Poslovni broj: P-52/2025-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Milovan Kostić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kostić i Mandić d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], (ranije Zagreb, Kraljevička 7), radi utvrđenja prava vlasništva i isplate po tužbi, te po protutužbi radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. studenoga 2025. u nazočnosti tužitelja i njegova punomoćnika, tuženika i njegova punomoćnika, 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju prizna suvlasništvo 9/100 dijela nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao kč. br. [katastarska čestica], šuma u Ceckovcu, površine 1116 čhv, kč. br. [katastarska čestica], šuma u Ceckovcu, površine 1193 čhv i kč. br. [katastarska čestica], šuma u Čeckovcu, površine 1046 čhv, sveukupne površine od 3355 čhv i izda mu tabularnu ispravu kojom će ga ovlastiti za upis prava suvlasništva u zemljišnim knjigama, a u suprotnom će upis prava suvlasništva tužitelja na 9/100 dijela navedenih nekretnina u zemljišnim knjigama provesti sud nakon pravomoćnosti presude.“

II. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 18.405,00 eura sa zateznim kamatama od 11. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

III. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o nagradi za odvjetnički rad sklopljenog dana 22. studenoga 2024. između odvjetnika AŽ i Dalibora Nikoloza, sadržana u članku 4. koja glasi:

Na ime izvršenja poslova iz članka 3. ovog ugovora odvjetniku pripada nagrada u iznosu od 9% + pdv, od postignute kupoprodajne cijene za nekretnine iz članka 1. ovog ugovora. (...)

2. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o ustupu tražbine (cesija) sklopljen 15. siječnja 2025. između Dalibora Nikoloza i odvjetnika AŽ.“

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.127,00 eura sa zateznim kamatama od 30. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe istaknuta podneskom od 27. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) u tužbi navodi kako je sa tuženikom- protutužiteljem (dalje: tuženik) sklopio Ugovor o nagradi za odvjetnički rad od 22. studenoga 2024., na temelju kojeg su regulirali međusobna prava i obveze kod zastupanja tuženika od strane tužitelja, s ciljem prodaje nekretnina tuženika, trećoj osobi i to nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao kč. br. [katastarska čestica], šuma u Ceckovcu, površine 1116 čhv, kč. br. [katastarska čestica], šuma u Ceckovcu, površine 1193 čhv i kč. br. [katastarska čestica], šuma u Čeckovcu, površine 1046 čhv, sveukupne površine od 3355 čhv. U članku 4. navedenog Ugovora o nagradi za odvjetnički rad određeno je da tužitelju na ime izvršenja poslova iz tog Ugovora pripada nagrada u iznosu od 9% + pdv, od postignute kupoprodajne cijene za navedene nekretnine (u što su uključene i plaćene sudske pristojbe od strane odvjetnika) te da će mu taj iznos biti isplaćen na račun njegovog Odvjetničkog društva, pri čemu su dogovorili, da će u slučaju bilo kakvih problema kod isplate predmetne nagrade, tužitelju pripasti 9/100 dijelova navedenih nekretnina.

1.1. Zastupajući tuženika sukladno Ugovoru o nagradi za odvjetnički rad, došlo je do sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina 14. siječnja 2025., kojeg je tuženik kao prodavatelj sklopio sa kupcem MS Ambulance d.o.o., te je shodno Ugovoru o nagradi za odvjetnički rad nastala obveza tuženika prema tužitelju, koju tuženik nije podmirio, niti to želi učiniti te je prekinuo komunikaciju sa tužiteljem.

1.2. Sukladno usmenom dogovoru između tužitelja i tuženika da ukoliko bude bilo kakvih problema kod isplate predmetne nagrade, tužitelju će pripasti 9/100 dijelova navedenih nekretnina, stoga tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku da tužitelju prizna suvlasništvo 9/100 dijela nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao kč. br. [katastarska čestica], šuma u Ceckovcu, površine 1116 čhv, kč. br. [katastarska čestica], šuma u Ceckovcu, površine 1193 čhv i kč. br. [katastarska čestica], šuma u Čeckovcu, površine 1046 čhv, sveukupne površine od 3355 čhv i izda mu tabularnu ispravu kojom će ga ovlastiti za upis prava suvlasništva u zemljišnim knjigama, a u suprotnom će se upis provesti na temelju pravomoćnosti presude.

1.3. Podredno tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 18.405,00 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, temeljem članka 4. Ugovora o nagradi za odvjetnički rad, kao i troškovima postupka.

1.4. Ukoliko sud ne prihvati prethodno navedeni tužbeni zahtjev, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 10.881,88 eura temeljem odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika povodom poduzimanja pravnih radnji u postupku kupoprodaje nekretnina.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da nije sporno da je tuženik s društvom MS Ambulance d.o.o., kao kupcem vodio pregovore i 14. siječnja 2025. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina u svezi nekretnina navedenih u tužbi. Tužitelj je odvjetnik koji je zastupao tuženika, odnosno pripremao Ugovor o kupoprodaji nekretnina. U navedenoj fazi priprema za sklapanje ugovora, dolazi do prvih problema sa odvjetnikom, ovdje tužiteljem, koji nije bio voljan ispraviti gramatičke greške i promijeniti uvjete koji su bili sadržani u Ugovoru o kupoprodaji nekretnina koji je pripremio, a koje greške je uočio i koje uvjete je zahtijevao kreditor. Uslijed takvog stava tužitelja, strankama je bilo onemogućeno u navedenom periodu provesti kupoprodaju do kraja budući da je kupcu kreditor odbijao isplatiti kredit. Uslijed takvog problema, kupac društvo MS Ambulance d.o.o., putem svog zakonskom zastupnika ĆŽ je tuženiku ukazao i na neuobičajeno visok honorar za izradu Ugovora o kupoprodaji, i to u visini od 9% vrijednosti iz samog Ugovora uvećano za 25% pdv, te je tuženik, nakon informiranja o uobičajenim naknadama za odvjetnički rad odlučio prekinuti suradnju sa tužiteljem te je osporio Ugovor o zastupanju, a tako i Ugovor o ustupu tražbine sa tužiteljem. Nadalje tuženik je sa kupcem MS Ambulance d.o.o., 7. veljače 2025. sklopio Ugovor o sporazumnom raskidu Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 14. siječnja 2025. (koji je pripremio tužitelj) te je prodaja provedena na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina (pogrešno nazvan „Anex 1“ Ugovora o kupoprodaji nekretnine) koji nije sastavio odvjetnik AŽ, ovdje tužitelj.

2.1. Nadalje, tuženik osporava da bi tužitelj i tuženik ikada dogovorili da „u slučaju problema kod isplate nagrade“ tužitelju ima pripasti u 9/100 dijela nekretnina koje su bile predmet kupoprodaje.

2.2. Pored navedenoga, odredba Ugovora o nagradi za odvjetnički rad je ništetna. Naime, tužitelj je taj koji je kao odvjetnik unaprijed sastavio Ugovor o nagradi za odvjetnički rad koji je sklopljen 22. studenoga 2024., te ga je dao na potpis tuženiku kao neukoj osobi potrošaču. Tužitelj ni u kojem trenutku nije tuženiku spomenuo da postoji Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika niti na koji se način nagrada odvjetnika uopće određuje u Republici Hrvatskoj. Tuženik kao potrošač stoga nije imao niti realnu mogućnost pregovaranja o spomenutoj odredbi niti razumijevanja iste odredbe. Ista je odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, moralu društva i dobrim poslovnim običajima te pozitivnim propisima Republike Hrvatske te je istom tuženik stavljen u neravnopravan položaj i ograničen u disponiranju svojim pravima zbog nerazmjerno velike nagrade odvjetniku zbog čega je istom otkazana punomoć. U samom Ugovoru navodi se da odvjetniku, ovdje tužitelju, pripada nagrada za obavljeni rad (kupoprodaju nekretnina u vlasništvu tuženika) u visini od 9% + pdv od ostvarene kupoprodajne cijene. Ugovor o kupoprodaji nekretnina sadrži kupoprodajnu cijenu u iznosu od 163.600,00 eura. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tužitelju bi za sastavljanje Ugovora o kupoprodaji nekretnina pripao iznos (samo) od 3.065,51 eura uvećano za iznos pdv-a. Slijedom navedenog, tuženik ističe da je predmetna odredba u suprotnosti s citiranim odredbama podzakonskog akta te usmjerena isključivo ka stjecanju nepripadne koristi, te da je tužitelj, koristeći se nedovoljnim iskustvom i nedovoljnim znanjem o odvjetničkim nagradama, tuženika, ugovorio za sebe korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je tuženiku učinio. Vezano za ovakvo ništetno i nepošteno ugovaranje poslova između odvjetnika i potrošača fizičkih osoba, sudska praksa je zauzela stav – odluka Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1944/2020-3 od 14. ožujka 2024.

