Republika Hrvatska
Trgovački sud u Bjelovaru
Bjelovar, Šet. dr. Ivše Lebovića 42
Poslovni broj: P-22/2025-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Sanjani Zorinc, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Vjekoslava Kovačevića, u pravnoj stvari tužitelja Addiko Bank d.d. OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, protiv tuženika Grad Lipik, OIB: 26289199529, Lipik, Marije Terezije 27, koga zastupa Mićo Ljubenko odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ljubenko & partneri d.o.o. u Zagrebu, Banimirova 29, p.p. 488., radi isplate iznosa od 1.818,66 EUR, nakon javne i glavne rasprave zaključene 22. listopada 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 30. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Gradu Lipiku da tužitelju Addiko Bank d.d. Zagreb 77 da plati iznos od 1.818,66 EUR (jednatisućaosamstoosamnaesteura šezdesetšesteurocenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos glavnice od 1.464,04 EUR (tisućučetiristočetrdesetčetirieuračetirieurocenta) tekućim od 31. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od petnaest dana.
II. Nalaže se tuženiku Gradu Lipiku da naknadi tužitelju Addiko Bank d.d, Zagreb
parnični
trošak
u
iznosu
od
1.595,22
(tisućupetstodevedesetpeteuradvadesetdva eurocenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 30. prosinca 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.
III. Odbija se tužiteljev Addiko Bank d.d. Zagreb zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 62,50 EUR (šezdesetdvaeurapedeseteurocenta) kao neosnovan.
IV. Odbija se zahtjev tuženika Grada Lipika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR (sedamstopedeseteura), kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu u kojoj navodi da su tužitelj i pok. HO zaključili dana 15. veljače 2017. okvirni ugovor o otvaranju i vođenju tekućeg računa i pružanju usluga platnog prometa broj IBAN: [broj bankovnog računa], koji je tužitelj zbog neplaćanja dospjelih obveza otkazao dana 2. ožujka 2021. Nadalje tužitelj navodi da je rješenjem vršitelja dužnosti javnog bilježnika Berislava Mihalja, posl. br: O-2665/19, UPP-OS-320/19-15 od 2. ožujka 2020. ostavinska imovina iza pok. HO prešla u vlasništvo tuženika, te da je s osnove neplaćenog dospjelog duga na ime navedenog ugovora o otvaranju i vođenju tekućeg računa ostao nepodmireni dug koji na dan 30. siječnja 2025. godine iznosi ukupno 1.818,66 EUR. Tužitelj ističe da vrijednost uručene imovine po rješenju o nasljeđivanju iza pokojnog HO pokriva vrijednost potraživanja tužitelja, a koji se odnosi na nepodmirene obveze iz Okvirnog ugovora o otvaranju i vođenju tekućeg računa pokojnog HO. Tužitelj ističe da se obratio tuženiku radi pokušaja mirnog rješenja spora, no da se tuženik na isto oglušio. Kako tužitelj ne raspolaže ovršnom ispravom, a predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine sukladno članku 139. stavku 6. Zakona o nasljeđivanju, tužitelj predlaže da Naslovni sud nakon postupka naloži tuženiku isplatu ukupnog iznosa od 1.818,66 EUR koji se odnosi na glavnicu u iznosu od 1.464,04 EUR i na zatezne kamate obračunate za razdoblje do 30. siječnja 2025. u iznosu od 354,62 EUR s time da tužitelj potražuje zatezne kamatama na iznos glavnice od 1.464,04 EUR tekuće od 31. siječnja 2025. pa sve do isplate po stopi, kao i trošak postupka s pripadajućim zateznom kamatom od dana presuđenja.
