u utuženom razdoblju bio nepošteni posrednik predmetne nekretnine.

38. Vezano za tuženikov prigovor zastare, sud je utvrdio kako je tuženik tužitelju kao vlasniku predmetnoga poslovnog prostora isti predao 30. travnja 2019., što proizlazi iz označenoga zapisnika o primopredaji nekretnina od 30. travnja 2019.

39. Kako zastara predmetnoga potraživanja počinje teći tek od predaje stvari u smislu članka 165. stavka 2. Zakona o vlasništvu i nastupa u roku od 3 godine od dana predaje stvari, sud je utvrdio kako zastara na dan podnošenja predmetne tužbe 27. veljače 2020. nije nastupila.

40. Nadalje, sud smatra kako tuženikov prigovor radi prebijanja nije osnovan.

41. Naime, tuženik ga je prvi puta istaknuo u podnesku od 28. listopada 2021., no glede njegove osnove i visine nije predložio izvođenje nikakvih dokaza.

42. Tuženik je prije zaključenja prethodnoga postupka u ovoj pravnoj stvari predložio izvođenje dokaznih prijedloga za saslušanje tuženika i svjedoka OV na okolnost za koje troškove bi tuženik imao pravo na naknadu, odnosno na okolnost koliko je tuženik uložio u predmetnu nekretninu i kada su ulaganja vršenja, zatim dokazni prijedlog za provođenje građevinskoga vještačenja na okolnost iznosa koji je tuženik uložio u predmetnu nekretninu, s time što će vještak posebno iskazati koji bi bili nužni troškovi, a koji korisni troškovi ulaganja u predmetnu nekretninu, ako ih je bilo te dokazni prijedlog za očevid na licu mjesta, no ti dokazni prijedlozi odnosili su se na tuženikovu protutužbu, a ne na prigovor radi prebijanja, koja protutužba je pravomoćno odbačena rješenjem ovoga suda poslovni broj: P-82/2020-13 od 8. rujna 2023. pa je stoga sud na pripremnome ročištu od 19. ožujka 2024. i odbio te dokazne prijedloge.

43. Prethodni postupak je u ovoj pravnoj stvari zaključen na ročištu od 19. ožujka 2024. pa stoga sud smatra da je tuženik imao dovoljno vremena za predlaganje dokaznih prijedloga na okolnost prigovora radi prebijanja prije nego je zaključen prethodni postupak, tim više što se nije žalio na rješenje o odbacivanju protutužbe od 8. rujna 2023., koje je steklo svojstvo pravomoćnosti 27. rujna 2023.

44. Tuženik je tek u podnesku od 14. rujna 2025. predložio izvođenje dokaza vezano za prigovor radi prebijanja, no za takvo izvođenje dokaza bio je prekludiran sukladno odredbi članka 299. ZPP-a, jer je prethodni postupak zaključen 19. ožujka 2024.

45. Visinu predmetnoga potraživanja iz članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu sud je utvrdio gospodarskim vještačenjem koje je provedeno po stalnome sudskom vještaku za financije i računovodstvo Krešimiru Strmotiću, dipl. oec. iz Vinkovaca, koji je mišljenja da bi visina zakupnine u promatranome razdoblju iznosila 95,56 EUR bez PDV-a, odnosno 119,45 EUR s PDV-om. Obzirom da su utvrđene visine zakupnine u utuženom razdoblju za lokale u zgradi koja je susjedna onoj u kojoj je predmetni lokal, tada je postignuta visina zakupnine za predmetni poslovni prostor u 2025. g. korigirana stopom inflacije samo usporedna utvrđenoj visini zakupnine prema ponudi u utuženom razdoblju te bi se ona mogla koristiti da nema konkretnih primjera zakupnine na užem području na kojem se nalazi predmetni poslovni prostor. Iznos zakupnine bi za 60 mjeseci iznosio 5.733,60 EUR, a uvećano za PDV bi iznosio 7.167,00 EUR. Vještak je također naveo kako se u spisu nalazi ugovor o poslovno- tehničkoj suradnji od 21. svibnja 2018. između RH – Ministarstva državne imovine i Državnih nekretnina d.o.o. (u nastavku: Društvo) u kojem se navodi kako je Društvo osnovano temeljem Izjave o osnivanju od 24. listopada 2013. Državnoga ureda za upravljanje imovinom, čiji je pravni slijednik Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom, a njegov pravni slijednik je Ministarstvo državne imovine. U članku 5. se navodi kako je Društvo – između ostaloga - ovlašteno i dužno u poslovima upravljanja i raspolaganja nekretninama u vlasništvu RH vršiti naplatu zakupnine odnosno naknade za korištenje poslovnih prostora kojima upravlja, u ime RH a za svoj račun i retroaktivno za razdoblje od 1. travnja 2014. g. do trenutka preuzimanja nekretnine na upravljanje te da ako bi utužena naknada bila prihod Državnih nekretnina d.o.o., kako proizlazi iz navedenog dokumenta, a ovo društvo je obveznik PDV-a, vještak je mišljenja da kako je potrebno platiti i PDV.