2.3. S obzirom na sve navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, a prihvatiti protutužbeni zahtjev tuženika i donijeti presudu kojom se utvrđuje ništetnim odredba Ugovora o nagradi za odvjetnički rad od 22. studenoga 2024. sklopljenog između odvjetnika AŽ i Dalibora Nikoloza sadržano u članku 4. koja glasi:

"Na ime izvršenja poslova iz članka 3. ovog Ugovora odvjetniku pripada nagrada u iznosu od 9% + pdv od postignute kupoprodajne cijene za nekretnine iz članka 1. ovog Ugovora".

2.4. Tuženik je pored protutužbenog zahtjeva iz odgovora na tužbu postavio i zahtjev (podneskom od 8. travnja 2025.) da se utvrdi da je ništetan Ugovor o ustupu tražbine (cesija) sklopljen 15. siječnja 2025. između Dalibora Nikoloza (u podnesku krivo navedeno AŽ) i AŽ, jer je Ugovor o ustupu tražbine (cesija) sklopljen između istih stranaka nastao kao posljedica ništetne odredbe Ugovora o nagradi za odvjetnički rad, ništetan u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

2.5. Podneskom od 31. listopada 2025. tuženik je osporio specifikaciju troškova zastupanja od strane tužitelja, koja specifikacija troškova je napravljena prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, navodeći da navedena specifikacija ne sadrži relevantne odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u odnosu na bodove određene za svaku radnju.

3. Na navode iz odgovora na tužbu i u odnosu na protutužbu, tužitelj se očitovao navodeći da u konkretnom slučaju se ne radi samo o sastavljanju predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 14. siječnja 2025. i prijedlogu za brisanje zabilježbi upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], već o značajno većem obimu posla. Tako je, temeljem Ugovora o nagradi za odvjetnički rad od 22. studenoga 2024. tužitelj, kao odvjetnik tuženika, pribavio lokacijsku informaciju i izvršio analizu prostorno-planske dokumentacije, podnio prijedlog radi uknjižbe brisanja zabilježbi upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pri tome plaćajući pristojbe iz vlastitih sredstava, pribavio službene zemljišnoknjižne izvatke, sudjelovao na sastancima, usmeno i pisano davao sva potrebna pravna mišljenja vezana uz stvarno-pravni, obvezno- pravni, porezni i svaki drugi aspekt kupoprodaje predmetnih nekretnina, usmeno i pisanom korespondencijom aktivno sudjelovao u pregovorima sa potencijalnim kupcima (ne samo MS Ambulance d.o.o.), izradio sve potrebne nacrte, prijedloge i završne tekstove predugovora, glavnih ugovora i tabularnih isprava te organizirao sve potrebno u vezi razmjene, potpisa i ovjere svih dokumenata potrebnih za realizaciju kupoprodaje, pripremio svu potrebnu dokumentaciju za eventualnu uknjižbu hipoteke od strane banke te isplatu kupoprodajne cijene, kao i sve druge pravne poslove potrebne radi realizacije predmetne kupoprodaje. Dakle, upravo zbog takvog opsega posla i nemogućnosti plaćanja odvjetničke nagrade za svaku obavljenu radnju, tuženik je inzistirao da se sklopi Ugovor o nagradi za odvjetnički rad u razmjeru s postignutom kupoprodajnom cijenom, a što je potpuno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te je usuglašen postotak od 9% + pdv od postignute kupoprodajne cijene. Pri tome, tužitelj posebno naglašava da tuženik nije „neuka stranka“ kao što se tuženik želi prikazati niti je „tužitelj, koristeći se nedovoljnim iskustvom i nedovoljnim znanjem o odvjetničkim nagradama tuženika, ugovorio za sebe korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je tuženiku učinio“, pri čemu je uvredljiva tvrdnja da bi odredba članka 4. Ugovora o nagradi za odvjetnički rad bila usmjerena ka stjecanju nepripadne imovinske koristi od strane tužitelja, pogotovo kad se ima u vidu da su u to uključena i plaćanja sudskih pristojbi od strane tužitelja, kolike god one bile. Naime, tužitelj je još od 2001., sve do ovog spora, zastupao interese tuženika u brojnim predmetima vezanim uz poslovanje Geomehanika d.d., Nikolozo d.o.o., Haiko d.o.o., Nekretnine Pavlović d.o.o,, u privatnim sporovima (A i dr.) te kaznenim predmetima (Bolčević d.o.o., D i dr.), brakorazvodnom postupku. U svim tim predmetima, značajno kompleksnijim od ovog, tuženik se sve te godine itekako upoznao sa mjerodavnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tako da je tvrdnja tuženika o njegovoj neupućenosti po tom pitanju potpuno promašena. Sa tuženikom je dogovoreno da u slučaju ako dođe do bilo kakvih problema kod isplate nagrade, zbog objektivnih ili subjektivnih razloga, dogovoreno da će u tom slučaju tužitelju pripasti 9/100 dijelova navedenih nekretnina, kako bi se tužitelj iz tih suvlasničkih dijelova mogao namiriti za pružene odvjetničke usluge. Tvrdnje tuženika da se sklopljeni Ugovor o kupoprodaji nekretnina nije mogao provesti zbog gramatičkih grešaka i odbijanja kreditora da isplati kredit, su u cijelosti neosnovani jer u tom pogledu nisu pruženi nikakvi dokazi. Ovo je tim više nevjerodostojno kad se ima u vidu da bi tada odvjetnik radio i protiv svojih interesa. Nadalje, a s obzirom na sve prethodno navedeno, potpuno je promašeno da bi zakonski zastupnik kupca trebao tuženiku ukazivati na „neuobičajeno visoki honorar“, kad on nije bio upoznat (niti je to trebao biti) sa svim poslovima koje je u vezi konkretne kupoprodaje nekretnina tužitelj izvršavao za tuženika. To što su tuženik i zakonski zastupnik MS Ambulance d.o.o. radili naknadno, s ciljem nanošenja štete tužitelju i ukazuje činjenica da je 26. veljače 2025. „sklopljen“ Anex 1 Ugovora o kupoprodaji nekretnine po kojem je „prodaja provedena“ i koji je, kako tvrdi tuženik, „pogrešno nazvan“, a u kojem je kupoprodajna cijena izmijenjena sa 163.600,00 eura na 20.000,00 eura, pri čemu taj „dokument“ uopće nije potpisan od strane kupca, niti je na njemu ovjeren potpis tuženika kao prodavatelja, a da je to učinjeno onda bi došlo do prijave poreza na promet nekretnina i onda takav dokument nikako ne bi mogao poslužiti za moguće dobivanje kredita u iznosu većem od tako ugovorene cijene, od strane neimenovanog „kreditora“, kojeg spominje tuženik. Naravno da po takvom „dokumentu“ ništa nije nastalo niti je išta moglo biti provedeno, a pogotovo ne kupoprodaja predmetnih nekretnina, kao što to tuženik navodi u svom odgovoru na tužbu.

3.1. I konačno, a slijedom iznesenog, sudska praksa na koju se poziva tuženik u odgovoru na tužbu je potpuno neprimjenjiva na ovu pravnu stvar u kojoj se radi o kupoprodaji nekretnina, gdje je bio sklopljen kupoprodajni ugovor za korist tuženika, zahvaljujući angažmanu tužitelja. Zbog svih navedenih razloga, tužitelj ostaje u cijelosti pri svom tužbenom zahtjevu, te predlaže da sud u cijelosti odbije protutužbeni zahtjev tuženika te mu naloži da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka.

4. U odnosu na prigovor tuženika naznačenoj vrijednosti predmeta spora, ističe se da je tužitelj u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 300,00 eura što je suviše nisko određena vrijednost predmeta spora.

4.1. Prema odredbi članka 40. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

4.2. Stoga je sud raspravnim rješenjem od 17. srpnja 2025. odredio vrijednost predmeta spora povodom tužbe u iznosu od 18.405,00 eura, sukladno istaknutom novčanom zahtjevu.

5. Nadalje, tuženik je tijekom postupka predlagao spojiti ovaj parnični postupak sa postupkom koji se vodi pred istim sudom pod poslovnim brojem P-53/2025 između tužitelja i kupca MS Ambulance d.o.o., u kojem tužitelj na temelju Ugovora o ustupu tražbine (cesija) zahtjeva od kupca isplatu iznosa od 18.405,00 eura sa zateznim kamatama. Tužitelj se navedenom prijedlogu tuženika protivio.