2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine, kao i sve činjenične navode tužbe. Prvenstveno ističe kako je tužitelj promašio pravnu osnovu, a posljedično i pravni put za ostvarivanje svoje tražbine, te je očito kako tužitelj predmetnom tužbom predlaže izdavanje platnog naloga s obzirom na dospjelo potraživanje u novcu, međutim da tužitelj nije naveo razloge zbog kojih predlaže izdavanje platnog naloga umjesto da predlaže određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, sukladno odredbi članka 446. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (dalje: "ZPP"), niti su ispunjeni uvjeti iz članka 446. stavak 3. ZPP. Tuženik navodi da tužitelj svoju tražbinu dokazuje i izražava vjerodostojnom ispravom – izvodom iz poslovnih knjiga u kojem je naveden iznos koji tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom, a kako tužitelj nije naveo razloge zbog kojih predlaže izdavanje platnog naloga, a ne ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, predlaže sudu tužbu odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe članka 446. stavku 2. ZPP-a. Također, tuženik predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev odbaci zbog preuranjenosti, jer je tuženik suprotno navodima tužitelja od 21. veljače 2025. uputio dopis tužitelju kojim je odgovorio na poziv na plaćanje tužitelja. Dakle, tuženik ističe da mu nije namjera na bilo koji naći uskratiti pravo vjerovniku iza ostavitelja u odnosu na imovinu koja je ostala iza ostavitelja, ali da prije isplate mora utvrditi tko ima pravo prvenstva i isplatu izvršiti samo do iznosa koji je naslijedio. Neovisno o navedenom prigovoru kojim se predlaže odbaciti tužbu, tuženik predlaže odbiti tužbu zbog litispendencije. Naime, tuženik ukazuje da je tužitelj za istu tražbinu podnio i prijedlog za ovrhu na nekretnini temeljem kojeg prijedloga je doneseno rješenje o ovrsi Trgovačkog suda u Bjelovaru pod poslovnim brojem: Ovr-539/2025 slijedom čega se predlaže odbiti ovdje podneseni tužbeni zahtjev. Tuženik slijedom svega naprijed navedenog predlaže da sud prvenstveno odbaci tužbu, a podredno odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, te naloži tužitelju naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku s pripadajućom zateznom kamatom.
3. Tužitelj u podnesku od 20. ožujka 2025. ističe kako su neosnovani navodi tuženika da bi tužitelj promašio pravnu osnovu, a posljedično i pravni put za ostvarivanje svoje tražbine. Naime, tužitelj u konkretnom slučaju ne može protiv tuženika pokrenuti ovršni postupak podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - ovjerenog izvoda iz poslovnih knjiga, već mora u posebnom parničnom postupku dokazati osnovu i visinu svoje tražbine prema tuženiku kao preuzimatelju ošasne imovine/univerzalnom pravnom sukcesoru te nakon eventualnog dobivanja ovršne isprave pokrenuti protiv njega ovršni postupak na temelju ovršne isprave, a koji je pravni stav izražen u nekolicini odluka županijskih sudova RH. Nadalje, tužitelj smatra neutemeljen i prigovor preuranjenosti tužbe jer tuženik uz odgovor na tužbu dostavlja dopis od 18. veljače 2025. kojim odgovara izravno tužitelju na opomenu, iako je tek idućeg dana, 19. veljače 2025. punomoćnik tužitelja uputio mail tuženiku u kojem ga je pozvao na mirno rješenje spora. Osim toga, punomoćnik tužitelja ukazuje kako nikada nije zaprimio navedeni dopis, iako se u mailu od dana 19. veljače 2025. uredno legitimirao kao punomoćnik tužitelja i priložio generalnu punomoć, kao i svu relevantnu dokumentaciju iz koje se može utvrditi osnova i visina potraživanog dugovanja, što jasno ukazuje na paušalnost navoda tuženika iz predmetnog dopisa. Tužitelj smatra da dostavljanje dopisa kojima se odgovara na opomene drugih vjerovnika, kao i ukazivanje tuženika na potrebu utvrđivanja prava prvenstva na isplatu između više vjerovnika je apsurdno i nebitno za ovaj postupak, posebice stoga što tuženik ima mogućnost osnivanja sudskog pologa čime bi iskazao ozbiljnu namjeru za isplatu dugovanja vjerovnicima, a što u predmetnom slučaju nije učinio. Tužitelj napominje kako je u potpunosti neosnovan prigovor litispendencije, jer je ovršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, broj Ovr-539/2025, vezan uz potpuno drugu pravnu osnovu (Ugovor o kreditu broj 366-53200196) uz koju je ugovorena ovršna isprava- zadužnica OV-1301/17, dok se predmetni postupak vodi zbog tražbine proizašle iz Okvirnog ugovora o otvaranju i vođenju tekućeg računa i pružanju usluga platnog prometa broj IBAN: [broj bankovnog računa], i u svezi koje tužitelj ne raspolaže ovršnom ispravom. Kako tuženik u konkretnom slučaju uz osnovu osporava i visinu tužiteljevog potraživanja, to tužitelj predlaže provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja. Naposljetku, tužitelj napominje da je u odnosu na visinu vrijednosti uručene imovine teret dokazivanja navedenog na tuženiku.