46. Ovakav nalaz i mišljenje stalnoga sudskog vještaka za financije i računovodstvo Krešimira Strmotića, dipl. oec. iz Vinkovaca sud prihvaća kao logičan, životan, uvjerljiv te načinjen sukladno pravilima struke.

47. Naime, zadatak vještaka je bio utvrditi koliko iznosi visina naknade za korištenje predmetnoga poslovnog prostora u vlasništvu tužitelja, ukupne površine 36,00 m2 u [adresa], koji je dio nekretnine: k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u utuženome razdoblju od 30. travnja 2014. do 30. travnja 2019.

48. Vještak je u nalazu i mišljenju, kao i u očitovanjima na prigovore stranaka, detaljno i iscrpno naveo koje faktore i parametre je upotrijebio prilikom izračuna predmetnoga iznosa zakupnine pa stoga sud iznos koji je iznio vještak od 7.167,00 € prihvaća kao valjan.

49. Vezano za prigovor tužitelja kako se vještak nije rukovodio Odlukom o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništu Republike Hrvatske od 12. lipnja 2018., sud smatra kako takav prigovor nije osnovan, jer mu je sud rješenjem od 3. svibnja 2024. odredio zadatak da utvrdi koliko iznosi visina naknade za korištenje predmetnoga prostornog prostora u vlasništvu tužitelja u utuženome razdoblju od 30. travnja 2014. do 30. travnja 2019., dok je takav dokazni prijedlog tuženika usvojen na pripremnome ročištu od 19. ožujka 2024., dok tužitelj do zaključenja prethodnoga postupka nije prigovorio sadržaju zadatka vještaka da utvrdio iznos naknade za korištenje predmetnoga poslovnog prostora, nego tek nakon provedenoga vještačenja prigovara načinu utvrđivanja visine istoga, pozivajući se na određene odluke države koje se primjenjuju u slučaju kad država – Republika Hrvatska određuje naknadu za korištenje poslovnih prostora u njezinome vlasništvu, a ne i prilikom provedbe gospodarskoga vještačenja na okolnost tržišnoga iznosa naknade za korištenje predmetnoga poslovnog prostora u utuženome razdoblju.

50. Vezano za prigovor tuženika kako nije potrebno u iznos predmetne naknade uračunati i PDV, sud smatra kako takav prigovor tuženika nije osnovan.

51. Naime, sud prihvaća navode vještaka kako se u spisu nalazi ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji od 21. svibnja 2018. između RH – Ministarstva državne imovine i Državnih nekretnina d.o.o. (u nastavku: Društvo) u kojem se navodi kako je Društvo osnovano temeljem Izjave o osnivanju od 24. listopada 2013. Državnoga ureda za upravljanje imovinom, čiji je pravni slijednik Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom, a njegov pravni slijednik je Ministarstvo državne imovine. U članku 5. se navodi kako je Društvo – između ostaloga - ovlašteno i dužno u poslovima upravljanja i raspolaganja nekretninama u vlasništvu RH vršiti naplatu zakupnine odnosno naknade za korištenje poslovnih prostora kojima upravlja, u ime RH a za svoj račun i retroaktivno za razdoblje od 1. travnja 2014. g. do trenutka preuzimanja nekretnine na upravljanje te da ako bi utužena naknada bila prihod Državnih nekretnina d.o.o., kako proizlazi iz navedenoga dokumenta, a ovo društvo je obveznik PDV-a, vještak je mišljenja da kako je potrebno platiti i PDV.