5.1. Raspravnim rješenjem od 17. srpnja 2025. sud je odbio prijedlog za spajanje ovog parničnog postupka sa postupkom koji se vodi pod poslovnim brojem P- 53/2025 zbog načela ekonomičnosti i učinkovitosti postupka u smislu odredbe članka 10. ZPP, a imajući u vidu da je ovdje tuženik podnio protutužbu kojom traži između ostaloga i utvrđenje ništetnosti Ugovora o ustupu tražbine (cesija) od 15. siječnja 2025. sklopljenog između DŽ kao ustupitelja i odvjetnika AŽ kao primatelja, koji zahtjev (utvrđenje ništetnosti) predstavlja prethodno pitanje za ishod parničnog postupka pod poslovnim brojem P-53/2025, kojeg je odvjetnik AŽ (tužitelj) pokrenuo protiv društva, kupca MS Ambulance d.o.o., a koji postupak je u prekidu do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

6. Podneskom od 27. listopada 2025. tužitelj je pored zahtjeva za utvrđenje prava suvlasništva te isplate odvjetničke nagrade temeljem Ugovora o nagradi za odvjetnički rad od 22. studenoga 2024., postavio i zahtjev za isplatu troškova zastupanja temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Nakon isticanja novog tužbenog zahtjeva tuženik se istom protivio.

6.1. Odredbom članka 190. stavkom 1. ZPP propisano je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Nadalje, stavkom 3. istog članka propisano je kako nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe je potreban pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

6.2. K tome valja ukazati i na odredbu članka 191. stavak 1. i 3. ZPP prema kojima je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećih ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, dok tužba nije preinačena ako je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, a tužbeni je zahtjev ostao nepromijenjen, odnosno ako je tužitelj promijenio samo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva.

6.3. S obzirom da je tužitelj podneskom od 27. listopada 2025. pored zahtjeva za utvrđenje prava suvlasništva te isplate temeljem Ugovora o nagradi za odvjetnički rad od 22. studenoga 2024., postavio zahtjev i za isplatu temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, navedeno predstavlja preinaku tužbe u smislu članka 191. stavak 1. ZPP. Istu preinaku sud je dopustio sukladno odredbi članka 190. stavak 3. odnosno unatoč protivljenju tuženika jer je ocijenio da bi isto bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a izvršenom preinakom tuženiku nije bila otežana mogućnost obrane niti je bilo potrebno utvrđivati nove činjenice i izvoditi nove dokaze pa posljedično nije došlo do povrede načela ekonomičnosti postupka. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci rješenja.

7. U tijeku postupka sud je pročitao i izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to u Ugovor o nagradi za odvjetnički rad od 22. studenoga 2024. (list 2 i 14 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 14. siječnja 2025. (list 3-4 i 46-47 spisa), u Ugovor o sporazumnom raskidu ugovora o prodaji nekretnine od 7. veljače 2025. (list 10 spisa, poleđina), u Izjavu od 8. veljače 2025. (list 11 spisa), u Anex Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 26. veljače 2025. (list 11-12 spisa), u dopis od 7. veljače 2025. (poleđina lista 12 spisa), u Ugovor o ustupu tražbine (cesija) od 15. siječnja 2025. (list 13 spisa), u specifikaciju po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u predmetu kuporpodaje nekretnina (list 30 spisa), u e- mail korespndenciju (list 31, 33-39, 42-45, 48, 50-52 i 55 spisa), lokacijska informacija (list 32 spisa), u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 23. prosinca 2024. (list 40-41 spisa), u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 49 spisa), specijalna odvjetnička punomoć od 4. veljače 2025. (list 53 spisa), u tabularnu ispravu od 4. veljače 2025. (list 54 spisa).

7.1. Odbijen je dokazni prijedlog za izvođenje vještačenja po Hrvatskoj odvjetničkoj komori na okolnost visine nagrade iz Ugovora o nagradi za odvjetnički rad od 22. studenoga 2024., smatrajući da bi predloženo izvođenje dovelo do neopravdanog odugovlačenja postupka, o čemu će nešto više riječi biti kasnije u ovoj presudi.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, dok protutužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Između stranaka nije sporno da je sklopljen Ugovor o nagradi za odvjetnički rad od 22. studenoga 2024., te da tuženik nije podmirio ugovorenu nagradu odvjetniku u iznosu od 9% + pdv od postignute kupoprodajne cijene za nekretnine (navedeno proizlazi iz činjeničnih navoda stranaka u podnescima stranaka te očitovanjima stranaka na ročištima).

10. Između stranaka je sporno, je li između tužitelja i tuženika sklopljen usmeni dogovor kojim tuženik, priznaje tužitelju 9/100 dijela suvlasništva nekretnina koje su predmet kupoprodaje, je li tužitelju pripada isplata odvjetničke nagrade temeljem Ugovora o nagradi za odvjetnički rad ili temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te je li odredba članka 4. Ugovora o nagradi za odvjetnički rad ništetna i je li Ugovor o ustupu tražbine (cesija) od 15. siječnja 2025. ništetan.

11. Radi utvrđenja odlučnih činjenica sud je izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i utvrdio:

- da su Dalibor Nikolozo kao stranka i AŽ kao odvjetnik, sklopili 22. studenoga 2024. Ugovor o nagradi za odvjetnički rad, potpisan od stranke, odvjetnika i Odvjetničkog društva Kostić i Mandić d.o.o., kojim suglasno utvrđuju da je stranka vlasnik nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao kč. br. [katastarska čestica], šuma u Ceckovcu, površine 1116 čhv, kč. br. [katastarska čestica], šuma u Ceckovcu, površine 1193 čhv i kč. br. [katastarska čestica], šuma u Čeckovcu, površine 1046 čhv, sveukupne površine od 3355 čhv, a da su navedene nekretnine upisane u katastru kod Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Zagreb, Odjel za katastar nekretnina Velika Gorica, k. o. [katastarska općina] u posjedovni list 922 oznake 150/1, Pašinec površine 6463 m2 od čega je pašnjak površine 5384 m2, a oranica površine 1079 m2, kč. br. [katastarska čestica] Pašinec pašnjak površine 1843 m2 i kčbr. [katastarska čestica] Pašinec površine 3762 m2 od čega je oranica površine 360 m2, a livada površine 3402 m2, sveukupne površine od 12068 m2 (članak 1.),

- da je predmet Ugovora reguliranje međusobnih prava i obveza kod zastupanja stranke od strane odvjetnika s ciljem prodaje nekretnine iz članka 1. trećoj osobi (članak 2.), da odvjetnik ima obvezu, u konzultaciji sa strankom, poduzimati sve potrebne pravne radnje, u tom smislu pribaviti lokacijsku informaciju i izvršiti analizu prostornoplanske dokumentacije, podnositi prijedloge i podneske radi uknjižbe brisanja zabilježni upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pribavljati službene zemljišno knjižne izvatke, sudjelovati na sastancima, usmeno i pisano davati sva potrebna pravna mišljenja vezano uz stvarno-pravni, obvezno-pravni, porezni i svaki drugi aspekt kupoprodaje predmetnih nekretnina, usmenom i pisanom korenspondecijom aktivno sudjelovati u pregovorima s potencijalnim kupcima, izraditi sve potrebne nacrte, prijedloge i završne tekstove predugovora, glavnih ugovora i tabularnih isprava te organizirati sve potrebno u vezi razmjene i potpisa svih okumenata potrebnih za realizaciju kupoprodaje, uknjižbu hipoteke od strane banke, te isplatu kupoprodajne cijene, kao i sve druge pravne poslove potrebne radi ispunjenja cilja iz članka 2. Ugovora (članak 3.),

- da na ime izvršenja poslova iz članka 3. odvjetniku pripada nagrada u iznosu od 9% + pdv od postignute kupoprodajne cijene za nekretnine iz članka 1. Ugovora (u što su uključene plaćene sudske pristojbe od strane odvjetnika) te će mu taj iznos biti isplaćen na račun njegova Odvjetničkog društva Kostić i Madić d.o.o. istovremeno kada bude izvršena isplata kupoprodajne cijene stranci (članak 4.),

- da na sve ostale odnose koji nisu regulirani odredbama Ugovora primjenit će se odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (članak 5.),

- da su Dalibor Nikolozo kao prodavatelj i MS Ambulance d.o.o., zastupan po direktoru ČŽ, kao kupac, sklopili 14. siječnja 2025. Ugovor o kupoprodaji nekretnina, potpisan od prodavatelja i kupca, na kojem je ovjeren potpis prodavatelja kod javnog bilježnika Ranke Spevec pod poslovnim brojem OV- 598/2025, a kojim prodavatelj, kao isključivi vlasnik, prodaje nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao kč. br. [katastarska čestica], šuma u Čeckovcu, površine 1046 čhv i kč. br. [katastarska čestica], šuma u Čeckovcu, površine 1116 čhv (članak 1.), u odnosu na koje nekretnine je podnesen prijedlog radi brisanja zabilježbi (članak 2.), da nekretnine osim zabilježbi iz članka 2., nisu opterećene nekim drugim teretima (članak 3.), da je ugovorena kupoprodajna cijena 16,00 eura/1 m2 što sukladno površini predmetnih nekretnina iznosi 163.600,00 eura (članak 5.), na način da će kupac isplatiti kupoprodajnu cijenu tako što je iznos od 7.524,00 eura kupac na ime predujma isplatio prodavatelju 23. prosinca 2024., a preostali iznos od 156.076,00 eura kupac će isplatiti prodavatelju u roku od 15 dana od dana kada bude izvršeno brisanje zabilježbi iz članka 2. (članak 6.),