4. Radi utvrđenja spornih činjenica u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u okvirni ugovor o otvaranju i vođenju tekućeg računa i pružanju usluga platnog prometa od 16. veljače 2017. (list 4 spisa), pristupnicu za multivalutni transakcijski račun (list 5 spisa), otkaz ugovora o transakcijskom računu (list 6 spisa), rješenje Vršitelja dužnosti javnog bilježnika Berislava Mihalja iz Pakraca broj O-2665/19 (list 7-8 spisa), sveukupan obračun potraživanja od 30. siječnja 2025. (list 9 spisa), e-mail korespondencija od 19. veljače 2025. (list 10-11 spisa), rješenje o ovrsi OPS Bjelovar, Stalna služba u Pakracu broj Ovr-539/2025-5 od 10. ožujka 2025. (list 23- 26 spisa), prijedlog za ovrhu na nekretninama od 27. veljače 2025. (list 27-30 spisa), zadužnica od 15. veljače 2017. (list 31-34 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga od 27. siječnja 2025. (list 35 spisa), rješenje Vršitelja dužnosti javnog bilježnika Berislava Mihalja iz Pakraca broj O-2665/19 (list 37-38 spisa), z.k. izvadak ZK Odjela Pakrac za z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 39 spisa), ) z.k. izvadak ZK Odjela Pakrac za z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 41 spisa), z.k. izvadak ZK Odjela Pakrac za z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 43 spisa), z.k. izvadak ZK Odjela Pakrac za z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 45-46 spisa), povijesni prikaz z.k. izvatka ZK Odjela Pakrac za z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 47-48 spisa), povijesni prikaz z.k. izvatka ZK Odjela Pakrac za z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 49-50 spisa), uplata pristojbe za prijedlog za ovrhu (list 51-54 spisa), dopis Grada Lipika od 20. veljače 2025. (list 55 spisa), dopis Grada Lipika od 18. veljače 2025. (list 56 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr- 287/2022-3 (list 62-63 spisa), rješenje Županijskog suda u Zadru broj Gž Ovr- 156/2023-2 (list 64-66 spisa), rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Ovr- 361/2023-2 (list 67-68 spisa), promet računa za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 14. svibnja 2025. (list 88 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga od 14. svibnja 2025. (list 89 spisa), promet računa za razdoblje od 15. veljače 2017. do 14. svibnja 2025. (list 90- 96 spisa), sveukupan obračun potraživanja od 30. siječnja 2025. (list 97 spisa), sveukupan obračun potraživanja od 14. svibnja 2025. (list 98 spisa), nalaz i mišljenje financijskog knjigovodstvenog vještaka Sanje Radoš iz Bjelovara od 11. lipnja 2025. (list 99-107 spisa).
5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Između stranaka nije sporno da je rješenjem vršitelja dužnosti javnog bilježnika Berislava Mihalja, poslovni broj: O-2665/19, UPP OS-320/19-15 od 2. ožujka 2020. ostavinska imovina iza pok. HO, prešla je u vlasništvo Grada Lipika odnosno da je tuženik pravni sljednik iza pokojnog HO kao ni to da je HO od 15. veljače 2017. imao sklopljen Okvirni ugovor o otvaranju i vođenju tekućeg računa i pružanju usluge platnog prometa broj: HR98 2500 0093 20615161 5 s tužiteljem Addiko Bank d.d. (dalje u tekstu: Okvirni ugovor o otvaranju i vođenju tekućeg računa). Također nije sporno da je tužitelj dopisom od 2. ožujka 2021. otkazao Okvirni ugovor o otvaranju i vođenju tekućeg računa zbog nepodmirenog duga od 11.030,84 kn odnosno 1.464,04 EUR.