52. Pravno shvaćanje kako je tuženik dužan platiti i PDV proizlazi i iz presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-3962/2018-3 od 30. travnja 2020., u kojoj je isti sud naveo kako su Državne nekretnine d.o.o. trgovačko društvo posebne namjene za upravljanje i raspolaganje fondom stanova i poslovnih prostora od komercijalne vrijednosti te održavanje rezidencijalnih objekata te se stoga to trgovačko društvo smatra poreznim obveznikom u smislu odredbe čl. 5. st. 3. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 79/13, 85/13, 160/13, 35/14 i 157/14) u vezi s čl. 6. st. 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13 i 143/14).

53. O zakonskoj zateznoj kamati sud je odlučio primjenom odredbe članka 29. ZOO-a.

54. Slijedom iznesenoga, sud je odlučio kao u izreci presude pod točkom I. i II.

55. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 151., 154., 155. 163. i 164. ZPP-a.

56. Sud je utvrdio kako je tužitelj u ovome parničnom postupku glede osnove tužbenoga zahtjeva uspio 100 %, a glede iznosa tužbenoga zahtjeva je uspio 44,44 % (tražio je isplatu iznosa od 16.125,82 €, a dosuđeno mu je 7.167,00 €).

57. Prema tome, a imajući uvidu odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a, sud je utvrdio kako je tužitelj u predmetnoj parnici uspio 72,22 % (100 + 44,44 = 144,44 ÷ 2 = 72,22).

58. Tužitelju, koji je zastupan po Općinskome državnom odvjetništvu u Vukovaru sukladno članku 163. ZPP-a i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje: OTRH) i označenoj vrijednosti predmeta spora priznat je, imajući u vidu konačno postavljeni zahtjev za naknadu troška na glavnoj raspravi održanoj 20. studenoga 2025., trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u smislu Tbr. 7.1. OTRH u iznosu od 500,00 €, trošak sastava tužbe u smislu Tbr. 7.1. OTRH u iznosu od 500,00 €, trošak sastava obrazloženoga podneska od 23. prosinca 2020. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 500,00 €, trošak sastava obrazloženoga podneska od 8. siječnja 2021. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 500,00 €, trošak pristupa ročištu održanome 19. ožujka 2024. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 500,00 €, trošak sastava obrazloženoga podneska od 18. rujna 2025. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 500,00 €, trošak sastava obrazloženoga podneska od 24. rujna 2025. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 500,00 €, trošak sastava obrazloženoga podneska od 20. listopada 2025. u smislu Tbr. 8.3. OTRH u iznosu od 200,00 €, trošak sastava obrazloženoga podneska od 28. listopada 2025. u smislu Tbr. 8.3. OTRH u iznosu od 200,00 €, trošak pristupa ročištu održanome 20. studenoga 2025. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 500,00 € te trošak pristupa ročištu za objavu presude u smislu Tbr. 9.3. OTRH u iznosu od 100,00 €, što ukupno čini iznos od 4.500,00 €, a 72,22 % toga iznosa je 3.249,90 € pa je stoga, uz primjenu i odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

59. S preostalim iznosom od 2.000,10 € valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška, jer isti nije postavljen sukladno OTRH i sukladno uspjehu stranaka u parnici (članak 154. stavak 2. ZPP-a) pa je stoga sud odlučio kao u izreci presude pod točkom IV.

60. Kako je tuženik u ovoj parnici uspio ukupno 27,78 %, za koji iznos je umanjen postotak uspjeha tužitelja u parnici, to je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu troška i odlučiti kao pod točkom V. izreke presude.

61. Slijedom iznesenoga, sud je odlučio kao u izreci presude.

U Vukovaru 30. prosinca 2025.

Sudac

Đuro Druško

Uputa o pravnome lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnome županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9. ZPP-a). U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju, putem ODO Vukovar

2. Tuženiku, putem punomoćnika

3. Kal. 30 dana