- da su Dalibor Nikolozo kao ustupitelj i odvjetnik AŽ kao primatelj, sklopili Ugovor o ustupu tražbine (cesija) od 15. siječnja 2025., potpisan od ustupitelja i primatelja, kojim utvrđuju da ustupitelj ima tražbinu prema MS Ambulance d.o.o. (dužnik) s naslova Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 14. siječnja 2025. (članak 1.), pa ustupitelj ustupa dio svoje tražbine prema dužniku u iznosu od 18.405,00 eura sa sporednim pravima primatelju (članak 2.),

- da je 4. veljače 2025. izdana Specijalna odvjetnička punomoć, kojom Dalibor Nikolozo, kao prodavatelj, ovlašćuje odvjetnika AŽ, da ga zastupa u postupku kupoprodaje nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Velikoj Gorici, zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], radi vođenja pregovora i sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina sa kupcem MS Ambulance d.o.o., te sklapanja Ugovora o kreditu i davanja dopuštenja za uknjižbu hipoteke na navedenim nekretninama za korist Zagrebačke banke d.d.,

- da su Dalibor Nikolozo kao prodavatelj i MS Ambulance d.o.o., zastupan po direktoru ČŽ, kao kupac **.**.2025. sklopili Ugovor o sporazumnom raskidu ugovora o prodaji nekretnina, potpisan od prodavatelja i kupca, kojim su se i prodavatelj i kupac suglasili da se sporazumno raskine Ugovor o prodaji nekretnina jer su uočene nepravilnosti u Ugovoru (članak 2.), te da kupac a ni prodavatelj nemaju nikakvih potraživanja u trenutku sklapanja sporazumnog raskida ugovora (članak 3.),

- da se Dalibor Nikolozo dopisom od 7. veljače 2025. obratio odvjetniku AŽ navodeći da on kao u svojstvu potrošača nije imao saznanja o svim mogućim načinima naplate odvjetničke nagrade, a niti je na to bio upućen od strane odvjetnika da postoji Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa smatra da je visina nagrade u iznosu od 18.405,00 eura suviše visoko određena i da je takva odredba ništetna, te predlaže odvjetniku da se nagrada za njegov rad smanji na pravičan iznos,

- da je Dalibor Nikolozo, Izjavom od 8. veljače 2025. stavio van snage Ugovor o ustupanju tražbine po Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 14. siječnja 2025.,

- da su Dalibor Nikolozo kao prodavatelj i MS Ambulance d.o.o., zastupan po direktoru ČŽ, kao kupac sklopili Anex 1 Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 26. veljače 2025. kojim kupac kupuje nekretnine kč. br. [katastarska čestica], šuma u Čeckovcu, površine 1046 čhv i kč. br. [katastarska čestica], šuma u Ceckovcu, površine 1116 čhv (članak 1.) za kupoprodajnu cijenu od 20.000,00 eura (članak 2.).

11.1. Sud je tijekom postupka saslušao stranke i svjedoka zakonskog zastupnika kupca MS Ambulance d.o.o., ĆŽ.

12. Saslušan na ročištu tužitelj je u svom iskazu u bitnome iskazao da poznaje tuženika dugi niz godina, kojeg je zastupao u raznim predmetima i u ozbiljnim projektima (npr. Geomehanika vezano za otkup dionica, sređivanje zk stanja, partnerskim odnosima sa suvlasnicima i potencijalnim ulagateljima, kupoprodaji zemljišta itd.), u kojim predmetima su imali dogovor da tuženika zastupa na paušal ili po odvjetničkoj tarifi. Nakon svakog završenog postupka bi imao problema u pogledu konačnog obračuna o poduzetim radnjama i plaćanju poduzetih radnji, ali su uspjeli u konačnici postići dogovor. Prekinuli su kontakt 2018. godine, međutim tuženik mu se 2024. godine javio vezano za svoju privatnu situaciju i pri tome rekao da bi želio prodati nekretninu na području Velike Gorice. Kada su dogovarali zastupanje, tuženiku je ponudio da ga može zastupati temeljem odvjetničke tarife prilikom poduzimanja svake radnje ili na postotak. Tuženik ga je molio da ugovore određeni postotak jer nema mogućnosti vršiti plaćanja po pojedinim radnjama. Tuženiku je predložen postotak od 15% od ostvarene kupoprodajne cijene, ali je to tuženiku bio prevelik postotak pa su u konačnici dogovorili 9% + pdv. Pronalazio je kupce, te je bilo više ponuda za kupnju nekretnina, ali su se on i tuženik odlučili za kupca MS Ambulance d.o.o. Kada su se odlučili za kupca MS Ambulance d.o.o. s kojim je bilo više pregovora, pa je iz toga razloga sastavljen Ugovor o kupoprodaji od 23. prosinca 2024. (list 40 spisa) kojim je bilo ugovoreno da se kupuje kč. br. [katastarska čestica], temeljem kojeg ugovora je kupac platio kaparu u iznosu od 7.524,00 eura, ali se na kraju taj ugovor nije realizirao jer je kupac vidio mogućnost da kupi i ostale čestice, pa je iz tog razloga sastavljen Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 14. siječnja 2025. Istoga dana, kada je sastavljen Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 14. siječnja 2025. ovjeren kod javnog bilježnika, i potpisan od tuženika i kupca, sklopio se i Ugovor o ustupu tražbine (cesija), kojom tuženik kao cedent ustupa tražbinu njemu s naslova Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 14. siječnja 2025. u iznosu od 18.405,00 eura. Prema Ugovoru o kupoprodaji od 14. siječnja 2025. kupoprodajna cijena je trebala biti isplaćena do 31. siječnja 2025. međutim nastali su određeni problemi jer je tuženik imao blokirane račune u RH i Njemačkoj i htio je primiti kupoprodajnu cijenu u gotovini, ali to nije bilo moguće jer je kupac trebao dignuti kredit. U tom trenutku, kada su nastali problemi sa isplatom kupoprodajne cijene, te na upit tuženiku na koji način će isplatiti nagradu za zastupanje, tuženik mu je rekao da će mu se priznati 9/100 dijela nekretnine, ali u pogledu takvog dogovora nisu sklopili ugovor u pisanom obliku. U konačnici do realizacije Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 14. siječnja 2025. nije došlo zbog navodno nekih gramatičkih grešaka i nakon toga prestaje svaki kontakt i od strane tuženika i od strane MS Ambulance d.o.o. prema njemu.

12.1. Saslušan na ročištu tuženik je u svome iskazu u bitnome iskazao da ga je tužitelj zastupao i u ranijim postupcima, a kako je imao u Njemačkoj nekih problema odlučio se prodati nekretnine na području Velike Gorice i obratio se tužitelju za zastupanje. Sa tužiteljem je sklopio Ugovor o nagradi za odvjetnički rad od 22. studenoga 2024., međutim sa odredbema odvjetničke tarife nije bio upoznat. U trenutku kada je došao kod javne bilježnice Ranke Spevec ovjeriti Ugovor o kupoprodaji od 14. siječnja 2025. kupac MS Ambulance d.o.o., odnosno zakonski zastupnik kupca ĆŽ mu je rekao da je u Ugovoru o nagradi za odvjetnički rad, odvjetnik ugovorio previsoku odvjetničku nagradu te ga je potom ĆŽ odveo u ured Odvjetničkog društva Devrnja koji su mu objasnili da se radi o „previsokoj“ odvjetničkoj nagradi. Tom prilikom su mu objasnili i da postoji odvjetnička tarifa po kojoj je odvjetnik mogao naplatiti svoj rad. Nakon toga je otkazao punomoć odvjetniku. Inače, Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 14. siječnja 2025. koji je sastavio tužitelj nije realiziran jer banka kupcu nije mogla izvršiti isplatu kredita, s obzirom da je ugovor imao gramatičke pogreške. Stoga je sa kupcem sklopio novi Ugovor o kupoprodaji nekoliko dana nakon 14. siječnja 2025. kojim je nekretnina prodana za iznos od 160.000,00 eura, a to je Anex 1 Ugovora o kupoprodaji nekretnine, a temeljem kojeg je kupac MS Ambulance d.o.o., mogao dići kredit i njemu isplatiti kupoprodajnu cijenu. Tuženik, nadalje iskazuje da smatra da odvjetnik može potraživati nagradu za svoj rad, ali prema odredbama odvjetničke tarife, koja nagrada bi po njegovoj procjeni iznosila oko 5.000,00 eura, međutim da navedini iznos nikada nije ponudio tužitelju, niti je tužitelju obećao 9/100 dijela nekretnine u slučaju problema sa isplatom temeljem Ugovora o nagradi za odvjetnički rad.