7. Među strankama je sporno je li tužba dopuštena te je li osnovan tuženikov prigovor litispendencije. Isto tako, između stranaka je sporna visina i osnova tužiteljeva potraživanja, odnosno zahtijeva li tužitelj osnovano isplatu utuženog iznosa s osnove gore navedenog Okvirnog ugovora o otvaranju i vođenju tekućeg računa imajući u vidu tuženikov prigovor da on kao nasljednik ošasne imovine odgovara samo do iznosa koji je naslijedio.
8. Prema odredbi članka 6. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19.; dalje: ZN), smrću ostavitelja koji nema nasljednika ostavina prelazi na općinu, odnosno grad određene ovim Zakonom, koji time dobivaju jednak položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici, čega se oni ne mogu odreći.
9. Prema članku 139. stavku 1. ZN-a nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, a prema stavku 3. nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.
10. Prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je prema odredbi članka 221.a ZPP-a propisano ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, da će o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.
11. Prema članku 492.a ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava.
12. U odnosu na tuženikov prigovor da je tužba nedopuštena sud ističe da je prema odredbi članka 446. stavka 3. ZPP-a tužba za izdavanje naloga u konkretnom slučaju dopuštena zato što je iz tuženikovog dopisa od 18. veljače 2025. vidljivo da je tuženik sporno potraživanje osporio prije pokretanja predmetnog postupka.
13. Vezano za iznesen tuženikov prigovor litispendencije sud utvrđuje da se u ovom predmetu vodi postupak radi tužiteljevog zahtjeva proizašlog iz Okvirnog ugovora o otvaranju i vođenju tekućeg računa i za koje potraživanje tužitelj ne raspolaže ovršnom ispravom, dok se ovršni postupak na koji tuženik pogrešno ukazuje vodi pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalnoj službi u Pakracu pod poslovnim brojem: Ovr-539/2025 i vezan je uz drugi zahtjev tužitelja odnosno za potraživanje iz Ugovora o kreditu broj 366-53200196, tako da se u konkretnom slučaju sukladno članku 194. stavku 3. i 4. ZPP-a ne radi o istom zahtjevu između istih stranaka, slijedom čega nije osnovan tuženikov prigovor litispendencije.
14. U odnosu na osnovanost tužiteljevog potraživanja, sud smatra da sukladno članku 6. ZN-a i članku 139. stavku 1. ZN-a tužitelj kao banka ima pravo nakon otkaza Okvirnog ugovora o otvaranju i vođenju tekućeg računa od tuženika kao pravnog sljednika korisnika navedenog ugovora potraživati nepodmireni iznos novčanih sredstava uvećan za zakonske zatezne kamate.
15. Sukladno odredbi članka 139. stavak 3. ZN-a nasljednici odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine. U slučaju takvog prigovora, inicijalno je u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a na tuženiku bio teret dokaza da dokaže u ovom postupku da je vrijednost imovine koju je naslijedio manja od spornog duga. Dakle, sud ne pazi po službenoj dužnosti na visinu vrijednosti naslijeđene imovine već isključivo po prigovoru tuženika kao pravnog sljednika nasljednika, iz čega proizlazi da je upravo na tuženiku bio teret dokaza visine naslijeđene imovine, a koju okolnost tuženik nije dokazao tijekom ovog postupka niti je predlagao izvođenje dokaza (npr. građevinskog vještačenja procjene vrijednosti naslijeđenih nekretnina) kojim bi dokazao spornu činjenicu.
16. Budući da je sud utvrdio osnovanost tužiteljevog potraživanja, a tuženik je osporavao i visinu tužiteljevog potraživanja odnosno visinu glavnice i obračunate zatezne kamate sud je za utvrđenje sporne činjenice proveo knjigovodstveno- financijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije mr. sc. Sanji Radoš.