12.2. Svjedok ĆŽ u svom iskazu je u bitnome iskazao da je direktor i zakonski zastupnik trgovačkog društva MS Ambulance d.o.o. koji je temeljem Ugovora o kupoprodaji kupio nekretnine od tuženika. Do realizacije kupoprodaje nije došlo prema Ugovoru koji je sastavio tužitelj, nego je do realizacije kupoprodaje došlo temeljem Ugovora o kupoprodaji koji je on sastavio, s time da se ne može sjetiti datuma kada je sastavljen takav Ugovor. Ukupna kupoprodajna cijena je bila 156.000,00 eura, za koji iznos je digao kredit i isplatio kupoprodajnu cijenu tuženiku. U odnosu na odvjetničku nagradu za zastupanje tuženika od strane tužitelja u postupku prodaje predmetnih nekretnina, svjedok navodi da nije bio upoznat sa činjenicama o tome što je tužitelj odradio za tuženika u tom postupku, ali je smatrao da se radi o lihvarskom ugovoru i to je rekao tuženiku.

U odnosu na tužbu:

13. Prema odredbi članka 188. ZPP u jednoj tužbi tužitelj može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženika kad su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom. Ako zahtjevi nisu povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom, oni se mogu istaknuti u jednoj tužbi protiv istog tuženika samo kad je isti sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva i kad je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka (stavak 1.). Tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan (stavak 2.).

13.1. Dakle iz citiranih odredbi proizlazi mogućnost da tužitelj u jednoj tužbi protiv istog tuženika istakne dva ili više tužbenih zahtjeva, predlažući da sud, ako ocijeni da prvi zahtjev nije osnovan, prihvati sljedeći dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. Ako pak sud prihvati prvi tužbeni zahtjev, onda izrekom neće odlučivati o drugom eventualnom tužbenom zahtjevu a tek ako ocijeni da je prvi tužbeni zahtjev neosnovan izrekom presude će ga odbiti i tek potom nastaviti postupak po drugom eventualnom tužbenom zahtjevu.

13.2. Tako je u smislu odredbe članka 188. ZPP-a predmet tužbenog zahtjeva, zahtjev tužitelja da mu tuženik prizna suvlasništvo 9/100 dijela nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao kč. br. [katastarska čestica], šuma u Ceckovcu, površine 1116 čhv, kč. br. [katastarska čestica], šuma u Ceckovcu, površine 1193 čhv i kč. br. [katastarska čestica], šuma u Čeckovcu, površine 1046 čhv, sveukupne površine od 3355 čhv i da mu izda tabularnu ispravu kojom će ga ovlastiti za upis prava suvlasništva u zemljišnim knjigama, a ukoliko sud ne prihvati prvi tužbeni zahtjev, da mu tuženik isplati iznos od 18.405,00 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate na ime odvjetničke nagrade temeljem sklopljenog Ugovora o nagradi za odvjetnički rad od 22. studenoga 2024. Ukoliko sud ne prihvati drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da mu tuženik isplati iznos od 10.881,88 eura na ime troškova zastupanja u postupku kupoprodaje nekretnina pozivom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

14. U odnosu na zahtjev tužitelja da mu tuženik prizna suvlasništvo 9/100 dijela nekretnina i izda tabularnu ispravu kojom će ga ovlastiti za upis prava suvlasništva u zemljišnim knjigama, valja reći da je tužitelj tijekom postupka tvrdio da je sa tuženikom usmeno dogovorio da u slučaju ako dođe do bilo kakvih problema kod isplate nagrade iz Ugovora o nagradi za odvjetnički rad od 22. studenoga 2024., da će u tom slučaju tužitelju pripasti u suvlasništvo 9/100 dijelova nekretnina koje su predmet kupoprodaje. Tuženik je tijekom postupka navedeno osporavao.

15. Najprije valja reći da se vlasništvo, prema odredbi članka 114. stavak 1. Zakona o vlasništvo i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZVDSP) može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a na temelju stavka 1. toga članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom (stavak 2.), dok je odredbom članka 115. stavak 1. citiranog propisa određeno da se na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, na način određen zakonom. Na temelju pravnoga posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu (stavak 2.) Pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku (stavak 3.).

15.1. Prema odredbi članka 119. stavak 1. ZVDSP vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. Odredbom članka 120. stavak 1. ZVDSP je određeno da se vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

16. U konkretnom slučaju ugovor temeljem kojeg bi tužitelj stekao 9/100 dijela suvlasništva na predmetnim nekretninama nije sklopljen u propisanom pisanome obliku.

17. K tome, valja reći da prema odredbi članka 14. Kodeksa odvjetničke etike ("Narodne novine" broj 64/07, 72/08, 64/18, 52/21, 83/21, 81/22) odvjetnik ne smije ugovoriti kao nagradu predmet ili dio predmeta iz spora koji mu je povjeren na zastupanje osim kada je to dopušteno Tarifom.

18. Budući da je odredba Kodeksa odvjetničke etike izričita po pitanju zabrane ugovaranja kao nagrade predmet iz spora koji je punomoćniku povjeren na zastupanje, sud smatra i da je između stranaka sklopljen pisani ugovor kojim bi se odvjetniku priznalo suvlasništvo 9/100 dijela nekretnina koje su bile predmet kupoprodaje, takva odredba bi bila ništetna i tužitelj ne bi imao pravo temeljem iste zahtijevati utvrđenje da je stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava (su)vlasništva predmetne nekretnine. S time u svezi, sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu kojem je iskazivao da je usmeno sa tuženikom dogovorio da će mu pripasti 9/100 dijela nekretnina koje su predmet kupoprodaje jer bi takav dogovor bio suprotan Kodeksu odvjetničke etike slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

19. U odnosu na zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 18.405,00 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate temeljem sklopljenog Ugovora o nagradi za odvjetnički rad od 22. studenoga 2024., valja reći da je odredbom članka 763. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) propisano da se ugovorom o nalogu ovlašćuje, ali ujedno i obvezuje nalogoprimac za poduzimanje određenih poslova za račun nalogodavca, s time da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz prirode međusobnog odnosa između stranaka.

20. Prema odredbi članka 773. stavak 1. ZOO nalogodavac je dužan naknaditi nalogoprimcu sve potrebne troškove što ih je učinio za izvršenje naloga, nakon obavljenog posla (članak 776. stavak 1. ZOO).

21. Odredbom članka 18. stavak 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21 – dalje: ZO) je propisano da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim poslom sukladno Tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

21.1. Prema odredbi članka 19. stavak 1. ZO u imovinskopravnim stvarima odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti, sukladno odvjetničkoj tarifi, a takav ugovor je valjan samo ako je zaključen u pisanom obliku (stavak 2.).

22. Tarifnim brojem 43. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 – dalje: Tarifa) propisano je da odvjetnik i stranka mogu ugovoriti visinu nagrade za odvjetnički rad. Ugovor je valjan samo ako je zaključen u pisanoj formi. Ugovor ne obvezuje sud kod dosuđivanja troška stranci koja je uspjela u sporu. U imovinskopravnim predmetima odvjetnici mogu sa strankom pisano ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama, koje će za stranku poduzeti. Gornja granica ugovorenog postotka ne može prijeći 30 % od ukupno ostvarenog uspjeha.

23. Dakle, odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno Tarifi. Prema Tarifi odvjetniku pripada određena naknada ali onda, kada nema posebnog sporazuma između odvjetnika i stranke koju zastupa o načinu plaćanja odvjetničkih usluga i visini nagrade i tada bi tek odvjetnik imao pravo zahtijevati nagradu za svaku obavljenu radnju sukladno odredbama Tarife (članak 19. ZO).

24. Pismena forma ugovora o pružanju pravne pomoći nužan je uvjet za njegovu valjanost upravo u slučajevima na koje upućuje odredba Tbr. 43. Tarife važeće u vrijeme ugovaranja zastupanja za pružanje ugovorene usluge. Dakle, temeljem Tbr. 43. Tarife proizlazi kako nedvojbeno da je moguće ugovoriti nagradu za rad veću od one predviđene Tarifom (gornja granica ugovorenog postotka ne može prijeći 30 % od ukupno ostvarenog uspjeha), ali takav ugovor mora biti u pisanom obliku. Naime, sukladno odredbi Tbr. 43. Tarife odvjetnik i stranka mogu ugovoriti visinu nagrade za odvjetnički rad pa kako je predmetni ugovor zaključen u pisanom obliku taj ugovor je valjan i jedino ne obvezuje sud kod dosuđivanja troška stranci koja je uspjela u sporu.

25. Predmetni Ugovor predstavlja pravni posao sklopljen po pravno i poslovno sposobnim ugovornim stranama, valjanim i suglasnim očitovanjem volje, sa mogućom i dopuštenom te određenom činidbom u pisanom obliku, zbog čega taj Ugovor obvezuje u smislu načela iz odredbi članka 9. i 10. ZOO. Odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase i pri njihovu tumačenju treba istražiti zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti da to odgovara načelima obveznog prava. Odredbama Ugovora je jasno, izrijekom ugovorena naknada kao i pravne usluge pa ne postoji bilo kakva potreba tumačenja Ugovora već se njegove odredbe imaju primijeniti onako kako glase a te su odredbe upravo u suglasju glede usluga koje se odvjetnik obvezao pružati stranci i naknade koju je stranka za taj rad dužan platiti.

26. Osnovno je načelo iz članka 2. ZOO da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, s time da ih ne mogu uređivati protivno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. U tom smislu, sloboda uređivanja obveznopravnih odnosa podrazumijeva slobodu suugovaratelja da samostalno i slobodnom voljom (načelo autonomije volje) odlučuje hoće li zasnovati određeni obveznopravni odnos, s kim će ga zasnovati i sa kojim sadržajem. Pritom je cilj sklopljenog ugovora, ostvariti ga onako kako su se suugovaratelji sporazumjeli, dakle radi se o osnovnom načelu obveznog prava prema kojem su stranke dužne ispuniti svoje obveze na način određen ugovorom i odgovorne su za ispunjenje preuzetih obveza (ugovori obvezuju – pacta sunt servanda).

27. Stranke sklopljenog Ugovora o nagradi za odvjetnički rad od 22. studenoga 2024. su tužitelj, osoba koja se kao odvjetnik bavi pružanjem pravne pomoći fizičkim i pravnim osobama u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava i pravnih interesa, te s druge strane tuženik, fizička osoba, koji se obvezao isplatiti odvjetniku nagradu za rad na ime izvršenja poslova, i to 9% + pdv, od postignute kupoprodajne cijene za navedene nekretnine. Pri tome se odvjetnik, s cijem prodaje nekretnina, obvezao pribaviti lokacijsku informaciju i izvršiti analizu prostornoplanske dokumentacije, podnositi prijedloge i podneske radi uknjižbe brisanja zabilježni upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pribavljati službene zemljišno knjižne izvatke, sudjelovati na sastancima, usmeno i pisano davati sva potrebna pravna mišljenja vezano uz stvarno-pravni, obvezno-pravni, porezni i svaki drugi aspekt kupoprodaje predmetnih nekretnina, usmenom i pisanom korenspondecijom aktivno sudjelovati u pregovorima s potencijalnim kupcima, izraditi sve potrebne nacrte, prijedloge i završne tekstove predugovora, glavnih ugovora i tabularnih isprava te organizirati sve potrebno u vezi razmjene i potpisa svih okumenata potrebnih za realizaciju kupoprodaje, uknjižbu hipoteke od strane banke, te isplatu kupoprodajne cijene, kao i sve druge pravne poslove potrebne radi ispunjenja cilja iz članka 2. Ugovora (članak 3. Ugovora o nagradi za odvjetnički rad). Dakle stranke su sklopile predmetni Ugovor u odnosu na pravne usluge koje su jasno određene člankom 3. Ugovora.

28. S time u svezi, sud u cijelosti prihvaća iskaz tužitelja da se u konkretnom slučaju nije radilo samo o sastavljanju predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 14. siječnja 2025. i prijedlogu za brisanje zabilježbi upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], već o značajno većem obimu posla poduzetih od strane odvjetnika.

29. Budući da je u ispunjenju radnji predviđenih odredbom članka 3. Ugovora, za ugovoreno zastupanje pred sudovima ili drugim državnim tijelima, je bilo potrebno podnijeti punomoć sukladno odredbi članka 98. stavak 1. ZPP, punomoć koju je tuženik nesporno izdao tužitelju za zastupanje u postupku kupoprodaje nekretnina nema značaj zasebnog ugovora o nalogu u smislu odredbe članka 763. ZOO jer je ugovor o nalogu između stranaka sklopljen Ugovorom o nagradi za odvjetnički rad, prema čijim ugovornim odredbama su točno određene obveze tuženika kao nalogodavca i tužitelja kao nalogoprimca u smislu odredbe članka 765. ZOO, sukladno kojoj je nalogoprimac dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama s pažnjom dobrog gospodarstvenika odnosno, dobrog domaćina.

30. Punomoć je vrsta ugovora o nalogu koja u smislu odredbe članka 308. stavak 2. ZOO predstavlja ovlaštenje za zastupanje. Značaj punomoći koja je izdana, ne upućuje na potrebu obračuna nagrade sukladno odredbama Tarife jer Ugovor drugačije uređuje naknadu za poduzete radnje zastupanja. Postojanje i opseg punomoći su nezavisne od pravnog odnosa na temelju kojeg je punomoć izdana a punomoć predstavlja tek izjavu upućenu trećima, koja punomoćniku daje legitimaciju za poduzimanje pravnih radnji glede opunomoćitelja.

31. Isto tako, nakon raskida ugovora pravo naplate troškova za obavljeno zastupanje nije više moguće vezati uz ugovor te bi nakon raskida ugovora nalogoprimcu pripadalo pravo, bez ugovornih ograničenja naplatiti od nalogodavca sve troškove obavljenog zastupanja sukladno Tarifi ali, uključujući one koji su nastajali ali nisu dospjeli za vrijeme važenja tog ugovora jer na troškove koji su dospjeli za vrijeme važenja ugovora, valja primijeniti odredbe ugovora (članak 779. ZOO).

32. Iz iskaza tuženika proizlazi da u trenutku kada je došao kod javne bilježnice Ranke Spevec ovjeriti Ugovor o kupoprodaji od 14. siječnja 2025. kupac MS Ambulance d.o.o., odnosno zakonski zastupnik kupca ĆŽ mu je rekao da je u Ugovoru o nagradi za odvjetnički rad, odvjetnik ugovorio previsoku odvjetničku nagradu te ga je potom ĆŽ odveo u ured Odvjetničkog društva Devrnja koji su mu objasnili da se radi o „previsokoj“ odvjetničkoj nagradi. Tom prilikom su mu objasnili i da postoji odvjetnička tarifa po kojoj je odvjetnik mogao naplatiti svoj rad. Nakon toga je opozvao punomoć odvjetniku. Iskaz tuženika u tom dijelu sud prihvaća istinitim i vjerodostojnim, potvrđenim i od saslušanog svjedoka ĆŽ.

33. Opozivom punomoći za zastupanje ujedno je raskinut i Ugovor o nagradi za odvjetnički rad od 22. studenoga 2024. Dakle, raskidom Ugovora o zastupanju ujedno je dospjela i tražbina na ime troškova zastupanja za sve radnje koje je punomoćnik do tada poduzeo za stranku temeljem Ugovora o nagradi za odvjetnički rad. Opozivom punomoći za zastupanje, do kojeg je po shvaćanju ovoga suda došlo 7. veljače 2025. – dopisom upućenog odvjetniku (list 12 spisa poleđina), dospjela je tražbina tužitelja na ime troškova zastupanja i poduzetih radnji prema Ugovoru o zastupanju.

33.1. Upravo zbog toga što Ugovorom nije ugovoreno trajanje obveznog odnosa, to je tuženik sukladno odredbi članka 212. stavka 1. ZOO mogao obvezni odnos iz tog Ugovora sklopljenog sa tužiteljem okončati opozivom punomoći, a što je učinio upravo dopisom od 7. veljače 2025.

33.2. Prema tome, tuženik je dopisom od 7. veljače 2025. kojim je opozvao punomoć tužitelju dao očitovanje volje da odustaje od sklopljenog Ugovora, a taj odustanak od Ugovora (barem prema tom dopisu) nije izazvan neispunjenjem, neurednim ispunjenjem ili zakašnjenjem tužitelja u ispunjavanju svojih ugovornih obveza. Tužitelj je poduzimao određene radnje radi ispunjenja svoje ugovorne obveze sukladno sklopljenom Ugovoru, stoga tuženik nije raskinuo ugovor zbog neispunjenja tih obveza od odvjetnika odnosno, kako to tuženik navodi u svom iskazu zbog izrade dokumentacije koja nije bila adekvatna (gramatičkih grešaka). Stoga sud iskaz tuženika u tom dijelu ocjenjuje neistinitim jer nije logično da odvjetnik ne bi ispravio gramatičke greške u ugovoru jer bi tada odvjetnik radio i protiv svojih interesa. Osim toga, iz iskaza svjedoka ĆŽ i iskaza tuženika proizlazi da ga je isti upozorio na „visoko ugovorenu nagradu“ pa je iz toga razloga opozvao punomoć odvjetniku.

34. Po shvaćanju ovoga suda u konkretnom slučaju je utvrđeno da su stranke jasno i određeno ugovorile način i visinu plaćanja odvjetničkih usluga i tim su ugovorom prije njegova raskida vezane, a na način da se odvjetnik s ciljem prodaje nekretnina obvezao poduzimati sve potrebne pravne radnje, pribaviti lokacijsku informaciju i izvršiti analizu prostornoplanske dokumentacije, podnositi prijedloge i podneske radi uknjižbe brisanja zabilježni upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pribavljati službene zemljišno knjižne izvatke, sudjelovati na sastancima, usmeno i pisano davati sva potrebna pravna mišljenja vezano uz stvarno-pravni, obvezno-pravni, porezni i svaki drugi aspekt kupoprodaje predmetnih nekretnina, usmenom i pisanom korenspondecijom aktivno sudjelovati u pregovorima s potencijalnim kupcima i itd. (članak 3. Ugovora) u korist stranke. Kada je dogovorena prodaja predmetnih nekretnina sa kupcem MS Ambulance d.o.o. odvjetnik je pripremio Ugovor o kupoprodaji od 14. siječnja 2025., pa samim time je neodlučno što do realizacije same kupoprodaje nije došlo temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 14. siječnja 2025., kojeg je sastavio tužitelj, nego temeljem Anexa 1 Ugovora o kuporodaji nekretnine od 26. veljače 2025. (što proizlazi iz odgovora na tužbu).