17. U svom nalazu i mišljenju od 11. lipnja 2025. vještak Sanja Radoš je utvrdila da je pokojni HO preminuo **.**.2019. te da je na dan smrti dug po njegovom tekućem računu iznosio je 16.315,67 HRK odnosno 2.165,46 EUR i da je 4. prosinca 2019. na tekući račun uplaćena je mirovina u iznosu od 5.743,79 HRK pa se dug smanjio na 10.571,88 HRK odnosno 1.403,13 EUR. Nadalje, vještak Sanja Radoš je utvrdila da je rješenjem vršitelja dužnosti javnog bilježnika Berislava Mihalja, poslovni broj: O-2665/19, UPP- OS-320/19-15 od dana 2. ožujka 2020. ostavinska imovina iza pok. HO, prešla je u vlasništvo ovdje tuženika grada Lipika, te je to rješenje postalo pravomoćno s danom 16. ožujka 2020., kao i to da od dana smrti pa do 1. siječnja 2020. tužitelj je obračunao kamate na dopušteno prekoračenje u iznosu od 24,18 HRK, a nakon toga 153,59 HKR kamate na nedopušteno prekoračenje do rješenja o nasljeđivanju 2. ožujka 2020. i dodatnih 281,19 HRK do 2. ožujka 2021. kada su potraživanja prenesena na sporna. Nadalje, vještak Sanja Radoš je utvrdila da je nakon prijenosa na sporna potraživanja tužitelj na glavnicu od 1.464,04 EUR na dan 30. siječnja 2025. obračunao zakonske zatezne kamate u iznosu od 354,62 EUR, dok je za potrebe nalaza i mišljenja napravila obračun zateznih kamata na glavnicu od 1.464,04 EUR na dan 30. siječnja 2025. te utvrdila da iste iznose 355,08 EUR odnosno 0,46 EUR više.
18. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Sanje Radoš u cijelosti prihvatio, jer je napravljen objektivno, nepristrano i u sukladno s pravilima struke, s tabelarnim prikazima izračuna i jasno vidljivim iznosima i vrijednostima koje je vještak prilikom izračuna uzeo u obzir.
19. Budući da je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kojim je utvrđeno da tužitelj prema članku 6. i 139. stavku 1. ZN-a ima pravo od tuženika potraživati neznatno veći iznos od onoga koji potražuje u ovom postupku odnosno da je tužitelj pravilno obračunao glavnicu, a da je zatezne kamate na glavnicu do 30. siječnja 2025. zatražio u nešto manjem iznosu na koje bi imao pravo, valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I. izreke presude.
20. Kako tuženik nije ispunio novčanu obvezu po dospijeću odnosno nakon otkaza Okvirnog ugovora o otvaranju i vođenju tekućeg računa, na temelju odredbe članka 183. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. dalje: ZOO) te odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, dužan je platiti tužitelju prethodno obračunate zatezne kamate kao i zatražene zatezne kamate na iznos od 1.464,04 EUR tekuće od 31. siječnja 2025. do isplate.
21. Na temelju odredbe članka 154. i članka 155. ZPP-a tuženik je dužan tužitelju kao troškove potrebne za vođenje postupka naknaditi trošak parničnog postupka koji se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP) i vrijednosti predmeta spora odnosi na trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 20. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 16. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 15. svibnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 4. OT), trošak zastupanja na ročištu od 22. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), , trošak PDV-a u iznosu od 212,50 EUR (Tbr. 46. OT), zatim na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 EUR, trošak sudskog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 EUR, tako da ukupan trošak tužitelja u ovom postupku iznosi 1.595,22 EUR.
22. Sud nije priznao tužitelju trošak podneska od 23. travnja 2025. uvećan za PDV u ukupnom iznosu od 62,50 EUR-a, jer trošak navedenog podneska nije bio potreban za vođenje parnice s obzirom na to da iz sadržaja podneska proizlazi da tužitelj samo obavještava sud da je uplatio predujam za provođenje financijskog vještačenja.
23. Budući da je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen, sud je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR odbio kao neosnovan.
24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II., III. i IV. izreke presude.
U Bjelovaru 30. prosinca 2025.
Sudac
Sanjana Zorinc
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka ili objave presude na e-Oglasnoj ploči suda, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi u 3 primjerka.
Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik Vjekoslav Kovačević.