35. S obzirom da je predmet spora potraživanje koji proizlazi iz obveznog (ugovornog) odnosa stranaka, tužitelj je kao nalogoprimac zaista izvršio pravne radnje za koje je tuženiku podnio zahtjev za isplatu, stoga je tuženik dužan isplatiti tužitelju naknadu u ugovorenom iznosu od 9% od ugovorene cijene pri kupoprodaji, uvećano za pdv, odnosno iznos od 18.405,00 eura (kupoprodajna cijena 163.600,00 eura).

36. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno članku 183. stavak 1. ZOO. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. istog Zakona jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO.

37. S obzirom na sve navedeno, valjalo je prihvatiti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki II. izreke presude.

U odnosu na protutužbu:

38. Predmet protutužbenog zahtjeva je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o nagradi za odvjetnički rad od 22. studenoga 2024. sadržane u članku 4, koja glasi: „Na ime izvršenja poslova iz članka 3. ovog ugovora odvjetniku pripada nagrada u iznosu od 9% + pdv, od postignute kupoprodajne cijene za nekretnine iz članka 1. ovoga ugovora“, te zahtjev za utvrđenje da je ništetan Ugovor o ustupu tražbine (cesija) sklopljen 15. siječnja 2025.

39. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka (primjerice Rev-170/2011 od 11. ožujka 2014., Rev-191/2012 od 12. srpnja 2016. i Rev-2555/16-3 od 26. rujna 2017.) iznio pravno shvaćanje da sud po službenoj dužnosti pazi na ništetnost pravnog posla na kojemu se temelje zahtjevi stranaka ali u okviru činjeničnih tvrdnji stranaka te u okviru općepoznatih činjenica, posljedično čemu sud nije dužan sam istraživati činjenice koje bi eventualno mogle ukazivati na ništetnost pravnog posla, uz iznimku iz članka 7. stavak 2. ZPP (što u ovom predmetu niti tuženik ne tvrdi da je slučaj).

40. Pa tako tuženik u činjeničnim navodima navodi da je tužitelj kao odvjetnik unaprijed sastavio Ugovor o nagradi za odvjetnički rad od 22. studenoga 2024., te ga je dao na potpis tuženiku kao neukoj osobi, potrošaču. Tužitelj ni u kojem trenutku nije tuženiku spomenuo da postoji Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika niti na koji se način nagrada odvjetniku određuje u Republici Hrvatskoj. Tuženik kao potrošač nije imao mogućnost pregovaranja o odredbi članka 4. Ugovora o nagradi za odvjetnički rad, niti razumijevanja iste odredbe. Ista je odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, moralu društva i dobrim poslovnim običajima te propisima Republike Hrvatske te je istom tuženik stavljen u neravnopravan položaj i ograničen u disponiranju svojim pravima zbog nerazmjerno velike nagrade odvjetniku zbog čega je istom otkazana punomoć. Predmetna odredba je isto tako, usmjerena isključivo ka stjecanju nepripadne koristi, te je tužitelj koristeći se nedovoljnim iskustvom i nedovoljnim znanjem o odvjetničkim nagradama tuženika, ugovorio za sebe korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je tuženiku učinio. Kako je Ugovor o ustupu tražbine (cesija) sklopljen između istih stranaka, kao i Ugovor o nagradi za odvjetnički rad, te je nastao kao posljedica ništetne odredbe Ugovora o nagradi za odvjetnički rad - članka 4. Ugovora, ništetan u cijelosti.

41. Prema općoj odredbi o ništetnosti pravnih poslova iz članka 322. stavak 1. ZOO ugovor koji je je protiv Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

42. Prema odredbi članka 329. ZOO propisano je da je ništetan ugovor kad netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao i učinio ili se obvezao dati ili učiniti (zelenaški ugovor).

43. Za ocjenu nekog ugovora zelenaškim kumulativno trebaju biti ispunjeni uvjeti i to: 1. mora postojati očigledni nerazmjer između obaveza ugovornih strana u vrijeme zaključenja ugovora, 2. ugovor mora biti zaključen na način da je jedna ugovorna strana iskoristila stanje nužde ili teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost pa da je iz toga proistekla nerazmjera uzajamnih davanja čime je ugovor dobio elemente nemoralnog ugovora i 3. potrebno je da je osoba u čiju korist je ugovoreno nerazmjerno davanje znala ili morala znati da se druga strana nalazi u takvoj situaciji. Teret dokaza o navedenim odlučnim činjenicama je na onoj strani koja tvrdi da cijeli ugovor ili koja njegova odredba ima karakter zelenaškog ugovora, a to je u predmetnom slučaju na tuženiku.

44. Ne može se prihvatiti tvrdnja tuženika da je dokazao da su u predmetnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke temeljem kojih se predmetni ugovor ima smatrati ništetnim (da je u trenutku sklapanja spornoga ugovora postojao očigledni nerazmjer između obaveza ugovornih strana, da je odvjetnik iskoristio stanje nužde i teško materijalno stanje tuženika).

45. Tvrdnje tuženika međutim, ne samo da nisu dokazane, već su protivne sadržaju ugovora te idu očito s jedinim ciljem da se tuženik oslobodi svoje ugovorne obveze. Stoga se i prema stavu ovoga suda, radi o ugovoru koji jasno ukazuje na namjeru ugovornih stranaka – tuženika kao nalogodavca da povjeri tužitelju nalog za pronalaskom kupaca njegove nekretnine, da obavi sve pravne radnje radi realizacije prodaje nekretnina, uz pravo nalogoprimca na isplatu odvjetničke naknade.

46. Iz iskaza tužitelja i tuženika proizlazi da se upravo tuženik javio tužitelju kao odvjetniku da ga zastupa u postupku prodaje nekretnina, da je tuženik inicirao sklapanje predmetnog ugovora, da je prije sklapanja ugovora imao dovoljno znanja i životnog iskustva da može znati kakav posao sklapa i kakve će posljedice za njega iz tog posla proizaći pa stoga zaključeni ugovor nema obilježja nezakonitog ili nedopuštetnog odnosno ništetnog pravnog posla.

47. Tuženik nije učinio vjerojatnim niti da bi sporni Ugovor o nagradi za odvjetnički rad sadržavao nepoštene ugovorne odredbe i predstavljao nepoštenu praksu na štetu tuženika kao potrošača. Tuženik je pregovarao o uvjetima ugovora, te je za sebe ishodio povoljnu odredbu o tome da će naknadu odvjetniku platiti tek kada proda svoje nekretnine.

48. Ukoliko bi se Ugovor o nagradi za odvjetnički rad stranaka promatrao kao potrošački ugovor u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22, 59/23 - dalje: ZZP), niti tada se ne radi o ništetnom ugovoru kako to tuženik želi predstaviti.

49. Prema odredbi članka 4. ZZP potrošač je je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok je trgovac bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja nastupa u ime ili za račun trgovca.

49.1. Prema odredbi članka 53. stavku 1. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Zaključno, stavak 3. istog članka određuje da ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe toga ugovora ocijene nepoštenima. Sukladno odredbi članka 55. ZZP, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir priroda proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

50. Pri tome, valja reći da je u predmetu C-537/13 u okviru spora između stranke i odvjetnika, povodom zahtjeva za isplatu nagrada za rad, bio podnesen Zahtjev za prethodnu odluku a vezano za tumačenje Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. U toj odluci je napomenuto da se Direktiva 93/13 primjenjuje, a kako to proizlazi iz njezinog članka 1. stavka 1. i članka 3. stavka 1., na ugovorne odredbe "ugovora koji se sklapaju između prodavatelja (robe) ili pružatelja (usluge) i potrošača" o kojima se "nisu vodili pojedinačni pregovori". U toj presudi je izraženo shvaćanje da „Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima valja tumačiti na način da se ona primjenjuje na standardizirane ugovore o pravnim uslugama, poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, sklopljene između odvjetnika i fizičke osobe koja ne postupa s ciljem povezanim s njezinom profesionalnom djelatnošću". Dakle, kad je riječ o standardiziranim ugovornim odredbama u ugovorima o pružanju pravnih usluga, radi se o odredbama o kojima se ne vode pojedinačni pregovori, osobito one sastavljene za opću upotrebu, same po sebi ne sadrže personalizirane podatke koji se odnose na stranke, odvjetnika tada nema zapreke u primjeni Direktive 93/13. Međutim, sastavljanje posebne ugovorne odredbe u ugovore o zastupanju, osobito one o načinima nagrađivanja odvjetnika (…) o takvoj ugovornoj odredbi bi se pojedinačno pregovaralo i slijedom toga se na nju ne bi primjenjivala Direktiva 93/13.

51. Slijedom navedenoga, ocjena je ovoga suda da ugovorne odredbe Ugovora o nagradi za odvjetnički rad od 22. studenoga 2024. nisu nepoštene. Naime, tuženik i tužitelj pregovarali su, kako o visini odvjetničke naknade tako i o trenutku kada je tuženik, u slučaju kupoprodaje nekretnine tužitelju trebao platiti. Tuženik je prema tome, imao mogućnost utjecaja na ugovornu odredbu o cijeni izvršavanja njegovog naloga (visini odvjetničke naknade) i trenutku dospijeća isplate.

52. Ugovor sklopljen između stranaka udovoljava i testu transparentnosti, jer su obveze tužitelja kao odvjetnika, jasno navedene, dok je glavna obveza tuženika na plaćanje odvjetničke naknade u iznosu od 9 % od ostvarene kupovnine, uvećano za pdv, također jasno i nedvojbeno istaknuta u ugovoru. Osim toga, u Ugovoru je jasno naznačeno da za sve ostale odnose koji nisu regulirani odredbama ovog Ugovora, a iz njega proizlaze, primijenit će se odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga tvrdnje tuženika da nije znao za postojanje Tarife, sud je ocijenio neuvjerljivim, pri tome uzimajući u obzir da je i sam tuženik u svom iskazu iskazao da ga je tužitelj zastupao u ranijim postupcima u kojim postupcima je odvjetnik naplatio svoj rad jer iz iskaza stranaka ne proizlazi da je zastupanje bilo pro bono.

53. Iz provedenog postupka ne proizlazi niti da bi takva odredba bila protivna načelu savjesnosti i poštenja i da bi uzrokovala očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu suugovaratelja.

54. Pozivanje tuženika na pravno shvaćanje izraženo u odluci Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1944/2020-3 od 14. ožujka 2024. nije relevantno na ovaj postupak, jer nije riječ o istoj činjeničnoj osnovi.

55. Nadalje, u odnosu na Ugovor o prijenosu tražbine (cesija) od 15. siječnja 2025. valja poći od:

- odredbe članka 270. ZOO, prema kojoj: "Kad je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, ugovor je ništav",

- odredbe članka 272. stavak 1., prema kojoj: "Predmet obveze je odrediv ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi",

- odredbe članka 80. stavak 1. ZOO, prema kojoj: "Vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoje potraživanje, izuzev onog čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koje je strogo osobne naravi, ili koje se po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugoga."

56. U smislu prethodno navedenih odredaba, predmetom ustupanja ili cesije - kao akcesornog pravnog posla kojemu uvijek prethodi neki drugi pravni posao između cedenta i cesionara (bilo s naplatnim ili besplatnim karakterom), može biti svako otuđivo potraživanje cedenta prema cesusu (dakle "izuzev onog čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koje je strogo osobne naravi, ili koje se po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugoga"), pa to mogu biti i dospjela, nedospjela, uvjetna - ali i buduća potraživanja: međutim u svakom od tih slučajeva ustupanja mora se raditi o određenom (dovoljno određenom) ili odredivom potraživanju koje se ustupa - s naznakom (u ugovoru) izvjesne osobe dužnika (cesusa).

57. Ugovor o cesiji, a jer je cesija jedan od načina stjecanja određenog (a ne neodređenog) potraživanja - koje stjecanje cesionar izvodi iz cedentovog (isto tako) određenog potraživanja prema cesusu, koji nema takav sadržaj i ne sadrži naznaku takvog potraživanja - onog kojeg cedent ima prema cesusu, kao predmeta ustupanja ili cesije, odnosno ugovor u kojemu nije određeno ili iz kojeg se ne može odrediti koje je to određeno potraživanje cesionar stekao od cedenta - i koja je to osoba (cesus) prema kojoj je cedent imao potraživanje koje ustupa, predstavlja ništetan pravni posao i takav ne može stvarati učinke ugovora o cesiji, što u konkretnom slučaju nije slučaj (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 609/14- 2 od 17. ožujka 2015.).

58. Naime, Ugovor o ustupu tražbine od 15. siječnja 2025. sadrži naznaku potraživanja u članku 2. Ugovora u kojem je navedeno da na temelju ovog ugovora ustupitelj ustupa dio svoje tražbine prema dužniku iz članka 1. ovog ugovora (MS Ambulance d.o.o.), u iznosu od 18.405,00 eura zajedno sa svim sporednim pravima. Ustupitelj se obvezuje obavijestiti dužnika o izvršenom ustupanju tražbine iz stavka 1. ovog članka, od kada je dužnik obvezan ispuniti tu tražbinu, u navedenom iznosu, isključivo primatelju i to isplatom navedenog iznosa na račun Odvjetničkog društva (…).

59. Slijedom navedenoga, kako odredba članka 4. Ugovora o nagradi za odvjetnički rad nije ništetna, a niti Ugovor o ustupu tražbine (cesija) od 15.siječnja 2025., valjalo je odlučiti kao u točki III. izreke presude.

60. Nadalje, sud je o troškovima tužbe i protutužbe odlučivao samostalno s obzirom da kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka u slučaju tužbe i protutužbe valja prvenstveno poći od činjenice da je po svojoj pravnoj prirodi protutužba samostalna tužba pa se i troškovima parničnog postupka samostalno odlučuje o tužbi i protutužbi, odnosno da se o tužbi i protutužbi vrijednost predmeta spora za odmjeravanje visine nagrade za odvjetnički rad obračunava sukladno vrijednosti predmeta spora tužbe odnosno protutužbe, jer svaka od njih po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju samostalnu tužbu. Stoga se uspjeh stranaka u sporu posebno utvrđuje u odnosu na zahtjev tužbe, posebno u odnosu na zahtjev iz protutužbe (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-836/2024- 2 od 3. rujna 2024.).

61. U pogledu uspjeha tužitelja u postupku, u situaciji kada je riječ o eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima pa pored činjenice da tužitelj nije uspio u glavnom postavljenom tužbenom zahtjevu, nego u podrednom, Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-1172/2021-2 od 30. kolovoza 2022. prema kojem, s obzirom na činjenicu da tužitelj nije uspio sa glavno postavljenim tužbenim zahtjevom nego sa eventualno kumuliranim zahtjevom potrebno je ocijeniti je li tužitelj kvalitativno ali i kvantitativno sagledavajući podredno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti sa istim uspio.

62. U skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9., 19., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - Tarifa), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 17. studenoga 2025., i vrijednosti predmeta spora tužbe (18.405,00 eura) i to za sastav tužbe iznos od 500,00 eura, sastav prijedloga za upis zabilježbe spora iznos od 125,00 eura, sastav podneska od 11. ožujka 2025. i od 27. listopada 2025. iznos od 500,00 eura svaki, trošak pristupa na ročište 17. srpnja 2025. i 17. studenoga 2025. iznos od 500,00 eura za svako, ukupno 2.625,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 3.281,25 eura.

62.1. U skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tarife i vrijednosti predmeta spora protututužbe (18.405,00 eura) i to za sastav odgovora na protutužbu od 11. ožujka 2025. iznos od 500,00 eura, sastav podneska od 27. listopada 2025. u iznosu od 500,00 eura, te pristupa na ročište 17. srpnja 2025. i 17. studenoga 2025. u iznosu od 500,00 eura svako, što uvećano za PDV (25%) iznosi 2.500,00 eura.

62.2. Tužitelju je dosuđen i potraživani trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 230,50 eura te na presudu u iznosu od 115,25 eura (obzirom na činjenicu da je odredbom članka 7. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama "Narodne novine" broj 118/18 i 51/23 - dalje: ZSP) ostavljena mogućnost plaćanja sudske pristojbe u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ukoliko je ista uplaćena u roku tri dana od dana elektroničke dostave odluke, a po stavu ovog suda ne može na teret tuženika ići činjenica da tužitelj nije platio pristojbu u roku od tri dana od dana elektroničke dostave ove odluke, odnosno ukoliko tužitelj iskoristi ostavljenu mogućnost to će sud dosuditi više od osnovanog, odnosno nastalog troška.

62.3. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na prijedlog i rješenje o zabilježbi spora budući da nije dostavio dokaz da je ista plaćena.

63. Slijedom navedenog, a u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 6.127,00 eura (tužba+protutužba). Tužitelju su na navedeni iznos dosuđene i zatezne kamate sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP, a u visini određenim člankom 29. stavak 2. ZOO, a teku od 30. prosinca 2025. kao dana presuđenja pa do isplate (točka IV. izreke presude).

Velika Gorica, 30. prosinca 2025.

Sutkinja

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (članak 335. ZPP).